Bertha Dudde, br. 3243, 3 Rujan 1944
BLAGOSLOV MOLITVE… SNAGA IZ BOGA…
To je moć molitve, da se vi povezujete s Bogom, i kroz to svoje srce otvarate za primanje snage. Vi stupate na most k Njemu, a On vam dolazi ususret, i On vam razdjeljuje ono što vama nedostaje, što vi jedino od Njega možete primiti… snagu iz Boga… Jer nju vi trebate, i ona vam može biti dostavljena samo ako vi nju tražite, ako vi priznajete Boga kroz molitvu. Jer, molitvom vi dokazujete vjeru u Njega, u Njegovu moć i Njegovu Ljubav, inače Mu se vi ne biste molili. A vjera je prvi preduvjet da vam pritječe Božja snaga, i da na vama može postati učinkovita, jer jedino u vjeri u Njega i Njegovu moć i Ljubav, vi sebe otvarate priljevu Njegove snage, i tako ju svjesno primate. Vi njoj ne suprotstavljate nikakav otpor, a vaša duša ovu snagu osjeća kao poticaj, kao težnju za savršenstvom. To je blagoslov molitve, čak i ako je to zemaljski zahtjev, kojeg Bog ne ispunjava poradi spasenja duše, ipak je snaga koja proizlazi iz povezanosti s Bogom, duši blagodatna, ona joj služi za duhovni napredak, budući svaka povezanost s Bogom u sebi nosi njen blagoslov, ne uvijek izvana prepoznatljiv, nego od duše blagotvorno percipiran. Čim zemaljsko dijete moli, ono je umaklo moći Božjeg protivnika; čovjek koji moli će biti zahvaćen (obuzet) Božjom Ljubavlju, i on stoji u Njegovoj zaštiti. Čovjek koji moli je ponizan, te stoga i prima milost, jer ako je čovjek ohola duha, on ne moli, ili je njegova molitva formalnost, bez dubokog osjećaja, budući ispravnoj molitvi pripada poniznost srca, priznavanje slabosti i podlaganje Božjoj volji… Ali poniznome Bog daje Svoju milost… A stajati u Božjoj milosti, mora duši donijeti uspjeh, budući primiti milost uvijek znači biti svjestan Božje pomoći, koju ona treba za svoj uzlaz. Čim čovjek moli, on umanjuje udaljenost od sebe do Boga, on Mu pristupa bliže, a Bog Sebe privlači bliže njemu. On se pun Ljubavi prigiba prema djetetu koje Ga preklinje, a svako približavanje Bogu osnažuje dušu, budući Božja snaga zrači na dijete, koje takvu žudi. I zato je molitva prva da bi se moglo duševno sazrjeti, svjesno povezivanje s Bogom je nesvjesno priznanje vjere, i čovjek koji vjeruje može stalno biti siguran u Božju pomoć, čak i ako mu je pomoć ponuđena u drugačijem obliku nego li je on to želio. No, molitva nikada ne ostaje bez učinka na dušu, budući je ona uvijek snaga donesena iz Boga, bez koje čovjek nikada ne može sazrjeti, i budući da je ova snaga najdragocjenije dobro koje može biti preneseno čovjeku na Zemlji, ona mu donosi duhovnu zrelost koju on neophodno treba za vječni život…
AMEN
