Bertha Dudde, br. 6490, 2 i 4 Ožujka 1956
TRENUTAK NANOVO-ROĐENJA ….
Ništa u zemaljskom životu nije važnije od trenutka u kojem vi u slobodnoj volji krećete putem prema Meni …. gdje postajete svjesni toga da vi vaš zemaljski život dugujete (možete zahvaliti) jednom Biću vrhunskog savršenstva te s tim Bićem želite stupiti u vezu …. Taj trenutak je početak jedne unutarnje promjene, pošto vas Ja od tog trenutka zahvaćam i više ne prestajem na vas djelovati, ne vršeći pri tome prisilu na vašu volju. No Ja posjedujem tu volju već uslijed okretanja vaših misli prema Meni, i vaš put onda sigurno vodi u pravcu Neba. To okretanje prema Meni u mislima mora se dogoditi dobrovoljno …. Vi ne smijete biti ni priječeni niti prisiljavani na vašu promjenu volje, i zbog toga ćete razumjeti kako je silno bitan taj trenutak dobrovoljnog okretanja prema Meni, jer onda Mi time dajete pravo da vas odgajam ….
No bezbrojni ljudi svojim životnim putem idu potpuno prazni, oni od sebe odbijaju sve što bi ih u mislima moglo upućivati na svrhu njihovog zemaljskog života. Oni isto tako ne žele priznati jedno više Biće, koje bi njima moglo postavljati zahtjeve …. Upućivanje na takvo jedno Biće prolazi pored njih, ono samo mimoilazi njihove uši i ne ostavlja nikakav utisak …. Jer još uvijek je njihova volja drugačije usmjerena, ona još potpuno pripada Mome protivniku, koga ona doduše isto tako ne priznaje kao biće, no kome se ipak klanja putem svojih svjetovnih žudnji …. kao što bi se i Meni klanjala bez da Me svjesno priznaje kad bi težila, tj. žudjela duhovnim dobrima, kad bi priznala jedno Kraljevstvo izvan zemaljskog svijeta i tražila objašnjenja glede toga. Jer tad ne bi prošlo puno vremena prije negoli prizna i Gospodara tog svijeta i tom se Gospodaru misaonim putem okrene.
Svi su ljudi doduše obaviješteni o takvom jednom Biću, no da li oni takvo jedno biće priznaju kao istinito, to je presudno …. Stoga je dakle toliko značajan taj trenutak gdje unutarnje uvjerenje u Stvoritelja i Održavatelja svega vidljivoga postaje tako živo, kao i međusobni odnos Njega sa samim čovjekom. To unutarnje uvjerenje takoreći je već položeni ispit volje, u svrhu kojega čovjek boravi na Zemlji. Jer tko je zadobio to unutarnje uvjerenje, taj se Tom od njega priznatom Biću trudi i približiti. On će na to od Mene neprestano biti potican jednom kad je nastupio trenutak nanovo-rođenja: spoznaja jednog drugog svijeta i njegovog Gospodara …. On je onda izašao iz područja tame, pošto je ugledao “svjetlo” i sada stremi k njemu ….
Svako obraćenje iz zemaljsko-materijalnog područja u duhovne sfere takav je jedan trenutak, koji priprema potpuni povratak Meni i zato će od Mene uvijek imati podršku i poticaj, jer važno je jedino to da Me čovjek na Zemlji uspije spoznati, da bi Me onda potpuno svjesno priznao kao njegovog Boga i Oca od vječnosti. No kako ne može biti primijenjena prisila, pošto i Moj protivnik čini sve da bi to okretanje ka Meni spriječio, često može proteći puno vremena i proći najveći dio zemaljskog života prije nego taj trenutak nastupi, ali isto tako može ostati uzaludan trud s Moje strane ako duša u sebi nosi još mnogo otpora i stoga se potpuno predaje svijetu i njegovom gospodaru (Sotoni).
No isto tako može doći i do ranog svjesnog okretanja Meni i onda Mi takav jedan čovjek postaje pomagač koji se na svog bližnjega trudi utjecati na isti način, jer je spoznao koliko je izvanredno bitno za sve ljude koji borave na Zemlji priznati Mene Osobno kao najsavršenije Biće …. (4 Ožujka 1956) jer zna da može doći do povratka Meni tek onda kad Ja postanem cilj kojemu teže …. Pa se na to sjedinjenje on onda trudi pokrenuti i svoje bližnje, i on će Me pred njima sa svom revnošću priznavati, a Ja Osobno blagoslivljati ću njegovo nastojanje, jer tada on radi za Mene i Moje Kraljevstvo, u vjeri u Mene i Moju snagu, koja mu neprestano stoji na raspolaganju ….
AMEN
