Bertha Dudde, br. 6488, 29 Veljače 1956
RAZUMSKO ZNANJE …. PROUČAVANJE …. OTKROVENJA ….
Ljudi precjenjuju svoj razum, inače se ne bi protivili djelovanju Duha i njegovim učincima. Osjećaju se nadmoćni svakom znanju zadobivenom duhovnim putem i ne priznaju ga jer je razum takoreći isključen i jer bi morali priznati dokaz toga da razum ne pruža jamstvo za pravo znanje …. jer bi morali priznati da nedostupna područja i bez razumske aktivnosti mogu biti istražena.
Sami sebe precjenjuju, bez da razmišljaju o tome da nije potreban probuđeni razum da bi čovjek postao blažen, da postizanje Kraljevstva Božjega nije rezervirano samo za mudre (oštroumne) ljude, nego to pravo ima i najjednostavniji čovjek, jer Bog ne ocjenjuje razum, nego samo Ljubav srca. I ta Ljubav ključ je za Mudrost …. Ljubav daje najsvjetliju spoznaju čak i najskrivenijih stvari, Ljubav daje uvid u ranije nedostupna područja, jedino Ljubav jamči znanje u skladu sa Istinom, Ona jedina istražuje dubine Mudrosti.
Tamo gdje nedostaje Ljubav sam razum ne može prodrijeti u Istinu, pa čovjek dakle mora prvo prepoznati njegovu vlastitu nedostatnost i u poniznosti razlučiti između svjetovnog znanja i duhovnog znanja …. a tako i teologija spada u svjetovno znanje koje objašnjava samo razum čovjeka sve dok je sam čovjek bez Ljubavi …. tek putem Ljubavi ona može postati duhovnim znanjem, i tek tada čovjek može misliti u skladu sa Istinom, što mu je prije toga nemoguće ….
Ali sve dok se traži proučavanje i dok je to proučavanje tako visoko cijenjeno da se smatra da je Istina dokazana jedino tamo gdje je prethodilo vrijedno proučavanje …. toliko dugo je razum čovjeka dakle previše cijenjen, i toliko dugo su mu zatvorena vrata koja vode do Istine. Jer što razum vjeruje da može istražiti, to Ljubav sa sigurnošću uspijeva u kratkom vremenu uz isključivanje razumskog razmišljanja …. jer razmišljanje čovjeka tad je prosvijetljeno Duhom, a to znači da on tada sve spoznaje svijetlo i jasno i u sebi ima uvjerenje potpune Istine.
I stoga je zapisano: “Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih” (1 Korinćanima 1:19), tako da ljudi ne spoznaju Istinu usprkos proučavanja, sve dok u njima ne može kroz Ljubav djelovati Duh Božji. Jer njima nedostaje poniznost …. koja međutim uvjetuje ulijevanje Božanskoga Duha …. a poniznost se ne ističe. No intelektualni čovjek sav je apsorbiran u sebe, on svoj razum previše cijeni (1 Korinćanima 8:1), koji međutim bez Ljubavi može proizvesti samo mrtvo znanje, bez Duha i života, koji može vladati samo svjetovnim znanjem, a koji bez Ljubavi isto tako ne može biti bez greške.
To trebaju uzet k srcu svi oni koji duhovno znanje stečeno drugačije nego razumskim putem dvojbe i suprotstavljaju mu se …. i to trebaju imati na umu prije svega oni koji vjeruju da na Zemlji zastupaju “Riječ Božju” …. da su oni samo sluge svijeta sve dok samo razumski vrše svoju službu, da ih tek Ljubav čini sposobnima i pogodnima da budu pravi zastupnici Boga, budući da su oni tek tada ispunjeni Njegovim Duhom i mogu razlikovati Istinu od neistine i jer mogu zastupati Čistu Istinu tek onda kad su od “Njegovog Duha uvedeni u svu Istinu” (Ivan 16:13)….
Razum bez Ljubavi je beznačajan, no izuzetno blagodatno će na Zemlji moći djelovati onaj čovjek čije razmišljanje je prosvijetljeno putem Ljubavi, koji je doživio prosvjetljenje putem Duha …. jer njemu će se Bog Sâm otkriti, i on će moći biti svjedok Božje Ljubavi, Mudrosti i Svemoći …. on će proniknut u duboko znanje i s uspjehom biti aktivan na Zemlji za Boga i Njegovo Kraljevstvo ….
AMEN
