Bertha Dudde, br. 3174, 28 i 29 Lipnja 1944
PREOBRAZBA BIĆA – POTRAŽIVANJE SNAGE – VOLJA ….
Volja čovjeka može postići jednu potpunu preobrazbu njegove prirode, ako on moli snagu od Boga i onda svoju volju prati akcijom. Jer njemu snaga zaista stoji na raspolaganju, samo ako bude zatražena, no prvo se mora izraziti volja čovjeka, pošto do preobrazbe bića može doći jedino u slobodnoj volji, ako se čovjek poveže s Bogom, darivateljem snage. Znači Bog mora obavezno biti priznat, čovjek Mu mora ispovjediti svoju slabost i Njemu se dakle podložiti te Ga u svoj poniznosti zamoliti za Njegovu pomoć.
Tada se Bogu protivna volja opet Njemu vratila, i svako djelo koje ona onda izvodi, pridonosi njegovoj preobrazbi, jer Bogu-naklonjena volja ne može više činiti ništa što je Bogu-protivno, pošto je njeno djelovanje utemeljeno u Božjoj volji. Povezanost s Bogom najsigurnija je zaštita protiv toga da se čine djela koja su suprotna Božjoj volji. I stoga usrdna molitva za snagu mora neprestano donositi duhovni napredak, dok pak čovjek bez potraživanja snage ne može zabilježiti promjenu svoje prirode, jer on je preslab da bi svoju volju sproveo u djelo ako bahata duha vjeruje da je zato dovoljno jak.
Zemaljska djela on će doduše moći izvoditi uz pomoć životne snage koja mu neprestano pritječe, no ona će do promjene duše, njegovog bića, voditi samo onda kad se ona sastoje od djelā Ljubavi, a to već potvrđuje volju naklonjenu Bogu, koja će onda i težiti povezivanju s Bogom. Pa će tako čovjek koji izvodi djela nesebične Ljubavi biti pozitivno postavljen spram Boga, on će moći primati snagu iz Boga kao posljedicu njegovog Ljubav-nog djelovanja, i potonje je onda nesvjesno potraživanje snage, koja mu stoji na raspolaganju, dok pak svjesno potraživanje, molitva za snagu, određuje da njegovo razmišljanje, htijenje i postupanje bude u Ljubavi, tako da to isto znači duhovnu preobrazbu.
No čovjek zemaljski može biti neprestano aktivan, bez da je njegova aktivnost djelo(vanje u) Ljubavi, onda ta aktivnost nikako ne pridonosi promjeni njegove prirode, pošto njemu samo pritječe životna snaga, ali ne duhovna snaga koja preobražava njegovo biće. A takvom jednom čovjeku obavezno je nužna molitva, on si tu snagu mora zatražiti, što prije toga ovisi o njegovoj volji da se oblikuje u skladu s njegovim zadatkom na Zemlji. A ta volja ima za preduvjet to da čovjek prizna smisao i svrhu zemaljskog života i da vjeruje u jedno Biće u odnosu na Koje je odgovoran.
Nedostaje li ta vjera, on nikada ne nalazi volju za promjenu svoje prirode i ne potražuje za to potrebnu snagu. Tad on svoj zemaljski život živi potpuno bezuspješno, ako iz vlastitog poticaja ne prakticira Ljubav koja ga sasvim izvjesno vodi ka spoznaji pa na kraju ipak uspostavlja ispravan odnos prema Bogu, pokušava se izjednačiti s Njim i za to potrebnu snagu izmoljeva od najvišeg i najsavršenijeg Bića. Čim se volja okrene k Bogu, i Bog se prihvaća čovjeka, pošto je to već početak preobrazbe bića, čija od Boga okrenuta volja i jeste uzrok njegovog utjelovljenja na Zemlji.
No čovjek snagu koja mu dotječe može beskrajno umnažati, samo ako ju žudi i za to moli. Tada mu nikada neće nedostajati snage za rad na njegovom usavršavanju, on će neprestano moći izvađati Ljubav-na djela i time se izjednačavati sa Vječnim Božanstvom, i on će neprestano sve više i više uspostavljati svjesni kontakt sa Bogom, jer to je obilježje snage iz Boga, da ona nagoni na neprestanu aktivnost i čovjeka privodi Bogu, tako da njegov duhovni razvoj napreduje nezaustavljivo i on postiže svoj cilj, još dok boravi na Zemlji ….
AMEN
