Bertha Dudde, br. 3175, 30 Lipanj 1944
ODGOVORNOST UČITELJA… ISTINA…
Golemu odgovornost na sebe preuzima čovjek koji se nudi bližnjima prenijeti duhovno znanje, budući on tada ne snosi odgovornost za svoj zemaljski život, nego za dušu, koja je nepropadljiva, koja posredovanjem ispravnog znanja, svojom voljom može zadobiti vječni život, no isto tako posredovanjem obmane može potpasti duhovnoj smrti… I zato onaj tko želi podučavati mora prvi stajati u Istini, kako bi ju mogao razdjeljivati… on sam mora znati o velikoj opasnosti koju širenje obmanjujućeg učenja znači za dušu. I on mora poznavati, te također ispuniti, sve preduvjete koji njemu jamče Čistu Istinu. To znanje mu posreduje Bog Osobno, ako je on ozbiljne volje. On ga podučava na najrazumljiviji način, čim je njegova volja da bližnjima donese Istinu za spasenje njihovih duša. On, međutim, mora također biti svjestan koji odgovorni zadatak je on preuzeo, tako da on jedino neprestano teži Čistoj Istini, kako bi ju sada također mogao primati. Stoga čovjek mora svoju službu potpuno svjesno obavljati, njega samoga mora Istina tako pokretati, da ga ona vuče da ju razdijeli bližnjima, on ne smije postati mlak i lijen, jer to slabi njegovu žudnju za Istinom, i stoga znači opasnost. Na neki način, onaj tko želi podučavati ima u ruci duševnu sudbinu onih koji znanje primaju od njega, i on to mora držati na umu tijekom svoje aktivnosti podučavanja. Stoga uvjerenje mora najprije pustiti korijen u njegovom srcu, on sam mora u Istinu prodrijeti tako duboko, da on nju može u cijelosti zastupati i prema bližnjima. I tek to stanje njega čini sposobnim za djelovanje za Boga, a ono je posljedica Bogu potpuno okrenute volje. Kroz bezuvjetnu predanost Bogu, on se sada tako mijenja, da može postati nositelj svjetla, Čiste Istine iz Boga. Volja mora potjecati od samoga čovjeka, tada mu od Boga prilazi i snaga, da volju sprovede u djelo. Stoga će čovjek, kojemu na srcu leži spasenje duša bližnjih, također postati sposoban njima pomoći, on će postati sposoban podučavati ih, čim je njemu samome posredovano duhovno dobro, koje on sada može razdjeljivati. Aktivnost podučavanja on ne treba shvatiti kao profesiju u zemaljskom smislu, već u potpunoj nesebičnosti treba ljudima pružiti ono što je Bog prethodno Sam pružio učitelju, njega treba jedino Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, prema nespašenim ljudima, poticati da bude učiteljski aktivan, a to je slučaj jedino onda kada on sam zna o zadatku čovjeka na Zemlji, kada je on stoga svojim vlastitim Bogu-ugodnim načinom života i Bogu potpuno podređenom voljom bio dostojan da primi Istinu od Boga. Onda on uzima ozbiljno svoju službu naučavanja, i on teži jedino tome da proširi svoje znanje, kako bi ga nepromijenjenog razdijelio bližnjima. Onda će on biti svjestan i odgovornosti, te iz sebe ozbiljno težiti prema Istini, a onda on također nedvojbeno može primljeno duhovno dobro prenijeti onima koji ga žude, on može naučavati Ljubav onima koji su još u neznanju, i kroz to ih izvesti na pravi put, koji vodi Bogu, vječnom životu. I zato se učiteljem može smatrati jedino čovjek, koji ne poznaje nikakav drugi cilj nego služiti Bogu, i Njemu to očituje svojom stalnom voljom da prima duhovno dobro, koji stoga uvijek i neprestano održava povezanost s Bogom, te je sada od Njega uveden u ispravno znanje, u Istinu iz Boga.
AMEN
