Bertha Dudde, br. 6360, 20 Rujan 1955
DRUŠTVENI DOPRINOSI…
Koliko često se vi ljudi oslanjate na činjenicu da ćete primiti pomoć, i koliko često je moguće za vas da ju zauzvrat ponudite, jer nitko se ne može oslanjati jedino na sebe samoga, svatko treba pomoć njegovih bližnjih ljudskih bića, baš kao što svatko upadne u situacije da pomogne drugoj osobi. Ipak ljudi nastoje postići potpunu neovisnost od njihovih bližnjih i također sebe osloboditi od davanja pomoći… Oni pokušavaju zakonski urediti što bi trebala biti dobrovoljna usluga pomoći, i svatko opet pokušava izvući najveću moguću dobrobit za sebe od ove uredbe (regulacije)… Što bi bilo iznimno visoko vrednovano za dušu svake pojedinačne osobe kao nesebična Ljubav spram bližnjega je promijenjeno u nedobrovoljnu dužnost, i tu nema dobrobiti za dušu sve dok je sva dobrovoljna aktivnost Ljubavi isključena.
U skladu sa ljudskom procjenom sva bi zemaljska tegoba mogla biti odvraćena od ljudi na ovaj način, i to je nema dvojbe također namjera onih koji se osjećaju odgovornima za ljudske ozbiljne poteškoće pošto one ne mogu biti prikrivene i opterećuju potonje… I sve dok bezobzirnost prevladava među čovječanstvom čak su i ova nastojanja blagoslov utoliko što ljudi neće propasti u bijedi… Unatoč tome, to ne može riješiti duhovno nizak stupanj ljudi, jer ovo potrebuje aktivnost nesebične Ljubavi spram bližnjega… Ljudi trebaju biti ganuti tegobom drugih ljudi da bi se u njima zapalila Ljubav… Među ljudima mora biti takva vrsta tegobe (jada i nesreće) koja će potaknuti dobro-dušnu osobu na akcije Ljubavi… Pomoć može biti pružena bližnjem ljudskom biću u svakom pogledu kroz riječi utjehe, kroz brižnu suosjećajnost, kroz aktivnu podršku… Ipak ljudski je život, prije svega, povezan sa nadvladavanjem materije… pretvorbom sebične ljubavi u nesebičnu Ljubav spram bližnjega…
Ljudsko biće bi trebalo odustati od onog što je njemu poželjno kako bi to dao bližnjem ljudskom biću koji je u potrebi za time… To je zašto je bogatstvo nejednako raspodjeljeno, baš kako bi se motivirala ova volja za davanjem, pošto osoba može istovremeno naučiti nadvladati materiju i na taj način sebi podariti najveći poklon razdvajajući sebe od materijalnih vlasništva kako bi olakšao tegobu (jad i nesreću) bližnjih ljudskih bića… Jedino od čega se dobrovoljno odrekne će osobi donijeti bogatu nagradu, jer jedino slobodna volja jasno prikazuje Ljubav, dok su svi drugi doprinosi koje osoba mora dati sasvim lišeni Ljubavi, doista, oni će puno prije otvrdnuti čovjekovo srce kako on u sebi potiskuje volju da daje u vjerovanju kako je napravio dovoljno za dobrobit drugih ljudi. Ipak bez obzira koliko puno ljudi pokušavaju umanjiti ekonomsku bijedu (siromaštvo) na ovaj način… ljudsko biće će i dalje biti afektirano tegobom na druge načine, u jednu ruku za njegovu vlastitu dobrobit, ali u drugu ruku kako bi potakao srce bližnjeg ljudskog bića na priskrbljivanje pomoći… kako bi ga ganuo, tako da se zapali iskra Ljubavi, tako da se Ljubav neće potpuno ohladiti među ljudima…
I baš oni ljudi sa jako otvrdnutim srcima su učestalo pogođeni ne-materijalnim problemima, tako da će se morati zaputiti drugačijom stazom ako će biti pomognuti: njihovo uživanje zemaljskih vlasništava će im biti oduzeto… što nisu htjeli dati da olakšaju tegobu drugih ljudi oni onda više neće biti sposobni uživati sami… Materijalne svojine će sada izgubiti njihovu vrijednost, i blagoslovljena je osoba koja se sa ovime nosi na ispravan način… tko ih se sada dobrovoljno odriče kako bi ih dao potrebitim bližnjim ljudskim bićima… Blagoslovljena je osoba koja naposlijetku zadobija Ljubav njegovih bližnjih ljudskih bića kao rezultat dobrih djela, koja će ga jedina slijediti u vječnost (Knjižica br. 29)… Onda njegova tegoba nije bila bezuspješna za njegovu dušu.
AMEN
