Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

6320 (U služenju po vlastitoj volji… Sebična Ljubav…)

Bertha Dudde, br. 6320, 27 Srpanj 1955

U SLUŽENJU PO VLASTITOJ VOLJI… SEBIČNA LJUBAV…

Svatko tko je upoznat sa procesom razvoja duhova, tko je obaviješten o značenju i svrsi Stvaranja, također zna da ljudsko biće kao najsavršenije djelo stvaranja formira završni stadij jednog beskonačno dugog procesa razvoja koji se odvijao na ovoj Zemlji. On zna da će ovaj neopozivo biti popraćen sa njegovim boravkom u kraljevstvu onostranog gdje materijalne tvorevine više ne postoje, gdje se razvoj može zasigurno nastaviti pod nevjerojatno teškim uvjetima ipak na jedan sasvim drugačiji način nego u materijalnom svijetu… ako proces razvoja na Zemlji nije bio kompletiran do točke da će duša biti sposobna ući u kraljevstvo svjetla. Ali jedino jako jako mali broj ljudi na ovoj Zemlji ovo shvaća, jer najprije je potrebna volja da bi se ovo znalo kako bi se bilo sposobnim razumjeti i u to vjerovati a ova je jedino rijetko prisutna u ljudima. Tome nasuprot, ljudska je volja iznimno snažno naklonjena da iskoristi djela stvaranja tako da će ona koristiti njihovom fizičkom životu… Treba priznati, čineći tako ljudi nesvjesno pomažu zavezanim duhovnim supstancama u stvaranju napredovati, budući to njima služi, premda u zakonu prisile… Veliki dio materije je bio razložen kroz ljudsku volju, on je preoblikovan u neprestano nove tvorevine kojima su svima dodijeljene korisne funkcije, što nužno rezultira u napretku duhova… Ipak sâmo ljudsko biće može pri tome također doći do zastoja ili čak nazadovati u njegovom razvoju ako on sam nije pomoćan u isto vrijeme, budući on više nije predmetom zakona prisile i prema tome treba sam pogurati naprijed njegov viši razvoj… Sve dok on čini sve savjesno, uvijek sa namjerom pomoći njegovom bližnjem ljudskom biću, njegov zemaljski hod može polučiti nezamislive blagoslove za njegovu dušu… pak čak ako on nema nikakve ideje o procesu razvoja duhova, čak ako je on bez ikakvog znanja o značenju i svrsi zemaljskog života i tvorevina ove Zemlje… On to ne treba znati samo ako dobrovoljno pomaže sa Ljubavlju… Ipak obično je on doista nagnan raditi od strane ljubavi ali jedino od strane ljubavi spram sebe… U tom slučaju njegova aktivnost može također imati uništavajući učinak na njegova bližnja ljudska bića, jer što manje on uzme u obzir njegova bližnja ljudska bića to će više njegova sebična ljubav biti zadovoljena… Ali sebična ljubav također ima nepovoljan učinak na djela stvaranja koja su bila dodijeljena čovjekovu polju aktivnosti, utoliko što će proces razvoja duha u takvim djelima stvaranja biti često prijevremeno prekinut poradi njegovog vlastitog probitka, jer sebična ljubav proturječi Božanskom Redu i stoga je ponašanje osobe također totalno protivno Božanskom Redu… Čak ako bi takvi ljudi znali značenje i svrhu stvaranja i zemaljskog života oni ne bi prekinuli njihov pogrešan način života i njihove akcije protiv Božanskog Reda, budući su oni u potpunosti kontrolirani od strane sebične ljubavi i kompletno nepristupačni od strane drugih ideja. I ovi ljudi ulaze u kraljevstvo onostranog u apsolutno groznom stanju, jer oni više ne mogu zadovoljiti njihovu sebičnu ljubav kao na Zemlji, a staza do ispravne Ljubavi, do Ljubavi spram bližnjega, je beskonačno daleko i često se uopće ne može pronaći…

Otud, osoba koja jedino ljubi sebe samoga uzima ljubav spram materije sa sobom u drugi svijet, i oslobađanje od nje je iznimno teško, jer stvari koje je žudio sa svim njegovim osjetilima se pojavljuju pred njegovim očima i one su za njega izrazito primamljujuće da bi onda trenutno nestale kada želi zadovoljiti njegove žudnje… pobuđujući njegove žudnje još više, i ovo su užasne muke koje duša treba trpjeti sve dok se ne počne boriti sa svojim žudnjama sa rezultatom da iskušenja postepeno slabe. Ljudi nemaju ideju koje koristi oni stvaraju za sebe u onostranom ako pokušaju nadvladati materiju dok su i dalje na Zemlji, ako postanu njezin gospodar a ne njezin rob… Ljudsko biće može iskoristiti sve na Zemlji za njegov probitak, jer svrha svih tvorevina je služiti ljudskom biću baš kao i svakom stvorenju… budući služiti predstavlja iskupljenje za zavezane duhove unutra…  Posljedično tome, samo ljudsko biće doprinosi puno spram ovog ako on nudi materiji priliku pomagati, ako on stvara stvari za sebe koje ispunjavaju korisnu svrhu, u kojima on zasigurno može iznova uživati kao Božjem daru, ipak on bi uvijek trebao zapamtiti duhovnu svrhu materijalnih stvari a ne sebe privezati za njih tako da se njegove misli i namjere usmjeravaju da stekne materijalna dobra kako bi stvorio udoban život za sebe i da se spusti rastuće niže nego stvari koje su daleko manje razvijene nego on… što za njega predstavlja duhovno nazadovanje… Razvoj uvijek mora biti progresivan, a cilj zemaljskog života ljudskog bića je kompletno oslobađanje od materijalne čahure, da se izdigne iznad potonje, jer onda će duša biti sposobna napustiti fizičko tijelo kao slobodno i neopterećeno biće i vinuti se u više sfere… Onda ona neće biti zadržavana od strane materije i prisiljena ostati u zemaljskim sferama premda ona više ne živi na Zemlji… Vi ljudi ne znate kako je zahvalna duša koja sebe može razdvojiti od ovih sfera, ali uzmite zdravo za gotovo da je ono za čime stremite na Zemlji sa svim vašim osjetilima vaš najveći neprijatelj… jer vaše blaženstvo počiva u slobodi, ali vi ostajete porobljeni sve dok vas materija i dalje drži zarobljenima, a ona će vas držati zarobljenima sve dok ste i dalje vođeni sebičnom ljubavlju, sve dok sebe ne oslobodite kroz pomoćnu Ljubav… Jedino onaj koji služi će biti oslobođen… A vaše postojanje kao ljudsko biće neprestano vam nudi prilike da služite u Ljubavi… Međutim, vi imate slobodnu volju i, za razliku od vašeg prethodnog stadija razvoja, vi niste prisiljeni služiti. Ljubav vas mora nagnati to činiti, i pomoćna Ljubav će jedino biti prakticirana od strane čovjeka koji potisne njegovu sebičnu ljubav, koji ne želi uzeti nego dati. On će doista naučiti prezirati materiju; on će sebe razdvojiti od nje i osloboditi sebe kompletno… Njegov proces razvoja na Zemlji će biti uspješno zaključen sa kompletnim produhovljavanjem njegove duše, koja će naknadno biti sposobna biti aktivna u duhovnom kraljevstvu sa obiljem svjetla i snage i u pomoćnoj Ljubavi se brinuti za one duše koje i dalje venu u ropstvu i tami i potrebuju pomoć kako bi se konačno bile sposobne osloboditi njihovih okova.

AMEN

Spread the Truth