Bertha Dudde, br. 6314, 17 Srpnja 1955

DUHOVNI PREPOROD…

Prelomna točka u vašem životu je onaj trenutak kada krenete duhovnim putem, trenutak kad se vaše misli zapućuju u područje koje se nalazi izvan zemaljskoga …. trenutak, u kojem postajete svjesni polazišta, dakle spoznajete to da vas je stvorilo jedno Više Biće, o Kojemu sad ovisite, kako tjelesno tako i duševno …. E sad, taj trenutak može za vas biti početak brzog uspona u visinu, ako se od tad više zanimate tim nego zemaljskim mislima; ali može trajati i dugo, dok se ne oslobodite od svijeta; vaše misli se dakle mogu uvijek nanovo vraćati u zemaljski svijet, a tada je potrebna borba, dok konačno odlučno ne krenete dalje putem kojeg ste spoznali kao jedino pravoga. Ako ga uopće nađete tokom vašeg zemaljskog života ….

Ako čovjek ima potpuno zadovoljavajući život na Zemlji, tada teško da će krenuti onim putem, nego se uvijek iznova opija, i njegova čula su izuzetno čvrsto ukorijenjena u Zemlji, on teško da se može odvojiti, i on putem udaraca sudbine mora biti pokrenut na drugačije razmišljanje …. mora mu biti uzeto ono što ga sprječava da nađe pravi put …. iz toga proizlazi da za razvoj čovjeka ne bi bilo od blagoslova kad bi čovjeku bio dan lagodan i lijep život, jer u takvom životu to bi trajalo daleko duže, ako bi uopće i postojao izgled za promjenu volje čovjeka. 

Pa i pored toga, žalost i patnja ne trebaju obavezno biti životni pratitelji, jer, čovjeku je moguće u svakoj životnoj situaciji u sebi razviti Ljubav prema bližnjemu, a ta Ljubav je ono što sigurno i vodi na put duhovnog preporoda …. Ljubav je ono što će misli neprestano navoditi na Samu Vječnu Ljubav, Koja tada neizbježno i preuzima svakog čovjeka i vuče ga na pravi put …. Kako biste samo lijepo svi vi ljudi mogli živjeti na Zemlji i radovati se i ovom životu da vaše biće želite oblikovati u Ljubav …. tad uistinu ne bi bilo potrebno obavezno prolaziti kroz bijedu, nesreću i patnju, tad bi vaše misli vrlo često bile u onim sferama, i pored toga što vam zemaljski život poklanja što vas usrećuje ….

Svrha vašeg zemaljskog života promjena je u Ljubav, promjena samoljublja koje je u vama nastanjeno, u nesebičnu Ljubav prema bližnjemu …. Što činite dobrovoljno, iz vas samih, to ne mora tek biti postizano sredstvima koja su za vas bolne prirode …. ne morate patiti kad biste u sebi zapalili Ljubav i dali joj da se rasplamsa u žarki oganj …. jer tad bi svrha zemaljskog života bila postignuta, a to je da ste krenuli putem koji vodi uvis, tad bi se vaše misli daleko češće prebacivale u ono područje, čak i ako vi na Zemlji imate za ispuniti zadatke ili ste u položaju obaveza koje od vas puno zahtijevaju …. Moći ćete se baviti i jednim i drugim, no vaša duša će se uskoro osjećati ugodnije u onim sferama u koje ih gurka njen Duh, nego tamo gdje tijelo još mora boraviti ….

A bijeda, nesreća i patnja čovjeku mogu biti strane, jer on tad i bez njih živi u skladu s Božjom voljom, i Božji blagoslov zemaljski i duhovno mu je izvjestan …. Jer Bog je čovjeku obećao da se On Očinski brine za Svoju djecu …. a Ljubav prema Bogu i bližnjemu dokazuje dijeteštvo Božje …. Ona vodi do potpunog sjedinjenja s Njim i do vječne blaženosti ….

AMEN