Bertha Dudde, br. 6306, 8 Srpnja 1955
SJEDINJENJE DUŠE S DUHOM ….
Kad se duša čovjeka sjedini s njenim duhom, kad mu ona dakle prepusti vodstvo, čovjek ne može promašiti, i sve njegovo razmišljanje, htijenje i postupanje biti će ispravno usmjereno …. Ali kada se duša sjedinjuje sa njenim duhom? …. To je trenutak gdje čovjek iz najunutarnijeg uvjerenja povjeruje u Boga i Stvoritelja, Čije stvorenje je on sam, i kad ima potrebu s tim spoznatim Bogom stupiti u kontakt …. Kad su Mu njegove misli usmjerene i on iznutra želi s Njim stupiti u odnos koji je Bogu ugodan …. Kad se on pozitivno postavi spram Boga …. Tada će on biti obuhvaćen Božanskim u sebi, u njemu drijemajući duh upravlja ga od tog trenutka, i on će se iznutra osjećati potaknutim živjeti onako kako je Božja volja, on će u sebi upaliti Ljubav, jer je već to djelovanje Duha u čovjeku i jer se tad i Duh može primjetno izraziti, pošto Mu čovjek putem svog života u Ljubavi daje pravo na to ….
Prakticiranje Ljubavi prvi je znak duha probuđenog u život, jer na to duh pokreće dušu …. razmišljanje, osjećanje, i htijenje u čovjeku …. i za Ljubav-no aktivnog čovjeka može se reći da se njegova duša sjedinila s duhom. A tada čovjek i pored svog zemaljskog života živi jedan duhovni život, tad se njegove misli neće baviti samo svijetom i zemaljskim stvarima, tada će on često misaono boraviti u tom području gdje on traži Boga; baviti će se pitanjima koja leže van zemaljskog znanja, i on ta pitanja onda postavlja takoreći tome u njemu djelujućem duhu, koji mu na njih i odgovara, čak i ako čovjek to uobražava samo kao “svoju vlastitu misaonu aktivnost” ….
Žudnja za tim da se s Bogom stoji u ispravnom odnosu, za posljedicu neopozivo ima sjedinjenje njegove duše s duhom, a ta žudnja će mu sigurno i biti ispunjena, jer to je jedna duhovna molba, koju čovjek upućuje Stvoritelju Svemira, koja je zamijećena i uvijek odgovorena, pošto je svrha čovjekovog života uopće to da s Njim stupi u ispravan odnos …. pa duh tada preuzima potpuno vodstvo čovjeka, a onda ovaj sigurno i postiže svoj cilj ….
Božansko u čovjeku uvijek će se izraziti kad se njegove misli zbiljski okrenu put Boga, jer tada Bog Sam i djeluje na njemu putem Svoga Duha, i svaka Njemu usmjerena misao korak je prema gore, a ako se tu misao svjesno slijedi, tako što čovjek uputi molbu svome Bogu i Stvoritelju od vječnosti, onda će se njemu Bog uskoro i objaviti kao Otac, jer molitva je most koji uspostavlja vezu od čovjeka k Bogu …. A tada je čovjek u najboljoj skrbi, jer Božansko biće zahvaća ga i na čovjeka utječe putem duha, tako da on jaz između sebe i Boga sve više smanjuje, jer duh neprekidno tiska prema Ocu Duhu, i žudnja u čovjeku da Bogu priđe bliže, biti će sve veća, sve dok ne nađe ispunjenje u potpunom sjedinjenju s Njim putem Ljubavi …. Koja onda ispunjava biće čovjeka, pošto Sama Vječna Ljubav djeluje u njemu ….
AMEN