Bertha Dudde, br. 6290, 21 Lipanj 1955

UDARI SUDBINE KAO SPASONOSNO SREDSTVO…

Rane/ozljede koje vam moram zadavati, ako želim spriječiti da propadnete u vječnu smrt, uistinu nisu izraz (Moga) bijesa ili nedostatka ljubavi, a nisu ni znaci pravedne kazne za vaše promašaje/prekršaje/greške, one su radije/prije samo medicina (ili ‘pomoć’ ili pak ‘pomoćno sredstvo’) za uklanjanje vaših bolesti, kojima ste sami uzrok (ili ‘za koje ste sami zaslužni), koju (misli se na medicinu), da bi vaša duša ozdravila (ili ‘zbog ozdravljenja vaše duše’), morate uzeti (glagol je na ovom mjestu ‘izdržati’).  

Vaša je vlastita greška/krivica/zasluga što ste istupili iz Moga reda (ili ‘što ste napustili Moj red’), jer inače bi vaša  sudbina bila (ili ‘inače bi vašu sudbinu sačinjavali’) jedino sreća i blaženstvo. Vjerujte Mi, Ja bi vam puno radije pružio/dao/spremio blaženstvo/sreću, ali vi sami ste Mi to onemogućili istupajući (ili ‘kada ste istupili’) iz Moga reda/poretka. Ali, (vjerujte Mi da) Ja pokušavam učiniti sve što je u Mojoj moći kako bi vas ponovno vratio tom Božanskom redu/poretku, kako bi vas opet mogao učiniti beskrajno sretnima.

Patnja i oskudica, bolest i jad su prisutni na zemlji u onoj mjeri u kojoj se krši Moj red, a vi pred licem takve nužde možete vidjeti do kakve niske pozicije ste propali. Ja bi zasigurno radije vidio sretne ljude nego im slao (ili ‘na njih stavljao’) nepotrebne teške nevolje sa ciljem da bi ponovno uspostavio Svoj vječni red. I dok mnogi smatraju kako čovjek (i) nije tako veliki grešnik, kolika ga je nevolja zadesila (ili ‘da su tako velike nesreće bile nužne’), Ja vam na to kažem; Vi ne poznajete/znate niti povezanost/odnos a niti učinak nesreće/patnje u njezinom (cijelom) obujmu, a ne razumijete u potpunosti ni efekte vaše patnje/nesreće ili pak sazrijevanja (vaše duše) kojem vaša patnja/nesreća služi.

Vi isto tako ne znate, pošto vam je sjećanje na to (ili ‘pamćenje o tome’) bilo oduzeto, što ste se vi u vašoj slobodnoj volji, prije vašeg utjelovljenja kao čovjek, ponudili pre-uzeti na sebe. Ja međutim znam sve (ili ‘sve to znam’) i neću vam dati (ili ‘staviti na vas’) teži teret nego što možete nositi.

Jednom (prije utjelovljenja na ovoj planeti) vas je vaša ljubav pokrenula/potstaknula da Mi se sami ponudite za nošenje tereta/križa u vašem zemaljskom životu, iako vi to (u ovom stanju u kojem vam je memorija/pamćenje o prijašnjem životu oduzeta) ne znate niti znate zašto morate patiti, a Ja ovo govorim posebice vama koji vjerujete kako Mi u slobodnoj volji pripadate.

Ja želim da idete vašim putem, i to bez da mu poznajete uzroka (tj. zašto treba hoditi baš tim putem i baš na taj način), bez kukanja/žalbe, da nosite vaš križ dobrovoljno i da se uvijek pognete pred Mojom voljom (ili ‘podredite Mojoj volji’) znajući kako je Onaj Kome se (tako) prepuštate Bog ljubavi i da će vam sve ono što dolazi od Njega biti blagoslov. Stoga, ne bunite se protiv vaše sudbine (ili ‘ne opirite se vašoj sudbini’), ma kakva ona bila (ili ‘što god vam ona donosila’). Ako želite pripadati Meni, onda se ne žalite i ne gunđajte, nego budite sigurni kako je sve to za vaše dobro i kako je tome namjera da pomogne (ili ‘kako služi’) u obnavljanju Moga vječnog reda.

Budite sigurni da ćete to sve jednog dana spoznati/razumjeti i da ćete Mi (onda) biti zahvalni što sam vam dozvolio da idete ovim zemaljskim putem sa svim njegovim poteškoćama, sa svim njegovim velikim nesrećama (ili ‘udarima sudbine’), ali također i sa Mojom ljubavlju, koja je razlog za sve  (ili ‘koja je uzrok svemu’) što vam se događa (ili ‘što vas pogađa’) i koja teži/želi jedino postizavanju/e vašeg blaženstva.

AMEN