Bertha Dudde, br. 6262, 20 Svibanj 1955
GLAS SAVJESTI… OSJEĆAJ… ISPRAVAN PUT…
(Rimljanima 2:14, 15)
Staza koja je naumljena da bi njome hodali na Zemlji će vam opetovano biti ukazana, čak i ako ne primite od Mene nikakve direktne instrukcije, jer Ja vam također govorim na način kojeg vi opisujete kao ‘osjećaj’, tako da možete koristiti vaš zdrav razum/razboritost, pošto ćete se susresti ili sa bolnim ili sa ugodnim situacijama koje vas neće ostaviti ravnodušnima… Vi ste kroz vaš osjećaj sposobni prepoznati ono što je za ljudsko biće poželjno, što ga čini nesretnim a što ima uništavajuće posljedice na njegovo tijelo… i biti naknadno nagnani vašom voljom uskratiti/zadržati ono što je bolno od vašeg bližnjega ili mu pružiti ono što ga čini sretnim… Osjećaj i intelekt sami po sebi vam mogu ukazati ispravan put ako vam nedostaju vjerne informacije ili vam se religijske informacije ne sviđaju pošto njihovo izvorište izgleda sumnjivo. Njegovo vlastito iskustvo može odrediti čovjekovu volju, misli i akcije, a svako ljudsko biće zasigurno zna što je pravično i pošteno, pošto svatko i sam želi biti sretan i pošto svako ljudsko biće može ‘osjetiti’ fizičku i psihološku bol. Ljubav koju ima prema sebi će ga uvijek potstaknuti da dođe u posjed onog što čini da se osjeća slobodnim i veselim… a ispravan način razmišljanja će drugim ljudima također dozvoliti isto… time je poznavanje ispravnog puta postavljeno u svakog čovjeka; ali kako on koristi znanje koje je stekao kroz svoj vlastiti osjećaj i intelektualno rasuđivanje to ovisi o njegovoj volji, koja jeste i hoće ostati slobodna u svrhu njegovog vlastitog usavršavanja.
I stoga će također uvijek biti mogućno razlikovati između dobra i zla, i još preciznije, njihovog učinka na samo ljudsko biće. Iz tog razloga čovjek može govoriti o ‘glasu savjesti’, koji će sebe uvijek izraziti u ‘osjećaju’ ali koji također može biti pri/u-gušen u čovjeku ako je njegova sebična ljubav tako snažno razvijena da ljudsko biće prisvaja sebi sve što je ugodno i neljubazan je prema svojem bližnjemu… U tom slučaju njegova osjetljivost postaje povećavajuće slaba i onda će ljudi često tvrditi kako svaki čovjek ne poznaje razliku između dobra i zla… A opet, jedini odgovor na to može biti: On to ne želi znati. Jer sve dok zna što je za njega osobno poželjno ili nepoželjno on takožer poznaje razliku između dobra i zla… čak i bez vanjske instrukcije, što bi međutim uvijek potvrdilo da njegov unutarnji osjećaj korespondira sa Mojim učenjem (Rimljanima 2:14, 15), kroz kojeg Ja ukazujem ljudima ispravnu stazu kojom bi trebali hodati na zemlji… sa Mojim učenjem ljubavi, koje jedino uvijek zahtjeva od osobe da prakticira ljubav. Međutim, gdje su animalistički instinkti iz prijašnjeg vremena razvoja prisutni u prevelikoj mjeri jedino osjećaj nadmoći prema slabima prevladava… jer sile tame zahvaćaju (= drže u šakama) takvog čovjeka i prisiljavaju ga djelovati u skladu sa njihovom voljom… Ali takva ‘opsjednuta’ osoba se ne može iskoristiti kao dokaz da se staza ka Meni ne može pronaći i njome krenuti bez intrukcija od Mene… Jer Moja ljubav se brine za sve Moje žive tvorevine ali im dozvoljava zadržati njihovu slobodnu volju.
AMEN
