Bertha Dudde, br. 6242, 21 Travanj 1955
KAZNA ZA GRIJEHE?… SAMO-ZASLUŽENA SUDBINA…
‘Nitko ne može izbjeći kaznu za svoje grijehe, zato što si čovjek sam putem svojih grijeha stvara stanje koje mu je mučno/tegobno …. Ja ga ne kažnjavam zbog njegovih grijeha, nego po zakonu vječnog reda, svako djelo, svako krivo razmišljanje i krivi postupak nose svoje posljedice, i upravo te posljedice si ljudi sami i stvaraju, a doživljavaju ih kao muku, kao kaznu, što je međutim uvijek samo u skladu sa zakonom vječnog reda.
I zbog toga je patnja i muka ljudi nezamisliva, ljudi koji žive grešan život, koji Me hule i koji Mi se rugaju, koji vjeruju kako sve Božansko, sve Čisto mogu unerediti, bez da za to moraju platiti. Gomilaju grijeh na grijeh, i bit će zaprepašteni na koji način se njihovi prekršaji odražavaju na njima samima …. Međutim, svoju vlastitu presudu ne mogu izbjeći …. Jer, Ja Sâm im ne mogu dati drugo nego su si sâmi željeli, Ja im mogu dati samo plaću s obzirom na njihov život i na njihova djela, i zbog toga će morati istrpjeti mnoge muke.
A mogu se smatrati sretnima, ako još na zemlji ispaštaju za svoje grijehe, ako još na zemlji moraju patiti prije nego sa zemlje budu (o-)pozvani. Jer na zemlji još mogu doći do spoznaje, na zemlji još mogu uvidjeti svoje grijehe i ‘promijeniti smjer kretanja’ …. Ali u onostranom carstvu spoznaja vlastitog grijeha često traje beskrajno dugo vremena, jer grešan čovjek u onostrano carstvo ulazi potpuno zamračenog duha, i dugo traje dok on svoje misli ne uspije razbistriti i dok se ne pokaje zbog načina na koji je živio svoj zemaljski život …. jer on je (tada) bez svjetla i snage, ali osjeća svakojake muke koje si je međutim sam stvorio/uredio ….
Tko Me doživljava kao kažnjavajućeg Boga, ne poznaje Moj zakon vječnog reda, inače nikad tako ne bi mogao razmišljati …. Jer Moja ljubav se trudi sve ljude spasiti od sudbine koju si sami priređuju, a koja (sudbina, kao takva) nikad ne može biti nazvana sretnom.
I Ja uistinu činim sve da ljudima olakšam …. Ali ako oni sami to ne žele, ako se od strane Mene ne daju voditi i iz vlastite volje postupaju pogrešno, na sebe moraju i preuzeti posljedice takvog života, ali nikada ne mogu reći kako sam im Ja priredio tu sudbinu koju si sami stvaraju …. Jer Ja znam za užasne muke i pokušavam sve kako bi te muke od ljudi odvratio/otklonio …. Ali vam ne oduzimam slobodnu volju …. I tko je griješio mora snositi posljedice grijeha, jer je to po Mome zakonu vječnog reda.
Ljudi doduše mogu postupati bez ljubavi i svojim bližnjima/ostalim ljudima stvarati patnju/muku, ali Ja sam sâma Ljubav i Ja se neprestano brinem za to da vam osiguram blaženstvo/sreću …. Ali gdje to čovjekova volja ne dopušta, tamo nikada ne može biti sreće …. Jer Bogu nasuprotni prohtjevi/želje proizvode istovrsni rezultat – sudbinu krajnje patnje i tame, sudbinu najgorčeg zarobljeništva …. stanje neslobode i nadostatka snage, koje je uvijek posljedica grijeha i zbog toga je čovjek koji je živio suprotno Mome redu od vječnosti taj koji si je na sebe navukao kaznu (= čovjek je dakle taj koji sam sebe kažnjava).
AMEN