Bertha Dudde, br. 6013b, 1 Kolovoz 1954
GOVORENJE U JEZICIMA… UPOZORENJE NA KRIVOG DUHA…
… I onda će ljudsko biće ostvariti stvari koje se drugim ljudima čine protuprirodne, koje daleko prevazilaze prirodnu sposobnost ljudskog bića… On će poznavati stvari koje su obično skrivene od ljudi, on će biti u stanju objasniti pitanja uvjerljivo i shvatljivo njegovim bližnjim ljudskim bićima, koje osoba ne može doznati jedino svojim razumom… on će biti sposoban ući u predjele koji su drugima nepristupačni… On će imati snagu iscjeljivati bolesne, vršiti čuda ili čak biti u stanju predskazivati budućnost, sposobnosti će postati očigledne koje on nikad nije razvio u sebi… on će govoriti i također razumjeti strane jezike kada je to nužno i korisno za duhovni razvoj drugih ljudi (Manje upućenim čitateljima ovdje skrećem pažnju na sljedeće, dar ‘govorenja stranim jezicima’ o kojem je ovdje riječ, tj. dar da se čovjek svakom od ljudi različitih naroda obrati tako da ga ovaj razumije na svom materinjem jeziku, kao u Djelima Apostolskim 2:1-12, o kojem Pavle govori u 1 Korinćanima 12:10, 27, a naš Gospod pak u Marku 16:17, a sve to u svrhu širenja Kristovog Evanđelja, nije isto kao i ‘ispuštanje/mrmljanje nerazumljivih riječi’, o kojem Gospod govori niže u ovoj objavi)… On će biti afektiran Božanskom snagom na svaki mogući način… ali će on generalno jedino imati jedan od ovih darova, pošto postavljeni uvjeti variraju za svaki duhovni dar i svi se postavljeni uvjeti rijetko pronalaze u jednoj osobi. Ali svaki duhovni dar mora ispuniti svoju svrhu, to jest mora biti moguće od svakog od njih izvući dobrobit… Dar iscjeljenja bolesnih, pored fizičkog oporavka, će nesumnjivo također pridonositi dušinom oporavku, pošto ljudi uče vjerovati u snagu duha, koji je aktiviran od strane iscjeliteljeve baš kao i bolesnikove čvrste vjere. Predskazanja budućih događaja, također, mogu motivirati ljude da promijene njihov način života; da vrše pokoru i povrate se k Bogu, pošto se ova predskazanja jedino uvijek odnose na zemaljske posljedice duhovno niskog nivoa ljudi… Proglašavati istinu kroz Božanski duh također pridonosi buđenju vjere i promjeni životnog stila, i opet, to treba biti smatrano kao čisto duhovni činbenik od izuzetne važnosti. Jedino što doprinosi ostvarivanju duhovne dobrobiti se može opisati kao djelovanje duha, jer štogod potječe od Boga ne može biti ništa drugo nego prosvjetljavajuće/poučno/ilustrirajuće… To mora donijeti svjetlo i otkrivati nejasno/dvoznačno, to ne može zračiti još više tame nego već postoji među čovječanstvom…
Božji duh, međutim, može također afektirati/izvršiti utjecaj na čovjeka kako bi otklonio njegovo stanje tame, da bi zapalio svjetlo u čovjekovom srcu… da bi otkrio duševne slojeve, tako da se duša raduje i slavi svoga Boga i Oca, Koji ju je obdario sa prosvjetljenjem. Ovaj utjecaj se odnosi više na dušu nego na čovjekov intelekt (1 Korinćanima 14:14), otud duhovni dar ne treba biti vidljiv ljudima, ali on povremeno afektira vanjsku osobu tako intenzivno/silno da ona sebe pokušava izraziti nerazumljivim riječima (1 Korinćanima 14:2)… Ljudi nazivaju ovaj proces ‘govorenje u jezicima’, ali on uvijek jedino afektira samo ljudsko biće (To bi dakle bilo slično kao kada bi čovjek, poradi jačine unutarnjeg doživljaja i prevelikog zadovoljstva, onako naglas uzdahnuo)… to je dar duha koji skoro svaka duhovno probuđena osoba može smatrati svojim vlastitim ali je on jedino u rijetkim slučajevima tako silan da drugi ljudi primjete promjenu (Drugim riječima, jedino je u rijetkim slučajevima duša ostvarila takav prisan unutarnji odnos sa svojim Bogom da blaženstvo i radost ne mogu a sebe ne izraziti na glas, tj. ‘o-zvučiti’). Jer svaka duhovno probuđena osoba osjeća kontakt kojeg je njegova duša doživjela tako da njegova duša sebe podiže do Boga slaveći ga i zahvaljujući Mu (Posljedica jednog takvog unutarnjeg doživljaja prisnosti tj. sjedinjenja sa Bogom su i Davidovi Psalmi), da ona sebe predaje Njemu i pronalazi unutarnji mir i blaženstvo… Onda njegov unutarnji ego komunicira sa Bogom u mislima, onda će on neprestano govoriti sa Bogom bez riječi (Ovu fazu duhovnog razvoja Madame Jeanne de la Mothe Guyon tumači u poglavlju 13 svoje Knjige o Molitvi)… Svatko bi trebao težiti steći ovaj duhovni dar za sebe samoga kako bi govorio njegovim bližnjim ljudskim bićima namjesto Boga i Njegovog kraljevstva, kako bi kao Njegov su-radnik sam ostvario iskupljujući rad, koji je blagoslovljen. Ali čuvajte se zlog/krivog duha, jer ovaj, također, sebe čini primjetljivim gdje god se može ušuljati, gdje oholost, samo-dopadnost i potreba za prepoznavanjem i dalje prevladavaju, nudeći na taj način ovom duhu mogućnost da sebe izrazi na način koji jednako tako izgleda neobičan. Ali umjesto svjetla on jedino ostavlja zbrku i nespokojstvo… prouzročene uvjetima/stanjima koja su odbojna/mrska ozbiljnim ljudskim bićima i jedino rezultiraju u radosti i pohvali/odobravanju u onima koji sami pripadaju ovom duhu. Prema tome: Ne vjerujte svakom duhu… i pomno ga ispitajte (1 Ivanova 4:1) tako što ćete zamjetiti odsjev svjetla, njegovu jačinu/intenzitet svjetla… Jer Bog je svjetlo (1 Ivanova 1:5)… što od Boga dolazi je svjetlo… i prema tome Božanski darovi duha kategorički moraju ostaviti jedan učinak blistavog svjetla, inače su Sotonina obmanjujuća djela, koja će on posebice koristiti tijekom posljednjih dana sa namjerom da ljudima zaslijepi oči baš kao i njihove duše kako bi ih bacio u još veću tamu i onemogućio im da prepoznaju istinsko svjetlo.
AMEN