O STANJU PROKLETIH U PAKLU

Tijekom noći između 29. i 30. listopada, o.s. 1747., usnio sam san iz kojeg sam se više puta budio, jer su me zli duhovi neprestano napadali, toliko da nisam mogao nastaviti spavati. Nakon što sam se probudio nekoliko puta, sve dok se konačno nisam sasvim probudio, uhvatilo me drhtanje po cijelom tijelu i jasno sam primijetio da me određeni stup, takoreći, okružuje; Mogao sam to svjesno uočiti. Čekao sam što će se od tada dogoditi. Pretpostavio sam da sam na taj način bio branjen od zlih duhova. Taj se stup osjetno povećao. Stalno je bilo nagovještavano u moju misao s jasnim osjećajem da je to “mjedeni zid”, kako ga zovu [Jer. 1:18; 15:20], kojim se vjernici brane od najezde zlih duhova. Dok je, dakle, oko mene stajao ovaj stup ili zid koji nije mogao biti ništa drugo nego stup anđela usred kojih bijaše Bog Mesija, Koji je “Mjedeni zid” – također sam promatrao uzrok, naime, da sam bio spušten k nesretnima u paklu, da bih mogao uočiti njihovo stanje, i tako obznaniti svijetu, posebno sumnjičavcima ili nevjernicima, da postoji pakao: ne samo da postoji pakao, već i kakvo je stanje onih koji su tamo, iako ga ne mogu prikladno i dovoljno opisati. Čuo sam jadikovke poput ovih: “Bože! O, Bože! Isuse Kriste, budi milosrdan! Isuse Kriste, budi milosrdan!”: i to dugo vremena, na što sam isprva obratio pažnju. Poslije, dok sam bio u paklu, i doista u tijelu kako sam danas, jednom od tih bijednih bića bilo je dopušteno razgovarati sa mnom, što je on također i činio neko duže vrijeme; ali ne mogu ispričati ono što je rekao. Samo ovo sada: da su se žalili na one slobodne duhove, ili “furije”, koji još uvijek borave na trećem nebu, da su oni ti koji ih muče; jer njihova je želja mučiti svakog čovjeka i duha. Jednom riječju, njihove su muke neizrecive; ali mi je bilo dopušteno ohrabriti ih s nekom nadom, da ne očajavaju u potpunosti; jer su govorili da vjeruju da će muka biti vječna. Bilo mi je dano da ih ohrabrim govoreći da je Bog Mesija milosrdan, također da čitamo u Njegovoj Riječi da će oni koji su vezani u jami biti oslobođeni, i da jama označava pakao. To sam također čuo potvrđeno odozgo, kako bi mogli imati neku utjehu, za koju su također tada rekli da je i osjećaju. Da biste mogli povjerovati, jer istina je, svjedočim vam nešto još čudesnije – da im se Bog Mesija, potaknut najdubljim milosrđem, ukazao s neba, i kao što mi je rečeno, u Slavi; i ja sam to mogao razabrati, iako ne tako očito kao ti nesretni duhovi. Priznali su da su primili veliku utjehu u tom ukazanju. Sada mi je rečeno na uho da su ih i anđeli utješili i da će ih tješiti. Osim toga, želim da i vi vjerujete, jer je istina, budući da znam jer sam to opazio, da su mnogi od njih podignuti iz pakla i muke na nebo, gdje žive i danas, i da se jednom od njih, koji je pretrpio najveće muke, činilo da ga je Bog Mesija zagrlio i poljubio. Poslije toga mnogi su također bili oslobođeni iz pakla i uzneseni na nebo. U noći između 29. i 30. listopada, o.s. 1747.  (E. Swedenborg – ‘Duhovna iskustva – 228’)

* Rukopis ima 23. listopada, ali budući da je u br. 226, 229 i 331 datum 22 precrtan i 29 napisan iznad/poviše, a u br. 228, 22 i 23 prekriženi i 29 i 30 napisani iznad, čini se očitim da je autor propustio napraviti promjenu ovdje. Iz istog razloga, u prvom retku br. 228 promijenili smo 22 i 23 u 29 i 30, kao što je to učinio sam autor u posljednjem retku. U br. 230 dvaput smo promijenili 23 i 24 u 30 i 31.

** Zaharija 9:11.

11 A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit ću sužnje tvoje iz jama bezvodnih.

11 As for thee also, by the blood of thy covenant I have sent forth thy prisoners out of the pit wherein is no water.^{by…: or, whose covenant is by blood}

Vidi također Izaija 51:14

14 Doskora će biti slobodan sužanj, neće umrijeti u jami, niti će mu kruha nedostajati.

i Psalam 40:2.

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. (40:2) Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

 2 (40:3) Izvuče me iz jame propasti (horrible pit), iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.

 3 (40:4) U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu.