U ODNOSU NA RED, I TO ŠTO ZBOG REDA LJUDI KRIVICU ZA ZLA SVALJUJU NA GOSPODARA

Ništa nije više uobičajeno kod duhova nego da misle kako je svaka krivica, da, kazna, otud zlo, dolaze od Gospodara, budući da On to dopušta; ali razgovarao sam sa njima o tome, govoreći im kako to zaista tako izgleda, ali da je u stvarnosti od Gospodara sȃm (Božanski) Red, da  zlo kažnjava samo sebe i kako se, stoga, zlo i neistinitost (ono što je lažno) vraćaju počiniteljima na nebrojene načine; kako ovo proizlazi iz Reda i zakona Reda i da zbog toga što djeluju protivno Redu i misle protiv Reda, i posljedično ga cijene samo da bi ljubili sebe i svoje, oni stoga krivicu za zlo svaljuju na Gospodara, a ipak su oni ti na kojima je krivica. Zabluda je to što im se tako čini; jer svaki pojedinac želi poštovati Red sukladno redu (tj. uređenju) u kojem on sam jest (da njemu samome bude dobro); dok je red od Gospodara takav da svakome može biti dobro; to je kao kada netko tko krši pravedne zakone, jer želi nešto protivno njima i svjesno djeluje protiv njih, pa je ogorčen i ljut na zakone i krivnju svaljuje na zakonodavca koji je tako postavio zakone, posljedično tako a ne ovako (kako njemu odgovara); dok u slučaju zakonodavca nije bilo drugog cilja nego opće dobro i zbog toga je onaj koji krši zakone onaj koji je u pogrešci; on ne može sagledati sebe (ili znati) koliko je općeg dobra u njegovom ponašanju, već samo koliko specifičnog, njemu odgovarajućeg dobra.

Swedenborg ‘Duhovna Iskustva – 4432’