228. O STANJU PROKLETIH U PAKLU

Tijekom noći između 29. i 30. listopada 1747., sanjao sam san iz kojeg sam se više puta probudio; jer zli duhovi su me stalno napadali, toliko da nisam mogao nastaviti san. Nakon što sam se nekoliko puta probudio, sve dok naposlijetku nisam bio prilično budan, bio sam zahvaćen drhtavicom po cijelom tijelu i jasno sam shvatio da me određeni stup, takorekuć okružuje; Mogao sam to osjetno zamjetiti. Čekao sam što će se dogoditi. Pretpostavio sam da me tako brane od zlih duhova. Taj stup se vidno povećavao. Neprestano mi se umetalo u moju misao s zamjetnim osjećajem da je to “brončana zidina”, kako se naziva [Jer. 1:18; 15:20], kojom se vjernici štite od  nasrtaja zlih duhova. Dok je, dakle, ovaj stup ostajao oko mene, koji nije mogao biti ništa drugo nego kolona anđela posred kojih je bio Bog Mesija (Isus Krist), koji je ‘brončana zidina’ – također sam pažljivo promatrao uzrok tome, naime, da sam poveden dolje k nesretnicima u paklu, kako bi mogao uvidjeti njihovo stanje i tako obznaniti svijetu,  posebno nepovjerljivima ili nevjernima, da postoji pakao: ne samo da postoji pakao, već i kakvo je stanje onih tamo, iako ga ne mogu prikladno opisati. Čuo sam jadikovke poput ovih: “Bože! O, Bože! Isuse Kriste budi milosrdan! Isuse Kriste budi milosrdan!”: i to dugo vremena, na što isprva nisam obraćao pozornost. Nakon toga, kad sam bio u paklu, i to doista u tijelu kakav sam danas, jednom od tih jadnih bića bilo je dopušteno razgovarati sa mnom, što je on također i učinio jedno duže vrijeme; jedino što ne mogu ispričati stvari koje je rekao, osim ovog za sada: da su se oni u paklu žalili na one slobodne duhove, ili “furije” (fury = gnjev, srdžba), koji se za sad još nalaze na trećem nebu, da su oni ti koji ih muče; jer njihova želja je mučiti svakog čovjeka i duha. Jednom riječju, njihove muke su neizrecive; Ali bilo mi je dopušteno ohrabriti ih s nekom nadom, da ne očajavaju u potpunosti; jer su govorili da vjeruju da će muka biti vječna. Bilo mi je dano da ih ohrabrim govoreći da je Bog Mesija milosrdan, također da čitamo u Njegovoj Riječi da će oni vezani u jami biti oslobođeni,** i da jama označava pakao. Za to sam također čuo potvrdu odozgo kako bi oni mogli imati neku utjehu, što su oni onda također rekli da osjećaju. Da biste vi mogli vjerovati, jer to je istina, svjedočim vam nešto još predivnije – da im se Bog Mesija, ganut najdubljim milosrđem, ukazao s neba, i doista, kao što mi je rečeno, u Slavi; ja sam također to mogao razabrati, iako ne tako očito kao nesretni duhovi. Priznali su da su dobili veliku utjehu od ovog ukazanja. Sada mi je u uho rečeno da su ih i anđeli također utješili i da će ih utješiti. Štoviše, također želim da vjerujete, jer je istina, budući da znam jer sam to vidio, da su mnogi od njih podignuti (izvađeni) iz pakla i muke u nebo, gdje žive u današnje vrijeme, i da se činilo jednom od njih koji je trpio najveću muku, kako ga je Bog Mesija zagrlio i poljubio. Nakon toga mnogi su također oslobođeni iz pakla i odvedeni u nebo. U noći između 29. i 30. listopada 1747.

** Zaharija 9:

11 A i tebi, zbog Krvi tvoga Saveza, vratit ću sužnje tvoje iz jama bezvodnih.

Vidi također Izaija 51:

14 Doskora će biti slobodan sužanj, neće umrijeti u jami, niti će mu kruha nedostajati.

… i Psalam 40:

2 Uzdah se u Gospodara uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

3 Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. Original

, that I might perceive their state, and thus make known to the world,