31. Treba znati, međutim, da čovjek nakon smrti nije prirodni čovjek, nego duhovni čovjek, a ipak on sebi izgleda potpuno isti, i to u tolikoj mjeri da nije svjestan kako se nalazi igdje drugdje nego i dalje u prirodnom svijetu. Jer on je isti u tijelu, u licu, u govoru i senzacijama koje osjeća, budući je isti u osjećajima i mislima/razmišljanju, pošto ima istu volju i intelekt.
On, u stvari, nije stvarno isti, budući je duhovan i prema tome unutarnji čovjek. Ali njemu razlika nije vidljiva, pošto ne može usporediti svoje sadašnje stanje sa svojim ranijim, prirodnim stanjem, kako je skinuo/odbacio prirodno stanje i nalazi se u duhovnom stanju
Često sam, stoga, čuo kako takve osobe govore da nisu svjesni da se nalaze igdje drugdje nego u prijašnjem svijetu, sa jedinom razlikom da više ne vide ljude koje su ostavili iza sebe u tom prijašnjem svijetu, dok vide one koji su otišli ili prešli iz tog svijeta (= koji su minuli).
Unatoč tome, razlog zašto sada vide ljude koji su prešli/minuli a ne one koje su ostavili iza je da nisu prirodni nego duhovni ili suštinski ljudi, a duhovni ili suštinski čovjek vidi drugog duhovnog ili suštinskog čovjeka na isti način kao što prirodan ili materijalan čovjek vidi drugog prirodnog ili materijalnog čovjeka.
Prirodni i duhovni ljudi, međutim, ne vide jedni druge zbog razlike između suštinskog i materijalnog, koja je poput razlike između nečeg što je prije (ili ‘što prethodi’) i nečeg što je poslije (ili ‘naknadnog’). A pošto je prethodno u sebi čišće, ono se ne može vidjeti od strane naknadnog, koje je, u sebi, grubo/surovo/nepročišćeno; niti se naknadno, poradi toga što je grubo/surovo/nepročišćeno, može vidjeti od strane prethodnog, koje je u sebi čišće. Posljedično tome, jednog anđela ne može vidjeti čovjek sa ovog svijeta (= koji je još u prirodnom svijetu), niti anđeo može vidjeti čovjeka sa ovog svijeta.
Čovjek je nakon smrti duhovna ili suštinska osoba budući duhovna ili suštinska osoba leži skrivena unutar prirodne ili materijalne osobe. Potonja mu je služila kao odjeća, ili poput čaure koju treba skinuti, i kada je ova odložena, pojavljuje se duhovni ili suštinski čojek, koji je kako slijedi čišći, više unutarnji i savršeniji.
Duhovni čovjek je i dalje potpuni čovjek, premda nije vidljiv prirodnom čovjeku, i to je bilo jasno ukazano putem Gospodnjih prikazivanja apostolima nakon Njegovog uskrsnuća, u tome da se On pojavio pa je onda nestao, a ipak je ostao ista osoba koja je bio bilo viđen ili neviđen. Oni su također rekli da su, kada su Ga ugledali, njihove oči bile otvorene (Luka 24:31).
E.Swedenborg ‘O bračnoj ljubavi (Conjugial Love) – 31’
