J. Lorber – VIE 4/208:7–8

Tradicije Nubijaca i tradicije bijelaca…

7. Mi nikada ne tučemo svoju djecu, niti bilo koju životinju; nego imamo strpljenja i ustrajnosti te neprestano vježbamo svoju djecu u svemu što smo spoznali kao dobro, istinito i potrebno. Kada naša djeca odrastu i postanu snažna i razumna, više ih ne tretiramo kao svoje robove, nego kao potpuno jednaku braću i ljude koji su, baš kao i mi njihovi roditelji, proizašli iz ruke Božje sa svim pravima na život. Pa ipak nas naša djeca silno vole, i nikada nijedan sin niti kći nisu sagriješili protiv oca ili majke!

8. Među bijelcima smo vidjeli djecu kako gmižu od straha i cvile poput pasa pred strogim licima svojih roditelja! Čovjek bi pomislio da su se na taj način mogli odgojiti anđeli. Međutim, kada bi takva djeca katkad bila izvan vidokruga roditelja, bila bi kao zamijenjena i lako bi ih se moglo smatrati učenicima đavla, čije je zlo prisutno u zlim ponorima zemlje, kako nam je rekao namjesnik u Memfisu. Za takav kažnjavajući odgoj mi zauvijek kažemo: ne, hvala!" –