J. Lorber – VIE 3/110; 111:1–8

Helena i Gospodar

Poglavlje 110

01. Nakon ovih riječi ja, Mathael i naš Jarah, koji se ne miče s Moje strane, okrećemo se Heleni i njezinom ocu Ouranu.

02. Kad Helena vidi da joj prilazim, zaplače od radosti i nakon nekog vremena kaže: "Već sam sumnjala da će mi biti dana ta milost da vidim Tebe, Gospodara svog života, kraj sebe i da ti govorim! Ali sada je sve vrlo dobro! Jer Ti, kojeg je moje srce i um ovdje tako beskrajno divno upoznao, došao si k meni sam! Oh, sada se glasno raduj, ti, inače tako jadno srce; jer Onaj čiji je duh brojao otkucaje tvog pulsa od kolijevke do groba, stoji pred tobom i donosi svetu snagu u kojoj će smrt okusiti slađe od meda!"

03. Onda opet utihne i kažem joj: "Helena! Srca koja vole kao tvoja nemaju vječnu smrt za strah i nikada je neće okusiti, ni slatku ni gorku!

04. Jer vidite, ja sam život i uskrsnuće, i oni koji vjeruju u Mene i vole Me kao ti, nikada neće vidjeti smrt u vječnosti, niti je osjetiti niti okusiti!

05. Doista, tvoje teško tijelo će ti jednog dana biti oduzeto, ali to te neće bolno ili svjesno pogoditi, već ćeš u jednom trenutku biti preobražena iz svog teškog, zarobljeničkog života u najsvjetliji život svoje duše kroz Moj duh ljubavi koji je u tebi i raste dok ne postane potpuno sličan mom vječnom duhu! Razumiješ li sada ovo, najdraža Helena?"

06. Ali Helena ne može izustiti ni riječ od čiste emocije i sada plače najglasnijim jecajem svog srca. To traje dugo, a Helena je još uvijek toliko dirnuta radošću što sam joj došao, da joj je jezik stalno ponovno paraliziran suzama radosnicama, čim mi želi dati još riječi zahvale.

07. Ali opet joj kažem: "Najdraža kćeri, ne pokušavaj govoriti; jer ovaj jezik tvog srca mnogo je draži od mene od bilo kojeg koji si izabrala svojim ustima!

08. Jer vidite, na Zemlji ima nekih, a ubuduće će ih biti još, koji će mi reći: Gospodaru, Gospodaru! I odgovorit ću im i reći: Zašto zovete, stranci?! Ne poznajem vas i nikada vas nisam poznavao! Jer ste uvijek bili djeca princa laži, oholosti, zla, noći i svake tame! Stoga, izvan mog vidokruga, vi stalni činitelji zla! I kažem vam da će među njima biti mnogo zavijanja i škrgutanja zubima!

09. Tražit će svog boga na beskrajnim, nikad dostižnim udaljenostima i dubinama i neće ga pronaći, jer su smatrali da im je ispod časti tražiti Mene u svojoj blizini, naime u svojim srcima!

10. Zaista, tko ne traži Boga kao što si ga ti tražila, neće ga naći, čak ni u vječnosti!

11. Bog je sam po sebi najviša, beskrajna, najmoćnija ljubav i stoga se može pronaći samo kroz ljubav!

12. Na početku te ljubav tjerala na to, iako si zamišljala da ćeš sagriješiti ljubeći Mene; i vidi, pronašla si Me. Došao sam k tebi više od pola puta, baš kao tvoj otac Ouran. Ali isto tako svi koji me žele pronaći trebaju Me tražiti, i naći će Me kao što si ti Mene pronašla.

13. Ali oni koji me traže svojim arogantnim umom nikada me neće pronaći u vječnosti!

14. Jer tko me traži razumno, nalikuje čovjeku koji je kupio kuću o kojoj je čuo da se ispod njezinih zidova skriva veliko blago. Kad je kuća postala njegova, počeo je kopati u njoj jedan trenutak ovdje, sljedeći ondje; ali nije se ozbiljno potrudio, samo je iskopao plitku rupu i tako nije pronašao blago koje je bilo duboko zakopano. Zatim je pomislio: Aha, znam što ću učiniti; Počet ću kopati oko kuće izvana i sigurno ću brže pronaći trag skrivenog blaga!

15. I tako je počeo kopati izvan kuće, i naravno nije pronašao blago jer je bilo zakopano duboko u sredini njegove kuće, a što je dalje kopao nove jarke od kuće radi blaga, to je manje nalazio blago zbog kojeg je kupio cijelu kuću. Jer tko god nešto traži tamo gdje toga nema i gdje nikada neće biti, neće nikada pronaći ono što traži.

16. Tko želi uloviti ribu, mora zaroniti mrežom u vodu, jer nijedna riba ne pliva u zraku. Tko želi kopati zlato, ne smije ga tražiti mrežom u moru, nego u dubinama planina.

17. Ne možete vidjeti ušima, a čuti očima. Svako osjetilo ima svoj cilj i stoga je određeno za određenu svrhu.

18. Isto tako, srce osobe koja je usko povezana s Bogom ima jedini cilj tražiti Boga, pronaći Ga i zatim uzeti novi, neuništivi život iz tog Boga kad ga pronađe. Ali tko god traži Boga svojim drugim osjetilima, može ga pronaći jednako malo kao što čovjek koji veže oči može pronaći i vidjeti sunce ušima ili nosom.

19. Ispravan i živi osjećaj srca je, međutim, ljubav. Tko god stoga probudi najdublji osjećaj života i počne tražiti Boga s njim, sigurno ga mora pronaći jednako dobro kao i osoba koja, ako nije potpuno slijepa, mora pronaći sunce svojim okom i vidjeti njegovu svjetlost.

20. Ali tko želi čuti mudru riječ, ne smije začepiti uši i pokušati čuti okom; jer oko sigurno vidi svjetlo i sve osvijetljene oblike, ali duhovniji oblik riječi ne može se vidjeti, već samo sluhom. Razumiješ li sve to?"

Poglavlje 111

01. Helena napokon kaže, koja se malo oporavila od svoje prevelike radosti u srcu: "Oh da, sve sam to shvatila; jer tvoje riječi imaju svu svjetlost, snagu i život i zrače iz Tvojih svetih usta tako sjajno i jasno kao najčišći izvor pašnjaka visoke planine, osvijetljene jutarnjim suncem. Ali što da učinim da barem malo smirim svoje srce!? Gospodine, ubij me ako se radujem; ali moja ljubav prema Tebi sada nadilazi sve granice mog života! Oh, samo mi dopusti da dotaknem Tvoju ruku!"

02. Kažem: "Oh, učini to u svakom slučaju! Što god ti srce naredi iz dubine, učini to i nikada neće biti pogreška; možeš biti potpuno sigurna u to!"

03. Na to je Helena uhvatila moju lijevu ruku i svom snagom pritisnula je na svoje srce, ponovno zaplakala od čiste radosti i rekla, jecajući: "O, kako sretni moraju biti oni koji uvijek mogu biti uz Tebe, o Gospodaru! O, kad bih barem i ja uvijek mogla biti uz tebe!"

04. Kažem: "Tko je sa Mnom u srcu, ja sam uvijek s njime, i on je uvijek sa Mnom, i tu leži najvažnija stvar! Jer kakva je korist nekome tko je stalno osobno oko Mene, a njegovo je srce ipak daleko od Mene i više ovisi o ludom svijetu?! Zaista, on je ipak udaljeniji od Mene nego sve što možete samo pomisliti da je najdalje od Mene!

05. Ali tko god je Meni najbliži u srcu kao ti, moja najdraža Helena, uvijek ostaje uz Mene, ako se izvana čini da ga tisuće puta veći prostor dijeli od Mene nego što nas sada dijeli od posljednje i najmanje zvijezde, da tvoje oko samo na trenutak nazire svjetlucanje iz beskonačnog prostora.

06. Da, kažem vam, tko me voli i aktivno vjeruje da sam ja onaj čiji su dolazak očevi čekali, on je također potpuno jedno sa Mnom, kao što sam ja, kao što me ovdje osjećate, potpuno jedno sa svojim Ocem na nebu! Jer ljubav spaja sve; Bog i stvorenje postaju jedno kroz nju, i nijedan prostor nikada ne može odvojiti ono što je prava i čista ljubav spojila od najdubljih dubina neba.

07. Kroz svoju ljubav bit ćeš i uvijek najbliža Meni, čak i ako te na kratko vrijeme u ovom svijetu prostor odvoji od Moje osobe; ali jednog dana, tamo u Mom kraljevstvu najčišćeg duha i najpotpunije istine, nikada više nećeš biti odvojena od Mene! Jesi li, moja najdraža Helena, sada barem malo shvatila što je rečeno?"

08. Helena kaže: "Kako ne bih!? Jer u meni je sada tako svijetlo i sjajno kao da je sunce izašlo u meni, i čini mi se stoga da je jasno razumljivo što mi Ti, o Gospodaru, kažeš, i moje srce razumije Tvoj najdublji osjećaj.