203 O snovima i tri sanjane riječi 

5. ožujka 1842.

[1] Snovi su uglavnom prazne pjene, i ne vrijede više od proljetnog snijega, koji je milijunima godina ranije oplodio neplodna, gola i beživotna područja zemlje. Ipak, postoji ogromna razliku između snova onih ljudi koji nemaju veću vrijednost od samih svojih snova; a onda opet snova takvih ljudi koji su u Mojoj naklonosti, ljubavi, milosrđu i u Mojoj Riječi i djeluju u skladu s njom iz ljubavi prema Meni koliko god je to uvijek moguće za njih.
[2] Vidite, draga moja dječice, ali da i vi potpuno vidite takvu razliku u sebi, ja ću to za vas još malo više osvijetliti. I tako, uzmite u obzir:
[3] Ako čovjek svijeta nešto sanja, takav san nije ništa drugo nego zbunjen pogled na najtrivijalnije utiske svijeta, koje je duša na van okrenutog čovjeka tijekom dana preuzela u sebe i tako ponovno razmišlja o tim istim trivijalnim stvarima u snu. Ali ako stvari svijeta nemaju nikakvu vrijednost u stvarnosti same po sebi, koliko će manje biti njihova vrijednost na prvom mjestu, ako se u praznoj duši pojave kao trostruki prazni snovi!
[4] Ali sasvim je drugačije sa snovima čovjeka željnog Moje Riječi i Moje Ljubavi, koji se već uglavnom okrenuo prema unutra. Njegovi snovi tada više nisu vizije, već percepcije unutarnjih duhovnih stanja, daleko udaljeni od svake prirodno-svjetovne traljavosti osjetila i fantastične iluzije duše koja se temelji na njoj.