122 Nastavak obrazovanja učenika kroz planete i sedam sunčevih sfera

[1] Ni ovo nas neće koštati mnogo truda, jer samo se moramo sjetiti da postoji još vrlo velik broj drugih zemaljskih tijela osim ove zemlje na kojima, kao i na ovoj zemlji, borave slobodna bića. To će nam omogućiti da lako saznamo koje je sljedeće zanimanje za naše duhove. Svako zemaljsko tijelo pripada nekom cijelovitom planetarnom sustavu; i svaki cijeloviti planetarni sustav stoji u sebi duhovno i prirodno u uzajamnoj povezanosti i međudjelovanju.
[2] Međutim, planetarni sustav koji pripada vašem suncu, prvi je u koji ulaze naši duhovi. Prvi je mjesec. Naravno, ove se duhove podučava više kaznenog učenja nego oslobađajućeg. Stoga su ovi duhovi ovdje usporedivi s onim što ste vi učitelji osnovnih škola koji osim udžbenika držite i odgojnu palicu u svojim rukama.
[3] Vi dobro znate zašto je to ovdje potrebno. Znate i kako mjesec izgleda, što znači njegovim stanovnicima i kako su oni podučavani. I tako nemamo više što reći o tome.
[4] Odatle ti učitelji i njihovi učenici ne odlaze odmah u nebo, već u duhovnu sferu planeta Merkur, gdje već postoje viši učitelji. S Merkura zatim idu na Veneru; odavde poradi veće poniznosti, do Marsa. Za one koji još nisu usvojili pravičan stupanj poniznosti na Marsu, napravi se zaokret prema onome što vi nazivate četiri mala planeta. Ali kod onih koji su već usvojili veliki stupanj poniznosti na Marsu, odmah je postignuto uzdignuće do Jupitera. Od Jupitera ulaze najprije u izuzetno lijepi Saturn, odatle u Uran i konačno u već poznati posljednji planet pod imenom Miron (Neptun), ali razumije se, posvuda samo u duhovnu sferu ovih planeta.
[5] Netko bi se ovdje mogao zapitati: je li to uobičajeni put kojim svi duhovi moraju biti vođeni da bi konačno stigli u raj/nebo?
[6] O, ne, kažem ja, ovamo ulaze samo oni ljudi koji su bili vrlo prirodni i tašto senzualni pod vodstvom nama poznatih duhova. Oni moraju biti vođeni ponešto dugotrajnim sistematskim putem u ljubav i mudrost Gospodnju; a to je zato što je prirodna senzualnost čovjeka posljedica preuzimanja onog učinka koji se kod ljudi naziva planetarnim.
[7] Niti jedno ljudsko biće nije pasivno dužno apsorbirati ovaj planetarni učinak; ali ako mu to omogući stimulacija tijela i druge ugodne senzualnosti, tada on također upija takve utjecaje napola pateći i napola aktivno. Ali budući da su ti utjecaji uglavnom osjetilni, oni su loši; i čovjek ne može, u svom duhovnom odgovarajućem vlasništvu/posjedu, ući u kraljevstvo nebesko sve dok se ne oslobodi svih ovih opsjednutosti.
[8] Na primjer, pretjerana želja za putovanjem i trgovinom je utjecaj Merkura, jer su ga kao takvog već poznavali stari mudraci. Venera prikazuje prekrasnu duhovnu ‘zaljubljenost’, kako je već bilo poznato drevnim mudracima; Mars, bitku i želju za vladanjem, što su znali i stari mudraci; Jupiter pretjerana pedantna ambicija, prema dubokom znanju; Saturn, lako uzbuđenje strasti; od Urana (je) velika ljubav prema pompi a od Mirona pretjerana želja za svim vrstama umjetnosti kao što su glazba, poezija, slikarstvo, mehanika, industrija svih vrsta i slično.
[9] Nije kao da bi osoba na zemlji to primila od planeta; ali čovjek izvorno sve to ima u točnom/pravičnom stupnju u sebi i također to može probuditi i koristiti sam od sebe. Ali kad se čovjek previše baci na jednu ili na drugu granu, on prelazi mjeru utjecaja takvog planeta, jer posebno ističe samodrživi planet i prepušta se njegovom utjecaju. Upravo buđenjem njegove posebne strasti, on dopušta nesmetanu komunikaciju međusobnim interakcijskim polaritetima, što nije teško shvatiti onome tko je primijetio nešto od mog prvog objašnjenja uzroka vizije, da nitko ne može vidjeti ono što on nije sam po/u sebi. Upravo iz tog razloga, takvi duhovi tada moraju proći kroz planetarno putovanje i, do određene mjere, ponovno odložiti neobičnost tamo na sistematskom putu doživljaja, odakle su je uzeli.
[10] Kada završe, dolaze na sunce, u kojem ponovno moraju iskusiti sve iste planetarne kvalitete do njihovih osnovnih temelja. Tek nakon završetka takve škole, oni postaju manji čuvari male djece.
[11] Ali vođe ovdje postaju glavni učitelji. I ako su prošli školu do savršenstva, tek tada će biti primljeni kao građani svetog grada Jeruzalema, gdje prvo moraju biti daleko najmanji, i moraju biti vođeni od strane glavnih građana u svim velikim nebeskim stvarima/poslovima koje brojevno, svijet pun knjiga ne bi mogao sadržati! Jer kao što su Gospodnja stvorenja beskonačna, tako su beskrajno razgranati stvari/poslovi anđela najvišeg neba.
[12] Sada znate cijeli napredak i konačni cilj/odredjenje dječjih duhovnih anđela i stoga također znate duhovno uredjenje/položaj sunca. – I tako je moje učenje i za vas završeno. Stoga se vratite tamo gdje vas Sam Gospodar čeka!