Lorber – VIE 9/139

OBJAŠNJENJE GOSPODARA O PLANETI MARS

[1] Tada smo nastavili promatrati okolinu, a naš zapovjednik, koji je imao iznimno oštre oči, vidio je brod na određenoj udaljenosti koji je plovio u našem smjeru i upitao Me je: “O Gospodaru i Učitelju, tko može dovesti taj brod tako kasno navečer na ovo mjesto?”

[2] Rekao sam : “Dovedi jednog od mojih učenika. Ali ne razgovarajte puno s njim kad bude s nama, jer i on je netko tko više voli pola kilograma žute zemlje, koju zovu zlatom, nego cijelo nebo s blagom duha i vječnog života.”

[3] Učenici su me razumjeli, kao i naša Kisjona i Filopold, ali gostioničar i 12 ribara nisu sasvim razumjeli što sam time mislio. Međutim, nitko Me više nije pitao jer nam je sada došao sluga da nam kaže da je večera gotova.

[4] Odmah smo ustali sa svojih mjesta koja su bila postavljena na terasi i otišli kući gdje su nas stolovi s kruhom, vinom i izvrsno pripremljenom ribom čekali u vrlo prostranoj dvorani. Tako smo odmah sjeli za stol i sudjelovali u obroku.

[5] Nakon što smo se ojačali hranom i pićem i razgovarali jedni s drugima o svakovrsnim korisnim stvarima, u koje je i Marija bila vrlo aktivno uključena, naš Juda Iškariotski dođe k nama u dvoranu i ispriča mi se što nas ranije nije mogao slijediti.

[6] Rekao sam : “Tvoji svjetovni poslovi Me se ne tiču. Zar još uvijek ne znaš zašto sam došao na ovaj svijet? Onaj tko prianja uz svijet i ljubi ga, prije ili kasnije – ali uvijek sigurno – primit će nagradu koju svijet uvijek drži spremnom za svoje prijatelje, a ta nagrada se zove: smrt.

[7] Međutim, Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Ivan 18:36), i onaj koji se Meni pridružuje, neće primiti smrt kao nagradu, već vječni život u Mojem Kraljevstvu. Moji drugi učenici, osim nekolicine, također imaju žene i djecu kod kuće, a ipak su ostali sa Mnom radi Kraljevstva Božjega. Zašto si onda otišao svojoj obitelji, kao da je tvoja briga za njih veća od one za Mene? Upiši ovo u svoje svjetovno srce.”

[8] Iako ove Moje Riječi nisu bile tako ugodne svjetovno nastrojenom učeniku, on se ipak obuzdao i zahvalio Mi na opomeni. I rekoh gostioničaru da mu da nešto za jelo i piće za drugim stolom. Gostioničar je to odmah učinio, a učenik je sjeo i uzeo kruh i vino. Međutim, nije primio nijednu ribu jer ih više nije bilo, a učenik se već nasitio ribom u Kišu.

[9] Tada smo vrlo veselo sjeli za naš stol, a ja sam poučio 12 ribara u svom učenju o kraljevstvu Božjem u čovjeku i sve im to učinio jasnim i razumljivim iz Pisma.