J. Lorber – VIE 10/223
JUDA IŠKARIOTSKI

10/223 [1] Ujutro je svatko rano ustao, a i ja sa svojim učenicima. A gostioničar je rano poslao svoju ženu i kuhinjsko osoblje na posao kako bi pripremili jutarnji obrok.

[2] Ali izašao sam izravno van s Ivanom, Petrom i Jakovom, točnije na već poznatu planinu Nebo. Ostali učenici su se još uvijek oblačili i prali. Također, kosa im je još uvijek bila neuredna i morali su to popraviti.

[3] Ubrzo su za mnom došli gostioničar i njegov sin, kao i vrhovni gradski službenik, ovaj put sa svojom ženom i djecom koja još nisu bila velika ni vrlo stara. Također nije trebalo dugo prije nego što su došla 3 svećenika Apolona. Ubrzo nakon toga dođoše i drugi učenici, osim Jude Iškariotskog. Radije je šetao gradom gdje je građanima zaista preporučivao dobro djelo Mojih čuda i za koje su mu dali više ili manje novca. Stavio je taj novac u svoju torbu nakon čega je otišao u gostionicu i odmah, više od sat vremena prije jutarnjeg obroka, naručio je kruh i vino.

[4] Na gori me gostioničar upitao što se dogodilo s tim jednim učenikom, budući da ovaj put nije bio prisutan.

[5] Rekao sam gostioničaru: “Samo neka bude odsutan, jer mi je draža njegova odsutnost nego njegova prisutnost, i nije potrebno da ti kažem više.”

[6] A vrhovni gradski službenik upitao Me je: “O Gospodine i Učitelju, kako je taj čovjek bio prihvaćen među Tvojim učenicima? Jer gledajte, ne tražim Vas to bez svrhe. Odmah sam primijetio tog čovjeka svojim oštrim okom suca, jer nikada nije mogao nekome pogledati ravno u lice, a također je tijekom Tvojih velikih Božanskih Riječi i govora izgledao potpuno odsutno i sumorno pred sobom, i bez ikakvog izraza na licu nije pokazivao nikakvo čuđenje ili odobravanje. Također nije rekao ni riječ iz koje bi se mogao uočiti njegov govornički talent dok su svi ostali učenici razgovarali s obje strane, dijelom sa samim Tobom, dijelom i jedni s drugima. Ukratko, moram Ti reći da mi se taj tvoj učenik doista ne sviđa. Da sam imao nekoga poput njega među svojim brojnim slugama, odavno bih ga otpustio. Iz kojeg grada zapravo dolazi?”

[7] Rekao sam: “On je Galilejac i po zanimanju je lončar. Od svih Mojih učenika on najbolje poznaje Sveto Pismo i talentiran je govornik kao učitelj. Ali osim toga, on je također vrlo pohlepan za novcem, a to je stvarni đavao u njemu kojeg se neće riješiti, jer je sve vrste đavola i zlih duhova – jednom kada zaposjednu ljudsko srce – lakše ukloniti od čovjeka nego đavla škrtosti.

[8] U svakom drugom lošem duhu još uvijek se mogu naći iskre neke ljubavi prema bližnjemu, ali ne i u đavlu škrtosti. Stoga je i on najtvrdoglaviji i prodire u cijelu osobu dok mu ne postane potpuno sličan, a onda može bolje iskoristiti tu osobu za najskandaloznija djela. Zato neka se svi čuvaju posebno škrtosti, jer će svaki grešnik lakše i prije ući u Božje kraljevstvo nego škrtac.”

[9] Vrhovni gradski službenik reče: “Ako je Tvoj učenik takav, a Ti si svemoguć, onda ga skloni od sebe. Jer kakva je korist od takve osobe u Tvojoj družini?”

[10] Rekao sam : “Upravo zato što sam Gospodar i svemogući, moram – posebno na ovoj Zemlji koja je odgojna škola za Moju djecu – jednako tolerirati đavle kao i anđele. Jer nitko ne može postati Moje dijete bez potpuno slobodne volje, a čak ni đavlu put do obraćenja nije potpuno blokiran. Tako ćete shvatiti da ću tolerirati učenika, u kojem ni za ostalo nisam zadovoljan, sve dok on sam želi ostati. Ali ako Me danas želi napustiti, nitko iz Moje družine neće mu stati na put.

[11] Osim toga, ako se ne promijeni, uskoro će primiti svoju nagradu. Ali prestanimo govoriti o tom odsutnom učeniku, jer postoje druge stvari o kojima moramo razgovarati.

[12] Zato što ću odmah nakon jutarnjeg obroka otputovati dalje i otići u kraj odakle izvire potok Arnon koji je dobro poznat od davnina, jer su putevi do doline Jordana odavde vrlo loši i teški, ali još uvijek postoji prilično dobar put koji vodi kroz dolinu Arnona,  koji je, međutim, dalje također vrlo težak.

[13] Imam još puno posla u dolini Jordana, a malo je vremena prije nego što odem u Jeruzalem.”