Lorber –VIE 3/102

Mathael objašnjava imena prva tri znaka zodijaka.

[1] (Mathael:) “Otkrivači zodijaka očito su bili starosjedioci Egipta, koji su, kao prvo, doživljavali znatno višu starosnu dob od nas; drugo, uvijek su imali najčišće nebo, pa su mogli promatrati zvijezde mnogo lakše i stalnije (konstantije) nego mi, s našim često gustim oblačnim nebom; i treće, većina ljudi prespavala bi cijeli vrući dan. Tek u večernjim satima izlazili su na otvoreno i obavljali svoje poslove u svježini noći. Tamo su neprekidno imali sazviježđa pred očima, ubrzo su uočili nepromjenjive oblike i dali im imena koja su odgovarala nekom prirodnom događaju koji se zbivao u određeno vrijeme ili nekoj dužnosti vezanoj za zemlju.

[2] Višekratno promatranje zodijaka ubrzo je dovelo promatrače do uvjerenja da je zodijak veliki krug podijeljen na dvanaest približno jednakih dijelova. U svakom od tih dijelova nalazi se jedno zasebno sazviježđe.

[3] Čak su i najstariji narodi smatrali da su zvijezde ove Zemlje udaljenije od Sunca i Mjeseca, te su stoga dopustile da se Sunce zajedno s Mjesecom kreće putanjom unutar velikog zodijaka.

[4] Međutim, zodijak se također kretao na takav način da se Sunce, koje svakodnevno obilazi Zemlju, nakon trideset dana zaustavilo u drugom znaku zbog tog velikog kretanja Zodijaka. To što je Mjesec svakih nekoliko dana ulazio u drugi znak objasnili su njegovim sporijim dnevnim kretanjem oko Zemlje, zbog čega nikada ne dolazi na isto mjesto u isto vrijeme kao Sunce. I zbog toga su Mjesec često nazivali ‘sporom zvijezdom’.”

[5] No, bilo je i mudrih ljudi koji su tvrdili upravo suprotno za Mjesec; ipak,  prevladalo je učenje o sporosti mjeseca.

[6] Vidite, tako je nastao zodijak, a sada biste uskoro trebali saznati kako su dvanaest sazviježđa dobila svoja neobična imena!

[7] U razdoblju najkraćih dana, koje je osobito u Egiptu uvijek popraćeno kišom, (i s tim lako pamtljivim razdobljem od trideset dana uvijek se započinjala nova godina), prema izračunima starješina, sunce se tada nalazilo točno ispod sazviježđa koje nam je poznato kao Vodenjak. Zato je tom sazviježđu najprije dana forma pastira koji dolazi s kantom vode do pojila napravljenog kako bi domaće životinje imale što piti i izlijeva cijelu kantu u pojilo. Starješine su takvu osobu nazvali „vodeni duh“ (Uodan), a potom su tako nazvali i samo sazviježđe, te naposljetku i to vremensko razdoblje. Kasnije je isprazna ljudska fantazija (mašta) ubrzo od ove dobre slike stvorile boga i dala mu božansku čast, jer se smatralo da on oživljava uvenulu prirodu. Vidi, preblažena Helena, tako je poznato prvo sazviježđe dobilo svoje ime i prvih trideset dana kiše. Idemo na drugi znak koji se zove Ribe!”

[8] Kad je Matael počeo objašnjavati ovaj drugi znak, Šimun Juda reče ostalim učenicima: “Mataelova objašnjenja postaju vrlo informativna, trebali bismo ih pažljivije slušati!”

[9] Ja kažem: “”Idite tamo i slušajte; jer Mathael je jedan od najboljih kroničara ovog doba!”

[10] Na to svi učenici navališe na Mathaela, zbog čega je u početku Mathaelu bilo pomalo neugodno; ali Šimun Juda mu reče: “Dragi prijatelju, samo nastavi! Jer mi smo ti se približili kako bismo od tebe naučili nešto vrlo korisno!”

[11] Mathael kaže vrlo skromno: “Za vas, moji dragi i vrlo mudri prijatelji, moja mudrost mora biti pomalo slaba; jer vi ste već stariji (iskusniji) učenici Gospodara, a ja sam s vama jedva šesnaest sati!”

[12] Šimun Juda kaže: “Neka te to ne zbuni; jer ti si već prošao testove (kušnje) kroz koje smo mi bili donekle stavljeni u drugi plan. No, sve to dolazi od Gospodara. Ono što često daje jednom čovjeku u godini, drugome može dati u jednom danu. Zato samo nastavi sa svojim objašnjenjem zodijaka!”

[13] Mathael reče: “Uz vaše veliko strpljenje i pod vašom isto tako velikom brigom, odmah ću nastaviti; stoga me dalje slušaj, ti najblaženija kćeri Pontusa!”

[14] Nakon trideset dana u Egiptu obično prestaju obilne kiše, a u nabujalom Nilu uvijek se može naći velika količina ribe, kao i u njegovim rukavcima (manji vodotok koji se odvaja od većeg vodotoka). Riba se u to vrijeme mora loviti, pri čemu se jedan veliki dio odmah pojede, još veći dio posoli i suši na zraku, koji u to doba snažno puše u Egiptu, pa se tako pohranjuje za cijelu godinu.

[15] Ova radnja s ribom u spomenutoj zemlji određena je prirodom i mora se obaviti prije nego što se Nil previše potone i mnogi značajni sporedni rukavci presuše, pri čemu bi velika masa ribe morala istrunuti i time zatrovati zrak najgorim mirisom.

[16] Ono što je i danas tradicija u Egiptu, bila je nužnost za najstarije mudre stanovnike ove blagoslovljene velike zemlje. Budući da su stanovnici ove zemlje još od samih početaka upravo to doba godine koristili za ribolov, a sunce se na početku tog ribolovnog razdoblja zaustavljalo u novom sazviježđu, to je sazviježđe nazvano znakom ribe (Ribe – Pisces). I samo to razdoblje dobilo je isto ime – nazvano je Ribar, a također i Ribuze.

[17] Ali, budući da je narod u to doba godine vrlo lako obolijevao od groznice –  djelomično zbog uživanja u vrlo masnoj ribi, a djelomično kao posljedica zraka ispunjenog mnogim nečistim mirisima –  to je radoblje kasnije nazvano vremenom groznice, a isprazne ljudske maštarije (fanzazije) ubrzo su od tog vremena (groznice) stvorile božicu kojoj su, radi sprječavanja te želučane bolesti, iskazivali posebnu vrstu božanskog štovanja. Eto, sada imate cijelu prirodnu i istinitu priča o imenovanju drugog horoskopskog znaka, pa tako prelazimo na treći!

[18] Ovaj znak naziva se Ovan. Nakon razdoblja ribolova, izvorni stanovnici usmjerili su svoju brigu na ovce. Muškarci su se aktivirali i započelo je vrijeme šišanja ovaca, kojima je tada oduzimama. Cijeli taj posao trajao je dobrih trideset dana. Naravno, u međuvremenu su se obavljali i neki drugi svakodnevni poslovi, ali prethodno spomenuti bio je glavni posao za to opisano doba godine. Budući da se sunce tada ponovno zaustavljalo pod drugim znakom, taj znak nazvan je Ovan (Aries).

[19] Kasnije, budući da je u tom razdoblju najčešće bilo oluja, kada je sve bilo u borbi – jedan se element sukobljavao s drugim, vrućina s hladnoćom ili bolje rečeno s hladnoćom (svježinom) zemlje (tla) – ovo je razdoblje bilo posvećeno borbi. Ljudska mašta ubrzo je u tim prirodnim sukobima vidjela sliku kojoj je dodijeljena božanska čast, pretvorivši je u još jedno glavno božanstvo u kasnijim ratnim vremenima. Ako podijelimo ime “Mars” i dobijemo izvornu “mar iza”, također “Maor”iza”. Šta to znači? Ništa drugo nego: zagrijati more.

[20] U prethodno spomenuta dva znaka more se hladi, što su primorski stanovnici zasigurno dobro primijetili. No, zbog veće snage sunca, zbog borbe toplog zraka s juga i hladnog sjevernog zraka, zatim zbog vulkana koji su se obično budili u to doba, kao i zbog podzemnih tokova ispod mora, more je postajalo sve toplije i toplije. A budući da se na to gledalo kao na posljedicu oluja koje su se događale u ovom razdoblju, izraz “maor iza” znači jednako kao i “boriti se”,  te je ovo razdoblje, kako je prikazano, bilo predstavljeno slikom oklopljenog ratnika, koji je kasnije pretvoren u boga (božanstvo) – eto, sada imate i treći znak neba, pa lako možete vidjeti što se zapravo krije iza vašeg boga rata, Marsa.