Lorber – VIE 4/123

JUDIN UKOR

[1] Kaže Juda Iškariotski: “Ako stvari ovako stoje, onda moram iznijeti svoj slučaj; jer Gospodar je uvijek drugima davao priliku da se potpuno oslobode svoje zloće i laži. Ako je ova povlastica dana strancima, zašto se krije od mene, koji zapravo pripadam vašoj grupi i uvijek sam s vama dijelio sreću i tugu?!”

[2] Bartolomej, za promjenu, kaže: “Sa strancima je sasvim drugačiji slučaj! U njima je od davnina bila uglavnom već utvrđena laž. U osnovi, nisu si mogli pomoći u vezi toga što su bili loši i zli; ali kada su čuli svjetlosne riječi vječne istine, počelo je ključati i kuhati u njima, i počeli su se oslobađati stare prljavosti, i postali su čisti. Ali ti već dugo stojiš u punini duhovne istine-svjetla i već si, za najpotpuniju autentičnost toga, primio tisuće najživljih dokaza u riječima i svim vrstama čuda! Ali sve to ne ostavlja dojam na tebe; i ti bi volio sam činiti čuda, da i ti, baš kao i farizeji u hramu, zaradiš što više zlata i srebra. Za sebe ti ne trebaš Boga, osim jednoga, koji ti može dati mnogo novaca, tako da možeš živjeti na zemlji u svoj krajnjoj udobnosti i bez obzira na istine života koje si ovdje čuo od Boga, i griješiti do smrti!

[3] A od takvog tvog unutarnjeg načina razmišljanja nema ničeg (ništa) kada je u pitanju oslobađanje tvoje nutrine, jer te ono ne može poboljšati i ne nudi nam nikakvo sredstvo (način) kojim bismo mi putem riječi i djela mogli stvoriti novo srce u tebi, a bez njega ti ćeš ostati takav kakav jesi.

[4] Ali ako te Gospodnja svemoguća Riječ ne može promijeniti, što može naša ljudska riječ s tobom postići?! Vrati se radije na svoje staro mjesto i ubuduće nas ne uznemiravaj svojim smiješnim brbljanjem! – Završio sam s govorom!”

[5] Nakon ovog vrlo snažnog prijekora, Juda je htio nešto reći; ali Kornelije mu reče: “Otvori usta samo onda, ako te netko to zatraži; inače šuti i ne smetaj Gospodaru u poslu! Ali ako baš želiš razgovarati, idi duboko u obližnju šumu i tamo razgovaraj s drvećem i grmljem; oni ti neće (grubo) odgovarati, što bi te moglo iznervirati i konačno uvrijediti! Ili siđi do jezera i tamo govori s ribama; one će ti također sve dopustiti! Jer od onoga što se ovdje govori, i što se ovdje događa, ionako ne razumiješ ništa; a tvoja mrzovoljna glupost i iz nje stalno iznova probuđena sebičnost i pohlepa smetaju nas iznad svega u nama tako potrebnim dubljim promišljanjima velikih životnih istina iz Boga Gospodara!”

[6] Nakon ovih riječi Juda Iškariotski povuče se daleko u pozadinu i ne progovori više ni jednu jedinu riječ; budući da je imao neizmjerno poštovanje prema Korneliju jer je jednostavno predobro poznavao njegov žar i osjećaj za Mene i Moje učenje.

[7] Nakon što se ovo opet smirilo, rekao sam svima: “Onome tko ima dat će mu se još više; a onome koji nema uzet će se i ono što je imao! (Matej 25:29)

[8] Sada ste se uvjerili da su svjetovna pohlepa i škrtost zle stvari; stoga brižljivo čuvajte svoja srca od toga! Budući da je za pohlepno srce nemoguće shvatiti duhovne stvari i također se ne može prosvijetliti prema ovom cilju, da razumije što je potrebno za njegovo spasenje.

[9] Svi ste vi sada shvatili dosta teške (zahtjevne) stvari, iako ste samo nekoliko dana bili uz Mene; ovaj učenik je sada već skoro pola godine uz Mene i bio je i očima i ušima svjedok svim vrstama čuda i učenjima, a još uvijek ne može shvatiti istinu! Razlog tome leži u njegovoj pretjeranoj pohlepi za novcem, koja proizlazi iz njegove teške lijenosti i tromosti.

[10] Istinski marljiva osoba lako priskrbi za svoje svakodnevne potrebe, pa čak i nešto više od toga što će mu biti vrlo korisno pod stare dane; pa čak i ako ne bi mogao ništa uštedjeti, jer je dragovoljno od svoga dao siromašnima i potrebitima, u svojoj starosti on će i dalje biti opskrbljen.

[11] Ali lijenčina voli besposlicu i želi jahati na leđima svojih marljivih susjeda; on stoga postaje lažac, prevarant i lopov kako bi skupio što više blaga da bi mogao živjeti kao kralj.

[12] Ali s takvom pohlepom on zamračuje svoju dušu do te mjere, da ona ne može više ništa razumjeti o nekim čistim duhovnim stvarima; i čak ako je njegova duša prosvijetljena najvišim i najčišćim duhovnim svjetlom, ona ga ubrzo pretvara u svoje sebično, najgrublje biće i opet ne priznaje ništa drugo doli samo materijalne stvari.

[13] Ali kako se duhovno pretvara u materiju, vidjeli ste iz postanka ovog magarca koji ovdje pase, i ne moram vam to dalje objašnjavati. Budući da oni od vas koji su ovo shvatili, shvatili su to lako i odmah; a tko to nije lako i odmah shvatio, neće to shvatiti još zadugo, i sigurno nikada na ovom svijetu!

[14] Stoga bi se svi trebali zapitati gdje ste sa svojom sposobnošću razumijevanja! Tko ima, ima; tko je nema, neće je imati još jako dugo. U koga je duša duhovna, može lako razumjeti duhovne stvari; ali u kome duša čezne za materijom, nemoguće je razumjeti ovo najviše i najčišće duhovno!“