VIE 4/122

Gospodar otkriva Judinu nutrinu.

[1] Nakon ove Moje riječi svi su se vratili da ponovno vide svojim tjelesnim očima i puni su najvećeg čuđenja o svemu što su vidjeli i čuli, i svi su Me počeli glasno hvaliti pola sata.

[2] Nakon što su svi izrazili svoje priznanje svojim glasnim hvaljenjem, da su Me prepoznali u istinskoj dubini života, također mi je došao Juda Iškariot i rekao: “Gospodaru, dugo vremena sam

bio nevjernik; ali sada također potpuno vjerujem, da si Ti sasvim ozbiljno Sam Jehova, ili barem Njegov pravi sin! Ali postoji nešto što još uvijek ne mogu razumjeti o Tebi, a to je sljedeće:

[3] Kako bi Ti kao Jehova koji je beskonačan, mogao napustiti ovu Svoju beskonačnost i ugurati Sebe u ovaj krajnje ograničeni oblik? No, pritom je stari beskonačni prostor ostao onakav kakav je bio od vječnosti! Ti kao Jehova si taj beskonačni prostor! Kako ovo može postojati u svom nepromijenjenom, beskrajnom postojanju i Ti kao Sam beskonačni u ovom uskom ljudskom obliku?!

[4] Vidi, Gospodaru, ovo je važno pitanje! Kad bi mi Ti mogao dati pravo svjetlo u tome, ja ću biti najrevniji među svim Tvojim učenicima, – inače će uvijek mala sumnja pomutiti moju dušu!”

[5] Kažem Ja: “Kako je to moguće da svi sada mogu vidjeti, a samo si ti oslijepio?! Misliš li da Me ova ljuska zatvara (ograđuje)?! Ili je sunce sa svojom aktivnom svjetlošću samo zatvoreno tamo gdje je aktivno?! Kako bi ga ti mogao vidjeti, ako ono ne bi doseglo dalje od svoje najizvanjskije površine?!

[6] Ja sam samo vječno središte Sebe; odatle još uvijek zauvijek ispunjavam beskonačni prostor na nepromjenjiv način.

[7] Ja sam posvuda vječni Ja; ali ovdje među vama Ja sam u vječnom središtu Mog bića, odakle se cijela beskonačnost uvijek i zauvijek i nepromjenjivo održava na isti način u svom najbeskonačnijem, vječnom opsegu.

[8] Od vječnosti sam boravio u Svome nedostupnom središtu i u Svome nedostupnom svjetlu iz Mene. Međutim, za dobrobit ljudi ove Zemlje, svidjelo Mi se, izaći iz ovog Mog istog nedostupnog središta i iste svjetlosti – koja je od vječnosti također bila potpuno nedostupna najvišim anđelima – doći na ovu Zemlju i sada sam dostupan sa svih strana svima vama ljudima i vi možete podnijeti Moje svjetlo.

[9] Kad smo se udaljili od Sichara i otišli u Galileju i nakon podneva odmorili na gori, pokazao sam mnogima od vas na djelu, da Moja volja također seže do sunca. Prisjetite se ovoga iz svog sjećanja, i vidjet ćete kako sam Ja posvuda kod kuće i mogu biti izljevom Moje posvuda jednako snažne aktivne volje!”

[10] Kaže Juda Iškariotski: “Mogu se sjetiti da si tada učinio da sunce na nekoliko trenutaka bude bez svjetla, ako se dobro sjećam! Sada, ovo naravno nije sitnica, – međutim, kaže se da su i stari egipatski čarobnjaci mogli to učiniti; kako, to je naravno drugo pitanje! U velikoj prirodi postoje čudne, tajne moći; Ti ih poznaješ, i stari čarobnjaci su ih također poznavali i koristili. Naravno, prema našem znanju do sada, nitko nije učinio takva djela kao Ti!

[11] Međutim, čak ni Ti nisi bez ikakve svjetovne škole! Budući da se dosta govori o vještinama Tvoga oca Josipa, pa čak i o Tvojoj majci Mariji, koja je bila učenica Šimuna i Ane; i ako inteligentan mladić ima takve roditelje, može nešto postići. Ali ovo je samo moje svjetovno mišljenje; budući da ja za sebe vjerujem, da Duh Jehovin u punini prebiva i djeluje u Tebi.

[12] Što bi mi koristio vječni nevidljivi Jehova, koji sjedi visoko iznad svih zvijezda u Svojoj nedostupnoj svjetlosti i nikada se ne pokazuje Svojim stvorenjima, ne čini čuda osim svakodnevnih stereotipa, koje bi, međutim, mogla činiti i sama priroda?! Stoga si Ti, barem za mene, pravi Jehova, budući da si se pred našim očima odviše otvoreno i odviše opipljivo pokazao kao savršeni gospodar sve prirode i stvorenja, kroz riječi i djela. (Takav) Kao Ti (koji) si vratio život mrtvima, i vladaš elementima, i dozivaš iz zraka potpuno nove magarce i ribe u život i puniš smočnice starog Markusa kruhom i vinom također iz zraka, za mene je jedini pravi Bog, a za sve ostale me nije briga! Mogao si steći svoje čiste Božanske sposobnosti odakle god želiš, Ti si još uvijek pravi Bog za mene! Jesam li u pravu ili nisam?

[13] Nisam stvarno pao na glavu do te mjere kao što je mislio moj brat Thomas. Znam što znam i što govorim; ali ako brat Thomas uvijek misli da sam ja magarac ili vol, u velikoj je zabludi sa mnom. Kad bih mogao s njim razgovarati kako mogu, na tisuću mi ne bi mogao odgovoriti niti samo na jedno! Da već odavno nisam osjetio istinskog Jehovu u Tebi, odavno bih se vratio svom lončarskom poslu; ali budući da ja možda najbolje znam s kim imam posla u Tebi, ostajem i ostavljam svoju vrlo isplativu umjetnost, unatoč tome što također nisam neprijatelj zlata i sjajnog srebra, – jer više volim Tvoje duhovno zlato i srebro!

[14] Ali da mi je Toma potajno šapnuo na uho, kad je anđeo po tvojoj volji dozvao potpuno zdravog magarca, da se to čudo dogodilo samo radi mene, da mi u živoj slici pokaže tko sam i što sam, to ne mogu tako la ko prihvatiti! Ako Thomas misli da je mudriji od onoga kako mu se ja činim, onda neka tako učini; ali neka me ostavi na miru! Budući da ga u ničemu ne ometam, pa čak i ako me naziva lopovom, ja mu sigurno nikad ništa nisam uzeo!

[15] Prije nego što si nam svima dao divno i nadasve božanstveno mudro učenje o bolesti ljudske duše i pokazao nam u njegovu temelju, kako treba imati još više strpljenja s bolesnom dušom nego s bolesnim tijelom čovjeka! Zašto si mudri Toma ne zapiše takvo učenje za uši (zašto ga dobro ne zapamti), u vezi mene koji također mogu biti još uvijek bolesna duša, ako u njegovom srcu nema mjesta za tako čista Božanska učenja?! Uopće ne tvrdim da bi me trebao moliti za oproštenje, jer se svidjelo njegovoj mudrosti da me nazove magarcem – jer koliko on misli da je krotak, takav sam i ja! Ali sam natjeran, da ovdje otvoreno priznam, da sam zapravo bolesne duše, ali ne zavidim Tomi na njegovom velikom zdravlju duše! Želim mu dakle i dalje uvijek ostati prijatelj i dobar brat, kao što sam uvijek bio, – ali samo jedno želim od njega, da ubuduće svoju popravnu revnost iskušava kod koga drugog osim mene; jer sam do sada još uvijek ono što je i on, naime učenik poput njega pozvan od Tebe, moj Gospodaru i moj Bože!”

[16] Kažem Ja: “Nije baš pohvalno od strane Mog Tome što te uvijek drži na nišanu; ali isto tako mi je poznato da si se ti prvo neprimjereno našalio tijekom završavanja ovog ovdje još uvijek prisutnog magarca, što je bio pravi razlog zašto te je Toma malo udario tvojim vlastitim riječima!

[17] Reci mi, na temelju čega si dao primjedbu, prema kojoj si rekao i zapravo mislio: na kraju će sva Moja čudesa završiti nastankom potpuno zdravih magaraca! Vidiš, ova tvoja primjedba bila je prilično zlobna i itekako je zaslužila neprijateljsku opasku od Tome! Ne korim tvoju vjeru, prema kojoj Me smatraš svojim jedinim Bogom i Gospodarom, samo te opominjem da takvo tvoje mišljenje postoji samo u tvojim riječima, a ne u životu tvoje duše.

[18] Budući da Me zapravo još uvijek smatraš pravim staroegipatskim mudracem i čarobnjakom koji je upoznat sa svim tajnim silama prirode, koji prilično dobro razumije kako koristiti te sile, tako da mu one ne uskraćuju svoje usluge. Vidi, to je ono u tebi vrijedno prijekora (sramotno, neoprostivo, što zaslužuje osudu)!

[19] Za ono što stotine svojim rukama uzimaju kao najčišću istinu, ti još uvijek možes iznositi jednu sumnju za drugom i sasvim otvoreno iznositi tvrdnje, što uvijek čini da slabi ljudi posumnjaju u Mene. Kad sam vratio život nekolicini potpuno utopljenih ljudi, odmah si izjavio da su tome uvelike pridonijeli već samo to mjesto i položaj zvijezda, i da mi je stoga bilo vrlo lako izvoditi svakakva čuda; na nekom drugom mjestu ovo uopće ne bih mogao! U Nazaretu, Kafarnaumu i u Kisu, u Jesairu pa čak i u Genezaretu također sam činio velika čudesa, – ali ne toliko koliko na ovom mjestu. – Ali ako Me sasvim ozbiljno smatraš svojim jedinim Bogom i Gospodarom, zašto uvijek kod stranaca bacaš sumnju na Mene?!”

[20] Juda Iškariot prilično živahno i odlučno kaže: “Kad vrlo pažljivo promatramo svijet i prirodu, čini se da Bog uvijek uzima u obzir povoljnost lokacije, ako želi proizvesti nešto izvanredno! Ako odemo na vrlo visoku planinu, na primjer Ararat, nećemo vidjeti ništa osim golog kamenja, snijega i leda. Zašto tamo ne rastu grožđe i smokve, jabuke, kruške, trešnje i šljive? Moje je mišljenje da Jehova ne smatra ovo mjesto dovoljno povoljnim da bi tamo stvorio i ova slatka čuda! Čini se da sam Jehova jako uzima u obzir povoljnost nekog mjesta, inače bi ondje sigurno smjestio i hranjiva slatka čuda!

[21] I vjerujem, da ne oduzimam ništa od Tvog božanstva, ako tvrdim da Ti za stvaranje čuda uvijek smatraš jedno mjesto povoljnijim od nekog drugog, kao na primjer Nazaret, gdje nisi pretjerao s čudima. Kao Jehova također bi mogao lako preobraziti veliku afričku pustinju u najblaženija i najcvjetnija polja, ako bi ovo područje smatrao povoljnim! Međutim, budući da je spomenuti teritorij još uvijek pustinja i najvjerojatnije će tako ostati još jako dugo vremena, vjerujem da Ti nećeš trpjeti nikakva ograničenja u pogledu svog Božanstva, ako će velika afrička pustinja Sahara još dugo ostati ono što jest. – To je moje mišljenje, iako se brat Toma vjerojatno neće složiti s tim!”

[22] Na Moj znak prilazi Toma bliže i kaže: “Ono što si rekao bilo bi sasvim u redu, kada bi i ti tako osjećao u svojoj duši i smatrao i prepoznao ovo kao punu istinu; ali se u tebi ne može naći ni traga o tome! Prema tvojim unutarnjim prepoznavanjima (odobravanjima) Gospodar je na prvom mjestu još uvijek mudra sveobuhvatna osoba, koja razumije, kako spojiti iz mnogih njemu poznatih učenja, jedno najmudrije učenje, a drugo, ovladao je svim magijama do te mjere, da Ga u određenim prilikama i povoljnim uvjetima ništa ne može iznevjeriti. Samo ovo je tvoje zajedno sa Sotoninom usko povezanom idejom, da takav prilično veliki čarobnjak, koji razumije (kako) podložiti sve čak i najtajnije sile pr irode svojoj volji, na kraju ne može biti pravi Bog!

[23] Ovdje se vidi, da Gospodar Isus iz Nazareta savršeno odgovara takvim tvojim zahtjevima, pa tako i ti nemaš skrupula potpuno detronizirati starog Boga Abrahama, Izaka i Jakova i umjesto njega na prijestolje postaviti ovog tvojeg čarobnjaka! (o tome ) Da duh ovog svetog Čovjeka iz Nazareta smatraš onim istim koji je jednom zagrmio Svoje zakone našim precima na Sinaju, ti nemaš ni najmanjeg pojma u svom srcu.

[24] A budući da to kod tebe još izgleda isto (ništa se ne mijenja), ja ne mogu drukčije, nego da te u svakoj prilici ukorim, ako se hoćes u takvim prilikama isticati i pokazati svoje uvijek lukavo (nevjerno, zlo, štetno licemjerje); budući da je svatko tko misli i osjeća drugačije od onoga što njegov jezik govori, izdajica svetosti istine. Stoga prihvati ovu opomenu i nikada ubuduće ne govori drugačije od onoga što misliš i osjećaš! Jer to je način krvoločnih vukova, koji hodaju u ovčjim krznima, da lakše uhvate nedužno i nježno janje u svoje smrtonosne šape. Shvati me dobro; budući da te potpuno vidim (proničem) i opominjem te samo onda, ako se glasno izjasniš, jer tada odmah vidim da si uvijek lažljivac, jer govoriš drugačije od onoga što misliš i osjećaš. Kao bolesnoj duši sigurno ti nisam neprijatelj, ali protiv same bolesti – jesam!”