Lorber – VIE 2/68:1-8
Evanđelje za bogate.
[1] Mještani su se sada uputili doma i ozdravljenoga vratili njegovoj djeci i posve zdrava muža njegovoj žalosnoj ženi. Ona je isprva jedva vjerovala svojim očima, potom zaplakala potocima suza zahvalnosti i veselja te naposljetku, zajedno s djecom, kojih je imala desetero, smjesta pohitala k Meni i zahvalila Mi se za takvo njoj i njezinoj djeci iskazano dobro djelo o kakvom još nikada nitko nije čuo. Ujedno Me je zamolila smije li Mojoj kući služiti svime što je u njenoj moći, kao i drugima koje bi joj samo htio preporučiti!
[2] Ja rekoh:,,Sve što ćeš poradi Mojeg imena učiniti siromasima, uzeti ću kao da si učinila Meni! Moja kuća je za sada dovoljno zbrinuta, barem dok ću još ovdje boraviti, a kada se opet vratim, već ćeš saznati.”
[3] Žena je plakala od veselja i zahvalnosti te rekla:,,Gospodine, ti najistinitiji Majstore dan nam iz nebesa! Imam veliko bogatstvo; polovicu ću odmah dati ubogima, a s drugom polovicom ću raspolagati na njihovu korist da kod mene uvijek nešto mogu naći. Mislim da je to dobro, jer znam da siromasi ne znaju gospodariti većim imetkom – obično ga prebrzo potroše te u nuždi opet nemaju ništa!”
[4] Ja rekoh:,,Učini to, draga žena! Ako bi tako učinili svi bogataši, siromasi ne bi trpjeli nevolju; jer bijeda je grozna stvar i ljude često navede na veće zločine nego bogatstvo. Bogataš barem javno pred svijetom ostaje u časti i rijetko u svijetu pobuđuje toliku srdžbu kao siromah kojega bijeda može učiniti sposobnim za najgora djela. Međutim, nemilosrdni bogataš koji izrabljuje siromahe za provođenje svojih zločina, uz svu svoju svjetovnu čast, ipak je tisuću puta gori nego najpokvareniji siromah. Jer siromah postaje zao radi bijede, bogataš je pak tvorac zločina zbog svojega prevelikog obilja.
[5] Tako upotrijebljeno bogatstvo kako ga ti, Moja draga ženo, želiš upotrijebiti blagoslov je iz nebesa i svojima će upraviteljima i u ovom životu i u vječnosti donositi najveću korist! Zato, tko zaista želi biti krepostan, neka bude uvijek štedljiv i neka dobro gospodari da u nuždi može pomoći siromasima i slabima.
[6] Kažem vam svima: Vaša ljubav prema vašoj djeci neka gori kao svjetlo; a ljubav prema tuđoj djeci siromašnih roditelja neka bude velik požar! Jer nitko na svijetu nije siromašniji nego siromašno napušteno dijete, bio on dječak ili djevojčica, to je svejedno. Tko prihvati siromašno dijete u Moje ime i pobrine se za njega tjelesno i duhovno kao za svoju vlastitu krv, taj prihvaća Mene, a tko Mene prihvati, prihvaća i Njega koji Me je poslao na ovaj svijet i potpuno je jedno sa Mnom!
[7] Ako želite u svoje kuće privući Božji blagoslov i kao dobro obrađenu njivu dovesti ga do bogate žetve, odredite u svojim kućama prostor za pomaganje i odgoj siromašne djece te će te biti obdareni svim blagoslovima, poput vode kojom visoko nabujala rijeka zajedno s pijeskom i šljunkom, poplavljuje ravnicu. Ali, ako budete odbijali siromašnu i gladnu djecu a povrh svega još galamili na njih kao da su vam već prouzročili kakvu nepopravljivu štetu, blagoslov će se povući iz vaše kuće kao što umirući dan uzmiče pred noću koja ga slijedi hitrim koracima. Teško tada kućama koje pogodi takva noć! Uistinu, u njima se nikada više neće početi daniti! Sada podi, Moja draga ženo, kući i učini što si naumila te se sjeti posebice ubogih udovica i sirota!”
[8] Nakon tog nauka žena i njezina djeca su ustali, još mi jednom zahvalili, a žena, naposljetku glasno povikne:,,O Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev, kako velik, dobar i svet, i kako beskrajno moćan i mudar si Ti koji si nama ubogim grešnicima dao čovjeka iz Tvojega srca, koji može ozdravljati sve naše slabosti, tjelesne i duhovne! Tebi, sveti Oče, jedinome sva hvala, sva ljubav, sva čast i sva slava vječno! O Ti sveti Oče, kako si dobar onima, koji vjeruju jedino u Tebe! Inače, oštro kažnjavaš sve koji ne poštuju Tvoje zapovijedi; ali ako Te potom grešnik pokajnik ponovno pozove: ‘Dragi sveti Oče, oprosti meni slabome!’, tada ga, Ti, sveti dobri Oče odmah opet uslišaš i Svojom mu svemogućom rukom pomogneš izaći iz svake nevolje!
