-Poglavlje 273-
HENOK I SEDAM GLASNIKA NA PUTU PREMA VISINI. AVANTURA SA ZMAJEM. ZMAJEV NEISTINIT GOVOR O BOGU I NJEGOVOM STVARANJU
(16. ožujka 1843.)
1. Henok, Kisehel, Setlahem, Joram i ostala četiri brata, po imenu Hil, Bael, Julel i Darel, bili su prebačeni Gospodnjom snagom samo sedam tisuća koraka izvan grada do podnožja uzvisine.
2. Ondje su se svi vratili u svoju snagu i od tada su se korak po korak uspinjali planinama.
3. Kad su prešli otprilike polovicu udaljenosti i prošli pored velike planinske špilje, gle, iz špilje je ispuzao silni zmaj i zapriječio put putnicima.
4. Njegov je oblik bio strašan prizor i njegova je snaga prijetila da proguta planine; oči su mu bile poput kipućeg metala, čeljusti poput zijevajućeg ponora iz kojeg je izlazio gusti dim i plamen; Oblik njegove glave bio je poput vuka, ali je kao takav bio veći od divovskog vola; vrat mu je bio poput vrata levijatana, koji je najveće i najmoćnije čudovište oceana; njegovo tijelo, prekriveno moćnim ljuskama i šiljastim dvostrukim perajama nalik krilima, bilo je 666 jardi u opsegu; noge su mu bile poput moćnih iščupanih hrastova, a rep, također dugačak 666 metara i prekriven ljuskama, bio je podijeljen u sedam zavoja.
5. Tako je zmaj izgledao zastrašujuće i ponašao se kao da želi ubiti ili barem izazvati naše lutalice.
6. Budući da je Henok gledao kroz zlu prirodu čudovišta, izgovorio je zmaju sljedeće riječi: “Slušaj, ti ološu stvaranja, koji si proizvoljno oblikovao svoj odvratni fantomski oblik, znam tko si i koja je tvoja namjera! Mene nikada nećeš prevariti, kao što do sada nis mogao učiniti! Jer moja Ljubav prema Bogu jača je od sve tvoje snage, i iz nje izlazi veliko, sveto svjetlo, u kojem svjetlu stojiš preda mnom gol u svoj svojoj beskrajnoj zlobi; ali ova je tvoja zloba jednako velika slabost koju moja Ljubav može raspršiti daškom.
7. “Neka ti se ovo javno kaže da naučiš pred kim stojiš! Ja, Henok, jedini Veliki svećenik Božji na zemlji, kažem ti i zapovijedam u ime svoga i tvoga Boga i Gospodara da napustiš ovo mjesto i požuriš u more svoje bezdane opačine, a zatim više ne posjećuješ ovaj kraj, već ostani u svojoj dubini da se hraniš sa sluzi svoje zlobe!
8. “Zato bježi i ne riskiraj da te dotakne moj prst; jer već dugo znaš što ti takav dodir može učiniti! – Zato idi i bježi u ime Gospodnje! Amen.”
9. Tu se zmaj okrenu Henoku i reče glasom kurve: “Da, Henok, poznajem te i nitko od vas mi nije nepoznat, jer sam za sve vas čvrsto tlo od početka!
10. “Jer prije nego što je sunce zasjalo na nebeskom svodu i prije nego što je dana misao o oblikovanju stvari i bića svake vrste, samo sam ja postojao kao prvi odljev od Boga. U meni se Božanstvo podijelilo, a ja sam bio svjetlo u Bogu; i Bog je vidio da je svjetlost moćnija od njega, stoga se jako uplašio moći svjetla.
11. “Ipak je pustio svjetlost da svijetli sve jače i jače kroz vječnosti, jer je smatrao da će se time svjetlost proždrijeti i oslabiti, dopuštajući mu da se ponovno potpuno ojača u svojoj naravi.
12. “Međutim, ja, kao slobodno svjetlo u Bogu, mogao sam lako prozreti vječni iskonski Božji plan i shvatio sam da se svom svojom dalekosežnom snagom nikada neću moći suprotstaviti Njegovoj iskonskoj temeljnoj moći; Stoga sam mu govorio najnježnije:
13. “‘Čuj, Ti moj vječni, nepobjedivi Prvi Uzroku! Budući da se bojiš moje moći kao da je veća od Tvoje, koja me je pozvala u postojanje, uzmi sve ovo Svoje svjetlo od mene, ostavljajući mi samo postojanje koje može stajati nasuprot Tebi, gledati Te i razgovarati s Tobom!”
14. “Ali Bog se, umjesto da mi ispuni želju, samo naljutio, stvorio druga bića iz sebe, suočio me s njima kao gospodarima i zadužio ih da me uhvate u mom središtu, a zatim svugdje u beskonačnosti.
15. “Tako sam nepravedno bio zatvoren. Bio sam lišen svega do temelja svog bića, i ono što vi ovdje vidite je sve što mi je ostalo u mojoj velikoj bezazlenosti, naime, ništa osim ovog najbijednijeg oblika, svijesti o tome što jesam i jedina sposobnost činjenja najzlijih olakšavajućih okolnosti za mene se nikada neće pojaviti u vječnosti, štoviše, potpuno priznanje božanske volje, kojoj je, međutim, dodana uvijek pogrešna namjera;
16. “Ja sam zauvijek nepravedno prokleto biće, samo zato što Božji gnjev to tako želi; Moram biti đavao iz Božjeg gnjeva; Moram zauvijek patiti i biti proklet od svakog bića jer Bog u svom gnjevu i bijesu to želi.
17. “O Henok, ja sam najbijednije biće! Moram to zauvijek osjećati najgorče, ali smatram da je zauvijek nemoguće popraviti svoje putove. Zauvijek sam lišen prilike da se vratim i ne mogu promijeniti ovaj svoj oblik. Moram lagati i varati kako bih zaslužio još veću osvetu od strane Boga. Moram željno vidjeti dobro i istinito, ali zbog svog urođenog gnjeva moram činiti samo zlo kako bih postao još više proklet i kažnjiv.
18. “O Henoku, ovo je loše stanje za mene! Zar mi se nitko nikada neće smilovati?
19. “O Henoku, ne uklanjaj me odavde; nemojte me ionako činiti jadnijim nego što jesam! Međutim, ako me možeš uništiti i raspršiti zauvijek, učini to, i ostvarenje takvog djela bit će moja vječna zahvalnost tebi!”
