O svjetovnoj vlasti

18. travnja 1840

[1] Evo nekoliko riječi upućenih Andr. H. (Andreas Hüttenbrenner, gradonačelnik Graza), koji obavlja svjetovnu službu, što je dobra stvar za vremenitu dobrobit svjetskih velikana, tlačeći male i slabe, koji su bez moći i snage u svijetu i moraju hraniti velikane samo za održavanje pravde koja stavlja sve terete na njihove slabe vratove.

[2] Osim Moje Ljubavi u tebi i mudrosti koja proizlazi iz nje, a oboje su zajedno vječni poredak iz kojeg sve dolazi, iz kojeg je sve što postoji, nastalo, od najvećeg do najmanjeg, sve u beskrajnom broju, nigdje nema pravde nego samo u ovoj Mojoj Ljubavi, koja voli dati sve što ima, koja ne stječe ništa da bi nešto posjedovala, nego (samo) da bi mogla dati još više; koja ništa ne uništava, nego samo želi sve sačuvati, da ništa ne propadne, koja je uvijek spremna sve podnijeti za druge, da svatko bude sretan u velikom olakšanju svoga bremena; i koja je, uz to, strpljiva, krotka i puna poniznosti i odanosti, protiv svakog (zahtjeva mudrosti koja je njegova vlastita) vlastitog mudrovanja, pa čak je i za dobrobit drugih, sposobna podnijeti svaku zamislivu nevolju u nepomućenom spokoju. Razmisli postoji li još nešto što bi se osim ovoga moglo ili bilo sposobno nazvati pravdom?

[3] Kad također uzmeš u obzir da se Ljubav od Mene uvijek pridodaje pravednom dijelu istinske, slobodne mudrosti, koja je jedini pravedni zakonodavac, koja stavlja stvari u najbolji red i rasvjetljava sve – da, pa ako je negdje Moja Ljubav na dnu, tu je takodjer i istinska pravda. Ali gdje toga nema, nema pravde, nego samo suprotno. Takva se nepravda onda temelji na samoljublju i u svojoj pravoj prirodi nije ništa drugo nego ljudsko pravo na silu ili pljačku. I premda se na vani slijepcu često može učiniti kao da je to Ljubav, to nije ništa drugo nego pakleno samoljublje.

[4] Ono, samoljublje, zatim te uči, mukotrpno malo po malo, da prepoznaš svoje potrebe i prednosti svojih postupaka, i omogućuje ti da prepoznaš sredstva za uređenje svojih okolnosti na takav način da one dopuštaju tvojem bližnjemu, upravo kada je u krajnjoj potrebi, isto toliko prostora za akciju kao i ptici u kavezu ili ribi u akvariju. S tog stajališta dominacije ili bolje rečeno pljačke, zakoni se tada daju na bezbroj načina, ovisno o broju potreba za blagostanjem koji sve više raste iz samoljublja. Da ih se mora strogo čuvati, osiguravaju tamnice, barut i smrt. Ponekad samoljublje također i robovima daje zakone da se međusobno ne istroše u dugoj noći očaja, pri čemu i takozvani radnik kao da misli da ima što dobiti i ponaša se smireno, budući da je još uvijek dopušteno malo uživati ​​u onome što više nije pogodno za stolove onih na vlasti.

[5] Sada vidi, kroz ovo su ljudi tada često prisiljeni nuždom, da napuste Moju Ljubav, pa čak i da prionu uz samoljublje i da čine zlo u malim stvarima, poput velikana u velikim razmjerima, koji lažu, kradu, pljačkaju i ubijaju, i povrh toga imaju drsku hrabrost povući Moje zakone u njihov izmet, kako bi im time dali takozvani “moralni premaz”, ali (to je) onaj koji sam Ja prokleo. Jao njima jednog dana! Ovim bi slijepi mogli biti zaslijepljeni, ali Ja vidim njihove trikove i otkrivam ih Mojoj djeci, koja su Me počela tražiti.

[6] Stoga ti savjetujem da željno tražiš Moju Ljubav, u kojoj prebiva sva mudrost, iz koje možeš postati potpuno pravedan čovjek u mudrom obnašanju visoke službe koja ti je povjerena, za istinsko dobro tvoje brojne braće i sestara!

[7] I vjeruj Mi čvrsto: sve što će te Mudrost naučiti činiti iz Moje Ljubavi, ti ćeš tvrditi (isticati) nesmetano i ni jedna vlas neće ti pasti sa glave. Jer tamo, gdje Mudrost zapovijeda (upravlja), tamo ona ima i najbolja sredstva od mene za postizanje (cilja) izobilno.

[8] Ovo Ja, Vječna Ljubavi, govorim – u međuvremenu samo tebi preko Mog slabog sluge, koji je voljni pisar i ne boji se ljudi, budući Me potpunije poznaje. – Amen.