Knjiga 7 – Poglavlje 58 –

Duša i tijelo. Stanje svjetovne duše u zagrobnom životu (snu). Mjesec i njegovi stanovnici.

1) Nikodem je rekao: “O Gospodaru, ovo Tvoje milosrdno pitanje odgovara se samo po sebi sukladno osjećaju svake osobe; Najjasniji odgovor leži već u samom pitanju i bilo bi vrlo nepotrebno davati bilo kakav odgovor. Ali pretpostavljam da si najmilostivije htio naznačiti da će savršena duša nakon izlaska iz tijela vidjeti cijelo tvoje stvorenje u beskrajno jasnijem svjetlu, nego što bi to ikada bilo moguće u zemaljskom životu, i da će takva duša imati mnogo puta jasnije sjećanje na sve što je ikada doživjela,  sudjelovala i prošla na Zemlji nego što je to ikada moglo biti moguće u tijelu. – O Gospodaru, jesam li točno odgovorio?”

2) Rekao sam: “U potpunosti, i zato bih vam želio pokazati razlog, da ubuduće nitko ne bi rekao: ‘Da, On kao Svemogući rekao nam je da vjerujemo u to, i najvjerojatnije će sve biti tako, kao što nas je On sam naučio, a da nam nije detaljnije rekao kako i zašto!’ Ne, ne želim te tako učiti! Zato što vam želim dati razumijevanje tajni kraljevstva Božjeg. I zato Me slušajte!

3) Tijelo, takvo kakvo jest, ne bi moglo samo od sebe kao mrtva tvar ništa vidjeti, niti čuti, osjetiti i okusiti bez žive duše u sebi. Ono je, dakle, samo nužno oruđe duše, tako izgrađeno i pravilno opremljeno za dušu da ga koristi u vanjskom svijetu. Pomoću tijela može vidjeti vani, čuti i osjetiti što je neugodno i ugodno. Može se kretati s jednog mjesta na drugo i može obavljati višestruke poslove rukama.

4) Pokretač udova tijela je razum srca i njegova volja; jer tijelo samo po sebi nema um ili volju, osim ako se sama duša stopi s tijelom svojim svjetovnim i osjetilnim željama i time se jako izgubi u svom tijelu, tako da u njemu gubi svijest o svoj duhovnoj osobnosti. Tada su, naravno, cijeli njezin razum i volja također postali potpuno tijelo. U ovom slučaju duša je gotovo jednako dobra kao potpuno mrtva, a ako čuje nešto o čistoj duhovnoj neovisnosti i duhovnom životu nakon smrti tijela, smatra to apsurdnim.

5) Ali čak i takva tjelesna duša zapravo ne umire nakon bolne smrti svoga tijela, već nastavlja živjeti u duhovnom svijetu; ali njezin je život tada jednako oskudan kao i njezino prepoznavanje i samosvijest u čisto duhovnoj sferi. Sada, takva duša nastavlja živjeti, naravno, baš kao u nešto svjetlijem snu i često ne zna da je već živjela u drugom svijetu, već živi i djeluje u skladu sa svojom uobičajenom senzualnošću. A ako je opominju bistriji duhovi koji joj se otkrivaju, ona im ne vjeruje i ismijava se i s prezirom se odnosi prema onima koji joj govore istinu.

6) Potrebno je jako puno vremena u onostranome, dok takva tjelesna duša koja ljubi svijet ne dosegne višu razinu svjetlijeg prepoznavanja. Kako postaje svjetlija i svjetlija, njezino se sjećanje vraća u istom stupnju kao što postaje svjetlije, i tada može vidjeti, čuti i osjetiti sve što se događa iznad i na zemlji.

7) Ali ako je duša već ovdje na ovoj zemlji usavršena duhovnim ponovnim rođenjem i time stekla sposobnost da vidi i jasno promatra čisto duhovne i nebeske stvari, ona također postiže ispravan i potpuno istinit pogled na cijelo materijalno stvaranje u sebi i zna sve, čak i ono što se događa na Mjesecu,  Što se događa na Suncu, što su zvijezde i zašto su stvorene, i sve što je na njima i u njima.

8) Kada je takva usavršena duša oslobođena svog teškog tijela, njezino viđenje postaje potpuno slično Bogu, i tada će postati – ako to želi – svevideća, svečujuća, sveznajuća i sveosjetilna. Ali ako je tako, kako bi stoga mogao izgubiti svoje sjećanje, jer može i hoće u svojoj božanstvenosti stvoriti svoj vlastiti svijet u kojem će živjeti?

9) Da biste mogli vidjeti i dublje prepoznati da je ono što sam vam upravo rekao najpotpunija stvarnost, na nekoliko trenutaka oslobodit ću vašu dušu i duše onih koji su ovdje prisutni, i vi u tom stanju možete reći što ste vidjeli, što ste čuli i primijetili,  – i tako će biti!”

10) U tom trenutku nekolicina bijaše stavljena u svijetlo magnetsko stanje, i isprva se nađu u nepoznatom okruženju, koje se svima jako svidjelo, toliko da su me molili da ih zauvijek ostavim u ovom nebeskom području; jer se uopće više nisu željeli vratiti na ovaj svijet.

11) Upitao sam ih mogu li i oni vidjeti ovaj svijet.

12) I svi odgovoriše: “Da, Gospodaru! ali vidimo ga kao da je iza nas i čini nam se da gledamo kroz njega!”

13) Upitao sam ih mogu li vidjeti veliki grad Rim.

14) Svi su to potvrdili i opisali sve što su vidjeli.

15) Kad su to čuli prisutni Rimljani, iznenadili su se koliko su oduševljeni mogli detaljno opisati grad Rim, iako nitko od njih nikada nije posjetio Rim, niti je ikada vidio sliku tog grada.

16) I upitao sam ih mogu li vidjeti daleki istok Azije.

17) I svi su odgovorili: “Da, Gospodaru, možemo vidjeti stvarni kraj ovog velikog dijela svijeta; budući da dalje na istoku ne vidimo ništa osim vode i još vode, s jedinom iznimkom nekoliko otoka! Ali ovo je vrlo veliko carstvo, a vidimo i nevjerojatno velik grad, koji je ograđen zidom dugim dan putovanja, s bezbroj ljudi unutra!”

18) Rekao sam: “Kako su odjeveni?”

19) Ovdje su brzo vrlo precizno opisali odjeću tih ljudi, a jedan od starih farizeja, kasnije grčkih Židova, bio je vrlo iznenađen jer je imao priliku vidjeti nekoliko Kineza na krajnjem istoku visoke Indije.

20) Poslije toga dopustih im da pogledaju mjesec, a oni im ukratko opisahu taj sumorni i goli svijet u kojem nisu mogli vidjeti ništa osim nekoliko skupina bijednih, sivih goblina. Nije bilo vidljivog stabla, trave ni životinje.

21) Tada sam ih ponovno probudio sa potpunim sjećanjem svega što su vidjeli.

22) Kad su se vratili u potpuno prirodno stanje, Nikodem je rekao: “Gospodaru, ovo je divno! Bili smo ovdje, jasno vidjeli Tebe i sve ostale, ali, ipak, vidjeli smo sve što smo opisali vrlo precizno i jasno, a ja sam sada istinski iskusio, kako je neopisivo jasnije viđenje slobodne duše nego kada je vezano za tijelo. Ne samo da smo sve jasnije vidjeli bilo blizu nas ili jako daleko, već smo i sve čuli. A kad smo vidjeli drvo ili kuću ili brod na moru ili osobu ili životinju, vidjeli smo je potpuno u svom prirodnom vanjskom obliku; ali smo i vidjeli kroz njega, iako objekt nije bio proziran.

23) Da, kod ljudi smo vidjeli i njihove misli, koje su se u početku vidjele kao male slike u njihovim srcima. Kada su se takve uzdizale poput roja komaraca do glave, postajale su jasnije i temeljitije oblikovane, ponovno su se spuštale natrag u srce gdje su postajale veće i definiranije i ubrzo napuštali sferu osobe, postajale sve veće i veće i formirali pravi svijet oko osobe. Ali kod životinja se ništa slično nije moglo vidjeti. —