Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Doktrina o uplivu

Print Friendly, PDF & Email

344.      ‘Pazite, sve što tamo postoji, opstoji i ima neko postojanje, može trajati jedino ako je subjekt stalnog konflikta (= ne može drugačije opstati, biti i imati ikakav oblik postojanja, nego kroz određenu neprestanu borbu). Svako postojanje, uključujući i Božansko, u sebi nema ništa drugo nego te (čiste-same) suprotnosti, negativno i pozitivno, koje stoje jedno naspram drugog/suprostavljaju se jedno drugome, poput toplog i hladnog, tame i svjetla, tvrdog i mekog, gorkog i slatkog, teškog i lakog, uskog i širokog, visokog i niskog, ljubavi i mržnje, istine i neistine. Ni jedna sila ne može funkcionirati/djelovati ako se ne suočava sa suprotnom silom (= ako nema kontra sile koja joj je suprotstavljena).

345.      Zamislite ogromnog i snažnog diva (= čovjeka sa snagom tisuću golijata) koji bi se sa svojom snagom mogao nositi sa cijelom gomilom ratnika! Čemu bi služila njegova snaga i tolika sila, ako bi poput oblaka lebdio u prostoru? Vidite, najslabiji vjetrić, koji ovdje jedva može pomjeriti mali listić, bi ga i pored sve njegove silne snage i sile nezaustavljivo otpuhnuo u svom smjeru!

346.      Da bi naš div mogao djelotvorno iskoristiti svoju silu, (on) mora kao prvo imati pod sobom čvrsto tlo, koje ga nosi i koje mu služi kao čvrst oslonac. Tlo je dakle već jedna opreka/suprotnost našem divu; jer divu je za vršenje sile (= djelovanje) potreban slobodan pokret, a pored toga i čvrsta, nepokretna podloga, gdje se on povezuje sa čvrstim mirovanjem podloge ili tla te tako ujedinjen sa statičnom/pasivnom silom tla uspijeva pružiti otpor svakom navalnom pokretu. Tek tada div može iskoristiti svoju silu (= ima od svoje sile prave koristi). U slučaju da je podloga čvrsta stijena, protiv takvog jednog čvrstog mirovanja čak ni olujni pokret ne uspijeva ništa učiniti, osim u slučaju da je olujna kretnja jednaka ili na višem stupnju žestine u odnosu na koncentriranost same statike/samog mirovanja u stijeni. No, u slučaju da je tlo meko, i time manje u oprečnosti/suprotnosti/konfliktu sa olujnom pokretljivošću diva, njegova sila/snaga neće pronaći dovoljno otpora u njoj suprostavljenom tlu čime se on ne uspijeva oduprijeti čak ni jednoj od njega slabijoj pritiskajućoj sili.

347.      Da bi to još bolje shvatili, zamislite na primjer kako taj isti div ima dovoljnu silu da na čvrstoj podlozi podigne uvis težinu od sto ljudi! Spustimo ga sada na močvarno tlo, koje jedva da ima dovoljno čvrstine da može nositi samog diva. Pustimo li diva na tom terenu da podigne teret od samo deset ljudi, zasigurno ga neće uspjeti podići sa tla i štoviše, u trenutku kad počne svladavati teret on počinje propadati u meko tlo i sva njegova snaga će mu biti uzaludna, jer ispod njega nedostaje odgovarajuće kontra/protu sile.

348.      Stoga/tako da nijedna sila ne može (sama) za sebe imati neko djelovaje bez da je prije toga stupila u kontakt (borbu/konflikt) sa jednom odgovarajućom protusilom. Kod diva se očigledno bore čvrsto mirovanje/statika tla protiv njegove težine i njegovog pokreta te ih tako reći ‘pobjeđuju’ do određenog stupnja, i baš ta mirna pobjeda tla postaje konačno oslonac pokretne sile i mjerilo njezine snage.

349. (Gospodin:) ‘Iz ovog, nadam se poprilično razumljivog primjera, se može sasvim jasno zamijetiti/uočiti, zašto (jedno, neko) postojanje (= biće) bez protu-postojanja (= kontra-bića) gotovo da ni ne bi bilo postojanje, kao što ni snaga/moć našeg diva u slobodnom zračnom prostoru, gotovo (da) ni ne bi bila snaga s obzirom na (njemu) odgovarajuće djelovanje; zbog toga svako biće (postojanje) mora imati protu-biće/postojanje, da/kako bi moglo djelovati. Zbog toga ovaj odnos mora biti u pravilnoj mjeri prisutan u svemu što postoji, inače ga (= tog što postoji) gotovo ne bi ni bilo (= inače to što postoji ne bi ni postojalo). Postojanje da bi bilo efektivno mora imati neko suprotno-postojanje i stoga i najsavršenije postojanje, što je Bog mora u svakom svom aspektu također uključivati unutar Sebe te toliko navođene kontraste/suprotnosti, bez kojih bi Ono u sebi bilo dobro kao i da ga uopće nema (taj ‘protu-pol’ je ovdje ‘izvanjski’ ili ‘materijalni’ dio Boga zvan ‘Priroda’ ili ‘Ženska manifestacija Božanstva’ … o kojoj moj brat po krvi i zadnji iz ‘svete’ loze Don Quixotea govori: ‘U tom činu manifestacije/dolaska u postojanje, ljepota, Vjerenica, se odvojila od svog Vjerenika bez da je prekinula nevidljivu vezu/jedinstvo; jer ona se odvojila baš kao što se slika odvaja od određenog objekta. Ta manifestacija, ta sveta, sveta Majka ljepote i slave, zar ona može biti iluzija? Ne ni najmanje; ona je istina, prava stvarnost Gospodinova koji je Duh Ljubavi.’ O.V.deL.Milosz ‘The Arcana (Tajna) – komentar na stihove 60, 61’). Te suprotnosti/kontrasti su upletene/angažirane u vječni konflikt, no uvijek na takav način da stalna pobjeda jedne strane služi kao podrška drugoj, tako reći, pobjeđenoj sili/strani, kako smo već vidjeli/naučili na primjeru stalne pobjede čvrste zemlje nad dinamičnom silom gravitacije našeg diva. Stoga kad je Bog iz sebe želio stvoriti Njemu/Sebi slična slobodna bića (= koja će Mu biti u potpunosti nalik), morao ih je opskrbiti/obezbjediti baš sa tim sukobljenim suprotnostima, koje je On sâm u Sebi imao/posjedovao i morao posjedovati od vječnosti, naravno u najboljem i najodmjerenijem odnosu, jer inače nikad ne bi ni mogao djelovati. Stvorena bića, bilo kako bilo, moraju te suprotnosti u sebi privesti/organizirati u najbolji mogući red kroz slobodnu borbu, ‘kao’ od sebe.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/228:7-10; 2/229:1-4’ J.Lorber

Lorens N. ‘Doktrina o Božanskom uplivu (Influx) i doktrina o stupnjevima – 344-349’

Spread the Truth