437. Razmatranja za bračne parove
20. veljače 1848
Za Wilhelmine-Gabielu Hüttenbrenne:
[1] Samo piši, sve je u redu! Jer Ja volim davati, da volim davati, volim davati onima koji pravedno nešto žele! Ali i kćer koja je postala punoljetna bi također voljela imati nešto pravedno. Stoga joj tako nešto treba dati s velikim zadovoljstvom!
[2] Ono što bi doista najviše voljela je prilično zgodan, dobar i u godinama ne previše stariji muškarac. Ali tu već sada moram otvoreno priznati da u ovoj vezi mogu učiniti malo ili ništa ozbiljno. Jer, budući da se trenutno, u slučaju bračnih propisa, ne razmatra muškarac, već je jedino njegov prosperitet ono što se smatra vrijednošću u odnosu na muškarca, i stoga samo novac osigurava muškarce za djevojke i žene za neženje, Ja sam u tim stvarima potpuno nepotreban i sve sam ovo prepustio svijetu i više se o tome uopće ne brinem, osim što se samo mora dogoditi da Mi se netko potpuno ozbiljno obrati i svijet potpuno izbaci iz igre. Tamo bih, naravno, blagoslovio takav brak i pobrinuo se za njegov napredak.
[3] Ali kad nevjenčani par pita jedno drugo i kažu: ‘Koliko ti imaš? A koliko ti? A koji položaj imaš? Od čega živiš? A tko su tvoji roditelji? Jesu li oni iz plemstva ili neke druge časne klase?” – tada je već gotovo sa Mnom! Jer sve su ovo svjetovne stvari koje su Meni jako nepoželjne! I nitko neće željeti od Mene zahtijevati da trebam nekome pomoći s onim što ga potpuno odvlači od Mene i (vodi) čisto u pakao, od kojeg se mnogi tek teško mogu osloboditi a mnogi se više uopće ne mogu osloboditi!
[4] Lako možeš vidjeti da ako Me jedna ili druga pitaju za muškarca, Ja ne mogu odgovoriti na takve zahtjeve, pogotovo ako je netko već nešto izabrao, ali to još uvijek želi od Mene. Tko je već uzeo, kako mu još mogu dati ono što već ima?!
[5] Ali Ja ti kažem, Moja mala kćeri, samo gledaj prije svega Mene, nastoj svom svojom snagom nositi se sa svime “svjetskim” i onda očekuj sve ostalo od Mene – ali s punom vjerom! – na ovaj način bit će ti osigurano sve!
[6] Jer ti znaš da nitko ne može služiti dva gospodara (Matej 6:24)! I tako Ja ne mogu služiti Sebi i Sotoni u isto vrijeme, nego samo Sebi kroz Ljubav – ali Sotoni kroz najoštriji sud!
[7] Ali tko dakle želi nešto od Mene, mora također željeti čisto samo ono što je Moje, a ne također i dio đavla.
[8] Ali sada je već cijeli svijet “čisto od vraga”. Stoga Ja mogu samo vrlo oskudno primijeniti Svoju milost tu i tamo, pogotovo jer je se većina ljudi u svijetu srami!
[9] Ti ne pripadaš ovom svijetu i ne stidiš se Moje milosti. Ali bez obzira na to, svijet također utječe na tebe i ima puno toga što privlači tvoja osjetila. Ali savjetujem ti:
[10] Ako sa svojim osjetilima sklopiš čvrst savez protiv svijeta, odmah ću s tobom sklopiti novi, nebeski savez.
[11] Naravno, kažeš da to nije lako učiniti! Ali Ja ti kažem: Ja sve to dobro znam, bila stvar laka ili malo teža. Ali bilo to tebi lako ili teško, Ja i dalje moram ostati vjeran Svojoj vječnoj, nepovredivoj naredbi i ne mogu dopustiti da itko vidi preko planine dok se ne potrudi popeti na planinu do vrha.
[12] Jer vidiš, sve dok materija ostaje ono što jest – ona jest i ostaje neprozirna. Pa muči se onda, muči se! Nijedna planina nije prozirna. Tko želi vidjeti preko planine, mora se uspeti, ma koliko visoka bila!
[13] Razmišljaj o ovim dobrim rečenicama za tebe, Moja mala kćeri, prilično često dok se ne snađeš u njima – na taj ćeš način posložiti sve svoje misli i želje i tako ćeš duhovno postati “zrela(*1)” u istini Amen.
[14] Ovo je Moja želja za tebe, kao i za sve, na tvoj rođendan! Održi ju vjernom i živom!
Fusnota
(*1) punoljetnost