Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Satan i njegov ’pad’

Print Friendly, PDF & Email

Satan i njegov ’pad’

751.      No, da bi ovaj (gore opisani) stvaralački čin (tj. stvaranje materijalnog svijeta te posljedičnu pojavu ’života’ ’u’ i ’na’ njemu) osmotrili/rastumačili na što racionalniji/naučniji način, mi ćemo se ipak morati vratiti nešto malo ’unazad’, vratit ćemo se u ’vrijeme’ kada je u Božanstvu ljubav još ’spavala/bila slijepa’ (vidi 531), u ’vrijeme’ kada je u beskonačnom eteru Božanske volje sve još bilo ’izmiješano’ (’sve’ ovdje obuhvaća ’supstance od kojih je sve što je stvoreno postalo’), kada je sve, tako reći, ’čekalo’ na ’postanak’, vratit ćemo se u vrijeme kada još ni jedna ’forma’ i ni jedno tijelo nije postojalo, u trenutak kada je Božanska volja dala prvi poriv/zamah (’Neka bude!’) i kada su, time (tom naredbom) uzrokovanim zakonima privlačenja/pripijanja i odbijanja/odvajanja, sve te supstance iz beskonačnog etera Božanske volje [’Taj beskonačni prostor/eter sa svim bićima koja se nalaze u njemu (ili ’sa svim njegovim bićima’) je Moja atmosfera, (i) beskonačna (je) poput Mene (= kao što sam i Ja sâm beskonačan). U nju sve utječe iz Mene, odlazeći tako u beskonačnost sa ciljem da prođe veliki proces pročišćavanja. Jer već je postalo donekle/djelomično materijalno kroz ovu atmosferu. I taj beskonačni prostor Mi ponovno vraća sve ono Duhovno što je bilo stvoreno/formirano/školovano u njemu, što je iskorišteno/potrošeno i što je prestalo biti materijalno (= materijalno postojati), nadopunjavajući tako Moje duhovno Biće (ili ’nadodaje Mojem duhovnom biću’) time što Mi u drugim/ostalim bićima svake vrste duhovno opet vraća Moju ljubav, Moj Duh u svim gradacijama/stupnjevima. Čineći tako, on formira duhovno carstvo koje Me okružuje, gdje ljubav kao ideja, utjelovljena u figurama i formama, stoji ispred Mene, koje sve duhovno izražavaju ono što im je jednom bilo dano (ili ’poklonjeno’) s Moje strane i što je sada usavršen i produhovljen duhovni čovjek ili duhovno biće. Vidite, baš kao i cijela atmosfera koja vas okružuje, tako je aura svake stvari ili bića, jedini lanac među-povezivanja i jedno može predati drugome ono što mu više ne treba, tako beskonačni prostor gdje sva materija, rastvorena/razgrađena u najsitnijim atomima, uvijek/neprestano ima kapacitet/sposobnost asimiliranja i spajanje/povezivanja istog sa istim. Kada se, prema velikom zakonu, materijalni svijet formirao iz beskonačnog prostora, u svakoj pojedinačnoj stvari je klica neprestane transformacije kao i sama sklonost ka njoj već bila prisutna/inherentna. Taj zakon je jednom bio postavljen u sve, i tako (sve) i dalje slijedi svoj predodređeni/propisan put. Moja velika stvaralačka misao je uzviknula/kliknula ’Neka bude!’ u beskrajni prostor samo jednom. I sve se počelo kretati, i Moj Duh je prožeo kaos, ili konglomerat svih materijalnih supstanci. Tamo je bio život, privlačenje i odbijanje, započelo je formiranje i transformiranje, i tako će se nastaviti zauvijek. Jer čim se atom vrati u eterični prostor, on mora tražiti nove kombinacije (ujedinjavanja ili razjedinjavanja).’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 30’ G. Mayerhofer], zahvaljujući specijalnom dijeliću Božje inteligencije ljubavi koja je u centru svake od njih, započele svoj vječni ’povratak’ ka Izvoru, svaka svojim putem i svaka prema vlastitoj kvaliteti i inteligenciji.   

752.      Na ovom mjestu ponovno naglašavam, – kada govorimo o Božanstvu, tj. kada je subjekt Božanstvo, ovdje Njegovo stvaranje, ništa neće biti shvaćeno na pravi način ako o Istome razmišljamo u okvirima prostorno vremenskih dimenzija prirodnog svijeta, pripisujući Mu dužinu, širinu, visinu ili pak vrijeme/početak i kraj [tj. ako o Njemu i onome što iz Njega proizlazi razmišljamo na prirodan način; vidi 175 Božanstvo nije u prostoru (&vremenu); ’Morate se naučiti razmišljati o Meni bez (ili ’kao o Biću koje nema) početka. Jer u protivnom bi trebao biti stvoren od strane (nekog) drugog boga, taj pak od drugog (ili ’tog drugog boga bi prema tome morao stvoriti opet neki drugi bog’) itd., gdje/čemu, prema vašoj ideji o stvaranju, nikad ne bi bilo (ili ’nikad ne bi došli do’) kraja.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 30’ G.Mayerhofer]. Zato imajte na umu, kada govorimo o ’stvaranju’ ili ’vremenu/trenutku’ stvaranja, mi u stvari govorimo o stanjima ili stupnjevima manifestacije unutar samoga Božanstva Koje je, baš kao i Njegovo stvaranje, beskonačno i vječno [‘Ako je prostor započeo iz jedne točke koja se širila u svim pravcima u vječnost, onda bi on, kao prvo, bio u najmanju ruku veličine velikog Nebeskog Čovjeka. Drugo, pitanje se postavlja/pojavljuje samo od sebe: što je bilo to što je bez ikakve sumnje okruživalo taj prostor beskrajno daleko u svim zamislivim pravcima i iz čega se kasnije beskonačni/beskrajni prostor stvaranja raširio/razvio/rastegnuo? Da li je to bio eter bez svjetla, ili je to bio poganski kaos, ili je to bila potpuno čvrsta supstanca, ili pak zrak, voda ili vatra? Ako je to bila jedna od ovih navedenih stvari, na koji način je onda ta točka u prostoru imala u sebi moć da iz sebe beskrajno puta izbaci (drive out of itself) toliko beskrajno velike količine supstanci u beskonačno. I gdje su te supstance završavale ako je vječno beskrajni prostor proizašao iz te izvorne/prvobitne točke (original point)? Onda nema druge mogućnosti osim da moraju biti izvan beskrajnog prostora, baš kao i u početku kada su također bile izvan te točke iz koje je proizišao beskrajni prostor. Bilo kako bilo, ako bi ovo (i) bilo na neki način zamislivo, onda bi prostor stvaranja ponovno bio ograničen, a čak i ako bi se širio sve dalje/više i dalje/više u vječnost, onda on ipak ne bi mogao biti beskonačan. Iz ovoga možete vidjeti da je prostor stvaranja bio iz nužnosti vječno beskrajan u svim pravcima i nikad nije mogao poznavati početak (= nije imao početka). A pošto su Bog, prostor i vječnost identični/istoznačni (vidi 754), onda je Bog, Koji u Sebi ujedinjuje ova sva tri koncepta, također bez početka, jer je početak Boga sasvim/isto tako nezamisliv baš kao i početak postojanja beskrajnog prostora i istovremeno vječnog vremena.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/28:10-12’ (vidi također ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/253:7 do kraja i 4/254’) J.Lorber]!   

753.      Dakle, naredbom ’Neka bude!’, kojom je Božanska volja Božanske ljubavi obdarila (ili prožela) ’kaos’ svih nebrojenih supstanci zakonom privlačenja/spajanja i odbijanja/razdvajanja (’Moja volja/ljubav kao ’aktivna sila’, je ono što kao magnetizam privlači, kao elektricitet odbija, kao svjetlo stimulira, kao toplina razvija i kao vatra uništava, održavajući sve, zatim uništavajući pa onda nanovo stvarajući sa ciljem da sve dovede nazad na duhovni put prema Meni na skali zamršenih procesa i transformacija.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 17’ G.Mayerhofer) je započelo ’postajanje’, tj. ’Biće/Bît’ (Ja jesam) je postalo ’Bitak’ (koji Jesam), čime ’je započelo uzimanje formi (vidi 466-470). Ono što je do sada, i dalje rastvoreno (dissolved), neograničeno širinom, dužinom i dubinom, počivalo u eteru (beskonačne Božanske volje/suštine) je počelo uzimati formu/tijelo, (i) strukturirati se (structure itself). Pojedinačni elementi/supstance, potstaknuti/e duhovnim silama (ljubavnom energijom koja se manifestira u ’odbijanju različitih’ i ’privlačenju sličnih’), su se počeli/e odvajati ili kombinirati/spajati u skladu sa određenim redom koji korespondira Božanskim zakonima.’   feat: Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 8’ G.Mayerhofer 

754.      Taj ’trenutak’, u kojem su se u stvaranju pojavile ’forme/tijela’ ili ’čvrsti oblici’, je ujedno bio i ’trenutak’ kada se u stvaranje ’ubacilo’ vrijeme, prostor i materija (vidi 475), koji su nam, kako će to reći moj brat po krvi, zadnji od svete i plemenite loze Don Quixotea, ’bili dani kao jedna trojedina cjelina, u zakonitosti pokreta [O.V. de L.Milosz ’Poslanica za Storge’; Gledaj, Bog, prostor i vječnost su istoznačni/korespodentni konceptu Oca, Sina i Duha. Otac je u potpunosti Ljubav i dosljedno/posljedično tome jedno vječno nastojanje prema najsavršenijem postojanju uz pomoć moći vječne volje te ljubavi. Prostor, ili Sin, je vječno postojanje koje rezultira iz toga vječnog nastojanja ljubavi. Vječnost, ili Duh, kao beskrajna inicijalna moć u Ocu i Sinu je djelovanje i ostvarivanje (tih nastojanja) ljubavi u Sinu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/28:9’ J.Lorber].’  

755.      Ali što je to u stvari značilo, tj. što je ’pojava’ tijela/materijalnih oblika, a samim time i trojstva ’prostora-vremena-materijalnog kretanja/pokreta’ u sebi predstavljala, objašnjava jedini ’očevidac’ tog velikog događaja, sâm Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova, Stvoritelj i Održavatelj svega stvorenoga: ’Međutim, ako želimo razumjeti ovaj koncept ’materije’ ili ’tijela’, Ja vas prije svega pitam: Što u stvari riječ ’tijelo’ predstavlja? Riječ ’tijelo’ u stvari predstavlja odvojenu stvar određenu visinom, širinom i dužinom, koja je potpuna, odvojena od drugih te samo-opstojna (complete and separate, self contained thing) stvar u beskrajnoj beskonačnosti.

756.      Prema tome, tijelo je nešto što okupira/zauzima prostor i ima omot/ovitak čime se njegovo individualno biće odvojeno od cjelokupnog univerzalnog ’Sve-Bića’.

757.      Bez obzira na sve to, tijelo može iskusiti sve stupnjeve gustoće i težine, može biti beskrajno sićušno (infinitesimally) fino, vama neshvatljivo, no također/u drugu ruku se može pronaći komprimirano u najčvršći kamen kao što je granit, koji se zove originalna supstanca zemaljskog tijela. To uvijek ostaje tijelo, nešto odvojeno, koje može poprimiti dimenzije koje su u voljnom stanju užasno velike no u čvrstom stanju izuzetno male; oni onda mogu, kroz poriv privlačenja i pripijanja sličnih tijela formirati stijene, zemlje, svijetove, solarne sisteme itd.

758.      Stoga, tijelo kao riječ je izražaj za nešto što fizički samostalno postoji i što je postalo, (pošto je) odvojeno od Sve-Bića, jedan neovisno/zasebno postojeći entitet.

759.      Tijelo je djeljivo do u beskonačnost, gdje vam vaše oči i instrumenti ne mogu (ili ’nisu u stanju’) (po)služiti. Pa ipak, ono i dalje postoji sa svojim dimenzijama na sve tri strane, iako više za vas neshvatljivo, baš (kao što je za vas neshvatljiva) i granična crta gdje Duhovno (koje je) zarobljeno u njemu ima svoj početak.

760.      Bez tijela ne bi postojalo vidljivo stvaranje!

761.      Postoje tijela ili supstance koje su transparentne/prozirne te neprocjenjive (= koja se ne mogu točno procijeniti), poput svjetla ili elektriciteta; međutim, one su takve (neprocjenjive) samo za vaše oči, ali ne i za oči duhova.

762.      Za vaše oči je sve ono što transmitira/isporučuje zraku svjetla, a istu ne reflektira od svoje površine, nevidljivo. Ali uzmite u obzir, vi ne vidite objekte/stvari ili svjetlo koje pada na njih, već ih vi vidite jedino kroz zraku svjetla koja se odbija od njih. Vi ne možete vidjeti zraku svjetla koja leti/bježi (fleeing) u beskonačnost. Stoga, kada nešto ima tijelo jako male gustoće, to je za vaše oči nepostojeće. I da nije kemije, koja vam ukazuje na nekoliko ’elemenata’, vi bi vjerovali/mislili kako imate posla samo sa jednim, kao na primjer sa zrakom u kojem živite, kojeg udišete, kemijski rastavljate u svojim plućima izdvajajući vitalne supstance koje se u njemu nalaze, i onda izdišete ono što je iskorišteno ili karbonizirano (ugljični dioksid).

763.      Sve te komponente su nepostojeće za vaše oči dok ih vaše tijelo ipak percipira (= ono je svjesno njihova postojanja). Jer, ako ’zračna sol’, ili kako vi kažete kisik, nedostaje, i ako je samo ugljik prisutan, život za vas prestaje i svako živo biće koje udiše samo ovo potonje umire. Isto važi i za treći glavni element u zraku, dušik.

764.      No u zraku su sadržane još mnoge druge supstance od kojih svaka ima tijelo no koje su ipak za vaša čula neperceptibilne (vidi Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec – 19’ J.Lorber). Ono što je u zraku već gušće se može pronaći u eteru u rafiniranijoj formi, a što je bliži zrak zemlji koja ga okružuje, to su dijelići od kojih se sastoji sve gušći i grublji. U vodi se zgušnjava u tekućinu a čak i u led, čime je kondenzirani zrak bez topline postao gusto, kompaktno tijelo.

765.      Počevši sa vodom, stupnjevi zgušnjavanja napreduju prema najčvršćim i najtežim metalima i stijenama koje zemlja sadržava (vidi ’Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx i Doktrina o stupnjevima – 95’). Te stvari, izlučene i izdvojene od Sve-Bića te nazvane ’tijelima’, na jednoj u-rednoj skali (= misli se na skalu u kojoj vlada red) reprezentiraju cjelokupno (materijalno) stvaranje Mojih fiksiranih misli, gdje sam Ja, počevši od prvog (za vas) neshvatljivog a ipak fizičkog atoma (= hoće reći da atom isto tako ima dužinu, širinu, visinu i težinu, tj. da ima ’tijelo’; vidi 771), konstruirao cijelu skalu stvari, jednu savršeniju od druge, sve do Sebe Samoga, kroz sve solarne regione i nebeske planetarne školjke sve do Mog najvišeg neba, gdje čak i najfiniji omotač Mojih stvaralačkih misli i dalje ima određenu dozu/količinu tjelesnosti/materijalnosti koja bi, bilo kako bilo, ako bi je mjerili samo sa vašim čulima, bila nešto sasvim duhovno.’   Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 5’ G.Mayerhofer

766.      Dakle, Vrhovno Biće, Jedino Biće, Jehova, Koji je od vječnosti u vječnost u sebi najsavršeniji Čovjek je, uz pomoć ili kroz ’atmosferu/e’ koja/e Ga okružuje/u i koja/e se širi/e oko Njega, pozvao u postojanje cijelo Stvaranje zajedno sa svim čudesima koja se u njemu nalaze. To stvaranje u stvari sačinjavaju od Božanstva odvojene ideje i misli (kojima je kao  takvima dana ’sloboda’ ili ’neovisnost’; jedno, ’sloboda’, pretpostavlja drugo, ’neovisnost’) u kojima se nalazi Njegova ljubav i inteligencija i koje su kao takve, kako smo već više puta naglasili, bile ’odvojene’ od Boga i, tako reći poslane ’izvan’ Njega na ’put’ sa kojeg bi se svome ’Roditelju’ trebale vratiti bolje, savršenije i uzvišenije.

767.      ’Ako bi promatrali cijeli svemir sa duhovnim okom, prelazeći carstvo beskonačnog eteričnog-prostora sa silom misli, sve što bi bili u stanju otkriti u njemu bi bili ’eterični atomi’, ili najfinije sastavnice materijalnih supstanci. Međutim, vaši instrumenti, kao što su mikroskopi, elektrometri, itd., nikad neće biti u stanju prikazati ih vidljivima vašem fizičkom oku.

768.      Sve te najfinije eterične čestice imaju u svom centru jedan izdanak Moje duhovne sadržine, Moga Bića, koje na taj način utiskuje (imprint) na njih vječno (eternal) trajanje i vječiti (everlasting) poriv za razvojem, očuvanjem i napretkom.

769.      U svakom atomu se nalazi jedan duhovni djelić Mene. Drugim riječima, u vašem organizmu postoji nešto što, unutarnje a i izvanjski, poput senzacije u koži, doseže do krajnjih i najfinijih račvanja vašeg zivčanog sistema. No s obzirom da je to psihički princip, on nema drugu svrhu do izgraditi, održati i produhoviti tijelo.

770.      Koja je priroda ovog atoma, koja je njegova misija i svrha njegova postojanja? Slušajte: Prema vašim konceptima, jedan eterični atom je bestjelesan ili, da iskoristimo učeni izražaj, jedna neprocjenjiva stvar (imponderable = stvar koja nema težine, koja se ne može procjeniti/izmjeriti). Bilo kako bilo, on je nešto odvojeno, ograničeno, pošto bi se u neograničenom stanju iznova morao rastvoriti/razložiti u nešto drugo.

771.      Stoga, bez obzira na svoju sićušnost, takav atom ima dimenzije kao svako drugo tijelo, što znači širinu, dužinu i visinu.

772.      U ovom atomu je zatvorena Moja iskra (iskra/djelić Božanskog života); jer, pošto sam je Ja stvorio, ona mora u sebi sadržavati nešto Moje te iz tog razloga mora posjedovati jedino Moje atribute. Poriv (urge) za daljnjim razvojen/napretkom joj je prirođen/prisutan je u njoj i svaki atom mora biti drugačiji od drugih atoma, i količinski i kvalitativno, tako da bi mogao reprezentirati sve elementarne supstance koje su nužne za stvaranje svemira. I tako se među atomima razvija, uz pomoć isparavajućih ovojnica (vaporous envelopments) koje ih okružuju (sfera/aura), asimilacija i asocijacija, gdje onda (baš kao što to, u slučaju mnogih insekata, čine antene) određene isparavajuće ovojnice (vaporous envelopments) privlače ono što im je homogeno istovremeno odbijajući heterogeno [’Prema tome, u prvim počecima su, kao generatori topline, aktivni magnetizam/sila privlačenja i elektricitet/sila odbijanja. Oni, kroz toplinu, razlažu/rastavljaju druge supstance, dovodeći, kroz dekompoziciju onoga što je strano,  do stvaranja vlastite supstance. Najprije je tu duhovni poriv, koji prožima cijelo stvaranje i sačinjava Moje vlastito Ja/Sebstvo (self). Taj poriv, koji je vječan i beskonačan poput Mene, jedino gleda kako će iz stupnja u stupanj usavršiti i upotpuniti i utjelovljuje duhovno najfiniju ’tekućinu’ (fluid) u tekućinama. Te tekućine su kao takve samo najsitnije globule (kuglice) okružene finom membranom. One kao svoje tjelesne dijelove u sebi sadrže inicijalne principe vječnoga života koji, što više ova transformacija napreduje, iz jednog nivoa na drugi postiže sve više i više gustoće. Tako da one za vas ljude sa vašim instrumentima postaju vidljive tek nakon mnogo transformacija.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 28’ G.Mayerhofer]

773.      Na ovaj način se od/iz atoma formiraju molekule a od/iz njih stanice i kristali. U njima se razvija toplina, svjetlo i život, koji ubrzavaju formiranje velikih tijela [Prema tome, ono što je za vas nevidljivo, neperceptibilno i nezamislivo, se zgušnjava u čvrstu masu i, stimulirano sa toplinom na aktivnost, postaje naizgled tečno. Onda se, postepeno, ponovno zgušnjava u sukladnosti/suglasno sa kohezivnom potrebom (ili potrebom pripijanja) na kraći ili duži period, sve dok nije dosegnut/postignut nivo gdje inicijalne stanice moraju ustupiti mjesto drugim, kompliciranijim stanicama.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 28’ G.Mayerhofer].

774.      Nakon formiranja kozmičkih tijela započinje organski život, od/iz istoga duhovni život a od/iz duhovnog života težnja za oponašanjem Božanstva, čime se konačno Božanska iskra koja je prisutna u najmanjim atomima mora vratiti korak po korak do onog mjesta iz kojeg/odakle je jednom proizašla [’Stoga je ovaj proces, koji se neodoljivo/nezaustavljivo i neprestano odvija u cijelom duhovnom i materijalnom carstvu, prvi stimulans svega što je stvoreno da bi se to i kretalo prema svome cilju. I taj poriv je ono što vi zovete ’rastom’, ali Ja to nazivam ’duhovnim životom’, koji se, usred naizgled inertnog, ipak čvrsto drži duhovne, vječne ideje Stvoritelja i Oca Koji blagoslivlja. Tako formira lanac, koji (pro)izlazi iz prve misli ili ideje, kao sastavnog djelića proizašlog iz Mene, koji u sebi nosi vječnost, neuništivost, beskonačnost, i tako/što  najbolje dokazuje kako čak i u najtvrđem kamenu, baš kao i u najduhovnijem anđelu, prevladava ista sila i isti princip. U materijalnom carstvu ova sila privlači isto ka istome i, prateći isti princip, ona također i u duhovnom carstvu teži sve izjednačiti, tako da iz svega materijalno stvorenog, može proizaći nešto duhovno, i onda, napredujući sve dalje/više i dalje/više, čišće, profinjenije, uzvišenije i sve ljepše, približavajući se svome Stvoritelju, da bi tako usavršena mogla ponovno dosegnuti cilj/gol odakle je jednom, milijunima godina ranije, bila poslata na put u ogromne prostore stvaranja kao jedinstvena zraka svjetla.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 28’ G.Mayerhofer].’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 31’ G.Mayerhofer   

775.      Da bi nam ovaj veličanstven čin Božanskog ’stvaranja’, tj. sam trenutak ’postajanja/materijalizacije’ ili ’odvajanja’, bio i zamisliv, Gospodin Isus Krist Jehova ga našem racionalnom umu predstavlja na slijedeći način (ovdje/na ovom primjeru se pak izuzetno dobro vidi razlog zbog kojeg je spoznaja o tome kako je čovjek mala ali ’savršena replika’ velikog Boga sasvim neophodna; vidi 459): ’Zamislite vremenski period u beskrajnom prostoru kada ni jedno drugo biće, bilo duhovno bilo materijalno, nije postojalo pored Mene. Od/iz čega se, onda, sastojao beskonačni prostor, i gdje/kuda je plovilo vrijeme u kojem je ovaj prostor postojao od vječnosti? Kakvo je bilo Moje postojanje prije sveg postojanja, i kako je sve što postoji proizašlo iz tog Jed(i)nog Postojanja? Što je taj tako-zvani prostor? Kakvo/što je u sebi Moje prvotno postojanje? I kakvo je vremeno (temporary) postojanje u beskonačnom svemiru unutar Mene, iz Mene, i pored Mene? Gledajte, kako vam ova pitanja izgledaju izuzetno teška da bi na njih dali zadovoljavajući odgovor, ali na njih je lako odgovoriti kada uzmete u obzir ono što će biti objašnjeno.

776.      Mali primjer će rasvjetliti/razjasniti ova pitanja. Pretpostavimo da je jedan/netko od vas imao jedno duže vrijeme na pameti (harbored) određenu misao nakon čega se, pošto (mu) je ta (prva) misao bila (jako) prijatna (svidjela mu se), druga misao pridružila/sjedinila sa tom fundamentalnom/temeljnom mišlju. Ako se ta fundamentalna/temeljna misao nije mogla ostvariti, onda je druga misao uskoro pronašla mogućnost (za to ostvarenje). No, da bi se ideja mogla ostvariti (ili ’za ostvarenje ideje’), potražuje se i treća misao, koju prijašnje dvije misli već sadržavaju (ili ’koja je već sadržana u prijašnje dvije misli’). A ta misao se ne sastoji od ničeg drugog već od ’kako’.

777.      Pazite, ta tri pitanja su bila postavljena, i jedno je odgovaralo na drugo. No ovo ne riješava cijelu stvar. Zbog toga su te tri glavne misli imale sastanak i jedna je (ili ’na kojem je jedna’) ispitivala drugu u svezi jako važnog ’zašto’.

778.      Nakon kraćeg prosuđivanja/promišljanja/odlučivanja, prva fundamentalna/temeljna misao je rekla: ’Zato što je to nešto što Mi u potpunosti naliči!’ Onda je druga misao rekla: ’Razlog zašto to može biti izvedeno (implemented) leži u tome što prva misao nije proturječna sama sebi.’ I treća misao reče: ’Zato što unutar razloga koji se želi manifestirati počiva osnovno sredstvo za realizaciju/ostvarenje. A razlog tome je zato što misao, u svojim temeljima, baš kao i sama u sebi i u svim svojim djelovima, sebi u ničemu/nigdje ne proturječi/sebe ne osporava!’

779.      Ako bi, na primjer, vaša prva misao bila kako želite na nekom zemljištu izgraditi kuću, zar vi ne bi najprije zamislili tu kuću u vašoj mašti, i kako bi ona trebala izgledati? Nakon što ste tu kuću izgradili u vašoj mašti, što vam je (zamišljanje te izgradnje) pružilo vrlo mnogo užitaka, zar se ne bi zapitali da li postoje mogućnosti da se ta fantazija ili kuća iz snova i ostvari (da postane stvarnost)? A ako ne želite (iz)graditi kuću u zraku, druga misao bi vam ukazala na mogućnost ostvarivanja vaše misli o izgradnji kuće. Sa time bi se vi složili u dvije točke, i sa ovim razlogom: Da prva misao ne sadrži u sebi (nikakve) proturječnosti, čime je druga misao već bila određena/utvrđena.

780.      To je po-praćeno sa ’kako’; što znači, na koji način (= kojim sredstvima)? Prvi i glavni način/sredstvo je sama mogućnost. Drugi način/sredstvo je onaj sa svrhom koja je povezana sa ostvarivanjem. Treći način/sredstvo je materijal i energija koji su potrebni za stvaranje/formiranje. Ako sada imate sve sakupljeno, i ako ste vlasnik zemljišta, što bi vas moglo spriječiti da vašu glavnu misao i ostvarite (literalno: ’da ona postane vidljiva stvarnost’)? Gledajte, vi ćete, u vrlo kratkom vremenu, fizički vidjeti vaše misli permanentno ispred vas, pošto ste pronašli sve uvjete za njihovo ostvarivanje.

781.      E sad, ako pogledate ponovno na/u Mene, Vječnog i Glavnog Nositelja Misli o Stvaranju, koje su ispunile beskonačni prostor sa bezbroj velikih i umješnih zdanja, mora se pojaviti pitanje: ’Odakle je taj Veliki Glavni Graditelj uzeo sav materijal za sve te bezbrojne stvari (= za izgradnju svih tih bezbrojnih stvari)?’

782.      Ako bi se pretvorili u svjetskog naučnika, on bi rekao kako je stvar/ovo pitanje stara(o) kao i Ja, i stoga vječna/o. Jedina neobjašnjiva okolnost bi bila: Kada sam Ja u stvari započeo? Jer Ja sam održavao beskonačnost sve do dana današnjeg. Zar svaki pojedini objekt ne zahtjeva početak? Zapitajte sebe, također, da li beskonačan broj može imati početak nakon što ste jednu stvar izračunali iza druge (ili ‘Ali malo se zapitajte, da li, ako jednu stvar računate nakon druge, beskrajan broj ima početak?!’)?! Međutim, to bi onda pretpostavljalo da Ja nisam nikad ništa započeo stvarati. Ako bi to bilo tako, onda odakle dolaze sunca, svjetovi, i sve druge nebrojene stvari? Gledajte, mi ne možemo slijediti ovu crtu vodilju (slijediti ovu crtu vodilju bi bilo pripisivati Božjem stvaranju prirodne atribute što je, kako već više puta rekosmo, pogrešno) pošto je njezina prva fundamentalna/temeljna misao puna proturječnosti, i, na osnovu toga, druga i treća, same od sebe propadaju.

783.      Netko može reći da sam Ja, sa jednom riječju, doveo/donio/stvorio vječni kaos; i iz toga onda formirao i postavio u red sve ove stvari. Samo sa jednim pogledom bi trebali vidjeti potpunu sličnost između prve i druge izjave. Onda bi kaos bio različit od vječne, trenutno postojeće materije, i onda Ja ne bi bio Stvoritelj već jedino obrtnik. I kako bi se vječni kaos slagao (compatible) sa Mojim vječnim redom?

784.      Dok bi netko drugi mogao reći/izjaviti kako smo materija i Ja jedna te ista stvar! Ova izjava i nije sasvim bez temelja. Ali tu bi postojala jedna stvar koja ne bi imala previše smisla. Pošto Me vi prepoznajete/spoznajete kao Duha Koji je pun energije, moći i života, Koji u Sebi mora biti najveći u svoj slobodi (= u najvećoj mogućoj slobodi), kako bi onda ovaj najviši i najslobodniji od svih duhova, prepun energije i života, Sebe manifestirao u životu, i u bespomoćnom kamenju, i u ostaloj mrtvoj materiji? Ali kako te stvari i Ja nismo jedno te isto, i Ja sam, kao Bog od Vječnosti, stvorio te stvari iz Sebe, unutar Sebe, i pored Sebe, bilo bi vrijedno truda naučiti na koji način su te stvari bile stvorene.

785.      Vaše misli su subjekt(om) beskonačnog broja (’Ipak, svi naši nemiri izviru iz naše potrebe da smjestimo ovaj prostor i vrijeme; a mentalna operacija uz pomoć koje, u nedostatku nekog drugog zamislivog mjesta ili kontejnera, mi samom prostoru i vremenu pripisujemo mjesto, množeći ih i dijeleći ih beskrajno, ni najmanje ne umanjuje ove užasne nemire – ove nemire ljubavi, Storge, koji nas prate do samih granica Doline Sjenki Smrti.’ O.V.de L.Milosz ’Poslanica za Storge’), baš kao i vi sami. Međutim, Moje su misli došle u postojanje u (jednom) trenutku (i to) u najvećoj jasnoći. Kad god zaželim da Moje misli ostanu (= da se zadrže), djelo je već ostvareno. Stoga, sva vama vidljiva djela, baš kao i vi sami, u sebi nisu ni materija, niti su formirani kaos, niti su Bog u materiji, već su Moje misli koje sam zadržao.

786.      Prema tome, zar nisu Moje misli koje sam zadržao iz Mene, unutar Mene i pored Mene? Iz Mene, pošto ni vi osobno ne možete misliti na drugi način do iz sebe, a koliko je to onda manje moguće Meni, pošto pored Mene drugog boga nema?

787.      Da su te misli unutar Mene (ili ’u Meni’), i da je nemoguće da budu u nekome drugome, ne zahtjeva nikakvog dokaza (očigledno je samo po sebi). Da te aktivne misli postoje pored Mene možete zaključiti iz činjenice da, u svezi vaših misli, morate priznati da vi i vaša misao niste jedno te isto. Iz tog razloga, također, Moje misli nisu Ja, već su one jedino Moje misli.

788.      Ali ono što nije Ja (to) je iz(van) Ja. A pošto je to samo ono što je bilo (pro-)izvedeno iz Ja, i sa njime nije istoznačno, onda je ono dakle i u tom istom pokraj tog istog. Ali to ‘pokraj/pored’ si ne morate zamišljati kao (što recimo zamišljate jedno) drvo pored (drugog) drveta, što je jako neispravno, pošto je (to) jedno drvo zaista jedino izvan drugog. Drugačiji je slučaj kod onoga koji misli (mislioca) i njegove misli, jer je mislilac stvaraoc misli, što znači da on iz svojih/vlastitih prirođenih sposobnosti i njima korespondentnih savršenosti/genijalnosti, stvara jednu svrhovitu, već prema redu oformljenu ideju i time on, kao aktivni stvaraoc, i ona, iz njega pro-izvedena ideja, nisu jedno te isto, već su kao stvoritelj i stvoreno (= pro-izvođač i pro-izvedeno), i na taj način se nalaze jedno uz drugo.

789.      Ono što održava ili, još preciznije, ’zadržava’ Moje misli je Moja vlastita rukovodeća/upravljajuća (guiding) volja. Ona upravlja cijelim stvaranjem, te održava formu i, u skladu sa redom, aktivnost svakog vama vidljivog bića. Vi sami ste joj uvijek subjekti u skladu sa vašim stvorenim bićem. Ali u vama je više do samo Moja beskonačna sve-učinkovita volja. Taj ’Amore’ je da ste vi Moje omiljene misli. To je razlog zbog kojeg Moja ljubav prelazi prelazi u vas kao Moj osnovni fundamentalni/temeljni život, i razvija vas u neovisna bića nalik Meni. Vi možete, ako prihvatite Moju volju kroz silu (ili ’silom’) vaše slobodne volje, koja vam je dana, doći u vaše osobno vlasništvo potpune slobode.

790.      Snaga Moje volje je velika veza koja međusobno povezuje i koja nosi sva nebeska tijela. Ona je pozitivna, pošto djeluje aktivno, i negativna u nepromjenjivom samo-opstojanju/očuvanju (self-preservation) što je sam vječni red. Toliko ’daleko’ se proteže zakon vječnog neprekidnog efekta, i ’nimalo dalje’ ne doseže negativni pol ili zakon očuvanja vječnoga reda.

791.      Moja polarizirana volja je stoga istovremeno i fundamentalna/osnovna supstanca svih stvari (odgovara na uvodno pitanje), kakve god da one jesu. Ako su velike, male, čvrste, tvrde, meke, teške ili lagane, čak i ako nisu Moje najmudrije misli, one postižu svoje vidljivo fizičko postojanje kroz polaritet Moje vječne volje, koja vam je sada bila razotkrivena.’   Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec –  Mjesec – 6’ J.Lorber

792.      Sve što se događalo ili se pak događa u svemiru, bilo na velikoj (Bog, tj. svemir u cjelini) ili pak na maloj skali (njegovi pojedinačni dijelovi), a samim time i ovo stvaranje, je u sebi (bilo) moguće  jedino između dvije suprotne sile, jedne pozitivne ili duhovne i druge negativne ili materijalne, jedne unutrašnje druge vanjske, (a kada je riječ o ’palom kraljevstvu u kojem mi živimo), jedne dobre a jedne ’loše’, jedne istinite a druge lažne (feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Muha – 3:3’ J.Lorber; ’Ni jedna sila ne može djelovati/bilo što učiniti ako joj se ne suprotstavlja druga sila; te sile/ti kontrasti su u neprestanom/vječnom konfliktu, ali uvijek na takav način da neprestana pobjeda jedne služi kao podrška, tako reći, pobjeđenoj sili, kako što smo vidjeli sa neprestanom pobjedom čvrste zemlje nad dinamičnom silom našeg diva.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/228:6 i 2/229:3’ J.Lorber; ova zakonitost = priča o divu je objavljena u ’Doktrina o uplivu Božanskog života-Influx i Doktrina o stupnjevima – 344-349’), što je odnos kojeg, iz nužnosti, nije pošteđen ni sam Bog, tj. i u Njemu kao takvome postoji (štoviše, On je uzrok da taj ’zakon’ postoji u cijelom stvaranju!) pozitivno/muško i negativno/žensko, tj. unutarnje/duhovno i vanjsko/materijalno, s tom razlikom što je u Bogu odnos između tih polova u najsavršenijem i najistinskijem mogućem obliku, dok ih svaki čovjek, slobodnom borbom i tako reći sam od sebe, tek mora dovesti u pravilan odnos. 

Ništavnost neke sile bez njezine protu-sile  

793.      (Gospodin:) “Kad bi postojao netko takve divovske snage, tko bi bio u stanju, golim rukama, iz korijena iščupati najčvršće bukve i cedrove, ali ne bi imao (našao) otpor (pod nogama), već samo mulj i vodu oko drveća, da li bi on bio u stanju iščupati drvo koje je ukorijenjeno samo par pedalja u čvrstom tlu? Ja kažem: ne; jer kako god bi se namjerio svojim snažnim rukama iščupati drvo iz tla, potonuo bi u dubinu mulja i vode koji okružuju drvo i tako čak i sa svom svojom divovskom snagom ne bi mogao baš ništa postići.

794.      Ako dakle naš div želi da velika snaga njegovih mišića zaista bude djelotvorna, njegova stopala također moraju imati vrlo čvrsto tlo kao neophodan oslonac, što će svakom od vas zasigurno biti jasno. Ovdje ću dodati još jedan Meni lako moguć primjer, koji bi vam ovo dodatno pojasnio.

795.      Recimo da se tu pred nama nalazi nekih stotinjak najsnažnijih boraca, što sa jedne, što sa druge strane. Kada krenu jedni na druge, Ja ih svojom unutarnjom moći dižem visoko u zrak te ih uz pomoć snažnog vjetra  raspršim na sve strane u svim mogućim pravcima. Pitanje: Kako će oni moći, bez ikakvog čvrstog uporišta, započeti i u djelo sprovesti svoju borbu? Da li će se čak i onaj sa najčvršćim stopalima uspjeti pokrenuti te učiniti snažan zamah rukom, a da pritom u zraku zadrži svoj uspravan položaj?

796.      Vidim da sad već počinjete pomalo studirati na koji način bi to bilo izvodljivo. U Mojoj je moći da jednom od vas to i praktično pokažem, samo Mi recite tko bi se od vas htio podvrći tom eksperimentu!? Da li se ti, Epifane, želiš uvjeriti u istinitost moje tvrdnje, podignut iznad zemlje za visinu čovjeka?”

797.      Epifan: ‘Gospodine i učitelju; nemoguće je da mi se pod Tvojom zaštitom išta loše dogodi! Tako da je-sam spreman na to.’

798.      Rekoh Ja: “Dobro. Podigni se onda na tu visinu iznad zemlje u zrak i ispričaj ostalima kako se osjećaš!”

799.      Epifan se sad već nalazio u zraku, lebdeći i to skroz mirno u uspravnom položaju i Ja mu rekoh: ‘Sada napravi nekakav pokret, te učini kao da bi negdje krenuo i kao da se želiš odbraniti od nekakvog neprijatelja, pa nam ispričaj što osjećaš i kako ti je!’

800.      Epifan to pokuša, pritom naravno odmah izgubi udoban uspravan položaj i što je više pokretao ruke i noge, utoliko mu je položaj postajao neudobniji. Na kraju se okretao u zraku poput lebdećeg lista a skroz lagani povjetarac ga po Mojoj volji započne nositi prema Azionovoj kući, na čijim zidovima je našao čvrsto uporište uz pomoć kojeg se iz neudobnog položaja ponovo prebacio u udobniji, uspravni položaj, te se na određeni način ‘dogurao’ do tla.

801.      Presretan kad je nogama ponovo dodirnuo tlo, Epifan je, hvaleći Me, brzo došao do našeg stola i rekao: “Gospode, sve je u redu osim ovakvih očajnih eksperimenata! Mogao sam vam još iz zraka opisati što i kako sam se osjećao! Da, to sam mogao iz uspravnog položaja koji je bio popraćen osjećajem ugode, ali kada su mi se po Tvojoj volji položaji počeli smjenjivati, nisam bio u stanju na njih utjecati te ih po svojoj volji promijeniti, onda mi već više nije bilo do priče. Da me nije bilo sram mogao sam početi sa zapomaganjem, ali mogućnosti razumljive riječi nije bilo! Bio sam zahvaćen tisućama vrtoglavica i osjećao se nemoćnijim od muhe,- možda bi tu netko i htio govoriti, ali za mene je to bilo skroz nemoguće!

802.      Samo za visinu čovjeka podignut u zrak i čovjek je već biće lišeno moći i snage! I najfiniji povjetarac koji inače jedva da je u stanju pomjeriti mali listić na drvetu, odnese te bez mogućeg otpora i to u obično vrlo neugodnom položaju. Kako rekoh- sve, sve samo bez ovakvih pokusa! A rečenica iz Tvojih usta, o Gospode, da i najveća snaga, bez čvrstog uporišta, koje ja ‘cijenim’ kao neophodno, isto kao da i nije snaga, je ovim potvrđena kao sjajna istina. To je sada moje najživlje i najistinitije uvjerenje.

803.      Što je i iz čega se sastoji Ork(us), Tartar(us) ili pakao sam po sebi kroz Tvoje ranije objašnjenje mi je sad već prilično jasno; ali sa Satanom i njegovim prijateljima, tzv. vragovima, još uvijek ne znam (ili ’nije mi baš sasvim jasno’) ‘što bih započeo’. Pošto si nam Ti, o Gospode, tu istinu potpuno čestito i razumno objasnio, objasni nam još i ovo, ako je to po Tvojoj svetoj volji!”

Bogu (na-) suprotan pol

804.      Kažem Ja: “Primjere sam vam i dao baš zato da bi predstojeća objašnjenja o Satanu i njegovim anđelima bili u stanju lakše shvatiti; stoga, čujte Me onda dalje!

805.      Iz sada i vašeg iskustva vam je lako za uvidjeti da ni najsnažniji div bez vrlo čvrstog uporišta, kojeg ćemo zvati protu-snaga ili protu-pol, nije u stanju djelovati, to vam je sada izuzetno lako shvatljivo. Isti odnos se proteže, iako doduše u beskonačno veliko, i do najvišeg Božanskog bića!

806.      Da Taj vječni, najslobodnije najmudriji i svemoćni duh Božji nije još od vječnosti iz Sebe postavio jedan protu-pol, ne bi Mu, kao čisto pozitivnom Bogu, nikada ni bilo moguće prizvati u postojanje sva ta sunca, svjetove i sva ta bezbrojna na njima živuća bića.

807.      Ali kako taj Bogu na-suprotan pol izgleda i iz čega se sastoji? Da li je to jedan, pozitivnom, slobodnom polu moći i Božanskog života skroz stran ili na određeni način istovrstan pol? Da li je on ‘sam-svoj-gospodar’ ili on u svim svojim sastavnim dijelovima ovisi o pozitivnom polu Božje moći?

808.      Vidite, ta toliko važna pitanja ću vam sada što je moguće više rasvjetliti i uskoro ćete uvidjeti tko je taj tzv. Satan i tko su u stvari njegovi vragovi! Zato, obratite sada pažnju!

809.      Ako jedan čovjek želi nešto predstaviti, on počne razmišljati i (nakon čega) određena količina promjenjivih misli u obliku slika počne juriti kroz njegovu dušu. Kad se mislilac duže vrijeme pozabavi promatranjem svojih unutarnjih duhovnih slika koje nazivamo ‘mislima’ i kad ih sve više i više počne ‘zadržavati’, ubrzo lako može primjetiti da su se neke bolje misli već međusobno privukle i na određeni način već spojile u jednu svjetliju ideju. Takvu jednu ideju kao jasnu/izraženu sliku duša onda zadržava u svojem memorijskom sklopu/sistemu i nju bi sada mogli nazvati temeljnom/osnovnom idejom.

810.      Ali let/tok misli se nastavlja, poput riječne struje, stoga ako se u toj struji pojavi nešto valjano, to onda odmah biva privučeno osnovnom idejom i sa istom se spaja prilikom čega ta osnovna ideja postaje još svjetlija, određenija i izraženija.

811.      To se tako nastavlja jedno određeno vrijeme, dok se pored osnovne ideje ne stvori još određeni broj sporednih ideja koje se usklađuju/harmoniziraju sa prvom i time već predstavljaju pojam jedne konkretne stvari ili postupka/radnje i onoga što iz nje slijedi.

812.      Kad je mislilac jednom došao do tako jednog izraženog i jasnog pojma, u njemu pronalazi zadovoljstvo i obuhvaća ga i prožima odmah sa živom vatrom njegove ljubavi. Ljubav budi njegovu volju i snagu djelovanja i tako unutarnji pojam nesmetano biva uzdignut do materijalnog ostvarenja.

813.      Sada dakle raniji, čisto duhovni pojam nije više samo kao skroz jasan duhovni pojam zadržan u memoriji duše već postoji i kao (doduše) ‘osuđena’ čvrsta slika unutrašnje, duhovne slike u materijalnoj prirodi i stavljena je na respolaganje onome koji ju je ranije o-smislio.

814.      Zasebne/pojedine misli i ideje od kojih je bio sastavljen određeni sasvim konkretni pojam, su još skroz duhovne prirode i istog su pola kao i duh kojeg ćemo mi nazvati glavnim ili životnim polom.

815.      Konkretni, od više različitih misli i ideja sadržan/sastavljen skupni pojam- iako još samo kao čista duhovna slika u duši- zbog toga što već ima određeno fiksirano postojanje ne pripada više glavnom nego suprotnom polu, jer se na određeni način već kao za sebe izdvojena cjelina nalazi nasuprot duše spreman na razmatranje/kontemplaciju u svim njegovim dijelovima i koji daljnjim djelovanjem/djelanjem može biti ‘izložen’ (ili ‘isturen’) u skroz materijalno postojanje koje kao takvo, osuđeno i fiksirano, više ne može pripadati sferi duha i duše. –Sada me slušajte još dalje!”

Oba pola postojanja

816.      (Gospodin:)  “Ti si Epifane dakle mislio da jedna od više zasebnih misli sastavljena ideja pa čak i jedna za sebe i u sebi (po)stojeća sasvim izražena misao može biti slika pojma i time već pripadati suprotnom polu! Imaš skroz pravo; ako je tako onda tako fiksirana misao i isto tako takva ideja više u stvari ni nisu ideje, već za sebe (po)stojeći zasebni pojmovi, jer se već kao sasvim oblikovane slike ili kao već sređene radnje nalaze nasuprot duši i time formiraju suprotni pol polu života.

817.      U prvom (pozitivnom) polu je život, radinost i sloboda, u drugom (negativnom) ili suprotnom polu je smrt, tromost i sud (’Pošto taj veliki suprotni pol sačinjava sâmo stvaranje, on, da bi ispunio svoju svrhu koju mu je odredio Stvoritelj, mora biti fiksiran, čvrst te inertan i nepokorljiv.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/230:1’ J.Lorber); i vidite, od toga se i sastoji pakao, Satan i vragovi, – to su dakle odgovarajući nazivi baš za ono što sam nazvao suprotnim polom!

818.      Vidite, cijelo stvaranje (sve stvoreno) i sve što (god) osjetite vašim čulima, su fiksirane Božje misli, ideje i pojmovi, -pa i vi ljudi s obzirom na vaše osjetilno tijelo; i (u)koliko je duša pomoću živčanog i krvnog etera spojena sa tijelom, (u)toliko je u sudu i njemu ‘prikačenoj’ smrti, od kojeg se (= time što), svojom slobodnom voljom, po Božjim zakonima težeći čisto duhovnom, može osloboditi i postati skroz jedno sa svojim duhom iz Boga, kroz što prema tome samodjelatno i samostalno prelazi iz svoje stare smrti u slobodni, vječni život.

819.      Ali obratite pažnju na nešto jako bitno! – Spoznaja i ljubav ‘određuju’ čovjeka za bilo koju dobru ili lošu djelatnost. Ako je spoznaja duhovna i prema Bogu usmjerena, tako će i ljubav težiti duhovnom i time Bogu i isto tako biti aktivna, i ta aktivnost je onda dobra i njene posljedice su blagoslov iz neba života.

820.      Bude li pak čovjek od kolijevke bogaćen sa ničim drugim do samo sa onim što služi tijelu, tako će se i njegova ljubav skroz okrenuti materiji i činiti sve da si sakupi što više materijalnog blaga, kojim bi svome mesu pružila što više ugode. Pri tome duša skroz ‘ulazi’ (prelazi) u materiju, što je suprotni pol slobodnom Božjem duhu, tvoreći/postajući sa suprotnim polom, od kojeg biva zatočena, jedno. Neizbježna posljedica toga je sud sam po sebi, prokletsvo iz života u smrt i time na određeni način vječna smrt. I tko je tome kriv- nego sam čovjek, koji si je to sam učinio putem svog spoznavanja, ljubavi, htjenja i djelovanja!

821.      Zapamtite to! Kada budete pričali sa ljudima, istražite da li išta znaju o duši u sebi i o njenom vječnom životu! Ako samo sliježu ramenima i kažu: “Da, čuli smo već više puta kako o tome pričaju; ali da u tome i nema baš puno istine nas uči svakodnevno iskustvo,- to je samo prazna priča nekih ljenčina!”, sa sigurnošću možete izvući zaključak da su duše takvih ljudi već gotovo sasvim pojedene od strane materije mesa i da se već kompletno nalaze pod sudom.

822.      Tu će oslobađanje iz njihovog suda i njihove zarobljenosti u suprotni pol, – na ovom svijetu biti prilično mukotrpno i vrlo teško, a na onom svijetu još teže, iako ne nemoguće. Ali za to će biti potrebno/a vrlo dugo opustošenje/osama u njihovom vlastitom sudu i smrti dok to sićušno-preostalo duhovno duše ne pojede svo svoje materijalno koje je (onda) često veličine cijelih svjetova i konačno putem gladi biva prisiljeno osjetiti potrebu za duhovnom hranom. To će se događati, ali u vama nepojmljivim vremenskim razdobljima.               

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/227-229’ J.Lorber

823.      Taj ’negativni Božji protu-pol’, taj ’ženski dio Božanstva’ (’To fizičko stvaranje je Vjerenica iz Pjesme nad Pjesmama, Ženstvenost Manifestacije, stvarateljske kozmičke tvari, duhovno oplođeno u samim počecima bez pomoći prvog sjemena. To je univerzalna i zemljina Priroda rođena od Boga poput Eve koja je bila rođena od Adama.’ O.V.de L.Milosz ’The Arcana/Tajna – komentar na stih 24’; ’Taj duh je, kao Satana, stajao ispred Božanstva kao žena ispred svog muža.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec – 56’ J.Lorber), kako bi ga sa pravom mogli nazvati, ta kreativna/stvaralačka misao/ideja ili svjetlost/mudrost koja izvire iz Božanstva i koja se pruža u svim beskrajnim pravcima oko Božanske ljubavi se, kada je subjekt njegov protu-pol, naziva Satana (= Božanski protu-pol) a kada je subjekt njegovo svjetlo, Lucifer (= nositelj svjetla).

824.      ’Božanstvo bi propagiralo u njegovo biće svoje bezbrojne vječne ideje, tako da bi one mogle maturirati/sazrijeti u njegovu koncentriranu svjetlu. Na ovaj način (ili ’kroz ovo’) bi iz svjetla ovog duha stvaranje bića proizašlo u najvećoj mogućoj jasnoći. Cijela vječnost bi bila sve više i više nastanjena iz ovog svjetla. U beskonačnom području (realm) ima prostora za beskonačno, i vječnosti bi mogle ispunjavati ovo područje bez da se ono ikad prenatrpa.

825.      Ali pošto je taj duh imao tako uzvišeno odredište (high destination), da bude odmah pored Mene drugi Bog, on je morao proći, u skladu sa njegovim imenovanjem, test slobode (= slobodne volje). I kao što znate, on (taj test) nije prošao, pošto se želio uzdići iznad Božanstva.

826.      Bilo je to u svezi/oko položaja (rank) da se ovaj duh suprotstavio Božanstvu. Kako ovom duhu nikad ne bi bilo dozvoljeno vladati, on je postao bijesan začevši namjeru da uništi Božanstvo. Njemu ne bi nedostajalo moći da tu namjeru i sprovede u djelo da Božanstvo nije, u Njegovoj vječnoj mudrosti, u pravo vrijeme strogo/oštro (severely) zarobilo ovog pobunjenika i sve njegove dijelove. Može se činiti nevjerojatnim da je takva moć postojala u ovom duhu tako da mu omogući uspješno suprotstavljanje vječnom Božanstvu. Ali stvar će biti lakše (= sa više spremnosti) shvatljiva ako se uzme u obzir da je Božanstvo postavilo u ovaj duh Svoje potpuno drugo ’Ja’, koje je, iako stvoreno u vremenu, bilo postavljeno kao Božanstvu na-suprotno sa identičnom snagom/moći u svim prostorima beskonačnosti.

827.      Ovaj duh, u kojeg je Božanstvo osobno koncentriralo svoje svjetlo, je bio propagiran kroz cijelu vječnost. I zato bi za njega bilo moguće posegnuti i svugdje uništiti Božanstvo. Obmana kako posjeduje silu/snagu (dellusions of power = obmana kako je moć njegova) je u njemu probudila ogromnu taštinu i samo-dovoljnost u njegovu svjetlu i u njegovoj beskonačnoj uzvišenosti i sili. On je stoga zaboravio svoga Stvoritelja, vječno Božanstvo, te je, postavši uspaljen u svojoj drskosti, otvrdnuo. U tom trenutku je Božanstvo uhvatilo/zahvatilo (seized) njegovo specifično biće (ili njegovu ’dušu’), formiralo od njega nebeska tijela kroz cijelu beskonačnost, te eventualno okovalo/sputalo njegov duh na naj-ograničavajući način, protjeravši ga u dubinu (ove naše) Zemlje [’Duh nije djeljiv. Gdje god da je postavljen, u veliku ili malu dušu, on tamo ostaje kao jedinstvo/jedinica/unity. Ako je Luciferova duša čak jednom i bila izuzetno velika, jedino je bilo moguće da u njoj živi samo jedan duh. I taj jedan duh, koji je propao/pao vlastitom voljom, ne može živjeti/obitavati u bezbrojnim djelićima svoje prijašnje praiskonske duše. Njegovo obitavalište je ograničeno samo na ovu Zemlju, na kojoj vi živite (misli na našu Zemlju!). Sva druga nebeska tijela su, iako su dijelići njegove prijašnje duše, oslobođena od ovog stanovnika. To je razlog zašto ljudska bića na tim nebeskim tijelima, iako su bolje prirode nego ljudi na Zemlji, nikad u potpunosti ne mogu doseći bogolike visine, poput djece ove Zemlje. U Božjem Duhu je ova Zemlja najudaljenija i posljednja, i to je razlog zašto, ako se obnovi/reformira, ona može postati najviša i najviše Bogu nalik. To je razlog zbog kojeg sam Ja, Gospodin, odabrao ovu Zemlju kao scenu Moje najveće milosti, i na njezinoj zemlji nanovo/iznova izgradio sva nebesa. Svako ljudsko biće koje je rođeno na Zemlji prima Duh od Mene, i može, u skladu sa propisanim redom, postići savršeno/potpuno sinovstvo Božje. Ljudska bića sa drugih planeta primaju svoje duhove od anđela, pošto je svaki anđeo Dijete Božje. Stoga svaki mora izdržati ’put mesa’ (= utjelovljenje) na ovoj Zemlji, baš kao što sam to učinio i Ja i svaki arhanđeo. Zbog toga svaki anđeo ima u sebi stvaralačku moć, koju on može uzeti iz obilja svoje ljubavi i svjetla te ju postaviti u nova, ona-koja-se-tek-trebaju-razviti ljudska bića na drugim planetama; i on na taj način može odgajati djecu u svoje ime, poput boga. Ta djeca su stoga samo imitirana/emulirana, a ne istinska Djeca Božja. No ona mogu postići Božje sinovstvo kroz inkarnaciju na ovoj Zemlji. Gledajte, za ljudska bića je jako nepogodno/nezgodno živjeti na ovoj Zemlji, pošto (na taj način) žive jako blizu najopakijeg od svih duhova, koji uzrokuje ljudskim bićima jako puno boli/muke. No, na drugu stranu, ljudska bića (na ovoj Zemlji) imaju beskonačnu prednost/pogodnost: oni posjeduju moćni Božji duh, sa kojim mogu, samo ako to hoće, pobiti/odbiti njegovu zloću/opakost i na taj način postati savršena/potpuna Djeca Božja.’  Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec – 53’ J.Lorber].

828.      U toj poziciji, ovaj duh više nije Satana (Božja ženska strana, Njegov negativni protu-pol), već Sotona, pošto je on sebe oslobodio (= nije mu se htio potčiniti) vječnog Božanskog reda. To dalje znači da je on sada imao isti pol kao i Božanstvo. Vi ste zasigurno svjesni činjenice da se isti polovi odbijaju. Ovdje leži razlog zbog kojeg je ovo biće sada najudaljenije i Božanstvu naj-oprečnije (= koje Mu se najviše suprotstavlja).’  

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Zemlja i Mjesec – 56’ J.Lorber

829.      I na drugom mjestu: ’(Gospodin:) Kako li je kratko vremensko razdoblje od Adama do nas, u odnosu na za ljudske pojmove gotovo beskrajno trajanje perioda od prvog temeljnog postanka ‘pra-stvorenih’ duhova pa do one točke/momenta gdje istima biva dana potpuna slobodna volja; i nadalje, koji neizmjerni vremenski rasponi se nalaze između njihovog prvog pada i Adama i nas!

830.      Vidi, u nepreglednom stvorenom prostoru postoje određena pra- i time ’glavna centralna sunca’, koja zbog svoje ogromne udaljenosti odavde, iako neizrecivo puno puta veća od ove naše zemlje, izgledaju kao jedva vidljive svjetleće točkice – i to samo ljudima koji imaju vrlo oštro oko! Starost tih ‘pra-sunaca’ je približno jednaka periodu od pada ‘praduhova’ na ovamo do našeg vremena. I vidi, ako bi čovjek po mjerilu zemaljskih godina htio odrediti starost tih sunaca, ne bi bio u stanju izraziti toliku množinu godina čak i da taj broj napiše oko čitave zemlje! I kad bi za tisuću puta tisuću godina ove zemlje uzeo najsitnije zrnce pijeska iz čije se bezbrojne količine ova naša zemlja može sastojati po svojoj veličini, širini i debljini, i to bez da izostavimo mora, na taj način izračunata starost ranije spomenutog sunca bi bila još jako kratka.

831.     Takav jedan period traje tako dugo, pa ipak, jedva da se može nazvati nečim (= jedva da je nešto) u poredbi sa trajanjem onih ‘pra-perioda’ u kojima je Bog iz svojih misli i ideja počeo stvarati prve duhove te ih činiti samostalnima. Što se sve događalo u tom beskrajno dugom periodu stvaranja potpuno slobodne volje ‘praduhova’!

832.    Pa ipak, na kraju jednog takvog beskrajno dugog perioda stvaranja/razvoja ’praduhova’ se našla prevelika količina takve vrste, koja bi iako shvaćajući/poznavajući prave ili pravilne razvojne puteve Božje, a ipak ne želeći znati ništa o slobodnom kretanju tim putevima, već zbog brze i samo kratkotrajne koristi odstupila od zapovjeđenog i jasno ukazanog Božjeg reda i sunovratila se u svoju sopstvenu propast (o ovim događajima govori Izaija 14:4-20!).

833.      Jer glavni duh svjetlosti, u kojem su bili sadržani bezbrojni drugi duhovi svjetlosti, od kojih je svaki bio bogato obdaren inteligencijom, reče sam u sebi: ‘Što mi je još više potrebno? U meni su prisutne sve vrline kao i u Boga i Bog je svu Svoju moć uložio u mene. Sad sam jači i  moćniji od ikoga i ičega. On je sve što je u Sebi imao dao i ja sam sve uzeo. Sad Bog više ništa nema, ali ja imam sve; i sad ćemo vidjeti hoće li ta korist koja slijedi prekoračenje dane zapovijedi, zaista biti samo kratkog vijeka. Mi mislimo kako ćemo sa našom sadašnjom svemoćnom silom biti u stanju produžiti trajanje te kratke koristi do u vječnost. Tko će nas biti u stanju u tome spriječiti? Beskrajni prostor koji je nama ispunjen nema niti veće sile a ni inteligencije nego što je naša; tko će nam biti u stanju osporiti našu korist?”

834.  Vidite, tako mišljaše i govoraše duh svjetla sam sebi i time i sebi podređenom mnoštvu zasebnih/odvojenih duhova. Rečeno – učinjeno i posljedica je bila samo-zarobljavanje u sopstvenu tromost u kojoj se (on) sve više i više zgušnjavao čega je opet posljedica bila stvaranje materije, takodje potpuno putem Božjeg reda; jer sigurni uspjeh/slijed/razvoj iz nepoštivanja Božje zapovjedi je također bio određen i predviđen kao i najslobodnije stanje onih duhova koji su Božju zapovjed ‘na’ i ‘u’ sebi ispunili.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/231:1-6’ J.Lorber

835.    I još na drugom mjestu: ‘Kada se Božanstvo (pro)našlo, u procesu evolucije koji će za vas ostati zauvijek tajna/misterija, i kada je prepoznalo u Sebi stvaralački i sve-obuhvatni svijet-duh, u Njemu se snažno uzburkalo, velika nužda, te je progovorilo u Sebi: ‘Ja ću (po)staviti Svoje ideje izvan Sebe, tako da u njima mogu (u)gledati što su Moje sile u stanju postići.’ Jer sve dok se ne razvije aktivnost, Božanstvo može Sebe prepoznati jedino u jako maloj mjeri/stupnju. Samo u Njegovim djelima ono može prepoznati Svoju moć sve više i više te u njoj uživati (baš kao što majstor zanata mora gledati svoje proizvode da bi percipirao što se u njima nalazi, da bi uživao u njima).

836.     Božanstvo je stoga željelo djelovati u stvaranju, te nadalje reče Sebi: ‘U Meni leži moć (svih) vječnosti; stvorimo stoga biće koje će biti opskrbljeno sa svom moći kao i Ja, tako da ono u sebi može nositi kvalitete kroz koje Ja mogu prepoznati Sebe.’ I duh je bio stvoren koji je bio obdaren sa svom moći koja izvire iz Mene (= Mojom moći), tako da bi predstavio Božanstvu Moje sile koje počivaju u Meni, tako da ih se može ugledati.

837.    Kada vam sada kažem da se taj prvi stvoreni duh zvao Lucifer (tj. ‘Svjetlonoša’), vama će također biti jasno zašto se on zvao tako a ne drugačije. On je u sebi nosio svjetlo znanja te je bio prvo duhovno biće koje može uistinu prepoznati (ili ‘sposobno spoznati’) granice polariteta unutar duha. On je, snabdjeven sa Mojom punom moći, onda pozvao i druge u život koji su mu bili u potpunosti slični, koji su također bili svjesni Božanskog unutar sebe, koji su poput njega vidjeli isto svjetlo saznanja kako raste u njima, i koji su također bili kreativni te snabdjeveni sa svom moći Moga duha.

838.    Lucifer, znajući vrlo dobro da je u sebi trebao reprezentirati suprotni pol Božanstva, se tada počeo misliti kako bi bio u stanju apsorbirati Božanstvo u sebe, ako tako možemo reći, te je (za)pao u grešku, s obzirom da je stvoreno a samim time i konačno biće, da može u sebe primiti beskonačnost; jer i ovdje zakon da nitko ne može vidjeti Boga te ostati živ, također vrijedi. On je stoga itekako bio u mogućnosti biti svjestan prirode Božanstva, i čuti Njegove zapovijedi sve dok se nalazio u pravom centru, no Božanstvo u osobi nije nikad smio vidjeti.

839.    Stoga konačno biće nikad ne može i nikad neće zahvatiti beskonačnost te ono stoga u ovoj točci lako zapada u grešku te ostaje u toj grešci u svom padu/silasku (descent). Bez obzira na sva upozorenja, Lucifer je pao u zabludu da se može uzdignuti te zahvatiti Božanstvo. Sa time je on napustio svoju zakonsku (ili ‘onu koja mu je bila određena’) poziciju, udaljio se od centra Moga srca propadajući sve više i više u pogrešnu želju da oko sebe okupi svoja stvorenja koja su u postojanje došla kroz njega, ali iz Mene, (i) da (za)vlada prostorima koji su nastanjeni bićima svake vrste.

840.      Sad je nastao sukob, što će reći, dioba strana, konačno dosežući točku gdje Sam oduzeo/povukao silu kojom je Lucifer bio obdaren pa su on kao i njegovi sljedbenici postali bespomoćni i lišeni sve stvaralačke moći. Nakon toga se neizbježno nameće pitanje: Što se učiniti sa ovim mnoštvom koje je palo i koje se sada pričinjava (ili ‘koje je naizgled’) mrtvo, tj. koje je u nemogućnosti djelovati?

841.      Samo su se dva puta ukazala. Prvi je bio: uništiti Lucifera i njegove sljedbenike te onda stvoriti drugog Lucifera, koji bi onda najvjerojatnije učinio/pao u istu grešku, pošto nije bilo moguće stvoriti savršenog duha kojeg bi mogao postaviti izvan Sebe u slobodi i koji stoga ne bi bio ovisan o Mojoj volji. Stvaranje mašina koje nemaju svoju volju i koje čine ono što Ja kažem nije bio nikakav problem. Ali ako se želi postići svjetlo samo-spoznaje onda je put kojeg smo do sada slijedili jedini. Što se ostalih duhova tiče, koji su Mi ostali vjerni, koji su također bili stvoreni kroz, tj. uz Luciferovu pomoć, i oni pripadaju ovoj sferi. Iznenadno uništenje Lucifera bi također značilo i uništenje svih živih bića.

842.    Ipak, kako bi Lucifer, čiji je pad bio posljedica samo jedne greške i koji, posljedično, također ima i potencijal da tu grešku ispravi, to zaslužio? Kako su bića koja su Mi ostala vjerna mogla zaslužiti uništenje, i konačno: Gdje bi bila moja mudrost ako Ja ne bi uvidio i predvidio od početka mogućnost takve greške (possibility of falling away), tako da se proces stvaranja može (ili ‘da bi se mogao’) nastaviti? A iznad svega: Gdje bi bila Moja ljubav, ako se Ja ne bi odlučio protiv uništenja, te umjesto toga radije potražio sredstva, kroz Svoju mudrost, uz pomoć kojih ću izgubljene vratiti svjetlu spoznaje, tako da oni time ostanu u pravilnom balansu polarnih kvaliteta?

843.     Prema tome, samo je drugi put ostao, kojeg vi imate ispred sebe u materijalnom stvaranju.

844.    Zamislite osobu koja apsolutno neće prihvatiti da je kralj u toj zemlji moćni vladar, čemu je razlog da iako obdaren svom moći i autoritetom od strane toga kralja, on ga ipak nikad nije vidio! I zato se on buni protiv kralja te želi zauzeti njegovo mjesto. Kralj će ga, ne želeći da njegov vjerni podanik bude uništen, zarobiti i lišiti sjajne odore te će mu oduzeti sav autoritet i baciti ga na sigurno mjesto, onoliko dugo koliko će biti potrebno da se on urazumi, a isto će učiniti i sa njegovim sljedbenicima. Oni će biti oslobođeni u skladu sa svojim pokajanjem i spoznajom vlastite greške nakon čega će se čvrsto držati kralja koji im se sada također ukazao da ga i njihove oči vide.

845.    Ova slabašna zemaljska slika vam ukazuje Moj čin; jer utamničenje predstavlja fizičko stvaranje (= materijalni svemir). Ipak da bi postigli ispravno razumijevanje ovoga vi ćete morati nastaviti sa njegovanjem (literalno: ‘hranjenjem’) osjećaja vaše duše, pošto je ljudski intelekt prekratak da to shvati.

846.    Vaša duša je napravljena od nebrojeno mnogo djelića/čestica (particles), a svaka od njih reprezentira ideju koja se začela u Meni. Jednom kada se sastavi, ona ne može biti ništa drugo do ono što jeste, pošto će tada izražavati karakter koji joj je bio dan. Jednom kada se kristalizira kristal ne može više promijeniti svoju prirodu, kristalizirajući se kao rombohedron, heksahedron, jedan oktahedron itd., u ovisnosti koja forma korespondira sa njegovom suštinskom prirodom, tj. nagomilavanjem djelića/čestica oko centra njegova života.

847.     Ako se želi postići promjena, pošto se ispostavilo kako kristali nisu sasvim čisti, oni će se morati razložiti kroz toplinu (ljubav), ne bi li se onda ponovno kristalizirali kako se topla voda ljubavi bude hladila, što je istoznačno sa oslobađanjem njihove volje. Nakon toga se formiraju prekrasni novi kristali, a svaki pažljivi kemičar će znati kako postići najljepše moguće kristale, velike i prozirne, tako da mogu poslužiti njegovoj svrsi.

848.    Vidite, Ja sam takav kemičar! Ja sam razložio kristale koji su jednom postali nečisti (Lucifer i njegovi sljedbenici) u toplim vodama ljubavi, i onda sam ih pustio da se ponovno kristaliziraju, tako da bi mogli postati čisti kristali. Vi znate da se to događa putem uzašća (ili ‘u uzašću’) kroz mineralno i biljno kraljevstvo do čovjeka (o čemu opširnije nešto niže u podsubjektu ‘Prah zemaljski’). Međutim, kako Luciferova duša obuhvaća cijelo materijalno/fizičko stvaranje, ona također mora naći svoj izražaj u formi čovjeka. Tako su sve duhovne grupe (assemblies) uvijek kombinirane u jednu osobu koja svoj izražaj pronalazi u vođi te grupe, formirajući ono što se naziva sfera. U cijelom fizičkom svijetu ne postoji ništa tome slično čime bi se ovo moglo jasno izraziti, i zbog toga vam govorim: Otvorite osjećaje u vašoj duši!

849.   Sada ćete mnogo jasnije vidjeti kako Lucifer vjeruje da je on morao djelovati na taj način (the way it happens), tako da je fizička materija mogla biti stvorena – što je greška utoliko što nije fizička materija ono što je krajnji cilj/konačna svrha Mojeg stvaranja, već je cilj/svrha za bića koja su postavljena izvan Mene da postignu slobodnu spoznaju (ili ‘raspoznavanje’), ljubav i shvaćanje Božanstva, uz fizičku materiju koja tu nije više do smicalica. Lucifer je ustrajao u toj drugoj grešci te se pogubio u ekstremima svoje polarne kvalitete, zavaravajući sebe da sa time mora održavati materiju. Bila mu je dana sloboda potrebna za penetriranje materije, tj. da bi ju promatrao svjesno unutar sebe, tako da on, kao originalno stvoreni duh, može spoznati patnju koju je uzrokovao svojim prijateljima, te se na taj način eventualno promijeniti (be brought to turn about). Ali on to nije učinio, želeći da vlada još više kao princ materijalnog svijeta, za kojeg je osjećao da pripada njemu. On je stoga zamračio ponovno formirane ljudske kristale, što je više mogao, ne bi li održao svoju kneževinu; jer njemu se borba protiv Boga činila kao nešto veliko, nešto uzvišeno i životodajno.

850.   Ljudski kristali, koji su također trebali biti oslobođeni ako se glavni cilj želi postići, su bili u mogućnosti naginjati prema njemu ili prema Meni, i uistinu, u toku života su mnogi upali u njegovu mrežu. Pogledajte pogansku kulturu gdje se on štovao kao kralj a njegove polarne kvalitete, unutar kojih također leži velika mudrost, kao bogovi!

851.    Sada se pojavljuje pitanje: Zašto sam Ja dozvolio takvo ponašanje? To pitanje će ostati nerazumljivo ako čovjek ne uzme u obzir konačni cilj (sveg stvaranja), a to je slobodno prepoznavanje vlastitog bića/postojanja (self) u Bogu.

852.   Kada veliki vladar među ljudima uživa u perverzijama te za sobom povlači svoje sljedbenike, kako se najbrže postiže cilj donošenja svjetla za sve njih? Sigurno tako da sam vladar odustane/prestane sa perverzijama; jer njegovi sljedbenici će ga jako brzo oponašati. Ako bi, u drugu ruku, čovjek krenuo okretati svakog ponaosob od njega, sve dok on na kraju ne bi ostao sasvim sam, cilj bi bio izuzetno daleko. Što se Mene tiče, Ja prvo idem do same suštine, a ako se ona ne može promijeniti, tek onda idem obilaznicom!

853.    Za vrijeme zarobljeništva – vratite se u mislima ponovno na onu sliku sa kraljem – neprestano prigovaranje je išlo ovako: ’Da sam bio u stanju vidjeti kralja, Ja bi vjerovao u njega!’, a to je onda vodilo do toga da Ja postanem čovjek; na prvom mjestu za one koji su pali, i drugo, da bi Božanstvo učinio vidljivim za one koji nisu pali i tako okrunio njihovu vjeru.

854.    U ovome leži tajna Mog postajanja čovjekom, koji je morao probiti fizičku materiju koja bi u protivnom postajala sve tvrđa i tvrđa, ako bi se Lucifer gubio sve više i više u tvrdoći suprotnoga pola. Moje postajanje čovjekom je stoga to zaustavilo, te precizno ukazalo na put oslobađanja od veze sa lažnim bogovima kao i štovanjem polarnih kvaliteta, a sada također treba osigurati/urediti dokaz da prvo – kao najviše što se može postići – smrt, kroz koju su ljudi vezani uz materiju i njezine užitke, može biti prevladana, i drugo, da život nije u materiji, već u duhu, dok je ovo prijašnje samo zatvor za ovo potonje.

855.     Duhovi koji su otpali, koji su se odmicali od Mene i koji su time, vlastitim izborom, uzeli krivi put, nisu mogli, ili nisu htjeli, znati ništa o savršenstvu, o progresu. Da se njihov put ne bi u potpunosti zablokirao, oni su morali biti postavljeni u poziciju gdje bi se oni, bez da se njihova vlastita sloboda dovodi u pitanje, mogli vratiti nazad kad god požele.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 11/41- 46’ J.Lorber

856.      Ovo otkrovenje našu priču ponovno vraća do već spomenute parabole iz Luke 15:11-32, parabole o ’dva sina’ [’Vjerojatno ne postoji ni jedan drugi stih, ni jedno drugo poglavlje u Svetim Pismima koje je od veće važnosti nego parabola o Sinu Razmetnome. Isto tako, vjerojatno ne postoji ni jedan drugi stavak koji je teže razumijeti od ovoga. Ime Lucifer obuhvaća cijeli, beskrajni sadržaj Razmetnoga Sina, sadržaj kojeg vi nikad nećete biti u stanju razumijeti. Uzmite u obzir da je skoro cijelo današnje čovječanstvo ništa do dijelovi tijela ovog jednog ’izgubljenog’ ili ’razmetnog sina’, a to se posebice odnosi na (one) članove ljudskog roda koji su proizašli iz Adamove neposvećene linije. Ovaj ’Razmetni Sin’ je uzeo svo bogatstvo koje mu je pripadalo te ga je proćerdao kroz eone koji se za vaše koncepte protežu za-uvijek (for ever and ever). Razmetni Sin međutim predstavlja svako ljudsko biće kao takvo. Naposlijetku on predstavlja i cijelokupni svemir sa milijunima i milijunima galaksija od kojih svaka ima 50 ili 100 000 milijuna sunaca.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Nebeski darovi – 1/23.03.41 – 25.03.41’ J.Lorber]. Mi se na ovom mjestu nećemo toliko zanimati sa ’starijim sinom’, tj. sa onim ’duhovima’ ili Božjim emanacijama unutar Božanstva koji su ostali u okvirima Božje ’pozitivne’ zapovijedi (o toj ’zapovijedi’, tj. o ’njoj kao nužnom uvjetu za vježbanje slobodne volje od Boga odvojenih ’duhovnih inteligencija’ vidi ’Doktrina o uplivu Božanskog života-Influx & Doktrina o stupnjevima – 354-363’!), tj. koji nisu ’prekršili’ Božje ograničenje (ili ’koji su mudro iskoristili svoju slobodu’) i koji kao takvi od početka ’napreduju’ ili se ’usavršavaju’ te, tako reći, idu neprestano prema ’gore’, ne, mi ćemo se na ovom mjestu koncentrirati na ’mlađeg sina’, na ’kretanje’ onih duhova koji su svome ’Roditelju’ rekli ’NE!’, koji su se u svojoj zamišljenoj veličini ’pobunili’ (koji su tako reći ’prekršili pozitivnu zapovijed Božje ljubavi’, koji su ’istupili izvan Božjeg reda’) i u toj pobuni ’odvojili’ od Njega sa čime je započelo njihovo propadanje/udaljavanje od Boga ili ’materijalizacija’ (nastanak ’materijalnog stvaranja’, tj. sunaca, planeta, mjeseca i kometa).

857.      ’Pošto je jako puno duhova istupilo izvan reda, nakon čega su oni, u stalno povećavajućem otporu (’otpor’ se odnosi na Božju zapovijed ljubavi, tj. bio je usmjeren ’protiv’ nje), tako reći postajali sve tvrđi i tvrđi te su, stoga, postali uzrokom za stvaranje materijalnog svemira. Najprije su (od tih duhova) došla u postojanje centralna sunca a onda iz njih (po istom principu) i sva druga nebrojena sunca i nebeska tijela sa svime što nalazimo na njima. Stoga je sve materijalno izvorno bilo (a i dalje jeste) duhovno koje je iz svoje vlastite slobodne volje istupilo izvan Božjeg reda, utvrdilo sebe u krivim konceptima i, stoga, postalo solidno/očvrsnulo; i to je ono što je formiralo/što sačinjava materiju (koju mi vidimo ili pak dodirujemo), koja, stoga, nije ništa drugo do suđeno i iz sebe očvrsnuto duhovno; još preciznije, to je najgrublji i najteži omotač ili paket za duhovno (’Priroda nam nudi analogiju/podudarnost koja može učiniti da transformacija duha u materiju bude lakše shvatljiva također i laiku/neukom čovjeku. Smrznuto jezero/bara se sastoji od leda, koji je jako tvrd; u proljeće se taj led razlaže/rastvara u meku vodu; na ljetnjem suncu/toplini se bara isuši i voda postaje vidljiva u formi finog/delikatnog oblačka. Oblak se također rastvara/razlaže u molekule vodika, nakon čega za oko prestaje biti vidljiv. U sljedeću jesen i zimu se cijeli ovaj proces ponavlja ali obrnutim redom. Iz naoko ’ničega’ se ponovno stvara tvrda/čvrsta forma materije. Te progresivne promjene u stanjima agregacije/skupljanja materije graniče sa nevjerovatnim/čudesnim. A ipak nam one ni u kojem slučaju ne izgledaju apsurdne, i mi ih uzimamo ’zdravo za gotovo’ do te mjere da jedva da ikad razmišljamo o njima. Mi smatramo mnoge čudesne procese koji se pojavljuju u prirodi ne-dostojnim naše pažnje, pošto ih vidimo iz dana u dan te ih ne možemo negirati, iako ih nismo u stanju razumjeti. Zar ćemo pretpostaviti kako su Božje kreativne/stvaralačke moći prestale tamo gdje naša sposobnost razumijevanja doseže svoje krajnje granice?’ Kurt Eggenstein ’Prorok Jakob Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 3’).

858.      Bilo kako bilo, duhovno, bez obzira koliko tvrd i grub bio omotač, nikad ne može postati materija već nastavlja svoje postojanje u materiji bez obzira koje ona bila vrste. Duhovno je zarobljeno u onoj proporciji u kojoj je materija otvrdnula, te u istoj proporciji sebe ne može ni izraziti, ni osloboditi, bez da mu je dana pomoć iz vani.

859.      Stoga, život se u čvrstom/tvrdom kamenu ne može izraziti sve dok u procesu vremena kamen ne bude omekšan sa kišom ili drugim elementima koji čine da on postane sve krtiji i lomljiviji. Kod tvrdog kamena će život doći do izražaja (ili ’ispoljit će se’) tek nakon što kamen tokom dugih vremenskih perioda kiše, snijega, rose, tuče, munja i drugih elemenata omekša i postane sve ’truliji’ i ’truliji’. Time nešto života isparava u zrak u obliku etera, jedan dio stvara za sebe novi lakši omotač, na početku u obliku finih plijesni pa onda mahovina; ali uvijek nezadovoljan sa novim omotačem, započinje sve slobodniji život i ubrzo se stvara novi omotač u kojem se ovaj može slobodnije i ne-ovisnije kretati.

860.      Dokle god je novi omotač fin i mek, zarobljenom duhovnom (principu) je dobro i ne zahtjeva ništa bolje. Ali početno skroz nježna/fina opna/omotač unutarnjim djelovanjem duhova koji sve više i više počinju odstranjivati sve materijalno što im smeta, postaje sve tvrđa i grublja; zbog toga duhovni život stremi/teži ka gore, stvarajući tako stabljiku trave i tokom kasnijeg razvoja deblo drveta te se putem sve užih prstenova i ureza pokušava zaštititi od otvrdnuća od dole. Ali kako putem ovog djelovanja na kraju (krajeva) ni ne može očekivati spas od potpune ukočenosti, donji dijelovi debla bivaju (od strane tih istih duhova) koliko god je to moguće, suženi i oni nadalje utiču u grančice, vlakna, listove, dlačice i naposlijetku u cvijet; ali kako i sve to nakon kratkog vremena biva sve tvrđe i tvrđe i duhovi u-viđaju da im je sav trud uzalud, počinju se na izvjestan način ’upupavati’ i pohranjivati u mahunice/ljušturice koje onda obavijaju njima odgovarajućom boljom materijom.

861.      Ovim putem nastaje svakojako sjemenje i voće. Ali najsebičniji dio sad već slobodnijeg života jedne biljke ne dobija ni time baš puno; jer to što se zatvorilo u tvrdu čahuricu mora tako često proći isti put koji prolazi sjeme kada dospije u vlažnu zemlju. Drugi, strpljiviji životni dio, koji je sebi dozvolio zadržavanje u donjim dijelovima materije na čuvanju/straži i kao nosač žustrijeg, bojažljivijeg i nestrpljivijeg života, ubrzo trune i prelazi u još višu i slobodniju sferu života ogrćući se doduše još uvijek, ali ovoga puta već sa njemu odgovarajućom životinjskom formom; a ono što od strane životinja ili čovjeka biva pojedeno u obliku plodova, što se tiče grubog dijela, biva iskorišteno za izgradnju i ishranu mesa, što se tiče njegova plemenitijeg dijela, to postaje duh koji jača i oživljava živce, a skroz plemeniti dio prelazi u duševnu supstancu.

862.      Ako bi sada malo pobliže pogledali na ovaj proces, uistinu bi odmah primjetili odakle niče korov na čistom polju života.

863.      Sve ono što sebe naziva svijetom i materijom je nešto izokrenuto/izopačeno (perverted) što se uvijek, iz nužnosti, suprotstavlja istinskom, duhovnom redu koji proizlazi iz Boga, jer je izvorno moralo biti postavljeno u ideju koja se materijalizirala izvan Boga u obliku neovisnih bića, tako da se slobodna volja u njima može aktivirati/probuditi, te, stoga, mora biti shvaćeno kao korov na čistom, duhovnom polju života.

864.      Iako je korov u osnovi nužan, njega čovjek ipak treba prepoznati kao takvog te se od strane slobodnog ljudskog bića mora spontano eliminirati, pošto pored njega nikakav duhovan život ne može uspijevati. Dakako da korov služi kao sredstvo za postizanje svrhe/cilja, ali nikada ne može postati jedno sa samom svrhom.

865.      I mreža je neophodno sredstvo za hvatanje ribe; ali tko bi je bacao u more pa je ponovo iz mora izvlačio zbog nje same, pržio je na vatri i poslužio ju kao jelo?! Mreža je dakle potrebna samo za hvatanje ribe; i kad smo jednom uz pomoć nje ribu izvukli iz vode, odlažemo je i koristimo (samo) ono što smo uz njezinu pomoć uhvatili (literalno:  ’dobili’).

866.      Prema tome, podražaj za prekoračenjem (ili ’gaženjem’) zapovijedi mora postojati; jer to je ono što budi moć spoznaje i slobodnu volju. On ispunjava dušu uživanjem i radošću dokle god duša taj podražaj prepoznaje, ali mu nije vjerna, već mu se neprestano suprotstavlja svojom slobodnom voljom, koja je baš tim podražajem i probuđena i oživljena; slobodna duša ga onda koristi kao sredstvo, ali nikako kao u njemu postignuti/ostvareni cilj/svrhu.

867.      Ni mijeh ne može nikako biti isto što i samo vino, već je samo posuda za čuvanje vina. Tko će biti tako budalast pa zbog ugodna mirisa zagristi u mjeh i na taj način ga oštetiti, pritom znajući da se ovaj otvara samo na jednom određenom, pravom mjestu da bi se dobilo čisto vino?!

868.      Korov ili ti ga podražaj za kršenjem zakona je dakle ono što je podređeno i nikako i nikada ne bi smio postati glavna stvar; tko god ovo skroz podređeno učini glavnom stvari, sliči luđaku koji se želi nasititi loncima u kojima su bila kuhana dobra jela, bacajući pri tome sama jela!

869.      Ali u čemu se sastoji korov, čijim raspadanjem bi život trebao biti po-gnjojen? Koji naziv, prema tome, ima onaj suprotni podražaj koji se nalazi u oživljenoj formi? On se zove samoljublje, sebičnost, bahatost/nadutost/oholost/ponos i na kraju vlastoljublje. Putem samoljublja oživljena forma tako reći ‘ulazi u sebe’, ali sa takvom jednom pohlepom primajući/upijajući sve u sebe, zadržavajući/zatvarajući i čuvajući zauvijek, kako nitko drugi osim nje ne bi imao koristi i sve to iz straha da ona sama ne bi ikada imala premalo! Tim zatvaranjem u sebe svega onoga što putem sve-hranećeg i sve-održavajućeg Božjeg reda neprestano u sebe upija, u tom biću neizbježno dolazi do zgušnjavanja i izvjesne povremene ‘pre-potencije’ i time do jednog posebnog zadovoljstva samim sobom,- i to je u potpuno pravom smislu i značenju riječi sebičnost, koja onda svoje VLASTITO/JA, kao nešto izuzetno veliko, svim raspoloživim postojećim snagama i sredstvima (makar ova bila i najgore vrste) pokušava izdići iznad svakog drugog sebstva (ili ‘osobnosti/vlastitosti’).

870.      Ako je sebičnost postigla što je htjela, izdiže se iznad svega (njoj) sličnoga, te na izvjestan način opijena (sobom) promatra sve ispod sebe sa nekim prezirom; i taj prezir je onda jednak gađenju prepunog trbuha prema jelima koja su pred njim i to je ono što se naziva nadutost/ponos/oholost/bahatost. U tome je već puno materije i cijelo polje najgoreg korova.

871.      Ali nadutost je sama u sebi nezadovoljna jer još uvijek primjećuje kako joj i dalje sve ne služi onako kako bi to ona željela. Ona onda ispituje sva svoja raspolagajuća sredstva i ostale snage i nalazi da bi si sve mogla podrediti (sebi) ako politički odigra živahno/bezbrižno i darežljivo. Osmišljeno, preispitano i učinjeno! Kako gladnih uvijek ima više nego sitih, živahna nadutost ima skroz laku igricu. Uskoro se oko nje sakupljaju sve gladne ‘snagice’ i dopuštaju da im se strogo zapovijeda, jer i one se sada uspijevaju dokopati nečega od bogatstva nadutosti/oholosti. Sad se već podano pokoravaju nadutosti/oholosti, povećavajući time njenu silu i nadutost sad već nastoji puno toga ili najradije sve staviti u svoju službu i zadužiti. I to nezasitno nastojanje je onda ono što se u punom smislu može nazvati najpokvarenijim vlastoljubljem, u kome više ne vlada ljubav.

872.      U takvom vlastoljublju je već izražena ‘najdeblja’ materija; (sa) njime je jedna sve do granita otvrdnuta planeta sa svim zlim elementima odlično snabdjevena. Ali da je vlastoljublje i s njim zaista nespretna vladavina jednaka najgušćoj materiji, dokazuju čvrsti zamci i utvrde iza kojih se ukopavaju/osiguravaju vladari. Bedemi moraju biti nekoliko hvata debljine, čuvani snažnim borcima kako nitko ne bi bio u stanju probiti najgrublju materiju i ugroziti vladara u njegovom oholom miru. Jao si ga slabom koji bi se usudio mrdnuti samo kamenčić na utvrdi vladara; ubrzo bi bio smrvljen i uništen!

873.      Na ovom mjestu ne mislim na one vladare i namjesnike koje je Božji red ovdje načinio stupovima i održavateljima poniznosti i skromnosti, ljubavi i strpljenja, a u svrhu smanjenja vlastoljublja svakog pojedinca; jer ti Bogom postavljeni namjesnici/vladari moraju biti to što jesu i ne mogu drukčije nego onako kako za poboljšanje naroda bivaju na-gonjeni i vođeni voljom svemogućeg Boga. Ovdje se radi (ili ‘se govori’) samo o općem istinskom vlastoljublju svakog pojedinog duha i čovjeka i prikazano je što je ono samo po i u sebi. Da, itekako je bilo i vladara koje možemo nazvati opakim/zlim vladarima! Ti su se izdigli iz naroda i pobunili protiv Bogom postavljenih vladara, kao što učini Ašalom protiv svog vlastitog oca Davida. Takvi vladari nisu postavljeni Bogom nego samim sobom i zbog toga su loši i pravi su korov i odgovarajuće forme ‘najdeblje’ materije.

874.      Ali ti, Moj Cireniuse i tvoj car to niste, već ste ono što ste po Mojoj volji, iako još pogani/neznabošci/mnogobošci! Ali meni ste kao pogani/neznabošci/mnogobošci draži nego mnogi kraljevi koji su za Djecu Božju trebali biti vođe, ali kojima su kao pravim tjelesnim i još više duhovnim ubojicama iste te djece, stari tronovi, krune i žezla oduzeta zauvjek i predana vama mudrijim poganima. – Ovo Sam morao (ili ‘ovo je bilo neophodno’) naglasiti, kako ti Cireniuse ne bi pomislio da ti i tvoj nećak kao uzurpatori sjedite na vladarskom tronu preda Mnom. – No, da se ponovo vratimo našoj refleksiji o korovu i dobroj njivi!

875.      Pazite, baš kao što danas ljudi kroz samobljublje, sebičnost, ponos i iz toga proizlazeću žudnju za vlašću/moći postaju izuzetno materijalistični, tako su jednom postojali praiskonski duhovi koji su, popustivši pred kušnjom, postali samo-ljubni, zatim pohlepni za moći, da bi se na kraju pretvorili u materiju.

876.      Oni su sebe izolirali u neizmjerno velike grozdove/ili jata (opet po osnovnom i sveprožimajućem zakonu o ’privlačenju-među-sličnima’) na za vas nezamislivim udaljenostima, tako da se mogu (literalno: ’budu u mogućnosti’) odavati svome samo-ljublju. Naposlijetku, kako su postali u potpunosti pohlepni za moći skroz na skroz, bezbrojne životne forme takvog jednog grozda/jata su se u skladu sa zakonom gravitacije stisnule u jedan neizmjerno veliki grumen/u hrpu, formirajući na taj način materijalno praiskonsko sunce jedne nebeske planetarne školjke.

877.      Vidite, u beskrajnom prostoru postoji neizmjeran broj takvih sistema i nebeskih planetarnih školjki, sa jednim primarnim centralnim suncem koje služi beskrajne svemire kao zajednički centar a ta ‘pra-centralna’ sunca (baš je-) su skupljene/stisnute pra-duhovne zajednice iz kojih su sa ‘vremenom vremena’ proizašli svi ostali solarni svemiri, solarne regije, sporedna centralna sunca, planetarna sunca, planete, mjeseci i komete.

878.      Ali kako se to zbivalo? Vidite, u pra-centralnom suncu je za mnoge velike duhove pritisak postao prevelik! Oni su se žarko za-palili i time se oslobodili od ‘pra-pritiska’. Odletjeli su bukvalno beskrajno daleko od svoje prve zajedničke grude. Jedno vrijeme su se skroz slobodno i bezopasno rojili/tumarali u svoj nevezanosti beskrajnim prostorom i izgledalo je kao da će od sebe preći u čisto duhovni red; ali kako se nisu mogli osloboditi elementa samoljublja, ponovo su se započeli sakupljati u čvrstu grudu i iz toga su nastala centralna sunca drugog reda u jednoj kao i u bezbrojnim ostalim nebeskim planetarnim školjkama.   

879.      U tim centralnim suncima drugog reda, s ’vremenom vremena’ glavni duhovi su se (raz)jarili zbog stalno rastućeg pritiska, te su se, zapalivši se, počeli masovno odvajati od zajedničkih gruda drugog reda. Opet je izgledalo kako bi mogli izvršiti čisto duhovni ’prelazak’, ali kako su ipak i nakon određenog vremena bili ništa manje ’samo-dopadljivi’ i kako se nisu htjeli pustiti/’okaniti’ samoljublja, ponovno im je rasla materijalna težina i opet su se zgušnjavali u velike grude čime su nasta(ja)la centralna sunca trećeg reda.

880.      Ubrzo se opet dogodilo isto što i kod prijašnjih centralnih sunaca. Viši duhovi su, kao manje brojni, bili postupno izloženi sve snažnijem pritisku još uvijek bezbrojnih podređenijih duhova, razjarivši se ponovno, pa su se na tisuće tisuća tih duhova opet otrgnuli velikom silom od zajedničke grude, ovaj puta sa čvrstom namjerom kako će ovaj puta konačno preći u čisto duhovno. Nezamislivo dugo vremena su tako lebdjeli kao široko razvučene mase eterične pare ogromnog stvorenog prostora.

881.      Pri sjećanju na silni pritisak koji su morali trpjeti, sadašnja sloboda im se sviđala. Ali u toj pasivnoj slobodi su s vremenom počeli osjećati glad pa su u prostoru počeli tražiti hranu,- dakle nekakvo zasićenje od bilo kuda izvana. To su onda i našli i morali su ga naći, jer požuda je jednaka onom nordijskom magnetnom kamenu koji nezadrživom silom privlači svo željezo kao i sve one minerale koji sadrže željezo.

882.      Ali što je bila neizbježna posljedica toga? Njihovo biće se uslijed toga malo po malo počelo zgušnjavati/skupljati se; time je bilo probuđeno i samoljublje sa njegovom pratnjom i neizbježna posljedica toga je opet bila zbijanje u zajedničku grudu, za što je opet naravno bilo potrebno bezbroj zemaljskih godina.

883.      Pa opet, što je jedno takvo trajanje pred vječnim Bogom?! Jedan vidovnjak iz pra-vremena jednom reče: ’Tisuću godina pred Bogom su kao jedan dan!’ Ja vam kažem: tisuću puta tisuću godina zaista jedva da su jedan trenutak pred Bogom! Tko je besposličar, njemu će se od silne dosade sati činiti danima, a dani godinama. Vrijednom i radišnom će pak sati postati trenuci, a tjedni dani. Ali Bog je iz/od vječnosti beskrajno ispunjen marljivošću i neprestano je beskrajno radišan i blažena posljedica toga je da se Njemu, vama nezamislivo dugi vremenski periodi moraju činiti kao samo trenuci,- tako da čak potpuno stvaranje jednog sunca pred Njegovim očima traje sasvim kratko.

884.      Iz zadnje opisanih zgušnjavanja/sabijanja/stezanja/skupljanja su nastala i još nastaju planetarna sunca, kao što je i ovo što svijetli ovoj zemlji. Te vrste sunaca su doduše u svom biću mnogo nježnije i blaže nego centralna sunca, ali ipak imaju golemu masu teške materije koja je posljedica samoljublja njihovih eona i eona duhova, iz čijeg samoljublja baš jedno takvo sunce i jeste zgusnuto. Plemenitijim i boljim duhovima u toj svjetlosnoj grudi/kugli s vremenom vremena pritisak od strane prostijih duhova koji su se skroz pretvorili u materiju, postaje pretežak i nepodnošljiv; posljedica toga je kao i kod ranijih sunaca silovitost, erupcija na erupciju i oslobađanje plemenitijih duhova.

885.      Tu se u njima ponovno javlja skroz ozbiljna volja za prelaskom u čisto praduhovno uz pokoravanje istinskom Božanskom redu. Mnogi se bore sa podražajem koji je ’stavljen’/usađen unutar njih i postaju prastvorenim anđelima bez da su (zasad) bili inkarnirani i prošli ’put mesa’. Ali onima, koji se žele podvrći tom putu, direktno na suncu ili pak na ovoj zemlji to biva i dozvoljeno, što je slučaj – da se podsjetimo – i kod ranije opisanih centralnih sunaca, međutim ipak ne tako često kao što je to slučaj kod  o v o g  planetarnog sunca koje ovoj zemlji da(ru)je svjetlo koje najčešće potiče od velike aktivnosti njegovih duhova.

886.      Ali poneki duhovni skupovi, koji se i sa najboljom namjerom oslobode/otrgnu, opet se ne uspijevaju skroz osloboditi samoljublja i tako malo po malo opet započinju služiti/udovoljavati usađenom pra-podražaju; od jednog su ubrzo postala dva i tako neprimjetno sve dalje i više!

887.      Uskoro su materijalno postajali vidljivi kao komete sa dugim repom koje su širile isparenja oko sebe. Što nam govori taj rep? On nam pokazuje glad duhova koji već postaju materijalni i njihovu veliku lakomost za materijalnim zasićenjem. Ta lakomost iz etera izvlači njoj odgovarajuće/korespondentno materijalno i takva jedna kometa kao skup duhova koji su već poprilično materijalni, luta ogromnim eteričnim prostranstvom mnoge tisuće godina tražeći hranu poput krvoločnog vuka.

888.      Tim stalnim usisavanjem i žderanjem postaje sve gušća i gušća, i teža i teža. S vremenom će od sunca od kojeg je potekla opet biti toliko privučena tako da opet mora za-početi, već prema redu, kružiti oko njega. Ako si dozvoli takav jedan red (poredak), postaje planetom kakva je ova zemlja, zvijezda Danica i Venera ili kao Mars, Jupiter i Saturn i kakav je još čitav niz vama nepoznatih planeta.

889.      Sad već imamo planetu i ona je stalno užasno gladna, a kako se sad kao planeta bliže nalazi suncu nego što je to bila kao kometa, od njega dobija dovoljno hrane, koja je istovremeno i mamac kojim bi onoga koji bi stalno bježao neprestano privlačilo sve bliže i bliže i kojeg bi nakon dugog vremena napokon u sebe skroz i pokopalo,- hvale vrijedna želja prastvorenih duhova u suncu, koja s obzirom na velike planete u koje možemo ubrojiti i ovu zemlju na taj način nikad neće biti ispunjena; jer iako su duhovi zatočeni u planetama još uvijek vrlo materijalni, poznavajući materiju sunca, oni više nikad nemaju posebnu potrebu niti želju da bi se sa suncem potpuno sjedinili. Iz sunca (njima) pristižuće duhove i male duhove oni kao okrijepu i hranu rado primaju, ali o udruženju/spajanju sa suncem ne žele znati ništa.

890.      Tu i tamo se dogodi da jednom odbjegli duhovi u svojoj skupnoj grudi budu namamljeni i skroz privučeni u blizinu sunca; ali silna gorljiva aktivnost slobodnijih duhova sunca koji okružuju sunce, kojima uglavnom možemo zahvaliti za svjetljenje sunca, prouzrokuje momentalnu najvišu moguću aktivnost svih duhova koji su bili sabijeni u grumen/grudu, na taj ga način razlažući i pri tome čineći da svakog od tih duhova počne privlačiti daljina, kako običavamo reći.

891.      Posljedica takve razbuđene aktivnost duhova koji su dugo bili zgusnuti u planetama ili bar u zrelijim kometama je iznenadno i potpuno raspadanje grumena i oslobađanje mnogih tisuća i tisuću puta tisuća duhova od kojih se većina ovakvom lekcijom opamećena i naučena odmah vraća u pravi(lni) životni poredak i postaje ’prastvorenim anđeoskim duhovima’ i korisnim čuvarima svoje manje slobodne životne braće kao i onih koji su zatočeni u tvrdim grumenima/grudama, pridonoseći dosta njihovom bržem oslobađanju.”

892.      (Gospodin:) ’Ali jedan dio tih oslobođenih duhova hoće još proći ’put kroz meso’ na nekoj od postojećih planeta. Neki ga prolaze i na suncu, naravno u onom pojasu koji im najviše odgovara; samo na ovu zemlju se upućuju vrlo rijetki, jer im se taj put (’kroz meso’) čini vrlo teškim, pošto se ovdje moraju odreći čak i svojih sjećanja na njihova ranija po-stojanja/stanja započinjući ovdje sasvim novi oblik postojanja, što nije slučaj na ostalim nebeskim tijelima.

893.      Jer, tamo inkarniranim/utjelovljenim duhovima prvo ostaje snu slično sjećanje na ranija stanja i posljedica toga je da su ljudi na ostalim planetama i nebeskim tijelima već iz temelja mudriji i trezveniji nego na ovoj zemlji. Ali baš zato ni nisu u stanju učiniti napredak u viši stupanj slobodnog života. Oni više sliče, kako već jednom rekosmo, životinjama ove zemlje, koje već prirodno imaju usađene određene instinkte, u kojima su toliko usavršene da im čovjek sa svim svojim razumom umnogome zaostaje. Ali pokušajte životinju van/osim toga nečemu naučiti i nećete baš biti u stanju postići zapaženije rezultate!

894.      Dakako da ima i onih koje mogu biti toliko obrazovane, tako da u slučaju nužde mogu biti upotrebljene za skroz jednostavne i grube poslove, kao vol za vučenje, konj, magare ili kamila za nošenje, pas za traženje, lov i tjeranje; ali ih izvan/preko toga nećete puno toga uspjeti naučiti, a o jeziku da i ne govorimo. Jednostavni razlog je u tome što ih jedno tupo sjećanje na njihova ranija stanja na određeni način drži zarobljene, pa time zaokupljene životinjske duše na izvjestan način žive (svoj život) omamljene.

895.      Ali samo kod svih ljudi ove zemlje imamo jedinstveni slučaj gdje im se oduzimaju sva sjećanja i time ispočetka započinje novo životno stvaranje i poredak koji su tako uređeni da uz pomoć njih svaki čovjek (na ovoj zemlji!) može dorasti do potpune sličnosti s Bogom.

896.      Ali zbog toga na ovu zemlju može biti usađena (inkarnirana) samo ona duša koja potječe iz jednog sunca sa svim prisutnim pra-elementima, koja je tamo već bila inkarnirana i koja bi time unutar sebe sadržala/obuhvaćala već sve specifične duševne inteligentne sastavnice nužne za usavršavanje najvišeg duhovnog života, – ili duša koja potječe neposredno sa ove zemlje i koja je već prije prošla sva tri takozvana prirodna carstva i to od najgrublje materije kamena kroz sve mineralne slojeve, odatle kroz sav biljni svijet i naposlijetku kroz čitav životinjski svijet u vodi, na zemlji i u zraku.

897.      Ali čovjek ovdje ne uzima materijalno tijelo, već onaj duševno-duhovni princip sadržan u njegovoj ljuski; jer i ljuska je doduše u daljnjoj analizi duševno-duhovno, ali sama po sebi je još pre-prosta/ne-plemenita, pre-troma, pre-gruba i još je pre-teški izraz samoljublja, sebičnosti, nadutosti/ponosa i najtromijeg, trulog užitka/naslade/slasti najpohlepnijeg, škrtog smrtnog ljutog vlastoljublja. Takva materija mora tek višestrukim raspadanjem biti ‘primljena’ u čišću duševnu supstancu koja služi za oblačenje i ovijanje; međutim, za stvarnu duševnu supstancu od toga/nje nikad ne bude nikakve koristi.

898.      Ali zato na ovoj zemlji postoji u-toliko više vrsta minerala, biljaka i životinja nego na svim ostalim planetama i suncima, naravno svakom zasebno. Zbroj vrsta na svim planetama bi naravno premašio broj vrsta na zemlji, ali na svakom drugom zasebnom planetu nema niti sto-tisućiti dio vrsta kao ovdje na ovoj zemlji u svakom od njena tri carstva. Baš zbog toga je samo ova zemlja, u potpunom smislu, određena za nošenje Božje djece.

899.      Kako je i zašto to tako? Ova zemlja je pod skroz neobičnim okolnostima. Ona kao planet doduše pripada ovom suncu; ali strogo uzeto ona nije iz ovog sunca kao sve ostale planete- sa iznimkom jedne planete između Marsa i Jupitera koja je iz određenih loših/zlih razloga bila uništena sama sobom zbog ponašanja svojih vlastitih stanovnika, još prije šest tisuća godina (vidi ‘Uništena planeta’)- već svoj nastanak izvorno vuče još iz pra-centralnog sunca i na određeni je način za vas nezamisliv broj godina starija od ovog sunca. Međutim, tjelesno je započela svoj postanak tek nakon što je ovo sunce kao već dugo izgrađena gruda svijeta, započelo prvu putanju oko svog centralnog sunca, tako da je svoje materijalno/tjelesno sebi ipak privukla/navukla od/iz ovog sunca.’

900.      (Gospodin:) ‘Prije mnogo tisuća puta tisuća zemaljskih godina zemlja je bila tjelesno umnogome teža i njezini duhovi su bili pod velikim pritiskom. Tu je došlo da razjarivanja gorih duhova koji su se pritom od nje odvojili sa dosta grube materijalne mase, zanoseći se/tumarajući tisućama godina vrlo neurednom putanjom oko ove zemlje.

901.      Ali kako su pak, osim par grudvi, svi dijelovi bili skroz meki i napola tečni i kako se čitava masa nalazila u rotaciji, tako se ta čitava  masa naposlijetku pretvorila u veliku kuglu, čiji je okret oko vlastite osi s obzirom na mali promjer bio prespor, da bi na svojoj ne baš tako maloj površini uspjela ravnomjerno zadržati tekućinu, jer je njezino okretanje oko zemlje suprotno tome bilo prilično hitro, čime se događalo da se sve tekuće na zemlji povlačilo na njezinu suprotnu stranu, s obzirom na silu koja ga je zabacivala.

902.      Ali tako se je stvarno težište tog okruglog grumena malo po malo sve više prebacivalo na onu stranu na kojoj se nalazila sva ta tekućina, i rotacija samog grumena oko vlastite osi je konačno – zbog sve veće kompaktnosti grude i sve manje mogućnosti vode da se probija, curi i stvara valove dovoljnom brzinom- skroz prestala, tako da je (od) tada cijeli grumen, zemlji, od koje je bio izbačen, počeo pokazivati samo jedno te isto lice.

903.      I to je isto bilo u redu, kako bi tvrdokorniji/tvrdoglaviji duhovi mogli uvidjeti koliko je dobro biti zatočen u skroz suhu te od hrane skoro potpuno oslobođenu materiju. Istovremeno ovaj dio mjeseca služi (grumen/gruda o kojoj čitavo vrijeme govorimo jeste baš naš mjesec), od kad je zemlja nastanjena ljudima, i za slanje onih ljudskih duša koje su najzaljubljenije u (ovo-)svjetsko [‘Zato će ljudi ove vrste (= ‘prijatelji mrtvih bogatstava ovog svijeta – prijatejli njegova Mammona… prodavači, mjenjači novaca, trgovci… su poput svinja koje nikad ne smijete hraniti sa Nebeskim biserijem’) morati ispirati svoje smrtne grijehe na ogoljelom mjesecu, i oni će uvijek biti poprilično udaljeni od Kraljevstva Božjeg, jer njima nikad neće biti dopušten dolazak/ulazak u Novi Jeruzalem. Ljudi koji su otuđeni od svake ljubavi prema Bogu i prema svom bližnjem, su također otuđeni i od Kraljevstva Božjeg u sebi. Tako da oni moraju ostati u/na svojem crnom prividnom svjetlu. Njihov stan će biti na mjesecu, ali jedino na onoj strani gdje se (mjesec) neizmjenjivo i nepokretno okreće prema materiji ove Zemlje.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/78:10, 11’ J.Lorber], koje bivaju obučene u tanku prozračno-materijalnu kožicu, i svoju lijepu zemlju odande mogu sa jedne udaljenosti od tisućama tisuća sati puta, gledati do mile volje nekoliko tisuća godina i mogu žaliti što više nisu njeni škrti stanovnici. Ali da se i pored sve svoje pohote ne mogu više vratiti na zemlju, to je organizirano. Nekoliko eona zemaljskih godina će malo po malo i najtvrdokornije (od njih) opametiti!

904.      Sada ste, eto, vidjeli kako je nastao cijeli stvoreni svijet, sve do planetarnih mjeseca, koji su skoro svugdje gdje postoje, nastali na isti način, te imaju istu prirodu i služe istoj svrsi.

905.      Ali na koji način je i iz kojeg razloga prvobitno iz duhova koji su upali sami u sebe proizašao cijeli stvoreni svijet, sve dolje do mjeseca, baš na taj isti način su sa vremenom na tvrdim i teškim nebeskim tijelima stvorena brda kao prve džinovske biljke jednog svijeta i kasnije svakojake biljke, životinje i naposlijetku i sam čovjek.

906.      Bolji duhovi se nasilno otimaju sve većem pritisku materije, na taj način snagom svoje volje rastvarajući i vlastitu materiju. Tako su mogli odmah preći u red čišćih duhova; ali stari podražaj još uvijek djeluje istom starom silom. Samoljublje se ubrzo opet budi, biljka siše, životinja ždere i čovječja duša, jedva tek iznova stupajući u staru Božansku formu, lakomo/proždrljivo traži materijalnu hranu i isto tromo zadovoljstvo; zbog toga se opet mora ubrzo zaogrnuti materijalnim tijelom, koje je pak finije od stare, griješne materije. Ali i pored finog tijela, jadnoj duši koja živi u istom samoljublje toliko raste, i opet bi se pretvorila u najtvrđu materiju da joj Ja nisam u srce (po)stavio/usadio jednog čuvara, jednu iskricu Moga duha ljubavi.’  

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/103-107’ J.Lorber

907.      Nakon ovog veličanstvenog Gospodinovog otkrovenja postaje vidljivo (ili ’jasno se vidi’) u kojoj su zabludi oni (recimo kreacionisti) koji stvaranje materijalnog svemira (baš kao i ove naše zemlje) zamišljaju kao trenutan događaj/trenutnu (ili, u slučaju naše zemlje, ’šesto-dnevnu’) ’akciju’, dok je u stvari taj proces ’udaljavanja’ (u ljubavi) od Božanstva (duha) i posljedično ’zarobljavanje/materijalizacija’, koje našim čulima postaje perceptibilno kao ’formiranje’ svjetova, kao i sve drugo (bilo i jeste) jedan jako dugotrajan proces [’Čin stvaranja se nije dogodio u trenutku (= nije bio trenutačno djelo), iako bi to/tako nešto bilo u Mojoj moći, ali onda bi stvaranje promašilo (tj. ne bi ispunilo) svoju svrhu. Stvaranje mora garantirati polagan razvoj prema gore, koji treba (= za kojeg su potrebne) vječnosti. Morate razumijeti da opis, kojeg nalazite u Svetom Pismu, Knjizi Otaca, daje samo slikovito objašnjenje, pošto ljudi (u to vrijeme) nisu mogli shvatiti ništa dublje. Oni ne bi bili u stanju shvatiti istinsku prirodu ovih događaja, ali ih je trebalo podučiti da su stvaranja djelo Mojih ruku, da su bila i jesu djelo Moje volje i Moje moći.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac, diktirano Berthi Dudde, 4 Ožujka 1964, poruka br. 8770].

908.      ’Zar ste vi, djeco Moja, mišljenja da je cijeli svemir došao u postojanje odjednom, zajedno sa udaljenim nebeskim planetarnim školjkama/shell globes, koje su vašem oku jedva i uz najveću muku vidljive uz pomoć najsnažnijih (= onih koji najviše prodiru) teleskopa, a koje se vama pričinjavaju kao slabašne iz-maglice/mrljice, pa sve do vašeg planetarnog sistema sa svojim suncem i planetama, mjesecima i kometama koji se oko njega vrte? Na to vam Ja moram odgovoriti da je također i stvaranje cijelog svemira nastupilo (proceed), i zauvijek će tako nastaviti nastupati (and will forever proceed), jedino postepeno i u jako dugačkim vremenskim periodima. Drugim riječima, da vam dam primjer za to, baš kao što se danas biljka formira iz sjemena i onda opet iz tog sjemena nastaje biljka.’ 

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 29’ G.Mayerhofer

909.      Isto tako bi bilo pogrešno zamišljati/misliti kako je Bog Onaj koji ’zarobljava’ neposlušne inteligencije ili ih pak ’kažnjava’, to nikako, one same, zahvaljujući svojoj slobodnoj volji, a u skladu sa nepromjenjivim Božanskim redom/zakonom, sve više i više sebe udaljavaju od Izvora (’Što se duh, zbog strasti u vlastitoj duši, sve više udaljava od Mene, on postaje sve više i više materijalan, sve dok na kraju ne postane ’vidljiv’ u materijalnom svijetu u formi koja korespondira jednoj od njegovih strasti!’ feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja i Mjesec – 31’; ta strast, to uzdignuće samo-ljubavi, se u Riječi naziva ’Babilon’), ’hladeći se u ljubavi prema njemu’, otvrdnjivajući sve više i više sve dok na kraju ne postanu ono što mi percipiramo (mi taj duhovni proces, to duhovno kretanje percipiramo) kao (atmosfere, tj. eter, zrak, vodu i naposlijetku) materiju (vidi ’Doktrina o uplivu Božanskog života (Influx) & Doktrina o stupnjevima – 95’) o kojoj Gospodin nad Vojskama, Isus Krist Jehova, na jednom drugom mjestu govori:

910.      ’Vidljiva materija (ili materijalni svijet) u suštini nije ništa drugo do zavezana/zarobljena/ograničena i fiksirana duhovnost (= zavezan/zarobljen/ograničen duh).

911.      Sva materija je djeljiva pošto se sastoji od dijelova, a među njima (ili ’između tih dijelova’) su još manji razmaci/prostori, zvani pore. Nitko stvarno ne može reći koliko daleko je najmanji dio materije konačno djeljiv. Na primjer: Uzmite malo zrnce mošusa i postavite ga u veliku sobu, pa će u vrlo kratkom vremenu cijela soba biti ispunjena sa mirisom mošusa. Vi to zrnce mošusa možete ostaviti da leži u sobi mnogo godina i ono se neće vidljivo smanjiti u volumenu ili pak težini. A ipak svake sekunde, milijuni dijelića moraju napustiti to zrnce da bi tu cijelu sobu mogli ispuniti sa svojim mirisom. Ako je sva materija djeljiva sve do skoro beskonačnog minimuma, ovo ukazuje izuzetno jasno (this makes it abudantly clear) da je ona iz nužnosti sastavljena od svih tih dijelova (odvojenih pri djeljenju; jedno uključuje drugo!!).

912.      Što je ono što drži/vuče sve te dijelove zajedno i sjedinjuje ih tako čvrsto jedne sa drugima tako da oni postaju/da izgledaju (= se pojavljuju) kao čvrsta materija? To je prvi stupanj na kojem započinje duhovno (= gdje duhovno ima svoj početak).

913.      Ti beskonačno mali dijelići originalno (= u suštini) nisu ništa drugo nego jedino snaga ideja koje izviru iz Mene (mere power of ideas flowing from Me), Stvoritelja svih stvari. Takva ideja postiže/dobija formu, a forma prima život iz Tvorčeva života. On od Sebe daje novo-oživljenoj formi njezinu slobodu, i daje joj Svoje vlastito svjetlo iz Svoga praiskonskog svjetla, i, (zajedno) sa tim živim svjetlom, svoju vlastitu inteligenciju, kroz koju ta novo-oživljena forma prepoznaje sebe te na taj način postaje svjesna sebe kao neovisnog bića.

914.      Kada je forma prepoznala sebe kao takvu, onda joj je dan red, zakon sveg postojanja. A zajedno sa tim redom joj je darovana i najunutarnija vatra Božanstva, iskra vječnoga života, iz čega proizlazi volja. Sada kada novo-oživljena forma ima svjetlo, samo-spoznaju, samo-svjesnost, red, i volju, ona može djelovati  sa svojom voljom u skladu sa zakonskim redom, ili pak može odlučiti djelovati protiv njega.

915.      Kada se novo stvorenje/biće ponaša/kreće u skladu sa redom, onda će se ono pojaviti u velikom carstvu stvaranja, za svoje vječno bivstvovanje (ili ’za svoje vječno postojanje/vječni život’), kao savršeno, slobodno biće, pošto je njegovo cijelo biće izvučeno/stvoreno iz Mene, Koji sigurno vječno Jesam a to ću vječno i ostati (ili ’vječno ću biti’).

916.      To je razlog zbog kojeg je ljudsko biće ’stvorenje’, pošto je svo njegovo biće stvoreno iz Mene, i njegova sudbina ne može biti drugačija od Moje vlastite. (Kao) kad netko izvlači vodu iz bunara, voda u vedru je iste vrste i ima istu svrhu ili sudbinu kao i voda u bunaru iz kojeg je bila zahvaćena/izvučena.

917.      Međutim, kada novo biće, zbog svoje slobodne volje, ne slijedi danu zapovijed (vidi ’Doktrina o uplivu Božanskog života-Influx & Doktrina o stupnjevima – 354-363’), ono će susresti (ili ’ono na taj način priziva’) svoju vlastitu propast i razvrgnuće/rastavljanje. Ako uzmemo, na primjer, biljku koja ima svoju vlastitu slobodnu svijest, i ako bi ona bila u stanju odlučiti da li uzeti vodu, svjetlo i toplinu (ili ne) – što bi se dogodilo sa biljkom ako bi ih onda odlučila ne uzeti? Ona bi se osušila i nestala.

918.      Kao Stvoritelj, Ja nisam ravnodušan/indiferentan na to da li biće koje je bilo stvoreno iz punine Moga Božanskoga Bića postoji samo na određeno vrijeme (period of time) ili vječno. Ako bi njegovo postojanje bilo samo privremeno, onda bi bilo očigledno da bi jedan dio Mene morao biti uništen, a to je nemoguće. Prema tome, jednom kada biće postoji, onda ono postoji zauvijek.

919.      Ali takvo biće se može dobrovoljno udaljiti od Moga reda, a to za Mene znači isto kao i da ono više ne postoji. Na taj način bi se, a kao dodatak Meni, vremenom formirala jedna suprotna sila koja bi (kao takva) mogla razrušiti Moje slobodne aktivnosti. Ja, (kao) Najveća Savršenost, bi morao biti ne-savršen da bi takvu ne-savršenost dozvolio pored Sebe (ili ’da takva nesavršenost postoji pored Mene’). Pošto je tako nešto nemoguće, takvo stvorenje se mora trenutno ’zarobiti’ te držati na jednom mjestu. Gledajte, ta imobilizacija je ono što vi vidite i percipirate kao materiju!! 

920.      U beskonačno mnogo dijelova materije počiva inteligencija sada-zarobljenog bića. Njegova inteligencija nikad ne može biti uništena. Ali ona ostaje zarobljena sve dok ne postigne/dosegne duhovnu zrelost, i kada takvo biće počne prihvaćati božanstvenost u svim svojim dijelovima. Jedino tada je dovoljno zrelo da se vrati odakle je i krenulo/došlo.

921.      Iz ovog razloga sva materija mora biti razložena do u najmanje dijelove, tako da ni jedan dijelić ne postoji koji u sebi nema mogućnost osigurati/u sebe primiti sliku Vječnog Sunca. I u prijemu/prihvaćanju vječnog izvornog obličja leži novo stvaranje, u kojem se inteligencije koje su postale slobodne pretvaraju/okreću u biće, vraćaju svojoj izvornoj formi, i postaju ponovno ono što su morale biti na samom početku.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Zemlja i Mjesec – 27’ J.Lorber

Spread the Truth