Izisov Veo

Izisov veo

563.      ‘Prije nego što je Charles Darwin izdao svoje djelo ‘O postanku vrsta’, u godini 1859, on je od svoje žene, duboko religiozne osobe, koja nije mogla prihvatiti njegovu odluku da pošalje izdavačima na štampanje tako škodljivu knjigu, (zasigurno) morao čuti mnoga prekoravanja.
            – Charles – ona bi rekla – Bog nam je rekao kako je stvorio čovjeka na Svoju sliku, Sebi nalik. On nije to rekao za mrava, pticu, ili majmuna, ili psa ili mačku. On je postavio čovjeka iznad svega živoga podredivši zemlju njegovoj prevlasti. Kojim pravom ti lišavaš dostojanstva stvorenje koje ima lice Božje i koje je jednako anđelima nebeskim?
            Njezin muž bi onda odgovorio, da ako on to nije učinio, Wallace (Alfred Russel Wallace, 1823-1913) bi, pošto je i on došao na sličnu ideju.
            – Charles – odgovorila bi ona – mi bi trebali biti svjesni naših motiva. Ti ne bi bio toliko uporan (intent) da postigneš slavu kao naučnik, da nije bilo tvojih uzastopnih neuspjeha. Ja znam da ti ne voliš da te se na to podsjeća, ali da si kojim slučajem uspio u pokušajima da postaneš doktor, kako si želio, pronašao bi dovoljno ispunjenja u liječenju ljudi, umjesto da pokušavaš zadovoljiti svoju ambiciju po svaku cijenu. A da su ti one godine kada si studirao teologiju na Cambridge univerzitetu dozvolile da postaneš svećenik u crkvi, tvoj rad u ljudskoj zajednici bi te zasigurno zaštitio od avanturizma.
            – Ti jako dobro znaš gdje si posudio svoju teoriju. Ti si ju pronašao u Malthusa (Roberth Malthus, 1766-1834). Zao je to čovjek, Charles, okrutan i ravnodušan prema sudbini siromašnih ljudi. Ja ne vjerujem u tvoju teoriju, jer tvoja promatranja nisu bila učinjena sa dobrim namjerama.
            Charles Darwin je imao prilike, poslije, razmišljati o njezinim riječima, iako je istovremeno bio poprilično siguran da je njegova teorija o evoluciji bila točna. Utoliko gore za mene i za ljudski rod. Teologija koja se iz nje može izvući je ona vražjeg kapetana. Koji dobri Stvoritelj bi mogao izmisliti/zamisliti takav svijet, arenu u kojoj se, poput gladijatora, pojedinci kao i cijele vrste bore za svoj opstanak? Ako On to sve gleda, poput nekog Rimskog cara koji sjedi u svojem specijalnom prijestolju, ja mu neću odati počast. Ali, sretni su oni koji su, poput Emme, sačuvali sliku o Bogu kao našem Ocu i prijatelju.’   Czeslaw Milosz ‘Gospođa Darwin’ (iz knjige ‘Usputni psić’)

564.      Čitajući najnovije ’rasprave/svađe’ (na temu stvaranja) među evolucionistima [sljedbenici C. Darwina, zvani još ’neo-Darwinisti’, uglavnom negiraju dobrog Stvoritelja te, s obzirom na, recimo, fosilne evidencije ili pak proračune o trajanju naše zemlje, brane teoriju o ’postepenoj/progresivnoj -bilijunima -godina -dugoj -evoluciji/transmutaciji -od -atoma -do -molekule -preko -jednostavnih -organizama -zatim -sva -tri -carstva -naravno –J -via -majmunski -rod -i -tako -sve -do -čovjeka’, koja je, po njihovoj ’lišenog-zdravog-razuma-logici’, započela pukom slučajnošću; vidi ’Evanđelje jednog sjemena’] i kreacionistima [kreacionisti pak brane/zastupaju ’trenutno’, tj. ’šesto-dnevno’ stvaranje, pad prvog ljudskog para, što je pak po njima u Božje stvaranje uvelo smrt (oni pak vjeruju/tvrde kako je ’smrt’ među životinjama, znači ’jedna-životinja-papa-drugu’, ’ušla’ u stvaranje tek nakon Adamova pada, znači prije cirka 6 000 godina; do tada, po njima, nije bilo borbe za opstanak/mesožderstva već su sva stvorenja na zemlji bila biljo-jedi), potop/uništenje ljudskog roda i svega živoga što nije našlo mjesto na ’preko-oceanskoj’ ARKI ogromnih proporcija, kako je to opisano u Knjizi Postanka (doslovno shvaćenoj!!), te sasvim negiraju/odbacuju evolucionističku ideju o ’postepenom/neprekinutom’ stvaranju/usavršavanju, tj. evoluciju formi’], nisam stekao dojam da današnji ’naučni’ svijet ima uvide u stvarne prirode stvari koje bi mu, bez obzira na aplikaciju, ovdje stvaranje svijeta/svemira-evoluciju formi, dozvolile da ove ’velike’ probleme ljudskoga roda konačno i riješi (najnovije rasprave na ovu temu se mogu pratiti na www.answersingenesis.org, dok su knjige iz kojih sam ja osobno stekao uvid u spomenute ’svađe’, knjige J.D.Sarfatija ’Pobijanje Evolucije 1 & 2’; iste se mogu ’skinuti’ sa www.onlinebible.org; ta ’svađa’ je u Sjevernoj Americi, kako izvještava moja prijateljica sa lica mjesta, ’velika stvar’, pošto se obje ’filozofije’ nastoje ubaciti/nastoje nadvladati jedna drugu u nastojanju da se baš ’njihova’ istina naučava u školama i univerzitetima!; čini se izlišno tumačiti kako bi ’pobjednik’, kojeg po prirodi stvari neće i ne može biti, točnije njegova ’istina’, vidno utjecao na formiranje ličnosti u mladih ljudi na tim prostorima).

565.      Kreacionistima, kao takvima, ipak ne treba previše zamjeriti pošto je njihovo ’naivno vjerovanje’, iako u sebi ’duhovno polu-mrtvo’ (2 Korinćanima 3:6), suštinski dobro (iako ’na-slijepo’, tj. bez duhovnog razumijevanja Pisma, oni ipak vjeruju u Stvoritelja, Njegovu Riječ i sve ono što u Njoj piše), te su kao takvi samo ’istinom’ u krivu, dok njihovo srce (pričamo generalno), iako lišeno pravog duhovnog izražaja, nije ispunjeno mržnjom prema Stvoritelju a samim time ni prokletstvom. Njihovi motivi su stoga ispravni i kao takve ih treba odvojiti/razlikovati od (velike većine) evolucionista.

566.      S druge strane, velika većina evolucionista, ’tvrdih’ naučnika (čitaj = ateista), kako bi ih mogli nazvati [kažem ’velika većina’ pošto nisu svi naučnici/evolucionisti nužno i ateisti, tj. postoji ’struja’ mišljenja koja spada u kategoriju ’teističkih evolucionista’, tj. onih koji zastupaju ISTINITU ideju o tome kako je Bog (koji IPAK postoji!!) za stvaranje iskoristio dug evolutivni proces unutar kojeg su životinje uistinu ’papale’ jedna drugu, i kako je svijet uistinu ’star’ bilijune godina, što je ideja koje se kreacionisti, koji zemlji, koja je pak po njihovom doslovnom shvaćanju Knjige Postanka nadasve mlada, daju par tisuća godina (!), užasavaju; J.D.Sarfati, kao jedan od vodećih kreacionista, u svojoj knjizi ’Pobijanje Evolucije – 1’, izjavljuje: ’Žalosno je (!) da mnogi crkveni lideri u današnje vrijeme i dalje promoviraju teističku evoluciju, tj. kako je Bog Božanski odredio evoluciju – borbu za opstanak i smrt J – kao Njegovu metodu stvaranja; a ipak Biblija je jako jasna (!!) u svezi toga kako je zemlja ’mlada’ (oko 6,000 godina), a događaji u Postanku 1-3 savršeno objašnjavaju kako Bog može biti dobar a ipak da zemlja bude ispunjena sa smrću i patnjom. Bog nije ubacio smrt i patnju milijunima godina ranije – kako su mnogi crkveni vođe govorili u Darwinovo vrijeme – već je umjesto toga patnja došla kao direktni rezultat Adamova grijeha (Postanak 2:17; 3:19; Rimljanima 5:12-19; 8:20-22; 1 Korinćanima 15:21,22). Za svakog koji vjeruje u Bibliju, ova istina povlači za sobom činjenicu kako je fosilni zapis – zapis smrti, bolesti i patnje – morao datirati nakon Adamova grijeha (koji je bio, prema literalnom smislu Postanka, prije nekih 6 000 godina!)’; u istoj knjizi čitamo: ’Teistička evolucija uči kako je Bog iskoristio borbu za opstanak i smrt, ’zadnjeg neprijatelja’ (1 Korinćani 15:26), kao sredstvo za postizanje onog što je nazvao ’jako dobrim’ (Postanak 1:31). Biblijski kreacionisti nalaze tu izjavu diskutabilnom.’], negiraju postojanje dobroga Boga (a priori kreću od te točke bez obzira na ’evidenciju’; vidi Rimljanima 1:19,20; vidi također moje učenje ’Nevidljivi Bog’) po uzoru na svoga ’začetnika’ C.Darwina, (vjerovatno) i ne znajući da je on Istoga odbacio tek (!!) nakon što mu je kćer, Ana, umrla, po njegovom ’zaključivanju’ prije-vremeno i ne-zasluženo, što je rezultiralo u tome da je on, razmišljajući o ’takvom’ Stvoritelju i ’takvom’ svijetu (kakav se njemu pričinjavao) napravio filozofiju (’Stephen Jay Gauld i drugi su ukazali kako je Darwinov cilj bio uništiti ideju o Božanskom Stvoritelju.’ J.D.Sarfati ’Pobijanje Evolucije – 1’) koja naučava kako se sve u prirodi događa slučajno, tj. kako je sve posljedica sklopa okolnosti ili slučajnosti, te da takvi slučajevi sasvim dobro dokazuju ne-postojanje dobrog Stvoritelja i, na kraju, da priroda nije i ne može biti ništa drugo nego okrutna mesarnica u kojoj samo najsnažniji preživljavaju (survival of the fittest!).

567.      ‘PBS 1 (Public broadcasting service) dramatizira prijelomni (turning) trenutak u duhovnom životu Charlesa Darwina – bolest i smrt njegove voljene kćerke, Ane. Iako serija to javno ne izgovara, Darwinov biograf James Moore jasno ukazuje (makes it clear) kako je ova tragedija uništila Kršćansku istinu u Darwinovom umu. Kako može postojati dobri Bog kada je dozvolio da se tako nešto dogodi? Umjesto toga, Darwin odlučuje kako je Ana bila nesretna žrtva zakona prirode, tj. izgubila je (kao slabija) bitku za opstanak.

568.      Anina smrt je podignula ozbiljna pitanja o Božjoj dobroti [C.Darwin je, doznajem čitajući esej koji je o njemu napisao profesor antropologije na Kalifornijskom državnom sveučilištu, C.F.Urbanowicz (www.csuchico.edu), imao itekako dovoljno materijala za ‘meditaciju’ o dobroti Boga Stvoritelja; od deset djece, koliko su ih imali njegova žena Ema i on, samo sedmoro je doživjelo zrelost. Mary Eleonor, rođena 23.09.1842, je umrla nakon tri tjedna, Ana, koja je bila rođena 1841, je umrla deset godina poslije, tj. 1851. godine, te naposlijetku Charles Waring, koji je rođen 1856 a umro je 1858], a prevladavajuće mišljenje Darwinova doba – kako je zemlja stara i kako je od davnina bila ispunjena sa smrću i nasiljem – nije davala adekvatne odgovore.’       J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije – 2’

569.      No, budimo pošteni, tko se od prirodnih ljudi, znači od onih umova čije se razumijevanje, lišeno Božanske vizije i duboke vjere u Našeg Nebeskog Oca, Stvoritelja svih stvari, ne bi ‘zgrozio’ i ne zgrožava iz dana u dan nad onime što nam ‘okrutna’ Priroda, koja nas usput rečeno sa svih strana okružuje i koje smo i sami dio, prikazuje iz dana u dan [‘O Gospodine i Učitelju, zar takve užasne scene, koje su svakodnevnica u svijetu prirode, mogu pridonijeti tome da ljudsko srce postane blaže te da ga potstaknu na aktivnu ljubav prema bližnjem i milost? Ne, onda ću ja radije zadržati svoje stare principe koje sam čuo nekoliko godina ranije iz ustiju jednog starog i mudrog Grka u Aleksandriji: ‘Cijela zemlja je gnijezdo pljačkaša i dolina suza za plemenita čovjeka. Jer sve što on vidi da mu se događa je ispunjeno vječnim prokletstvom bogova. To nije ništa drugo do trajno/kontinuirano postojanje i jadan i brz dolazak na svijet/u život, dok je okrutna smrt uvijek rezultat takva postojanja. Zar čovjek, koji je mučen većinu svog postojanja, mora i dalje živjeti dobar, plemenit, ljudski život i neprestano slaviti bogove koji ga proklinju? Ali kako to on može učiniti kada oko sebe vidi samo okrutno divljanje cjelokupne prirode koja ga okružuje? Zato, neka čovjek također, zbog prokletstva koje je bačeno na njega, postane lav, tigar ili orao i neka osveti sebe na svojim su-stvorenjima – bez obzira da li se radilo o ljudima ili pak o životinjama. Neka dâ sve od sebe da postane kralj i da uživa ovaj život, koji je ionako kratak, bez obzira na bogove.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/19:13, 14’ J.Lorber]. Koliko li je samo ljudi, poput C.Darwina, gledajući u taj ‘spektakl’ odustalo od vjere u voljenog Boga o Kojem su ih/im u djetinstvu učili/govorili roditelji, i koliko njih sada, kada su ‘odrasli’ i kada sa svojim ‘vlastitim’ naporima moraju spoznavati svijet oko sebe, svijet u kojem životinje proždiru jedna drugu bez ikakve milosti, svijet u kojem ljudska krv teče u potocima (‘Gdje je kruh života prepun plijesni i crviju, a vino života miriše na jutro nakon pijanke.’  O.V. de L.Milosz ‘Posvećenje u ljubav’), a krik boli umirućih ljudi ili pak urlici kidanih zvijeri kao da ne dosežu do ‘visina’, okreće svoju glavu i na sam pomen našeg Nebeskoga Oca (‘Kako može postojati dobri Bog kada dozvoljava takva krvoprolića?! je jedno od najuobičajenijih ‘ateističkih’ pitanja)!?

571.      Zbog svega toga (zbog takve situacije) naša zadaća na ovom mjestu nije/neće biti samo ’odbraniti’ Dobrog Boga i Stvoritelja, tj. objasniti/otkriti kako je On, Koji je sâma LJUBAV, mogao stvoriti ’takav’ ružan i okrutan svijet (gdje je u svemu tome, u tom ’masakru’, Božja ljubav?!!), već i olakšati muke svakom takvom (prirodnom) čovjeku čiji su dani, tj. hodanje po ovoj zemlji, ako uzmemo u obzir takav pogled na svijet i budućnost koja ga čeka (ideja o budućnosti proizašla iz takvog pogleda na svijet), prožeti nespokojem i svakojakim nemirima.

572.      Mi ćemo stoga ovdje ’podignuti’ taj veo prirodnih pričina, ’Izisov veo’, kako ga nazvaše stari Egipćani [’Stari Egipćani (koji su u vremenu prije nego propadoše u magiju bili u posjedu ovih uzvišenih istina) su slavili Izis kao božicu istine, a za njezin veo su rekli kako ga ni jedan smrtnik ne može podići. I bili su u pravu; jer tko god, podižući ovaj veo, bude i može gledati u lice Božanske istine, zna zasigurno da je, prvo, gledao u nešto besmrtno i da, drugo, s obzirom da je besmrtan i sam, samo on može spoznati i razumijeti isto. Za njega je fizička materija prestala biti teret.’ Feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 23’ G.Mayerhofer], i otkriti prirodnom umu kako se iza svega onoga što vidimo u prirodi, ovdje ’okrutne i krvave borbe za opstanak’, iza svega onoga što se prikazuje našem prirodnom oku, ne krije ništa drugo nego posvemašnja ljubav i velika briga našeg Nebeskog Roditelja, Isusa Krista Jehove, Jedinog Boga i Stvoritelja te Održavatelja svega stvorenoga. 

Proročanstvo o Egiptu

573.      Gore spomenuta rasprava između Evolucionista i Kreacionista, koja je u sebi rasprava/rat/sukob između dvije grupe prirodnih ljudi/umova (ili sukob ’religija’; ’Svaki razumni promatrač bi morao priznati kako je evolucija izvedenica iz materijalističkog vjerovanja. To je filozofija/religija obučena kao ’nauka’. J.D.Sarfati ’Pobijanje Evolucije – 2’; kažem ’prirodnih’ pošto i jedna i druga grupa/tip uma pristupa problemu ’prirodno’, jedni klasičnim negiranjem Boga, a drugi polazeći od smisla slova jednog čisto duhovnog dijela Božanske objave, čime su ovi potonji sebe lišili ’duhovnog’ razumijevanja stvari), kao i sam njihov među-odnos (te iz njega proizlazeće ’natezanje’, ’prepucavanje preko medija’, ’svađanje’ i ’uljudno vređanje’), je ’predviđen(a)’ u 19-om poglavlju proroka Izaije gdje čitamo:

574.      ’Proročanstvo o/u svezi Egipta (Izaija 19:1-4):

’Egipat’ = prirodni um ili ’znanje’, ili činjenice koje su dobivene/sakupljene čulnom/naučnom evidencijom te pohranjene u memoriji; Egipat u Riječi predstavlja takav um i u dobrom, znači kada on služi višem umu, tj. kada su ta znanja ’osvjetljena’ duhovnim svjetlom (o tome pak govori tekst iz Izaije 19:18-25, o čemu odmah niže), i u lošem smislu, kao ovdje, kada je odvojen od duhovnog pa se ’rasprava’ vrši ’od’ takvih ’istina’, znači ’istina čula’; kada čovjek ’od’ njih/takvih istina želi shvatiti duhovne stvari/istine vjere, a tako i Boga; onda se rasprava vrši ’od’ ili ’iz’ čovjeka; takvo ’izvrnuto’ razmišljanje se u Riječi naziva ’zmijin otrov’ (’zmija’ = čulno, najizvanskije u čovjeku’); Jeremija 6:22-24; Job 20:16,17; vidi E.Swedenborg ’Nebeske Tajne – 195’.

575.      Gle Jahve sjedi na brzu/laganu oblaku u Egipat dolazi. Dršću pred Njim idoli Egipatski, u njedrima premire srce Egipćana.

Označava ’posjetu/sud’ ili ’otkrivanje’ kvalitete prirodnog uma, što je Egipat, od strane ili u ’ogledalu’ duhovno-prirodne Božanske Istine; takva ’posjeta’ je recimo ovaj ’spis’, on je u sebi razumijevanje prirode stvari uz pomoć svjetla Božanske istine, tj. otkrivanje Duhovnog smisla Riječi, što je ’Jahve jaše/duhovno razumijevanje na brzu oblaku/literalnog smisla ili prirodnog svijeta’, što razbija ideje evolucionista o nepostojanju Stvoritelja baš kao i ideje kreacionista o ’trenutnom’ stvaranju, što su pak ’idoli’ ili ’samo-njihove-ideje’ o stvaranju; kako je taj događaj također i sud, uostalom kao i svako drugo ’prisustvo’ Božanske istine, to u efektu uzrokuje ’premiranje njihova srca’.

576.      Podbost ću Egipćane protiv Egipćana i brat će se sa bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo sa kraljevstvom.

Kada se prirodni čovjek raspravlja sa prirodnim čovjekom, tj. kada se sukobe dvije prirodne religije, a oboje raspravljaju iz efekata o efektima, tj. iz činjenica o činjenicama, onda dogovora i mira nema, a istina, koja je kao takva uvijek u sferi uzroka i svrhovitosti, se nikako ne može pronaći; evolucionisti i kreacionisti, od kojih su i jedni i drugi uglavnom ’činjenično’ u pravu a duhovno u krivu, tj. dobro vide a krivo zaključuju, unutar čega jedna prirodna istina/brat istupa protiv druge/brat, jedan motiv/dobro/drug se sukobljava sa drugim/drugom, jedna filozofija/doktrina života/grad i jedna kvaliteta života/crkva/kraljevstvo se sukobljava sa drugom/ateizam, su stvarno divan primjer za to; J.D. Sarfati i sam kaže kako se u ’sukobu ova dva pogleda na svijet oni slažu u činjenicama ali ne i u interpretaciji istih!’  ’Pobijanje Evolucije – 2’.

577.      Egiptu se pamet muti, Ja spriječavam njegove naume; oni traže idole i vrače, opsjenare i gatare.

Posljedica toga je da takvi umovi budu preplavljeni sa neistinama ili kontroverzijama/idoli i fantazijama/vrači, neinteligentno zaključuju/opsjenari i formiraju sebi svojstvene/one što u njima izviru lude ideje o svemu/gatare. Drugim riječima, takav način razmišljanja uništava u čovjekovom umu svaku duhovnu istinu

578.      Egipćane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu (’okrutni gospodar’ = zlo koje proizlazi iz krivih ideja/iz neistine), kralj silovit (’kralj silovit’ = neistine koje proizlaze iz zla ljubavi prema sebi) će nad njima vladati – riječ je Jahve nad Vojskama.’  Izaija 19:1-4

Ovaj stih, baš kao i nastavak ovog dijela proročanstva koji se proteže sve do Izaije 19:17 [Izaijino proročanstvo iz 19:5-17 na ovom mjestu nećemo detaljnije komentirati zbog samog prostora; tumačenje tih stihova se može naći u mom učenju ’Gospodinova poruka za J.D.Sarfatija’, učenju kojeg sam poslao na sve adrese ’Answers in Genesis’ (= ’Odgovor je u Knjizi Postanka’) u svijetu], specificira do sada rečeno, tj. ukazuje na postepeno uništavanje svake istine i izvrtanje/krivo apliciranje svake prirodne činjenice sve do trenutka potpunog uništenja racionalnosti i duhovnosti u čovjeku (to je pak neizbježno tj. posljedično ovakvom krivom pristupu prirodi stvari). U slučaju ateističkih evolucionista to rezultira u totalnom negiranju Boga i samim time/posljedično tome (opet neizbježno!) prokletstvu.

579.      Da bi ovo do sada rečeno ilustrirali, izdvajam jedan dio iz knjige ’Pobijanje Evolucije – 1’, J.D.Sarfatija, dio iz 8 poglavlja te knjige pod nazivom – ’Koliko je stara Zemlja?’:

580.      ’Da bi se evolucija od atomskih čestica (particles) pa sve do ljudi mogla dogoditi, zemlja bi trebala biti stara bilijune godina [očigledno je kako autor napada, tj. hoće ’pobiti’ ideju evolucionista o ’bilijun-godina-dugoj-evoluciji-formi-od-atoma-pa-do-čovjeka’, koja se po njemu (!) kosi sa Biblijskim učenjem]. U to ime Učenje o Evoluciji i Prioda Nauke predstavljaju ono što tvrde da su dokazi za ogromne vremenske raspone na ovoj zemlji. Na grafičkom prikazu tih vremenskih raspona je čovjekova egzistencija, na kraju 5 bilijuna godina vremenske linije, u tako sićušnom segmentu da treba biti dijagramatički uvećana da bi se ukazala.

581.      Na drugu stranu, ako čovjek bazira svoje ideje na Bibliji (!) on će o trajanju zemlje dobiti sasvim drugačiju sliku. Biblija (ne zaboravimo, Biblija u literalnom smislu, tj. u smislu slova doslovno shvaćenom!!) tvrdi kako je čovjek bio stvoren šest dana nakon stvaranja, prije nekih 6 000 godina. Prema tome, vremenska crta ovoga svijeta konstruirana na Biblijskim podacima bi čovjeka trebala imati skoro na samom početku, ne na kraju. Ako bi uzeli istu vremensku crtu od 15-inča (39 cm) kako to čini Učenje o Evoluciji, da bi sa njome reprezentirali Biblijsku povijest Zemlje, čovjek bi onda bio oko 1/1000ti dio mm udaljen od početka! Također, vjernici koji su po određenju/opredjeljenju Kršćani, uzimaju izjave Isusa Krista jako ozbiljno. On reče: ’Ali od početka svijeta ih je Bog napravio muško i zensko’ (Marko 10:6), što bi sasvim imalo smisla u predloženom Biblijskom vremenskom dijagramu, ali je dijametralno/sasvim suprotno vremenskoj crti Učenja o Evoluciji.

582.      Ovo poglavlje analizira formaciju/oblikovanje kamenja te metode mjerenja vremena (misli se na vrijeme koje je bilo potrebno da se te naslage formiraju) u uvjetima/rokovima kako to predviđaju/predskazuju ova dva takmičarska modela (This chapter analyzes rock formation and dating methods in terms of what these two competing models would predict).

Stijene

583.      Ogromna debljina sedimentnih stijena po cijelom svijetu se obično koristi kao evidencija/dokaz za ogromnu starost zemlje. Prije svega, Učenje o Evoluciji daje pogodnu definiciju: ’Sedimentne stijene se formiraju kada se čvrsti materijali nošeni vjetrovima i vodom akumuliraju u slojevima nakon čega su komprimirani slijedećim (overlying = one naslage koje dolaze na njih) naslagama. Sedimentne stijene ponekad sadrže fosile koji su se formirali od dijelova organizama koji su bili položeni zajedno sa čvrstim materijalima.’

584.      Ideologija ’dubokog vremena’ (deep time = misli se na ’ogromni vremenski period stvaranja’) izjavljuje (comes with the statement) kako te stijene/naslage ’često dosežu veliku debljinu u dugačkim vremenskim periodima.’ Bilo kako bilo, ta izjava prevazilazi evidenciju/postojeće dokaze. Velika debljina tih stijena bi isto tako uvjerljivo mogla biti stvorena ili sa malo vode kroz veliki vremenski period (što je stav ’evolucionista’) ili pak sa puno vode u kratkim vremenskim periodima (što je pak stav ’kreacionista’; naravno, uzrok velike količine vode bi u tom slučaju bila globalna poplava). Već smo prije diskutirali kako različita pristranost (ovoj ili onoj ideji/filozofiji) može rezultirati u različitoj interpretaciji istih podataka, u ovom slučaju je riječ o naslagama stijena. To je filozofska a ne naučna odluka, pretpostaviti/odabrati prvu a ne drugu interpretaciju. Pošto se sedimentacija u današnje vrijeme obično odvija polako, pretpostavlja se da se ona oduvijek morala tako odvijati. Ako je to tako, onda su se naslage stijena morale formirati u ogromnom vremenskom periodu (’deep time’). Filozofija o procesima koji su se uvijek događali u više-manje postojanim brzinama/učestalostima se često naziva uniformitarianizam.

585.      Uniformitarianizam je na ovaj način bio definiran na mom vlastitom sveučilištu, na satu geologije u 1983 godini, i kao takvome mu je bio suprotstavljen katastrofizam. U novije vrijeme je riječ ’uniformitarianizam’ bila aplicirana i u drugim kontekstima gdje je predstavljala/označavala postojanost prirodnih zakona, nekad zvanih ’metodološki uniformitarianizam’, kao suprotnost onome što su neki nazvali ’nezavisnim uniformitarianizmom’.

586.      Treba biti ukazano da su uniformitarianistički geolozi već odavno dozvolili mogućnost povremene (ograničene) katastrofe. Bilo kako bilo, moderna povijesna geologija je izrasla na ovom generalnom ’sporom i postepenom’ principu, koji je i dalje prevladavajući i preferirani okvir tumačenja bilo kakve geološke formacije. Ipak, dokazi o katastrofičnoj formaciji su toliko uvjerljivi da se pojavljuje/raste tijelo neo-katastrofista. No zbog njihovog prirodnjačkog startnog uvjerenja (bias = pristranost), oni preferiraju, naravno, odbaciti objašnjenje o (globalnoj) poplavi o kojoj govori knjiga Postanka.

587.      Bilo kako bilo, opća (ona koja bi prekrila cijelu zemlju) kataklizmička poplava bi nagrizla velike količine sedimenta, odlažući ih na drugo mjesto. Mnogi organizmi bi tako u vrlo kratkom vremenu bili zakopani i fosilizirani.

588.      Također, nedavne katastrofe ukazuju kako bi nasilni događaji poput poplave o kojoj govori Knjiga Postanka mogli formirati mnoge kamene naslage veoma brzo. Erupcija Sv.Helene u Washingtonu je proizvela 25 stopa (7.6 metara) fino uslojenih sedimenata u jednom jedinom popodnevu! A brzo napumpani pijesak (sand slurry) je, promatranja ukazuju, položio 3 do 4 stope (oko 1 metar) finih slojeva na plaži na području veličine nogometnog igrališta. Eksperimenti sa sedimentima od strane kreacioniste Guya Berthaulta, koji ponekad radi i sa ne-kreacionistima, su ukazali da se fine naslage/slojevi mogu formirati uz pomoć samo-razvrstavajućeg mehanizma za vrijeme uređivanja dijelića različite veličine.

589.      U jednom od Berthaultovih eksperimenata, fino složeni slojevi pješčanika i diatomitske stijene su bili razbijeni na njihove sačinjavajuće dijeliće/sastavnice, te im se dozvolilo da se samo-namjeste pod vodom koja teče različitom brzinom. Istraživanje je ukazalo kako su se formirale naslage iste debljine bez obzira na brzinu kojom je voda tekla. To sugerira kako je originalni kamen bio stvoren uz pomoć istog samo-sortirajućeg mehanizma, nakon čega je slijedilo međusobno cementiranje pojedinačnih dijelića. Žurnal ’Priroda’ je izvijestio o sličnim eksperimentima na strani evolucionista desetljeće nekon Berthaultovog prvog eksperimenta. Stoga, kada krenemo od pretpostavke (bias) da je Biblija Riječ Božja i stoga istinita, mi možemo izračunati podatke na razuman način. Ne da će se time riješiti svaki problem, ali mnogi jesu.

590.      Suprotno tome, što se događa sa ’polako i postepeno’ objašnjenjem? Razmislite koliko dugo mrtvi organizmi obično traju. Crvi (scavengers) i truljenje obično izbrišu sve tragove u periodu od nekoliko tjedana. Mrtva meduza se obično rastopi u nekoliko dana. Ipak, Učenje o Evoluciji ima na 36-oj stranici fotografiju fosilizirane meduze. Ona zasigurno nije mogla biti zakopana polako već je morala biti zakopana brzo uz pomoć sedimenata nošenih vodom. Ta voda bi također trebala sadržavati razložene minerale, koji bi uzrokovali da se sedimenti međusobno cementiraju, i brzo stvrdnu.

591.      Knjižica ’Kamenja i Kosti’ (Carl Wieland, Stones and Bones, Green Forest, AR: Master Books, Inc., 1994) ukazuje i na druge fosile koji su se morali brzo formirati. Jedan 2 metra dugački ichtyousaur, izumrli ribi nalik morski gmaz je fosiliziran za vrijeme poroda (giving birth). Druga riba je pak fosilizirana za vrijeme/usred svoga ručka. A tu je i okomito stablo koje se proteze kroz nekoliko naslaga kamenja (odatle naziv polistrati/više-slojevni). Ako su gornjim slojevima sedimenta uistinu trebali milioni ili čak stotine godina formiranja, onda bi vrh toga stabla istrulio.

592.      Ironično, naučnici NASA-e su prihvatili kako su se na Marsu zbile ‘kastastrofičke poplave’ koje su isklesale kanjone iako se u današnje vrijeme (na Marsu) ne mogu pronaći tragovi tekuće vode. No (isti ti naučnici) negiraju da se globalna poplava dogodila na ovoj zemlji, na kojoj postoji dovoljno vode da prekrije cijelu planetu do dubine od 2.7 kilometra ako bi (njezina površina) bila sasvim ravnomjerna, i koja čak i sada prekriva 71 % zemljine površine! Da nije zbog činjenice da to Biblija naučava, oni vjerovatno ne bi imali nikakav problem sa globalnom poplavom na zemlji. To ponovno demonstrira/ukazuje koliko pretpostavke/preferences (biases) naučnika utječu na (njihovo) tumačenje dokaza.’  

‘Evidencija/dokazi u prilog Mladog Svijeta’

593.      U stvari, 90% metoda koje su bile korištene ne bi li se prosudila/procjenila starost zemlje ukazuju na starost koja je puno puno manja od bilijuna godina kako to tvrde evolucionisti. Neke od njih:

594.      Crvene krvne stanice i hemoglobin su pronađeni u nekim (otkopanim!) dinosaurusovim kostima. No oni nisu mogli trajati duže od nekoliko tisuća godina – a zasigurno ne 65 miliona godina koliko je, po mišljenju evolucionista, prošlo od vremena posljednjeg dinosaurusa.

595.      Zemljino magnetsko polje propada/nestaje tako brzo da ono ne može biti starije od 10, 000 godina. Ubrzane promjene u godinama poplave kao i fluktuacije (neprestane promjene) koje su nastale odmah nakon nje su uzrokovale da snaga  magnetskog polja opadne još brže.

596.      Helij se izlijeva u atmosferu iz radioaktivnog otpada, ali ga od tamo jako malo nestaje (escaping). Ali potpuna količina helija u atmosferi je 1/2000 od onog očekivanog ako je atmosfera uistinu stara bilijune godina. Taj helij originalno bježi (escapes) iz kamenja. To se pak događa poprilično brzo, no ipak je u nekom kamenju još toliko helija da nije imao vremena nestati – zasigurno ne bilijune godina.

597.      Supernova je eksplozija ogromne zvijezde – eksplozija tako svijetla da svojom svjetlošću trenutačno zabljesne (outshines) ostatak galaksije. Ostaci supernove (OS) bi se, prema fizičkim proračunima, trebali nastaviti širiti u sljedećih stotine tisuća godina. Ipak, ne postoje jako stari, široko rasprostranjeni OS ostaci, osim nekoliko umjereno starih u našoj galaksiji, poput Mliječnog puta, ili u njezinim satelitskim galaksijama, poput Mageljanovih oblaka. A to je baš ono što bi bilo očekivano ako te galaksije nisu trajale dovoljno dugo za širu ekspanziju.

598.      Mjesec se polako udaljava od zemlje, i to nekih 1-1/2 inča (4cm) na godinu, a rata je u prošlosti mogla biti i veća. No čak i ako je mjesec započeo svoje udaljavanje od zemlje sa kojom je prije bio u kontaktu, njemu bi, da dosegne sadašnju udaljenost, trebalo ne više od 1.37 bilijuna godina. To daje maksimalnu moguću starost mjeseca – ne njegovu stvarnu starost. To je pak puno mlađe od evolucije (i puno mlađe nego starost kamenja na mjesecu koja se radiometrički izračunala).

599.      Sol se izlijeva u more puno brže nego se od tamo oslobađa (escaping). No more nije ni približno dovoljno slano ako se taj proces odvija bilijunima godina. Čak i ako bi se evolucionistima velikodušno dozvolile njihove generalne pretpostavke, mora ne bi mogla biti starija od 62 milijuna godina – što je puno mlađe od bilijuna godina kako vjeruju evolucionisti. I opet, ovo ukazuje na maksimalnu a ne na stvarnu starost.

600.      Određeni broj procesa koji nisu koegzistentni sa bilijunima godina su objavljeni u Answer in Genesis pamfletu ’Evidencija za Mlad Svijet’, Dr.Russell Humphreysa.

601.      Kreacionisti priznaju da ne mogu dokazati starost zemlje koristeći određenu naučnu metodu. Oni shvaćaju da je sva nauka probna/pokusna pošto mi nemamo sve potrebne podatke, posebice kada se bavimo sa prošlošću. To važi/je istinito i za naučne argumente kreacionista a također i evolucionista – koji su (u međuvremenu) morali odbaciti mnoge ’dokaze’ za evoluciju. Na primjer, ateistički evolucionist W.B. Provine priznaje: ’Većina od onog što sam naučio na ovom polju za vrijeme studija (1964-68) je ili pogrešno ili se značajno promijenilo.’ Kreacionisti razumiju ograničenje ovih metoda određivanja vremena bolje nego evolucionisti koji tvrde kako mogu iskoristiti neke sadašnje procese da ’dokažu’ kako je zemlja stara bilijunima godina. U stvarnosti, sve te metode za utvrđivanje starosti zemlje (age-dating methods), uključujući i one koje ukazuju na mladu zemlju, se oslanjaju/su zasnovane na nedokazivim pretpostavkama (!!).

602.      Naposlijetku (nakon svega toga/imajući sve to u vidu) kreacionisti određuju starost zemlje prema kronologiji Biblije. To je zbog toga što oni vjeruju da je to točno/precizno izvješće (jedinog) očevica svjetske povijesti, što se pokazuje kao dosljedno (ili ’u skladu’) sa mnogim podacima/informacijama/činjenicama.’

J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije – 1’

603.      Čini se kako je čitaoc ovime mogao dobiti dovoljan uvid u prirodu ovog konflikta stoga bi ovdje, ponajviše zbog prostora, bilo izlišno prenositi nastavak/ostatak te diskusije. U nastavku ovog teksta će se ukazati kako se stvaranje planete Zemlje, na kojoj eto živimo, ipak dobrano oteglo [bilijunima/milijardama godina; što bi bilo isto kao reći da ona nikako nije ’mlada’ kako to tvrde kreacionisti: ’Koliko su vaši naučnici pisali o počecima zemlje, o njenoj strukturi, njezinom dobu, itd., i što je tome konačni rezultat? Oni (na kraju) ne znaju ništa! Jer stvaranje ove zemlje je postepeni proces/gradual development, njini stanovnici, počevši od najnižeg ljuskavca pa sve/završavajući sa čovjekom, obuhvaćaju tolike vremenske prostore da bez obzira koliko geolozi kopali unaokolo po vanjskim (literalno: ’najnižim’) naslagama zemljine kore, neće pronaći ništa od onih sadržaja/važnih stvari koje su poznate samo Meni!’  Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 13’ G.Mayerhofer], te da je duša čovjeka koji potječe sa ove zemlje uistinu nastala od ’čestice’ ili ’eteričkog atoma’ via svo mineralno, biljno i životinjsko carstvo (tj. ’od praha zemaljskog’, kako to ukazuje Knjiga Postanka 2:7!; hoće reći kako zemaljska duša u sebi sadrži sva tri prethodna carstva iz kojih je tako reći nastala procesom sakupljanja i kombiniranja pojedinačnih duševnih inteligentnih čestica, no nikako ne trans-mutacijom i prirodnom selekcijom kako to tvrde neo-Darwinisti i evolucionisti) iz čega će se vidjeti kako su (i zašto!!) kreacionisti u krivu u svemu osim u tome što vjeruju u postojanje Gospodina Boga, ’dobrog’ Stvoritelja, te istinitost Njegove Riječi.

604.      Nastavak ovog učenja će također ukazati kako je Gospodin Isus Krist Jehova, JEDINI BOG, STVORITELJ i ODRŽAVATELJ SVEMIRA BAŠ KAO I SVEGA ŠTO U NJEMU POSTOJI, Koji je uz to i naš Nebeski Otac, kakvim Ga ’spoznaje’ vjernik Novog Jeruzalema, ipak ’ZA’ teističku evoluciju, tj. On Osobno tvrdi kako je ’prirodna smrt’ (ono što oni zovu ’borba za opstanak’), kakve se užasavaju kreacionisti, prisutna na našoj planeti od samih početaka života i, štoviše, da je kao takva bila, i dan danas jeste, prijeko nužna (o ovome odmah niže) u Božjem stvaranju.

605.      No, krenimo po redu. Pažljivom čitaocu ne bi trebalo promaći kako je cjelokupna filozofija kreacionista bazirana na literalnom smislu/doslovnom razumijevanju onog što je objavljeno u Knjizi Postanka, tj. na prirodnom razumijevanju jednog, kako će daljnji tekst ukazati, čisto duhovnog dijela Svetog Pisma (’Sva ljudska otkrića su možda samo matematičke potvrde jednog pradavnog intuitivnog znanja koje je odgođeno/koje kasni zbog nepromjenjivosti/nepokretljivosti pričine, ili je pak ugušeno nekom religijskom skrupulom, sličnoj onoj koja, u Kršćanstvu, izrasta iz literalnog/doslovnog tumačenja jednog čisto duhovnog stiha Svetog Pisma.’  O.V.deL.Milosz ’Poslanica za Storge’). Stoga bi bilo sasvim nepotrebno suprotstavljati se ’učenoj’ gospodi na polju samih prirodnih činjenica, kojima se oni koriste da potvrde taj svoj početni stav, kada se sam početni stav, samo tlo na kojem stoje, može sasvim lako i bez nekog većeg napora ’obrušiti’ (a sa njime i njihova cjelokupna filozofija ili religija).

606.      Slijedeća objava ili ti ga ’duhovno-prirodno’ tumačenje Mojsijevih riječi, u sebi utjelovljuje proročanstvo proroka Izaije o kojem smo govorili u poglavljima 573-578, te predstavlja onaj ’ulazak/upliv duhovnog svjetla u prirodan um (Egipat) čime se jedna cjelokupna filozofija zivota/’kuća života’ ruši kao kula od karata (tamo izraženo riječima – ’premire srce Egipćana’):

607.      ’Ali iako su gore spomenuti bolji Židovi i Farizeji već bili Moji [Govori Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova, u vremenu Njegove trogodišnje aktivne službe na zemlji] poprilično čvrsti sljedbenici, oni slegnuše ramenima na neka Moja objašnjenja o istinskom postanku ili stvarnom postepenom stvaranju zemlje i svih stvari u i na njoj, kao i na ostalim bezbrojnim nebeskim tijelima govoreći među sobom (slijedeće preslikava način razmišljanja kojeg utjelovljuju kreacionisti), ’Zar to nije sasvim suprotno Mojsiju (ili pak ’Mojsijevom izvješću’ ili pak ’onome što naučava Mojsije/Knjiga Postanka u literalnom smislu’)! Gdje su šest dana Stvaranja i gdje je Sabbath u kojem se Bog odmarao! Što je onda Mojsijevo izvješće o stvaranju svega što sadržava/obuhvaća sve dijelove svijeta? Ako nam ovaj čudotvorac iz Nazareta sada daje sasvim različito/drugačije učenje, izbacujući Mojsija iz upotrebe (ili ’čineći Mojsija zastarjelim’), što bi mi na to onda trebali reći? Ali ako On napada/ukida/neutralizira Mojsija, onda On napada/ukida/neutralizira i sve ostale proroke te konačno čak i Sebe, jer ako nema Mojsija, onda su i proroci ništa(vni) – a samim time i očekivani Mesija, Kojim se On predstavlja! A ipak, ovo učenje je u suštini (basically) točno/ispravno a stvari sa stvaranjem bi mogle biti jako lako ovakve kakve ih je On objasnio, prije/radije nego (onakve) kako (ili ’kakvima’) ih Mojsije prikazuje.

608.      Gospodin nastavlja: ’Zar nije zapisano: U početku Bog stvori nebo i zemlju. I zemlja bijaše pusta i prazna, i tama se prostirala nad licem bezdana. I Božji Duh je lebdio nad licem voda. I reče Bog: ’Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlo od tame. Svjetlost prozva Bog Dan, a tamu prozva Noć. I noć i jutro su bili prvi dan (Postanak 1:1-5).’

609.      Gledajte, ovo su Mojsijeve riječi! Ako ove riječi gledate/uzmete u njihovom prirodnom obliku/smislu slova, morali bi istog trenutka vidjeti njihovu potpunu apsurdnost (što dalje znači kako je svaka filozofija koja se nad-gradi nad njima iste kvalitete, naime, potpuna apsurdnost; vidi ’Sedmi dan-Božanski čovjek – 14-17’)!

610.      Što su uistinu nebo i zemlja za koje Mojsije kaže da su bili stvoreni u početku? U čovjeku (glavni subjekt unutarnjeg duhovnog smisla je čovjekova regeneracija!), nebo je (njegovo) duhovno a zemlja (njegovo) prirodno; ono (to prirodno) je i dalje (dok je čovjek ne-regeneriran) pusto i bez-oblično – kao u vašem slučaju. Vode su vaše oskudno znanje o svim stvarima, nad kojima se Duh Božji uistinu kreće, ali još ne u njima.

611.      Pošto Bog uvijek (ili ’cijelo vrijeme’) vidi kakva je ogromna tama u vašoj materijalnoj svjetovnoj dubini, Bog vam kaže,– što se sada dok vam ovo govorim manifestira (ili ’kao što je sad očigledno/očevidno’): ’Neka bude svjetlo (Postanak 1:3)!’

612.      I nakon toga (misli se na ovu objavu istinskog stanja stvari) u vašoj prirodi polako počinje zoriti, i Bog uistinu vidi kako je to svjetlo nad vašom tamom dobro; ali ga vi sami (ili ’ali vi ste oni koji ga’) ne želite prepoznati. Iz tog razloga se događa podjela u vama, dan i noć su uistinu razdvojeni, a vi kroz dan u vama onda možete prepoznati prethodnu noć u vašim srcima (Postanak 1:4).

613.      Kod čovjeka je njegovo početno prirodno biće kasna večer i stoga noć. Pošto mu Bog ipak daje svjetlo, takvo svjetlo je za njega istinski izlazak sunca, i iz (te) čovjekove noći i izlaska sunca uistinu proizlazi čovjekov prvi dan života (Postanak 1:5; ’dan’, baš kao i ostali vremenski periodi, u Riječi Božjoj predstavlja ’stanje’).

614.      Stoga gledajte, da je Mojsije, koji je zasigurno bio iniciran (ili ’upoznat’) u svu Egipatsku nauku, namjeravao u svojim spisima označiti/navesti/ukazati na postajanje/nastanak prvog zemljinog dana (= u prirodnom smislu), onda bi on (zasigurno), sa svom svojom naukom (ili ’znanjem’) i mudrošću, primjetio/vidio da se nikakav dan ne može pojaviti iz večeri i jutra; pošto nakon večeri uvijek slijedi noć, a dan dolazi jedino nakon jutra.

615.      Prema tome, ono što leži (ili ’što se nalazi’) između večeri i jutra je noć; samo ono što leži između jutra i večeri je dan!!

616.      Da je Mojsije kojim slučajem rekao, ’… i bilo je jutro i večer, dan prvi’ (ili ’i potom je iz jutra i večeri nastao prvi dan’), onda (!!) bi imali pravo njegove riječi uzeti/razumijeti literalno; no zbog jako važnog razloga (koji leži u) korespodencija(ma), on je rekao potpuno suprotno, i to predstavlja čovjekovu večer i noć, što je također sasvim razumljivo pošto nitko još nije vidio najvišu mudrost u maloga djeteta.

617.      Kada se dijete rodi, njegova duša se nađe u potpunom mraku i stoga noći. Dijete ipak raste, prima raznorazne instrukcije, postiže s tim svakojake uvide; i gledajte, to je zora u usporedbi sa večeri.

618.      Vi kažete, zaista, da jutrom također zori, i Mojsije je stoga mogao reći: ’I od zore i jednog stvarno blistavog jutra se pojavio prvi dan!

619.      Na to Ja kažem: zaista, ako se on koristio korespodencijama da bi čovječanstvu objavio najveću (literalno: ’najgrublju’) glupariju! Ali Mojsije je znao da jedino večer korespondira sa čovjekovim zemaljskim stanjem; on je znao da sa čovjekovim ovosvjetskim intelektualnim obrazovanjem stvari stoje baš kao sa postepeno blijedećim svjetlom prirodne večeri.

620.      Što je veća potraga za stvarima od ovog svijeta kroz čovjekov razum/intelekt, to slabije postaje čisto Božansko svjetlo ljubavi i duhovnog života u njihovim srcima. Zbog toga je Mojsije također nazvao takvo ovosvjetsko (razumsko) čovjekovo svjetlo – večer.

621.      Tek/jedino kada Bog kroz Njegovu milost zapali majušno svjetlo života u čovjekovu srcu, čovjek počinje shvaćati ništavilo svega onoga što je prije postigao kroz svoj intelekt – njegovu duhovnu večer, nakon čega on dobija postepenu spoznaju o tome (ili ’postepeno vidi’) kako su ’blaga’ njegove večeri prolazna baš kao i to svjetlo.

622.      Bilo kako bilo, pravo svjetlo što izvire iz Boga, zapaljeno u srcima ljudi je to jutro koje zajedno sa prethodećom večeri donosi prvi istinski dan unutar čovjeka.

623.      Iz ovog Mojeg do-sadašnjeg objašnjenja vi morate (u)vidjeti kolika ogromna razlika mora postojati između ta dva pojedinačna (respective) svjetla ili radije spoznaje; pošto je sva spoznaja na svjetlu ovosvjetske večeri zavaravajuća i prolazna/kratkovječna. Jedino Istina traje zauvijek a prijevara/obmana se na kraju mora ukazati bezvrijednom.

624.      (Gospodin nastavlja) ’No, ipak se može dogoditi da se Božansko svjetlo izlije preko večernjeg svjetla u čovjekovu srcu čime bi bilo uništeno ili ’u najmanju ruku’ izmješano da na kraju više ne bi bilo moguće razlikovati prirodno od Božanskog svjetla u čovjeku.

625.      Bog je onda razdvojio (literalni prijevod sa Njemačkog: ’Bog je onda napravio utvrdu, (utvrdio) svod –’die Feste’- između) dvije vode, koje ukazuju/naznačavaju dvije spoznaje (= duhovna i prirodna/svjetovna, tj. intelektualna spoznaja) sa kojima sam vas sada adekvatno upoznao, i On je stoga razdvojio vode od voda/te dvije vode (Postanak 1:6, 7).

626.      Sâma podjela (’die Feste’) je stvarno nebo unutar čovjekova srca koje sebe izražava u istinskoj i živoj vjeri i nikad u praznom, intelektualnom reflektiranju/meditiranju.

627.      Iz tog razloga sam onog koji je imao najmoćniju i najnepokolebljiviju vjeru nazvao stijenom, koju sam sada postavio kao novu granicu (new divide) između neba i pakla, i taj grudobran/bedem nikakve sile tame neće prevladati zauvijek.

628.      Kada je ovaj grudobran/bedem postavljen unutar čovjeka a njegova vjera je sve jača i jača, onda kroz takvu vjeru ništavnost prirodne spoznaje postaje postepeno sve uočljivija. Prirodna spoznaja se onda polako podređuje prevlasti vjere, i time, iz čovjekove večeri i jutra koje se razvedrava (= koje je sve svjetlije) sa sigurnošću, se pojavljuje drugi i uz to puno svjetliji dan (Postanak 1:8).

629.      U stanju ovog drugog dana čovjek već prepoznaje ono što sebe mora zauvijek pokazati (= kao prokušano), i potvrditi se kao konačna istina; ali u njemu i dalje nedostaje pravilnog reda (ili ’u njemu još uvijek nije pravi red’). Čovjek i dalje stalno miješa prirodno sa čistim duhovnim, često previše produhovljavajući prirodu i stoga gledajući (u) materijalno također sa duhom, prema tome on još uvijek nije čvrsto/odlučno na strani pravog djela (= ispravne akcije/djelovanja).

630.      (Kao takav) on naliči na vodeni svijet koji je uistinu sa svih strana okružen sa čistim zrakom; međutim, nije mu jasno (ili ’nije siguran’) da li je njegov vodeni svijet proizašao iz tog čistog zraka koji ga okružuje ili je ovaj potonji pak proizašao iz vodenog svijeta, drugim riječima, on u sebi nije siguran da li se njegova duhovna spoznaja razvila iz njegove prirodne spoznaje, ili je ova potonja proizašla nekim tajnim putem iz vjerojatno tajnog pred-postojećeg i tajnovito aktivnog duhovnog saznanja u čovjeku; ili da budemo još jasniji, on ne zna da li je vjera proizašla iz znanja ili je znanje proizašlo iz vjere, te koja je razlika među njima.

631.      Ukratko, on se ne može odlučiti da li je kokoš bila prije jajeta i sjeme prije stabla.

632.      Bog onda prilazi još jednom ne bi li pomogao čovjeku, naravno ako je čovjek, ovog drugog dana njegove duhovne naobrazbe, sa silom koja mu je bila dana na posudbu, stoga svojom silom, učinio sve što je mogao. A ta dodatna Božja pomoć se sastoji u osiguravanju obilatijeg svjetla, koje onda poput sunca u proljeće, ne samo sa većim intenzitetom svjetla već i sa toplinom koja iz toga proizlazi, započinje oplodnju sveg sjemenja koje je položeno u čovjekovu srcu.

633.      Ta toplina se, bilo kako bilo, zove ljubav, i duhovno sačinjava tlo unutar kojeg sjemenje započinje klijati i izbacivati svoje korijenje.

634.      I gledajte, to je ono što je zapisano u Mosiju, da je Bog rekao: ’Neka se vode pod nebom sakupe na određena razdvojena mjesta i neka se ukaže (ili ’tako da se može ukazati/vidjeti’) kopno, iz kojeg (i samo iz njega) sjemenje može izrasti u živi i oživljavajući plod (Postanak 1:9)!’

635.      I kaže, ’… i Bog je nazvao suho kopno zemlja, a vode, sada sakupljene na određena mjesta, mora (Postanak 1:10).’

636.      Pitanje: za čiju dobrobit je Bog to tako nazvao? – (da to učini) zbog Sebe to uistinu ne bi bilo potrebno; pošto bi zasigurno zvučalo presmiješno očekivati od najuzvišenije Božanske mudrosti kako joj je bilo posebno zadovoljstvo, što je uspjela poput nekog čovjeka, suho nazvati ’zemlja’, a one na određenim mjestima odvojene vode, ’more’.

637.      Ipak, Bog zasigurno nije mogao nazvati suho kopno i sakupljene vode za nečiju dobrobit (ili ’za dobrobit nekog drugog’), pošto pored Njega u ovom periodu stvaranja nije bilo nikoga tko bi Ga mogao (ili ’nije bilo bića koje bi Ga moglo’)  razumjeti!

638.      Takvo Mojsijevo kazivanje stoga nikako ne može imati materijalni već jedino duhovni smisao, te ima samo potencijalni retrospektivni duhovni smisao u odnosu na nekadašnje stvaranje svijetova – tj. od duhovnog do materijalnog – što može razumjeti samo anđeoska mudrost. No, kako sada stoji, (to Mojsijevo kazivanje) ima čisto duhovni smisao te označava/ukazuje kako se inicijalno razvija pojedinac ili cijela zajednica (!!!) u vremenu i periodima od njihovog početnog i iz nužnosti prirodnog stanja do postepeno sve čišćeg duhovnog.

639.      Čovjek je stoga bio sortiran čak i u svom prirodnom stanju. Spoznaje imaju svoje (određeno) mjesto – što će reći čovjekovo more, i ljubav se pojavljuje iz tih spoznaja kao zemlja koja je sposobna davati voće, u potpunosti isprana sa sveukupnošću ispravnih spoznaja, čvrsto/sigurno obnovljena u svojoj snazi za donošenje raznoraznog odabranog voća u još većoj mjeri.

640.      Stoga, kada čovjekove spoznaje okruže čovjeka sa svih strana te su postepeno osvjetljene i ugrijane ljubavnim-plamenom kojeg su nahranile, onda čovjek korespodentno raste u snazi i sposobnosti djelovanja.

641.      U ovom stanju Bog ponovno dolazi k čovjeku – u Duhu naravno, i kao vječna ljubav govori čovjekovoj ljubavi u njegovu srcu: ’Neka zemlja proklija sa zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme (Postanak 1:11)!’

642.      Na temelju takve Božje zapovijedi u srcu, čovjek postiže čvrstu volju, snagu i sigurnost te kreće u akciju.

643.      I gledajte! Njegove ispravne spoznaje se uzdižu poput kišnih oblaka iznad u-red-postavljenog mora i kreću se iznad suhe zemlje, vlažeći ju i oplođavajući. I zemlja postaje zelena, te se pojavljuju svakojake trave i biljke sa sjemenom, i svakojaka plodonosna stabla i grmlja sa sjemenjem. tj., ono što ispravan intelekt, bistar/jasan zbog nebeske mudrosti sada smatra potpuno dobrim i istinitim, to hoće/želi i za time također i žudi ljubavlju u čovjekovu srcu (Postanak 1:12).

644.      Jer baš kao što sjeme koje je postavljeno u zemlju uskoro klija, donoseći/dajući raznorazno voće, isti takav je efekt ispravne/prave spoznaje ako se postavi u životodajno tlo srca.

645.      Sjeme međutim djeluje tako što budi ljubavnu silu koja spava u tlu, koja se onda sakuplja sve više oko zrna sjemena, čime uzrokuje da se sjeme razvija/raste, i daje plod. Ukratko, ispravna spoznaja se pretvara u akciju jedino u srcu, a iz akcije se onda pojavljuju svakojaka djela; i o ovome, iz duboke mudrosti, Mojsije govori u Postanku, i to u već spomenutom tekstu prvog poglavlja, stihovi 11 i 12.

646.      Čovjekovo prijašnje veče, (koje je) kroz svjetlo uzdignuto do ispravne/pravilne spoznaje, tako vodi do akcije, koja mora biti popraćena sa djelima; i to je treći dan u razvoju čovjekova srca kao i cijela čovjeka u čovjeku, koji je duhovni čovjek oko kojeg se sve okreće, (i) zbog kojeg su Mojsije baš kao i svi ostali Božji proroci došli na ovaj svijet, baš kao i Ja sada! Ovo bi vas sada zasigurno trebalo poučiti!?’

647.      Reče jedan od Farizeja, ’Uzvišeni i najmudriji prijatelju i učitelju! Ja se, što se mene tiče, slažem sa svim Tvojim riječima (literalno: ’potpišem svaku Tvoju riječ’), koje si nam uputio/adresirao, pošto su one potpuno istinite i moraju takve biti. Ali dođi/idi ti u Jeruzalem i objasni Postanak (svećenicima u) Hramu na ovaj način, pa ćeš biti kamenovan zajedno sa svim Svojim sljedbenicima, osim ako se ne budeš (od)branio sa Svojom očigledno Božanskom moći! No, ako bi se Ti suprostavio onima u Hramu sa tom moći, onda su oni unaprijed osuđeni što bi se na prvom mjestu jako malo razlikovalo od njihova uništenja putem munje i vatre sa nebesa!

648.      Kao što rekoh, to bi u svakom slučaju bio najodvažniji zadatak, unatoč tako uistinu sve-mudrom i prožimajućem objašnjenju prva tri dana stvaranja, kako ih opisuje Postanak, koje je poprilično direktno i bez ijedne kontradiktorne riječi. No sada dolazi četvrti dan, u kojem je prema tekstu, Bog očigledno stvorio sunce, mjesec i zvijezde! Kako ćeš to objasniti drugačije (od onog što piše u literalnom smislu)? A sunce, mesec i zvezde postoje/’su tu’, i niko im inače ne zna porijeklo/uzrok, ni na koji su način ova mala i velika svjetla koja vidimo na svodu nastala, osim onog o kojem čitamo u Postanku. 

649.      Pitanje: gdje je ključ (za otključavanje) korespodencija uz pomoć kojeg se ovaj četvrti dan odnosi ekskluzivno na čovjeka?!’

650.      ’Prijatelju Moj, reci, zar nisi često čuo a i sam si mogao iskusiti kako postoje daleko-vidni i kratko-vidni a također i polu ili pak totalno slijepi ljudi, (kao) i oni koji su, što se tjelesnog oka tiče, slijepi poput šišmiša? Daleko-vidni vide dobro na udaljenosti ali ne vide dobro na blizu; kratko-vidni na drugu stranu, vide dobro na blizu ali ne vide dobro na udaljenosti; sa polu-slijepima je pola noć a pola dan, tj., oni uistinu vide objekte sasvim dobro sa jednim okom, no pošto je drugo oko slijepo očigledno je da takvi vidjeoci mogu vidjeti sve samo na polu svjetlu. Potpuno slijepi ne vide više ni jedan objekt, niti za vrijeme dana niti za vrijeme noći, iako za vrijeme dana postoji slabašno svjetlucanje tako da mogu razlučiti dan od noći. Oni koji su slijepi kao šišmiši nemaju (čak ni to) svjetlucanje te više ne mogu razlučiti dan od noći.

651.      Pazi, baš kao što su ljudi tako različito konstituirani u njihovoj tjelesnoj viziji, isto tako ali čak još izraženije se oni razlikuju/su konstituirani u svojem duhovnom pogledu. A čak i ti sam imaš snažan vizuelni defekt i to puno jače u svom duševnom-vidu nego u oku svoga tijela. Stvarno, stvarno ti govorim: kratkovidnost tvoje duše je izuzetna!’

652.      Na koji način čitaš Postanak? Zar nije zapisano ovako: ’I Bog reče, neka budu svjetla na svodu nebeskom da razdvajaju dan od noći; neka daju znake, vremena, dane i godine i neka su/budu dva svjetla na svodu nebeskom da sijaju na zemlju; I načini Bog dva velika svjetla – veće da vlada danom, a manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame; I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer i jutro – dan četvrti (Postanak 1:14-19).’

653.      Gledaj, ovo je ono što je rečeno o stvaranju četvrtoga dana, što prema Knjizi Postanka uzrokuje četvrti dan.

654.      Ako bi rasvjetlio ovu stvar bar malo čak i sa svojom intelektualnom silom, onda bi se pred tvojim očima na prvi pogled morala ukazati najveća besmislica, samo ako bi ove riječi shvatio doslovno (if you take the wording as its meaning; u knjizi J.D.Sarfatija, ’Pobijanje Evolucije – 1’, pogl. 7 – ’Astronomija’, autor iznosi ’čvrsti’ stav/mišljenje o ovome/stvaranju četvrtog dana i kao takvog ga stavlja u kontrast sa idejom evolucionista naučnika o ’velikom prasku’: ’Veliki prasak naučava kako je sunce baš kao i mnoge druge planete nastalo prije zemlje, dok Postanak naučava kako su oni bili stvoreni četvrtog dana nakon zemlje, i jedino nekih 6 000 godina prije radije nego 10-20 milijardi godina prije kako to tvrde evolucionisti. ’Veliki prasak’ također povlači sa sobom milijune godina smrti, bolesti, i bola prije Adamovog grijeha, što je kontradiktorno jasnom učenju Svetog Pisma, te je kao takvo neprihvatljivo za Biblijskog Kršćanina.’).

655.      Prema Knjizi Postanka, Bog je stvorio svjetlo već prvoga dana, te je od večeri i jutra postao/nastao prvi dan. Reci Mi, kakvo/koje je to svjetlo koje je na adekvatan način prouzrokovalo dan i noć (u trajanju od prva) tri dana? Četvrtog dana je Bog ponovno rekao, ’Neka budu svjetla na nebesima!’ Pitanje: kakva su to svjetla koja bi trebala podijeliti dan i noć? Zar to (u periodu od tri dana) nije bio efekt svjetla koje je bilo stvoreno prvog dana? Zašto četvrtog dana još svjetala za isti efekt? Povrh toga, ovdje je riječ samo o ’svjetlima’, no nema ni najmanjeg spomena o mjesecu ili suncu! Ta svjetla također proizvode znakove – kakve znakove? Konačno sezone – koje? – i dane i godine – koje dane i (koje) godine? Zar noć nije ništa? Zar se noć ne računa isto kao i dan?

656.      A povrh toga, zemlja je okrugla te uvijek ima dan na jednoj strani i noć na drugoj. Prema zemljinoj vrtnji od jutra prema večeri (od zapada prema istoku) oko njezine vlastite osi, tamo gdje se zemlje nađu na suncu će uvijek biti dan, ili još preciznije, gdje sigurno okretanje zemlje gura zemlju tako reći pod utjecaj sunca.

657.      Ako je stoga i van ikakve diskusije/sumnje dan na zemlji omogućen njezinim osebujnim pokretom, gdje sunce ne čini ništa drugo do sjaji u jednu točku (shine at one point), stvarajući svojim svjetlom dan gdje god prodire njegovo svjetlo, i stoga na taj način ne može i neće vladati danom, pitanje: kako je Mojsije mogao pod svojim ’svjetlima’ misliti na sunce i mjesec? A da je on mislio na prirodno sunce i prirodni mjesec, onda bi on zbog veće jasnoće svojeg otkrovenja čovječanstvu sigurno imenovao ova dva svjetla, pošto su svi ljudi u Mojsijevom vremenu već bili u stanju imenovati ove dvije sfere!

658.      Pored toga, Mojsije govori o nebeskom svodu koje u prirodnom (iz)vanjskom prostoru nigdje u stvarnosti ne postoji, u njemu sunce, mjesec i sve zvijezde baš kao i ova zemlja plutaju/lebde slobodno u eteru, bez ikakva ograničenja, dok ih u njihovoj svrhovitoj poziciji održava zakon koji je postavljen u njih, te kao takve imaju slobodan pokret bez ikakva dodira/povezanosti sa nebeskim svodom!

659.      Jer postoji samo jedan nebeski svod u beskonačnom i slobodnom prostoru, a to je Božja volja, kroz koju je ovaj prijašnji ispunjen sa nepromjenjivim zakonom skroz na skroz.

660.      Kad bi ono što je vašem oku vidljivo kao nepregledno rasprostrti plavi svod bilo utvrđeno/čvrsto, i kad bi sunce, mjesec i zvijezde isto tako bili pričvršćeni na njemu, kako bi se (oni onda) mogli kretati, i pogotovo u slučaju vama poznatih planeta, odjednom/neprestano mijenjati svoja mjesta/položaje.

661.      Druge zvijezde, koje vi nazivate fiksiranima, izgledaju naravno kao pričvršćene na određenu vrstu svoda, ali to nije tako. One su samo toliko udaljene od zemlje dok su njihove kretnje tako velike da ih (te zvijezde) jako često ne prođu ni u nekoliko stotina tisuća godina, pa se iz tog razloga njihova kretnja ne percipira čak ni kroz stotinu ljudskih života. A to je ujedno i razlog zašto se one vama pričinjavaju kao fiksirane. No u stvarnosti je to sasvim drugačije i u cijelom beskonačnom svemiru se nigdje ne može pronaći tako-zvani svod.

662.      Svod na kojeg je Mojsije mislio je čvrsta volja unutar Božanskog reda, proizašla iz ispravnog razumijevanja i ljubavi, što je blaženo tlo života. Pošto takva volja može, bilo kako bilo, proizaći samo iz plodne punine istinske Božanske ljubavi u čovjekovu srcu, baš kao što ona (= plodna punina istinske Božanske ljubavi u čovjekovu srcu) proizlazi iz nebeskog svjetla koje je Bog izlio na čovjeka kada je razdvajao njegovu prijašnju unutarnju tamu na večer i jutro, baš tako je nebo unutar čovjeka ova prava ljubav i pravi uvid i pravi intelekt, koji se manifestiraju kao živa vjera. A čvrsta volja unutar Božanskog reda je nebeski svod u čovjeku, i u takav svod, ako je on u skladu sa Božjom ljubavlju-voljom i ako je u pravilnom redu, Bog sada postavlja svjetla sa Nebesa nad nebesima, što je ispravna Očeva ljubav u Božjem srcu. I svjetla onda osvjetljuju volju, uzdižući je do uvida kakvog imaju anđeli u Nebu nad nebesima, i stoga uzdižu stvorenog čovjeka do nestvorenog, koji je sebe transformirao, kao dijete Božje, kroz svoju vlastitu slobodnu volju unutar Božanskog reda.

663.      Jer sve dok je čovjek (samo) stvorenje, on je vremen, prolazan i ne može trajati; jer svaki je čovjek u svom prirodnom stanju samo prigodna posuda unutar koje se pravi čovjek može razviti kroz neprestano Božje učešće/sudjelovanje.

664.      Jednom kada je vanjska posuda dosegnula pravi nivo razvoja, zbog čega ju je Bog u izobilju obdario sa svim suštinskim dijelovima i svojstvima, On onda budi ili radije razvija Svoj nestvoreni vječni Duh unutar čovjekova srca, i baš ovaj Duh je u svom efektu ono što Mojsije razumije i što želi da bude shvaćeno pod dva velika svjetla koja je Bog postavio na nebeski svod, a na taj način je to bilo shvaćeno, i nikad drugačije, od strane svih otaca i proroka.

665.      Ovo vječno, nestvoreno, vječno-živuće svjetlo na nebeskom svodu čovjekova duha je tek tada stvarno istinski vladar aktualnog dana unutar čovjeka, koji podučava prijašnju posudu da se u potpunosti transformira u svoje nestvoreno Božansko biće i na taj način učini cijelog čovjeka istinskim djetetom Božjim.

666.      Svaki stvoreni čovjek, bilo kako bilo, ima (i) živu dušu, koja je zaista također duh, sa nužnom sposobnošću spoznavanja onog što je dobro i istinito, zlo i neistinito, (sposobnošću) sticanja/postizavanja onog što je dobro i istinito i odbacivanja onog što je zlo i neistinito; ipak, ona nije nestvoreni već stvoreni duh, i kao takva sama od sebe nikad ne može postići sinovstvo Božje.

667.      No ako je ona u svoj poniznosti i skromnosti srca i slobodnom voljom koju joj je usadio Bog, prihvatila ono što je dobro i istinito u skladu sa danim joj zakonom, onda je takva ponizna, skromna i poslušna volja postala, da se izrazimo što je prostije moguće, nebeski svod, pošto je sebe razvila u skladu sa Božanskim koje je bilo postavljeno u nju, postajući onda u potpunosti sposobna prihvatiti/prisvojiti nestvorenu Božansku prirodu.

668.      Čisti Božanski ili nestvoreni Božji Duh koji je sada trajno postavljen na takav nebeski svod je veliko svjetlo; čovjekova duša, bilo kako bilo, koja je transformirana u skoro potpuno jednako veliko svjetlo kroz veliko svjetlo je manje i slabije svjetlo, koje je, poput nestvorenog svjetla postavljeno na isti nebeski svod transformirajući se tako u svjetlo istog stupnja (ili ’ (lit.) ’zum mitungeschafenen Licht’= su-nestvoreno svijetlo’), bez da je izgubilo išta od svoje istinske prirode već je umjesto toga dobilo beskrajno u potpuno pročišćenom duhovnom smislu. Jer ljudska duša sama od sebe nikad ne bi mogla ugledati Boga u Njegovoj najčišćoj Božanskoj prirodi, a s druge strane ni najčišći nestvoreni Duh, ne bi mogao vidjeti prirodno, pošto za Njega ne postoji ništa materijalno-prirodno. Ali kroz gore spomenuto potpuno sjedinjenje između najčišćeg Duha sa dušom, duša sada može kroz pristigli novi Duh gledati Boga u Njegovom pra-duhovnom najčišćem Biću, i Duh kroz dušu (može gledati/vidjeti) prirodno.  

669.      Mojsije kaže ovo, kako veliko svjetlo treba vladati danom a slabije svjetlo po noći, da odredi znakove, tj. da odredi iz sve mudrosti osnovu za sve pojave i za sve stvorene stvari, čime se istovremeno određuju vremena, dani i godine, što je reći: prepoznaje Božja mudrost, ljubav i milost u svim fenomenima/pojavama.

670.      Zvijezde koje Mojsije spominje su bezbrojna korisna saznanja o svim pojedinačnim stvarima, koja poslije sva izviru/proizlaze iz (one jedne) glavne spoznaje, i time su kao dva glavna svjetlila/svjetla postavljena na isti utvrđeni nebeski svod.

671.      I gledaj, to je naposlijetku četvrti dan stvaranja o kojem Mojsije govori u Postanku, koji je ipak, baš kao i prijašnja tri, proizašao iz iste večeri i jutra u čovjeku.

672.      Ali da Me vezano za ovo ne bi i dalje pitali u svezi petog i šestog dana stvaranja, reći ću vam ukratko da proizlazeće stvaranje cijelog životinjskog svijeta, i konačno samog čovjeka, ne predstavlja ništa drugo nego potpuno oživljavanje i sigurnu realizaciju (ili ’sigurno ostvarenje’) svega onoga što čovjek u svom prirodnom dijelu u sebi obuhvaća.

673.      Njegovo more i sve njegove vode su oživjele i čovjek je postao svjestan te uočava unutar sada čisto Božanskog, nestvorenog svjetla bezbrojnu i raznoraznu puninu kreativnih ideja i formi, i na taj način postaje svjestan svojih potpuno Božanskih početaka. A kroz priču o stvaranju prvog ljudskog para je predstavljena usavršena ljudskost (perfected humanisation) ili nasljeđivanje potpunog Božjeg sinovstva (Postanak 1:20-31).

674.      Naravno, vi se sada potajno zapitkujete u svome srcu: da uistinu, sve ovo je prilično dobro, mudro i veličanstveno, i nitko ne može ni najmanje sumnjati u puninu ove istine: ali kako je onda ova zemlja, koja zasigurno u ovom obliku nije mogla biti prisutna od davnina, nastala? Kako je obrasla sa travama, biljkama, grmovima i stablima svakojake vrste? Kako i kada su životinje došle u postojanje?

675.      I kako je čovjek postao stanovnik ove zemlje? Zar je uistinu bio stvoren samo jedan ljudski par, kao u Knjizi Postanka, ili su ljudi različite boje, forme i karaktera bili postavljeni na ovu zemlju simultano/istodobno?

676.      Na takva ne sasvim nerazumna pitanja mogu samo reći ono što sam već rekao ranije, naime: Da ste obdareni/prožeti (imbued) anđeoskom mudrošću, onda bi u retrospektivnom smislu bili u stanju odrediti također i cijelo materijalno stvaranje iz čisto duhovnog smisla u kojem Mojsije govori u Postanku, i onda bi otkrili da je prirodno stvaranje, naravno u korespodentno produženim periodima, nastalo u skoro potpuno istom redu kako je rečeno/opisano u Postanku; sa pojavom prvog ljudskog para koja spada skoro u isti period  i njegovo iskušavanje/kušanje/isprobavanje/test/proba i  razmnožavanje na kraju, ali sa nekoliko izuzetaka (ili ’uz male izuzetke’), koji su skriveni u korespodentnim slikama, slijedi baš taj red o kojem govori razotkriti tekst Knjige Postanka.

677.      Ali kako rekoh, u odsustvu anđeoske mudrosti vi to nećete otkriti, čak i ako bi imali svu mudrost ovosvjetskih mudraca, koji su o ovom subjektu već također izmijenili raznorazne poglede/ideje i mišljenja.

678.      Ali u ovom svijetu takvo znanje u nikojem slučaju nije od neke posebne koristi za nikoga, pošto se kroz veliko znanje čovjek jako rijetko poboljšava u svome srcu, već se umjesto toga njegovo stanje često pogorša. Jer ne rijetko obrazovan čovjek postane ponosan i ohol, te iz svojih zamišljenih visina gleda dolje na ljude sa prezirom, poput lešinara koji gleda na vrabce i ostale male ptice, kao da ove postoje samo zato da bi ih on mogao uhvatiti i rastrgnuti njihovo nježno meso.

679.      Tražite stoga prije svega Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost u vašim srcima, i ne zamarajte se sa ničim drugim (ili ’previše sa drugim stvarima’); pošto vam sve ostale stvari zajedno sa anđeoskom mudrošću mogu biti dane preko noći (Matej 6:33). Ja vjerujem da ste Me sada razumjeli u potpunosti!?’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Veliko Ivanovo Evanđelje 1/156:5-162’ J.Lorber

680.      Da je mladi C.Darwin, koji je prije ukrcavanja na HMS Beagle sa svojih 22 godine bio poprilično religiozna osoba (’Kada se ukrcao na HMS Beagle, kao mladić od 22 godine, Darwin je sebe smatrao za poprilično religioznu osobu pa je često bio predmet ismijavanja nekolicini oficira svaki puta kada je citirao Bibliju kao konačni autoritet u svezi određenih moralnih problema.’  Bern Dibner, 1964, ’Darwin na Beagle-u’, str. 82), kojim slučajem imao ovakav, ’duhovni uvid’ u smisao Knjige Postanka, on zasigurno ne bi u toku svoje petogodišnje (27.12.1831 – 2.10.1836)  ekspedicije, a za vrijeme promatranja fenomena u prirodi (, promatranja) koja su naposlijetku bila uzrokom da odustane od svog uvjerenja (a to je, usput rečeno, bilo opće prihvaćeno vjerovanje u Darwinovo doba) ’kako je svaka vrsta bila neovisno stvorena i to sa karakteristikama koje joj divno poslužuju u uvjetima u kojima joj je određeno da živi’ (Dov Ospovat, 1981, ’Razvoj Darwinove teorije; Povijest Prirode, Prirodna Teologija i Prirodni odabir’, 1838-1859, str. 6; Darwin je sa Beagla sišao kao ’nov’ čovjek, sa sasvim drugim uvjerenjem, naime sada je pak vjerovao u trans-mutaciju, što će reći, kako je svaka vrsta potomak neke druge prethodno postojeće vrste čije su karakteristike u velikoj mjeri bile određene sa nasljeđem) došao do sljedećeg zaključka: ’… Starom Testamentu sa njegovom očigledno lažnom poviješću (!) svijeta, sa Kulom Babilonskom, dugom kao znamenom, itd. itd., i njegovom pripisivanju osjećaja osvetoljubivog tiranina Bogu, ne treba više vjerovati nego svetim knjigama Indijaca, ili vjerovanju bilo kojeg barbarina’ (Bern Dibner, 1964, ’Darwin na Beagle-u, str. 82,83’). No, pogledajmo što se ’uistinu’ zbivalo u ta ’pra-davna’ vremena, tj. kakva je STVARNA povijest naše male i ne tako ’mlade’ Zemlje: 

O POSTANKU (PERIODIMA STVARANJA) ZEMLJE

681.      ’Sada naš Rimljanin Markus reče: ’Gledaj, Gospodine i Učitelju, Ti Sam si nam izričito rekao kako čovjek ne može voljeti Boga u potpunosti iznad svega ako Ga ne pokuša upoznati – u onoj mjeri koliko je to za njega moguće – i onda, nakon što sam o tome dugo vremena razmišljao, otkrih da mi još puno toga nedostaje. 

682.      Gledaj, u Iliriji a također i u našim najudaljenijim oblastima (misli na Rimsko carstvo) ja posjedujem nekoliko rudnika iz kojih dobijam svakojake metale, poput zlata, srebra, olova a također i veliku količinu željeza koje nam može dobro koristiti. 

683.      No ja sam kopajući u jednom takvom rudniku u planinama već (nekoliko puta) pronašao jako rijetke i izvanredne stvari, a sve to je bilo jako duboko ispod uobičajene zemljine površine. Riječ je o kostima i kosturima ogromnih životinja koje su jednom živjele na zemlji. Kada su one živjele na zemlji i na koji način su završile tako duboko ispod – recimo – tako visokih planina?  U Egiptu i Španjolskoj su također pronađene kosti kostura koje jako naliče čovjekovim (kostima) – jedino što su one zasigurno bile 4 do 5 puta veće i snažnije nego u današnjeg čovjeka. A također sam pronašao i još mnoge (druge) neobične stvari za koje ne vidim nužnosti da ih ovdje iznosim u detalje.

684.      Premda, na planini si nam ukratko rekao kako je prije Adama bilo određenih ljudi koji su postojali u jednom dugom vremenskom periodu koji su ipak imali malo slobodne volje, ali koji su živjeli baš kao i životinje, više instinktivno, te su također i djelovali u skladu sa tim instinktom. Tek prije nekih 4.000 (danas 6.000) godina, prema Židovskim Svetim Pismenima, se pojavljuje prvi čovjek, Adam, sa svojom potpuno slobodnom voljom i jednako slobodnim razumom, koji je od sebe davao mudre zakone i odredbe svojim nasljednicima.

685.      Htio bi sada upitati jedno jako važno pitanje, a to je: da li je ova zemlja u vremenu Adama ovdje/tu ili ondje/tamo i dalje bila nastanjena sa tim ranim ljudima, i da li ta generacija ljudi i dalje postoji, možda na nekim dijelovima Zemlje, sve do današnjeg vremena, i da li će isto tako možda nastaviti svoje postojanje još dugo u budućnost? I na koji način su kosti tih prethistorijskih životinja završile ispod temelja planina, baš kao i džinovski ostaci pred-Adamovaca? 

686.      Gospodine, molim te daj mi još neko objašnjenje u svezi ovoga, jer to što smo mi, Rimski istraživači, otkrili do dana današnjeg, to – i zasigurno puno više – će u budućnosti otkriti naši potomci.

687.      Nama znane Mojsijeve knjige nam uopće ne daju odgovor u svezi uvjeta na zemlji prije Adama. Mosije odmah započinje sa izuzetno tajnovitom pričom o stvaranju, koja bilo kako bilo na nikoji način nije povezana sa onim što sada otkrivamo na Zemlji (!!!) – već samo donosi velike kontradikcije. 

688.      Ako nam Ti sada u svezi ovog ne daš većeg/uzvišenijeg svjetla, to će stvoriti veliku zbunjenost kod kasnijih potomaka, a Tvoje učenje će pretrpjeti velike podjele. Jer Tvoje učenje je bazirano na Mojsijevom. Međutim kada je on mračan/nejasan po tom pitanju, onda ni Tvoje svjetlo ne može postati potpuno bistro/jasno. Stoga, daj nam također i po tom pitanju (ili ’i u ovom slučaju’) još jasnije objašnjenje/tumačenje. Mi te zamoljevamo za to.’ 

689.      Rekoh Ja: ’Slušaj, Moj Markuse, koji si Mi postao neobično drag. Već sam ti ukazao i rekao mnoge stvari, a ukazat ću ti i reći također i to, ali sve što sam ti sada rekao i ukazao neće opstati dulje od jedne generacije (ili ’tvojih prvih potomaka’), pošto ovosvjetski ljudi to neće shvatiti, neće razumjeti te stoga također neće (u to) ni vjerovati. Ti si naveo jako dobar razlog zašto bi objašnjenje o stvarima i životnim okolnostima ove Zemlje, za kojim ti žudiš, izgledalo posebice nužno da ljude još čvršće uvjeri u Moje učenje. No Ja sam ti također rekao kako će Duh svih stvari koji je prisutan u Mome stvaranju, to otkriti svima koji će biti preporođeni u svome duhu. Onaj kome će to Duh otkriti će onda također stvarno (i) na istinskom svjetlu razumjeti o stvarima koje su za sada tebi skroz nerazumljive. 

690.      Ti ćeš od Mene zasigurno prihvatiti ono što ću ti Ja sada reći usmenim putem, zato što ti Ja to govorim, ali punu dubinu onoga što ću ti reći, ti nećeš razumjeti, a još manje bi bio u stanju dati ispravnu/točnu ideju o tome drugim ljudima koji su za sada još u potpunosti slijepa duha. I stoga, ljudi će morati čekati još dugo vremena trenutak u kojem će im se moći dati odgovor na tako zvana ’važna’ pitanja, na način da oni taj odgovor mogu i razumjeti.

691.      Gledaj, Židovi su jednom bili najprosvjetljeniji narod na Zemlji, na stranu činjenica da je Mojsije osobno sve objasnio kroz usta svoga brata Arona u dvije knjige koje su bile dodane poslije. Sada su oni dogurali tako daleko da više ne znaju ili razumiju apsolutno ništa o takvim prethistorijskim stvarima. Sve takve ostatke koje pronađu oni nazivaju ostacima Noine poplave koju više ne razumiju. A ako ih budete naučavali bilo što drugo nazvat će vaš heretikom. 

692.      U vašoj mitologiji vi pogani/neznabošci u stvari imate mit o dvije velike poplave na Zemlji, i njima se pripisuju na prvom mjestu uzroci tih ostataka, i ljudi u to čvrsto vjeruju. Ako bi sada ljudima rekli istinu, oni bi vam se smijali i u najboljem slučaju bi rekli: ’Tko to može znati? To jedino bogovi znaju.’ I što im onda možete odgovoriti? Gledaj, to je razlog zašto će ljudi moći (ili ’biti u stanju’) shvatiti ove stvari (tek onda) kada se (naj)prije budu izvježbali u raznoraznim naukama i drugo kada im to njihov probuđeni duh bude otkrio.      

693.      Ali tebi Ja zasigurno želim dati neke nagovještaje o tome kako stvari stoje, iako znam jako dobro da ti sa svojom sadašnjom mogućnošću razumijevanja to nećeš moći shvatiti u potpunosti. Na prvom mjestu zato što ti nedostaje koncept izuzetno velikih brojeva, a na drugom mjestu zašto što ti jedino znaš i vjeruješ ono što sam ti Ja rekao u svezi veličine, udaljenosti i kretanja zvijezda. No i ovo za tebe također ostaje samo izvanjsko znanje sve dok u tvom duhu ne uzme oblik kao neovisna i samo-stvorena prosvjetljujuća istina. 

694.      Činjenicu da je ova Zemlja toliko stara da ti ne bi mogao shvatiti/pojmiti broj (njezinih) godina – čak i ako bi ti ga rekao – sam ti već ukazao na Maslinskoj Gori. No da skratimo: kao nebesko tijelo, Zemlja postoji za vaše koncepte već skoro beskrajno dugo vrijeme i kao takva je morala proći (literalno: ’izdržati’) mnoge promjene na svojoj površini dok nije prisvojila ovu svoju sadašnju formu. Vatra, voda, zemljotresi i ostale velike oluje, posebice u njezinom početku, su bili pomagači koji su, u skladu sa Mojom voljom, učinili od nje ono što je ona sada. A sa ciljem da bi mogla nastaviti svoje postojanje i da bi mogla postati još više pogodna za vremeno održavanje/hranjenje još većeg broja ljudi i ostalih stvorenja, vatra, poplave, zemljotresi kao i velike i male oluje su se morale događati na njoj i iznad nje kad god je to bilo neophodno.  

695.      Kada je Zemlja u njezinim počecima bila tek toliko razvijena da se iznad njezinih voda počelo uzdizati samo nekoliko većih i manjih otočića, koji su bili prekriveni sa morskim muljem, Ja sam vrlo brzo, iz Moje mudrosti i Moje volje postavio raznorazne vrste biljnjih sjemenki u plodni mulj. I gledaj, tada su ti otoci postali također vrlo brzo obrasli, prvo sa raznoraznim rijetkim travama, biljkama, te malim a na kraju također i sa velikim stablima. 

696.      Kada su ti otoci obrasli, onda sam Ja također postavio jaja ili sjemenje u njih za formiranje životinjskog svijeta koji je bio podoban za Zemlju u tom stanju, i koji se najprije sastojao samo od raznoraznih malih a poslije i velikih crva, onda insekata i naposlijetku, kada je suha zemlja već sadržavala hrane u izobilju, također i ogromnih životinja. Njihov zadatak je bio hraniti sebe sa i dalje veoma grubim biljkama te granama drveća, i ploditi zemlju sve više i više sa svojim đubrivom, a naposlijetku također i sa svojim uginulim ogromnim tjelesima, od kojih su kosti ostaci koji se mogu pronaći u dubokim rupama i oknima Zemlje. 

697.      Od truleži tih životinja se razvio, prema Mojoj volji, ponovno veliki broj novih životinja u obliku manjih ili većih crviju a iz toga, opet, u obliku raznoraznih insekata. 

698.      Nazovimo to sada (ili ’sada ovaj period’) odvojenim periodom razvoja Zemlje. Ali očigledno je naravno kako je prije toga zemaljsko tijelo prošlo kroz raznorazne promjene već nebrojeni broj puta, pošto takvo stanje nikad ne bi bilo moguće bez tih procesa/postupaka/promjena. No svi ti događaji, baš kao na primjer i ono što se zbiva sa zrnom žita koje je bilo postavljeno u zemlju pa sve do trenutka dok se iz sjemena ne pojavi jako koristan, potpuno zreo i blagoslovljen plod, vas se u stvari jako malo tiču. Ukratko, sad sam vam ukazao Zemlju u njezinom prvom periodu oplođavanja i cvata u kojem su raznorazne sjemenke bilja i stabala bile postavljene u najgornji sloj njezina tla, i jaja za sve/svakojake vrste životinja. A za sve to su temelji bili postavljeni u vodu već odavno, pošto su određene i sasvim različite vodene biljke i vodene životinje u svakom pogledu jasno starije od životinja na zemlji ili pak životinja u zraku.

699.      Kroz Moje riječi ste sada vidjeli prvo formiranje plodnoga tla, i iz toga ste morali zamisliti da za bolje životinje – a još manje ljude – nije postojala mogućnost za život na ovom ranom plodnom tlu. No ovi ’kiseli’ uvjeti su ipak bili sasvim neophodni, jer bez tih uvjeta, ne bi mogla proslijediti druga i savršenija faza, ne više do što bi zrelije i naposlijetku potpuno zrelo voće na stablu ikad proizašlo bez prethodećeg slabašnog i kiselog pupoljka. 

700.      No za dozrijevanje ploda na stablu su zasigurno potrebne, nakon formiranja slabašnog kiselog pupoljka, još mnoge faze razvoja, koje naravno samo Moje oko može prepoznati sa preciznošću – a to je također apsolutno nužno i za dozrijevajući proces jednog nebeskog tijela.  

701.      Sada smo vidjeli razvoj zemlje do stanja slabašnog kiselkastog pupoljka. Što se u stvari događa sa stablom u rano proljeće kada slabašni kiselkasti pupoljak potpuno nabubri i postane zelen i sočan? Gledaj, on se rasprsne, potisnut iznutra, tako reći odbacuje svoj pokrov u more prolaznosti i razlaganja, usavršavajući se sve više, tako da se onda, iz svoga centra, listovi, kao nužni pratioci slijedećeg cvijeta, mogu rastvoriti. Čak ako je stablo, kako smo već primjetili, samo slabašna usporedba sa razvojem jednog nebeskog tijela, ono vam ipak može dati dobru sliku iz koje vi, u jako pojednostavljenoj formi, mozete zaključiti koliko je bilo potrebno vremena dok jedno nebesko tijelo nije postalo pogodno da (na svojoj površini) hrani/održava ljude vaše vrste. 

702.      Ovaj prvi period ili prva faza/etapa i dalje grubog i nekultiviranog načina oplođavanja Zemlje završava nakon mnogih tisuća godina kako se sada broje na Zemlji, jer u to vrijeme nikakve posebne sezone nisu postojale na Zemlji, a one koje su postojale, su trajale nešto duže nego ove današnje.

703.      Ovaj prvi period kojeg smo vidjeli, je nestao (ili ’prošao’) u vatrenim olujama (koje su izbijale) iz unutrašnjosti Zemlje koje su bile dozvoljene ili radije pažljivo određene, i (ili ’da bi se’) nakon velikog broja zemaljskih godina kakve poznajemo danas, iz morskih dubina Zemlje uzdignuli veći dijelovi zemlje, već opskrbljeni sa planinama i već jako plodnim muljem. 

704.      Iz Moje mudrosti i Moje volje, su još savršenije sjemenke bile postavljene u ovaj mulj u pravo vrijeme, i uskoro je na većem dijelu tla/zemljišta još mlade Zemlje, već sve izgledalo poprilično raskošno. 

705.      Sada, kada je na tim različitim većim dijelovima tla/zemljišta opet postojala velika količina hrane, Ja sam u najmudrijem redu trenutno osigurao da se pojavi veliki broj već više razvijenih, malih i velikih potrošača. Veće životinje su nastanjivale zemlju između dijelova tla, a veći dijelovi zemlje su imali svoje velike životinje koje su sada jele biljke, trave i stabla koja su rasla na podlozi. 

706.      Trave, biljke (plants), bilje (herbs), grmovi, ogromna stabla su djelomično već davala/stvarala sjeme i mogla su se reproducirati, no veći dio (njih) je i dalje rastao iz plodnih dijelova zemljišta/tla, baš poput gljiva. Životinje su došle u postojanje na isti način kao vama dobro znani krokodili na rijeci Nil u Egiptu, još preciznije iz jaja. One su bile u stanju živjeti u zraku isto kao i u vodi te su se mogle hraniti sa vodenim biljkama i biljkama koje su rasle na dijelovima zemlje koji i dalje nisu bili dovoljno suhi.

707.      U ovom progresivnom periodu razvoja, koji je na određeni način bio važan za plodonosni život biljaka i život  životinja, na Zemlji nije moglo izgledati ugodno suho, baš kao ni u slučaju sve više i više rastvarajućeg pupoljka stabla, jer ako bi on (taj pupoljak) bio suh, onda to ne bi bilo dobro ni za cvijet a ni za nadolazeći plod.  

708.      Drugi prethistorijski period razvoja/sazrijevanja/usavršavanja je trajao opet – ako bi računali u današnjim zemaljskim godinama – za vas neizrecivo/neizračunljivo dugo. No Zemlja je bila još jako daleko od toga da bude spremna nositi toplokrvne životinje, a da ne govorimo o ljudskim bićima, bez obzira koliko ona (ta ljudska bića) bila inferiorna/podređena. Stoga je i ovaj (period) nestao, baš kao i prvi, a nakon toga, prošlo je izuzetno dugo vremena dok nije započeo treći pripremni period razvoja/sazrijevanja/usavršavanja. 

709.      Naravno, između jednog i drugog prethistorijskog glavnog perioda je bilo također nekoliko jako olujnih/burnih posrednih perioda kojima sam u početku samo Ja, kao Stvoritelj, najbolje znao značenje i naposlijetku također i duh kojem sam to htio otkriti. 

710.      Iz mnogih nužnih procesa razvoja/usavršavanja je proizašao treći period. Sada su se već velika kopna uzdizala iz mora, potstaknuta unutrašnjom Zemljinom vatrom – i to naravno u skladu sa Mojom voljom. Vegetacija je postala još bogatija/raznovrsnija (no) i dalje je ogromnih razmjera, a isto je i sa životinjama. No također i ovaj period, koji je trajao izuzetno dugo i kojeg bi na određeni način mogli poistovjetiti sa cvijetom jednog stabla, je baš kao i ona prethodna dva perioda bio još daleko od toga da bi mogao (po)služiti čovjeku kao stanište. Stoga je i ovaj (period) nestao i zakopao svoje prethodnike, baš kao i prvi i drugi period u vegetativnoj a također i u animalnoj sferi, no ne tako duboko kao prvi.  

711.      Nakon toga je opet uslijedilo nekoliko posrednih perioda, te je nakon jako dugog vremena izbio četvrti pripremni period razvoja/sazrijevanja/usavršavanja. Dijelovi zemlje su opet postali puno veći, vegetacija je također opet postala raskošnija, a u vodi, na već suhim dijelovima zemlje a također i u zraku je postalo jako živo sa raznoraznim malim a pored njih i velikim životinjama. Već je bilo i toplokrvnih sisavaca koji na ovaj svijet više nisu dolazili putem jaja već putem prirodnog razmnožavanja te su posljedično rađali žive mlade, sa iznimkom vodenih životinja, nekih velikih amfibija, ptica, crva i insekata.  

712.      Ovaj četvrti prethistorijski glavni period je trajao izuzetno izuzetno dugo (extraordinary long). Već tada je sunce s vremena na vrijeme sijalo na površinu Zemlje, a na nekoliko stabala je plod već postao vidljiv, kojeg vi međutim ne bi smatrali ukusnim, no za životinjsko carstvo toga doba je svejedno služio kao dobra hrana. 

713.      I u ovom četvrtom prethistorijskom periodu na Zemlji također nije bilo ničeg što je nalikovalo ljudskom biću.

714.      Nakon toga su na Zemlji opet uslijedile velike transformacije koje su velikim dijelom zakopale sve ono što bi vi u to vrijeme nazvali stvorenjem, i iz tog perioda pronalazite mnoge stvari koje su zakopane ispod površine Zemlje, no mnoštvo od tih stvari je po mnogim pitanjima bilo temeljno/bazično drugačije od proizvoda prva tri perioda. 

715.      Nakon jako dugog vremena, kada je već postojao veći odmor i red na Zemlji, ali ipak nakon mnogo jako velikih oluja na Zemlji, mi sada možemo vidjeti kako dolazi peti period u kojem će Zemlja biti pripremana. Ponovo su se iz dubina mora digli veliki komadi zemlje koji su se sjedinili sa prethodnim dijelovima koji su već postojali od prijeđašnjih perioda, formirajući na taj način već kompletne kontinente. 

716.      U ovom petom periodu je većina najviših planina na Zemlji došla u postojanje. Njihovi najviši vrhovi su uništeni sa munjama, nakon čega su ih ogromni zemljotresi i vodene struje koje su došle iz teških proloma oblaka gurnuli u duboke doline i pukotine na Zemlji. Na taj način su se formirale prostrane ravnice i nešto manje široke doline te ravni dijelovi zemlje na kojima sve može bolje rasti. 

717.      Sa početkom ovog perioda je Zemlja dovedena u njezinu redovitu orbitu oko sunca. Dan i noć a također i sezone se izmjenjuju pravilno, iako i dalje sa raznoraznim odstupanjima, pošto su fluktuacije (= neprestane i nepravilne promjene) polova Zemlje i dalje – a takve i moraju biti – jako velike u ovom periodu.

718.      Za vrijeme ovog perioda, u kojem je već formiran trajni kontinent, započinju redovite oceanske struje od 14.000 do 14.000 godina. Uz pomoć tih struja će južna polovica Zemlje i nakon toga, opet sjeverna polovica biti poplavljene sa ciljem formiranja plodnog tla preko često jako prostranih pustinja od kotrljajućeg kamenja. Jer nakon otprilike 14.000 godina je more postavilo toliko plodnog mulja na ogromne ravnice kotrljajućeg kamenja i doline (ili ’i u nizine’) da onda, kada se more ponovno povuče i kada mulj ostane da bi postao čvrsta zemlja, one postaju izuzetno plodne. 

719.      Za vrijeme ovog petog perioda je bilo potrebno više od 1.000 puta 1.000 godina prije nego su dobro smješteni dijelovi površine zemlje bili potpuno podesni za novo stvaranje velikog broja najrazličitijih biljaka (plants), poput trava, bilja (herbs), grmova i stabala, a također i raznoraznih životinja i pred-Adamovih ljudskih bića. 

720.      Za vrijeme ovog perioda već možemo vidjeti ogromnu različitost među plodonosnim stablima i ostalom plodonosnom vegetacijom (= čiji plodovi služe kao hrana) za životinje i za u to vrijeme prethistorijska ljudska bića. Ali i dalje nema nikakvog govora o agrikulturi, jer iako prethistorijska ljudska bića već koriste krda određenih životinja i žive težak/grub nomadski život, oni nemaju odjeće i ne grade kuće ili kolibice, već grade određene čvrste nastanbe i gnijezda za odmaranje na debelim granama stabala, baš poput ptica, a rade i zalihe hrane iz kojih su tu i tamo prehranjuju. Kada je zaliha potrošena, oni u grupama ponovno odlaze u lov. Kada bi postalo jako hladno – pošto se za vrijeme ovog perioda pojavljivao također i snijeg u značajnim količinama – ti ljudi putuju zajedno u toplije krajeve sa svojim životinjama koje obuhvaćaju mamute, velike jelene, krave, koze i ovce, a također i slonove, nosoroge i jednoroge, kao i svakojake majmune a također i ptice.  

721.      Više pred kraj ovog perioda se pojavljuje magarac, kamila, konj i svinja, a ta su prethistorijska ljudska bića mogla također i kontrolirati te životinje, jer oni posjeduju toliko instinktivnog razuma da su ih životinje slušale a oni bi ih također mogu koristiti, dijelom kao nosače, dijelom za lov a dijelom za dobijanje mlijeka i krzna sa kojima mogu dobro prekriti svoja gnijezda i za sebe pripremiti meke ležajeve. 

722.      Oni u stvari nemaju jezik kakav sada nalazimo među ljudima, ali ipak imaju – pošto su jako usavršene životinje – određene artikulirane zvukove, znakove i pokrete uz pomoć kojih mogu međusobno komunicirati (literalno: ’učiniti da i drugi razumiju što im treba’), a također i pomoći jedni drugima. Kada bi netko obolio – obično zbog starosti – onda on zasigurno poznaje ljekovitu travu koja mu može pomoći, a ako je on sam ne može potražiti, onda će drugi to učiniti umjesto njega. 

723.      Ali zapaliti vatru i koristiti se njome, to nisu znali/mogli. Međutim, da su oni mogli vidjeti kako su to poslije činili Adamovci, oni bi ih imitirali pošto je poriv za imitiranjem kod njih prevladavao, a njihova inteligencija sa određenom mjerom slobodne volje je već u velikoj mjeri iznad inteligencije jednog majmuna, bez obzira koliko on savršen bio. Stoga su oni mogli naučiti i pričati na naš način, no sami od sebe nisu nikad mogli izmisliti mudre riječi.

724.      Kao ljudska bića su oni međutim bili ogromni i izuzetno snažni, a imali su također tako snažne zube da su ih mogli koristiti kao instrument za rezanje (riječ je o gigantopitekusu). Također su imali izuzetno jako razvijeno čulo mirisa i osjećaja te su već na velikoj udaljenosti mogli osjetiti kada im nešto neprijateljski prilazi. Sa svojim očima i sa svojom voljom su obuzdavali životinje a ponekad također i prirodne duhove. 

725.      Iako je ovaj peti prethistorijski period trajao mnoge 1.000 puta 1.000 godine, među tim ljudskim bićima se i dalje nije primjećivao nikakav napredak u njihovoj kulturi, već su oni nastavljali živjeti svoj monotoni nomadski život, i stoga su bili samo pripremno đubrivo za današnju ljudsku generaciju koja u svakom pogledu naliči Meni.

726.      Boja njihove poprilično gustom dlakom obrasle kože je bila između tamno i svijetlo sive. Jedino su na jugu postojale rase bez dlake. Njihov vanjski izgled je jako nalikovao današnjim crncima. Do Adama su se reproducirali i širili u nizinama i gustim šumama, ali se nikad nisu nastanjivali u planinama. 

727.      Za vrijeme Adama, čime započinje šesti period, Zemlja je dijelom opet morala proći kroz velike promjene uz pomoć vatre i vode, za vrijeme čega je opisana generacija pred-Adamovaca, zajedno sa njihovim domaćim životinjama skoro u potpunosti nestala, baš kao i mnoge šume i druge životinje koje su bile u njima, koje nisu mogle biti smatrane domaćim životinjama. Samo je nekoliko vrsta ptica preživjelo, a također i životinje na planinama i u vodama Zemlje.

728.      Opisani prethistorijski ljudi su tu i tamo preživjeli, ali brojevno samo nekolicina, te su živjeli sa Adamovcima u Aziji sve do vremena Noe. Bilo kako bilo, oni su polako izumirali pošto nisu mogli pronaći odgovarajuću hranu za sebe. No ipak, u nekoliko predjela na dalekom jugu Afrike i na nekoliko velikih otoka ogromne Zemlje se i dalje može pronaći nekoliko potomaka u propadanju iz tog petog perioda. Oni su bilo kako bilo i dalje potpuno divlji, iako su tu i tamo prihvatili nešto višu civilizaciju od Kainovih potomaka. Oni mogu biti uvježbani za raznorazne zadaće, ali u stvari ne mogu misliti ništa od sebe. Neki od njih su bolji, pošto su proizašli iz miješanja sa Kainovcima a poslije i sa Lamehitima, ali i oni također nisu spremni za viši i dublji duhovni razvoj.

729.      Ova vrsta ljudi će i daje ostati još dugo vremena na tim mjestima gdje su i sada i reproducirat će se te će od Adamovaca konačno usvojiti od višu civilizaciju. No na taj način oni i dalje neće postati veliki ljudi. To su sada pred-Adamovci iz petog pripremnog perioda razvoja zemlje.

730.      Na početku ovog perioda je Zemlja također dobila i mjesec kao svog saputnika i kao regulatora svoje vrtnje oko sunca i oko svoje vlastite osi. Naravno, mjesec nije odmah imao oblik kakav ima sada. Prije nego je poprimio taj svoj oblik, on je također morao proći kroz velike olujne periode, koji bilo kako bilo nisu trajali toliko dugo kao oni na Zemlji. 

731.      Ali ne pitaj Me zašto je za razvoj nebeskog tijela potrebno toliko nezamislivo puno vremena, pošto to leži određeno u Mojoj volji i Mom redu. Ako bi Gospodar vinograda mogao završiti sav posao u jedan trenutak, što bi on onda radio ostatak godine? Inteligentni vlasnik vinograda će podijeliti svoj rad tako da je zaposlen svake godine, dok mu njegove dnevne aktivnosti uvijek daju novu radost. Gledajte, tako je slučaj i sa Mnom, jer Ja sam u cijeloj beskonačnosti vječno naj-aktivnije, a stoga i naj-sretnije Biće. 

732.      Kada u proljeće, djeca oca porodice vide cvjetove trešnjina, šljivina, kruškina i jabukova stabla u vrtu, oni se onda uistinu raduju zbog toga, ali oni bi htjeli odmah vidjeti i kušati zreo plod umjesto samo uživati u prekrasnom cvijetu. No mudri otac kaže svojoj i dalje nestrpljivoj djeci: ’Samo budite strpljivi moja draga djeco. Sve na ovom svijetu treba svoje vrijeme prema Božjem redu, i sve u njemu sazrijeva. Zato i vi također budite strpljivi. I ova stabla u cvatu će u periodu od nekoliko mjeseci biti puna zrelih i slatkih plodova, a mi ćemo ih onda pojesti zajedno sa našim Ocem Nebeskim.’ To će onda uvjeriti djecu. 

733.      A tako i vi možete biti uvjereni, čak ako svugdje na ovoj Zemlji i dalje ne možete vidjeti potpuno zrele plodove Moga učenja. Oni će u pravo vrijeme zasigurno dozrijeti. Jer vi sa sigurnošću možete zamisliti kako Ja nisam posadio među vama živo sjeme Moje Riječi za ništa i uzalud. Bilo kako bilo, potpuno dozrijevanje se ne može dogoditi u jedan dan. 

734.      Gledajte, kada je prema Mome redu, već i za stablo potrebno određeno vrijeme, onda je zasigurno, prema tom istom redu, za zemlju potrebno još više vremena. Jer nije dovoljno da je planeta samo prisutna u velikom eteričnom prostoru kao jako velika gomila kamenja, tla i vode, pošto bi takva masa bila u potpunosti mrtva, i na njoj ništa ne bi moglo rasti i živjeti. Već planeta koja mora nositi i hraniti živa stvorenja mora i sama prije toga postati živa. A ono što je za to sasvim nužno je da najprije ona – baš kao i velika životinja – unutarnje organski bude u potpunosti razvijena uz pomoć svakojakih utjecaja i procesa. 

735.      Iako je u svakom nebeskom tijelu koje se razvija – baš kao i u embriju u tijelu majke – već sve prisutno za formiranje potpune i savršene životinjske-organske životne forme, no na početku toga razvoja sve leži kao kaotički izmiješano. Jedino postepeno, dolazi red, a nakon toga i organska živa cjelina. Kako taj red djeluje, Ja znam, jer Ja kao Jedini, u sve instaliram/postavljam temeljni red. Bilo kako bilo, kada budete potpuno u svome duhu, onda ćete također uvidjeti/percipirati (sa svojim otvorenim duhovnim očima) kako taj red djeluje.  

736.      Iz ovih perioda razvoja/sazrijevanja/usavršavanja, koje sam vam sada objasnio što je jednostavnije i jasnije bilo moguće, možete ipak zaključiti i nešto drugo, još preciznije, koji je stvarni razlog zbog kojeg je prorok Mojsije podijelio stvaranje u 6 dana.

737.      Stoga, tih 6 dana su 6 perioda koji su vam bili ukazani, kroz koje svako stvoreno biće mora proći, prvo prirodno a onda dalje – kako je to slučaj sa vama ljudskim bićima – također i za dozrijevanje i usavršavanje svoje duše i svoga duha.

738.      Tek nakon toga dolazi sedmi period odmora, a to je najsretniji vječni život. Taj sedmi period se zove ’odmor’ jer u njemu više nema prisile, nema više suda i nema više zabrinjavajućih briga koje vrše pritisak na usavršeni duh. Njegovo se postojanje vječno mijenja u potpunu silu znanja, pronicljivosti i potpuno slobodne volje. 

739.      I reci sad, Moj dragi Markuse, kako si razumio ovo Moje objašnjenje?’ 

740.     Na to Markus, koji je u potpunosti bio zaprepašten, reče: ’Gospodine i Učitelju od vječnosti, Ja, a nadam se i drugi, smo jako dobro razumjeli Tvoje dobro-stivo/dobro-hotno (literalno: ’meka srca’) objašnjenje. Ali u nas i dalje ne postoji potpuno-prožimajuće razumijevanje, pošto nam nedostaje točno ono na što si nam Ti ukazao. No ipak, mi smo u sebe primili toliku jasnoću da sada na prvom mjestu znamo što nam je za misliti o ostacima koji su bili pronađeni u dubini Zemlje i kako su oni dospijeli na tu veliku dubinu, naime, učestalim periodičkim procesima promjene Zemlje i posljedičnim amo i tamo kretanjem mora, i drugo, bar sam razumio što je veliki prorok Mojsije ukazao sa svojih ’zakritih’ 6 dana stvaranja. A to je za nas dovoljno u ovom trenutku, i sad možemo čekati u tišini sve dok našim vlastitim duhovnim savršenstvom/usavršavanjem o tome ne naučimo više. No ja također razumijem da je ovo učenje, a tako će i ostati, samo za manjinu. 

741.      No ipak ostaje još jedno pitanje – bar što se mene tiče – i, Gospodine i Učitelju, budi molim te toliko milostiv da te ovime još mogu gnjaviti ovaj jedan put.’ 

742.      Ja rekoh: ’Ti znaš da te Ja radosno slušam. Zato možeš jednostavno (iz)reći.’ 

743.      Rimljanin Markus reče: ’Gospodine i Učitelju, iako su spomenuti pred-Adamovci bili obdareni samo sa određenom vrstom instinktivne inteligencije i sa samo malo slobodne volje, oni su također imali i duše koje kao takve nisu bile smrtne, već može biti promjenjive. E sad, što je sa tim dušama? Gdje su i što su one sada u ovom šestom periodu Zemlje, i što se sa njima nakon toga može dogoditi? Naravno, mi bi mogli reći kako ovo pitanje doseže predaleko i kako je nepoželjno, ali pošto sam ja i dalje Rimljanin koji je gorljiv u želji da sazna, i nikako nisam uspavani Židov, ja te tražim da također i ovo pitanje uzmeš u obzir kao pozitivno i da mi i na njega daš kratak odgovor.’  

744.      Rekoh Ja: ’O da, zašto to ne bi i učinio? Mi i dalje imamo dovoljno vremena za to. Stoga me slušaj (so you can easily listen to Me). Gledaj, ako već i duše kamenja, biljaka i životinja nastavljaju živjeti, a u stanju u kojem su slobodne od materije se mogu, recimo to tako, već promijeniti u ljudsku dušu na način da se ujedine jedna sa drugom, te na taj način mogu postati istinski čovjek u tijelu ljudskoga bića, onda će i duše pred-Adamovaca zasigurno nastaviti živjeti, baš kao što će i duše ljudi svih drugih svijetova u beskrajnom svemiru stvaranja nastaviti živjeti do u vječnost.  

745.      Kao duše koje žive u duhovnom kraljevstvu, oni su dovedeni, na ovo ili ono veliko nebesko tijelo – što će reći na mjesto koje im u duhovnom smislu korespondira – do dubljeg znanja o Bogu i Njegovoj moći i mudrosti. I tako, oni nastavljaju svoj život jako sretni i mogu također postati sve sretniji i sretniji. No, bilo bi besmisleno reći ti također gdje u ovoj nebeskoj planetarnoj školjci postoji takvo nebesko tijelo, pošto ti takvo nebesko tijelo ne možeš vidjeti sa svojim čulima, a sve dok se u potpunosti ne preporodiš u svome duhu ne postoji način uz pomoć kojeg bi ti za vrijeme tvoga fizičkog života sebe mogao uvjeriti da to nebesko tijelo zaista izgleda baš onako kakvim bi ti ga Ja opisao. Stoga, do tog vremena, ti bi trebao biti sretan/zadovoljan sa ovime što sam ti rekao: U kući Moga Oca postoji mnoštvo stanova (= mnoge škole usavršavanja; Ivan 14:2). Kada budeš u Mome Kraljevstvu, sve će ti postati jasno. Da li si Me razumio?’                         

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/69:3-10/74:6’  J.Lorber

746.      Ovakva/e objava/e, tj. pojava ove/ovakve svjesnosti/kvalitete uma (duhovna pozadina ove situacije), čega je (dosadašnji) tekst (kao i sam nastavak) ovog pod-subjekta utjelovljenje, je u nastavku Izajinog proročanstva o Egiptu opisana na ovaj način:

747.      ’U onaj će se dan (dan = stanje; ovdje kao i svugdje u Riječi ’ovaj dan’ ili ’u taj dan’ označava Gospodinov dolazak, ovdje prisustvo Božanske istine u životu/umu pojedinca; vidi E.Swedenborg ’Doktrina o Gospodinu za Novi Jeruzalem – 4’) u zemlji Egipatskoj (u prirodnom umu) pet (će mnoge; ’5’ = ’mnogo’ ili ’nešto’) gradova (doktrinalne istine) što govori usnom Kananskom [biti sukladne, tj. slagat će se sa doktrinom duhovne crkve; ’Dogodit će se promjena, i pojavit će se nauka oslobođena neistine koja će biti kompatibilna sa Mojim učenjem.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evandjelje – 11/90:11’ J.Lorber] zakleti Jahvi nad Vojskama (to činjenično znanje će tada biti od koristi mnogim ljudima nakon što budu podučeni o Gospodinovim duhovnim istinama/o istinskom stanju stvari), svaki od njih (Hrvatska Biblija, izdanje ’Kršćanske sadašnjosti – 1999’, daje ’jedan od njih’ no to je krivi prijevod) će se zvati grad sunca (to znači da će nakon toga sve činjenice u prirodnom umu, a samim time i prirodan um, biti ’obasjane’ ili ’prožete’ toplinom ljubavi prema bližnjem i svjetlom istina vjere koje izviru iz Gospodina, Duhovnog Sunca; demonstracija ovoga, imenom, ’kako činjenice dobivene naučnim istraživanjem mogu poslužiti da se u njih ’ulijeva’ duhovno i racionalno razumijevanje’ te kako da sve to bude prožeto najdubljim štovanjem i ljubavlju prema Stvoritelju i svakom Njegovom stvorenju, slijedi odmah niže u nastavku ovoga teksta).

748.      U onaj dan će oltar Jahvin biti usred zemlje Egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove (u takvom stanju čovjek obožava/klanja se Gospodinu u ljubavi i vjeri/oltar sa svime što je u njegovu prirodnu umu; primjerice, ’naučna činjenica’ da je životinjski svijet jedna ’mesarnica’, što je ideja dobijena čulnom evidencijom i pohranjena u prirodnom umu, neće biti tumačena na način kako je to činio C.Darwin, ili kako to danas čine evolucionisti, znači kao dokaz o nepostojanju Boga, štoviše, baš ta činjenica će biti iskorištena kao dokaz Božje ljubavi i kao takova, znači duhovno shvaćena, uzrokom dubljeg i istinitijeg štovanja Gospodina; i o ovome odmah niže). To će Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedočanstvo u Egipatskoj zemlji. Oni će plakati Jahvi zbog tlačitelja, a On će im poslati Spasitelja i Princa da ih izbavi (predstavlja žalosno stanje prirodnog čovjeka/uma dok je lišen istina i dobara, te recepciju Božanske istine koja ga oslobađa ili ti ga Gospodinov dolazak u čovjekov um koji žudi za svjetlom i dobrotom u vidu ’duhovnog smisla Riječi’; prijevod u već spomenutoj Hrvatskoj Bibliji, KS- 1999, je ovdje sasvim kriv). I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj dan će Egipćani spoznati Jahvu (prirodni um će biti obasjan svjetlom Duhovne istine, u svemu što vidi će čovjek spoznati Gospoda, Njegovu ljubav i mudrost); služit će mu žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete (nakon čega će čovjek služiti Gospodinu tako da živi po istinama iz Riječi, tj. tako što će činiti/vršiti Njegove zapovijedi ljubavi). Jahve će teško udariti Egipćane, udarit će ih i iscjeliti; obratit će se oni Jahvi, i On će ih iscjeliti (ukazuje na kušnje u/pri reformaciji i regeneraciji koje se pojavljuju kao posljedica asimilacije duhovnih istina u život pojedinca, ovdje prirodni život/um te posljedična stanja mira kod obnovljenih). U onaj će dan ići cesta od Egipta (’Egipat’ = prirodni um, čulna evidencija) do Asirije (’Asirija’ = racionalni um, racionalno povezivanje u zaključke), Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju. Egipat i Asirija će služiti Jahvi (na taj način, od takvih/na taj način spoznatih naučnih istina, će se formirati inteligencija, što je Asirija, tj. čovjekovo racionalno). 

749.      U onaj dan će Izrael (’Israel’ = duhovni čovjek/duhovni nivo čovjekova uma), treći sa Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. Jahve nad Vojskama blagoslovit će ga: ’Nek je blagoslovljen, reći će, moj narod Egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael (onda/u takvom čovjeku naučne činjenice, tj. prirodni um, njegovo povezivanje u zaključke/racionalni um te njegova vjera u istinitog Boga postaju jedno/bogolike, tj. djeluju kao jedno; sve u takvom umu bude subjektom Duhovnog Svjetla Božanske Istine, čovjek je tada regeneriran i cijela priroda, cijeli svijet, sve što vidi, bilo ’krvoločno’ ili pak ne, za njega postaje Edenski vrt; feat: E.Swedenborg ’Apokalipsa Objašnjena – 654:7-10’).’   Izaija 19:17-25

750.      Drugim riječima, ovaj tekst/tekst ovog pod-subjekta je/će, u skladu sa Izajinim proročanstvom [ime Izaija, ili Yesh’yahu  (hyevy) na originalnom Hebrejskom, predstavlja ’Jehovino spasenje’; drugim riječima, u tom proroku je glavni subjekt čovjekovo iskupljenje ili, redom, stanje koje je bilo uzrokom Gospodinove inkarnacije, Gospodinova inkarnacija, iz toga proizlazeći čin otkupljenja ljudskog roda/regeneracija čovjeka, i na kraju spasenje], iskoristio/ti marljivo sakupljene prirodne/naučne činjenice (naučni trud J), recimo mjerenja/podatke o starosti zemlje, fosilne ostatke i sl. evolucionističke dokaze ’protiv’ a kreacionističke ’za’ Boga, te je/će od njih stvorio/ti ’racionalnu’ istinu/racionalne zaključke (takvo povezivanje i razmišljanje/teistička evolucija predstavlja ’cesta koja ide iz Egipta do Asirije i obrnuto’; Izaija 19:23) baziranu/e naravno na vjeri i ljubavi u Boga (okupanu/e sa Duhovnim svjetlom Božanske istine), što je ’oltar’ i ’stup’ posred zemlje Egipatske i blagoslov čovjekova prirodna i racionalnog uma te, istovremeno, povezao/ti sva tri nivoa čovjekova uma (vidi ’Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o stupnjevima – 96-100’ te ’Čovjek – unutarnji & vanjski -181-188’), duhovni, racionalni i prirodni/naučni nivo, u jednu kompaktnu i Bogu milu cjelinu [’Kada se pročisti, Moje će se životno učenje jako lako uskladiti/usaglasiti sa naukom, dajući tako čovječanstvu potpuno svjetlo života.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/90:11’ J.Lorber].