U Kristu tjelesno prebiva sva punina Božanstva (Kološanima 2:9)

4/88 [1] Vino je onima oko stola počelo opuštati/olabavljati jezike, i svi su postali poprilično živahni. U svezi Moje ličnosti/persone su bila izrečena različita mišljenja, i moglo bi se reći kako se na toj večeri pojavio prvi (vjerski) raskol. Neki su podržavali mišljenje kako sam Ja u direktnom smislu bio vrhovno Božanstvo; drugi su pak rekli kako sam Ja zasigurno bio vrhovno Božanstvo, ali ne direktno, već indirektno. Drugi su opet rekli da sam s obzirom na Moje krvno porijeklo Ja bio samo Davidov sin (i kao takav) određen za Mesiju Davidovog kraljevstva i (da sam) u tu svrhu obdaren čudesnom moći Davidove a također i Solomonove mudrosti. Drugi su nadalje mislili kako sam Ja bio prvi nebeski anđeo koji sada hoda zemljom u tijelu u pratnji nebeskog pomagača (ovo se odnosi na anđela Rafaela koji je većinu vremena bio u Gospodinovom društvu).

[2] Neki su, zajedno sa nekolicinom Mojih apostola, proglasili kako sam Sin Svevišnjeg. Ja sam (po njima) zasigurno imao iste karakteristike kao i Moj Otac, ali sam bio različita osoba (= jedna osoba Otac, i druga osoba Sin!), i lako bi moglo biti (opet po njima) da je učestalo spominjani Duh Božji naposlijetku bio treća osoba koja u određenim stvarima ima neovisno mišljenje/riječ.

[3] Ovo mišljenje je dijelilo samo nekolicina (na žalost ovo katastrofalno razmišljanje je i dalje razmišljanje većine Kršćana!). Neki su upitali Petra koje je njegovo mišljenje (o svemu tome).

[4] I Petar reče: ‘Kada smo putovali pokrajinom, Gospodin Osobno nas je pitao o tome što ljudi i, naposlijetku, mi sami mislimo o Njemu (u smislu, ‘za Koga Ga smatramo?’). Tom prilikom su bila izrečena različita mišljenja (Matej 16:13, 14) a kad je On, konačno, zapitao mene, ja sam direktno i iz dubine svoga srca rekao: ‘Ti si Sin Svevišnjeg!’ (Matej 16:16) I On je bio u potpunosti zadovoljan sa mojom izjavom/svjedočanstvom nazvavši me čak stijenom na kojoj će On izgraditi Svoju crkvu; i tu crkvu neće osvojiti (neće ju prevladati) vrata pakla (Matej 16:18). Prema tome, On sam je potvrdio moje mišljenje i Ja ne mogu griješiti ako se njega držim poput stijene.’

[5] Ali Ivan se nikako nije slagao sa Petrom pa reče: ‘U Njemu tjelesno obitava/prebiva Božanstvo u svoj Svojoj punini. Pod Sinom, Koji nije – i ne može biti – druga osoba, ja razumijem jedino Njegovo tijelo u onoj mjeri u kojoj je ono sredstvo do cilja ali, gledan(o) kao cjelina (ili ‘ako ga uzmemo kao cjelinu’), On (Sin) je identičan/istoznačan sa Božanstvom koje obitava/prebiva u Njemu u svoj Svojoj punini.

[6] Ili, možete li vi reći kako su moje tijelo i moja duša dvije različite osobe? Zar (to) dvoje (duša i tijelo) ne čine jedno ljudsko biće, mada je duša na početku mog života morala formirati/stvoriti ovo tijelo tako da čovjek u stvari može reći; Duša je sebe obukla sa drugim, materijalnim čovjekom i, stoga je, formirala oko sebe drugoga? Čovjek zaista/zasigurno može reći kako je tijelo sin ili proizvod duše, ali to ne znači da ono/to tijelo predstavlja drugu osobu, niti sa njom (= dušom) a još manje bez nje. Ovo isto se još manje može reći za Duh unutar duše, jer što bi bila duša bez Božanskog duha u njoj? Ona ne bi bila potpuno savršen čovjek sve dok nije u potpunosti prožeta sa njime (= duhom). Tada se ispostavlja (it then happens) kako su duh, duša i tijelo potpuno jedna te ista osoba.

[7] Stoviše, zapisano je: ‘Bog je stvorio čovjeka na Svoju sliku (Postanak 1:27).’ Prema tome, pošto je čovjek kao potpuna slika Božja sa svojim duhom, svojom dušom i svojim tijelom samo jedan čovjek, a ne tri, razumljivo je da Bog, kao najsavršeniji pra-Duh, ‘obučen’ sa jednako savršenom dušom, i/a sada vidljiv pred našim očima (u tijelu kao Isus Krist), može biti samo jedan Bog, nikako trojstvo, odvojeno u tri osobe. – To je moje mišljenje, i iako ja ne tvrdim da sam stijena vjere, ja ću se uvijek njega držati.

[8] Rekoše (na to) svi za Mojim stolom: ‘Ivan je rekao istinu.’

[9] Sada se Petar želi ispraviti i kaže: ‘Da, to je točno ono što sam ja mislio, ali ja nisam toliko okretan da svoje misli brzo izrazim riječima; ovu stvar će svejedno uvijek biti u neku ruku teško shvatiti.’

[10] Ivan će na to: ‘Da i ne. Na tvoj način ju ni jedan čovjek na zemlji neće nikad shvatiti (kako treba), ali, meni se čini, na moj način (hoće i to) sa lakoćom. Gospodin Osobno će sada biti sudac među nama (= prosuditi koji je od nas dvojice u pravu).’

[11] Rekoh Ja: Vjera može učiniti puno, ali ljubav čini sve. Ti si, Simon Juda, zaista stijena vjere što se tiče (= po pitanju vjere), ali Ivan je čisti dijamant kad je riječ o ljubavi i, prema tome, prodire (= ulazi u stvar) dublje od bilo kojeg od vas. On je, prema tome, Moj osobni pisar; on će za Mene mnogo toga morati zapisati što je za vas još zagonetka. Jer u ljubavi poput njegove ima puno mjesta, ali u vjeri ima mjesta samo za nešto određeno/izvjesno i onda – ‘do ovdje i ni koraka dalje!’ Samo vi prionite uz izjavu Moga miljenika; jer on će Me prikazati svijetu Onakvog Kakav uistinu Jesam.’

[12] Uslijed toga se Petar lagano posramio i od tad je uvijek potajno bio malo ljubomoran na Ivana. I to je razlog zašto je Petar, nakon Mojeg uskrsnuća, kada sam mu rekao da Me slijedi i pase Moje ovce (Ivan 21:16, 17), pronašao u Ivanu grešku jer me slijedio bez da mu je bilo rečeno (Ivan 21:20, 21). Zbog toga sam Ja prekorio Petra, obećavajući Ivanu vječni život, – što je među svjetinom uzrokovalo glasine kako ovaj učenik neće nikad umrijeti, čak ni po tijelu (Ivan 21:22, 23).

[13] Pa ipak, Petar je zapitao Ivana kako mu je uvijek uspjevalo pokazati puno dublju pronicljivost od njega, Petra.

[14] Ali Ivan je rekao: ‘Gledaj, kako ja ne živim u tvome srcu, niti ti živiš u mome srcu, ja nemam mjeru kojom bi izmjerio zašto je moje razumijevanje bolje. Ali kao odgovor na tvoje pitanje uzmi ono što je Gospodin upravo naglas izrekao pred svima nama, naime, razliku između vjere i ljubavi. Jedino Gospodin može vidjeti u naša srca – stoga, On će u dlaku znati koja je razlika između tvog i mog (razumijevanja).

[15] Petar je za sad bio zadovoljan sa ovim odgovorom i više nije postavljao nikakva pitanja. U međuvremenu je objed bio gotov i svi smo se ustali i otišli put planina.

Gospodin Isus Krist (Koji je) utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/88:1-15’ J.Lorber