69. Stoga se lako može dogoditi da Kršćanin koji ‘vjeruje’ u sve ‘svete’ likove (!) u sebi ostaje potpuno (duhovno) nerazvijen (čitamo – ‘prirodan’ i stoga, po vrlini ljubavi kojima je prirodni čovjek prožet, u potpunosti ispunjen neistinom i iz nje proizlazećom zloćom!!) i nepromijenjen u svojem najunutarnijem dijelu duše pošto on ‘cijeloga Boga ima izvan sebe’ i ne iskušava/osjeća Ga u svome srcu/duši … ipak, sve se može pronaći izvan čovjeka – u slikama i u riječi, u Crkvi i u Bibliji – ali nikad unutra … premalo (too few) ljudi je iskusilo Božanski lik kao najunutarnije vlasništvo svojih duša. Krist ih susreće jedino iz vani, nikad iz unutrašnjosti vlastite duše.’ C.G.Jung ‘Psihologija & Alkemija’
70. S druge strane, pripadnik Istinske Gospodinove Crkve, Novog Jeruzalema, se prema ovom ‘problemu’ odnosi potpuno drugačije, pošto um Istinskog Kršćanina, predstavljenog u Riječi Božjoj sa apostolom ‘Ivanom’ [Otkrovenje 1:9; ‘Ivan’, učenik kojeg je Gospodin posebice ‘volio’ (Ivan 19:26,27), predstavlja dobro ljubavi prema bližnjem po uzoru na Gospodina; o tome da imena u Riječi predstavljaju/ukazuju na kvalitetu ljubavi & mudrosti onoga što je nazvano, će biti govora, Gospodinu ako se svidi, u jednoj od posebnih rasprava koja će se zvati ‘Imena & Brojevi’] itekako spoznaje da ‘ni na ovoj a ni na nekoj drugoj planeti u svemiru/u beskrajnim nebeskim duhovnim prostorima nema ništa veće, silnije & uzvišenije od ljudskog postojanja koje sa pravom može nositi dostojanstvo imena – Dijete Božje. Svijest Novog Jeruzalema spoznaje kako onaj koji postigne sinovstvo Božje [a on zna/spoznaje da se ono postiže, da ponovimo, tako što čovjek, kroz najveću moguću samo-negaciju i najaktivniju nesebičnu ljubav prema bližnjem, ‘postaje u duhu’, znači unutra/u svojoj volji/životu, istoznačan ili jedno sa Gospodinom; tako što je ‘Božja volja u njemu te on, tako reći živi po/u njoj’; ‘Mojom djecom se mogu smatrati samo oni koji (u svemu) budu slijedili Moj primjer te dobrovoljno nosili svoj križ (Matej 10:38; 16:24; Marko 8:34; Luka 9:23; 14:27) i koji, kao što sam to Ja učinio, da bi dokazali svoju blagost i samo-negaciju/odricanje, ostave sve ovosvjetske užitke daleko iza duhovnog te usvoje kao vodilju Moj princip koji je izražen riječima: ‘Moje Kraljevstvo nije od ovog svijeta!’ Moja djeca ne smiju biti djeca ovoga svijeta! Oni moraju težiti najvišim moralnim standardima koje čovjek može postići. Oni moraju nadvladati svoje strasti kao što sam i Ja to učinio i prihvatiti sa vjerom ono što im pošaljem za njihovo dobro. Oni neće bježati od svijeta kao od opasnosti, već će suditi njegove putove, njegove užitke i kušnje prema njihovoj stvarnoj vrijednosti, tako da ne pokleknu/podlegnu pod njima. Pri mislima, riječima i djelima, oni moraju imati čistu savjest, tako da drugi mogu ne samo vjerovati u njihove riječi, već iste vidjeti i u akciji/djelu. Oni moraju, kako je opisano u Evanđelju (Matej 5:14-16), sijati poput lampe koja izlijeva svoje umirujuće svjetlo daleko iznad svih poteškoća ljudskoga života, – svjetlo ljubavi, povjerenja i opraštanja. Jer jedino ako su oni sami pravedniji, puniji ljubavi (loving) i povjerenja nego mnoga druga grešna (erring) djeca, mogu ostalima služiti kao vodiči/vođe, i jedino na ovaj način mogu, nakon što se kurs njihova života i kušnji završi, potraživati/zahtjevati/polagati pravo na to da ih usvojim i ući u Moje vječno, veliko duhovno kraljevstvo, u Moja nebesa.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Gospodinove Propovijedi – 31’ G.Mayerhofer] u sebi ima tj. postiže/ima mora biti više nego što sva nebesa sadržavaju, štoviše, on u sebi (naglasak na ‘u sebi’) ima beskrajno više.
71. Jer oni koji U SEBI imaju Gospodina (mi ovdje čitamo – NJEGOVU LJUBAV), Boga, vječnoga, beskonačnoga, uistinu iznad svega najuzvišenijeg Boga punog moći, snage i svetosti, kao najvoljenijeg, jedinog istinskoga Oca, su stoga potpuno U NJEMU, naime, u svoj Njegovoj savršenosti, koja je Njegova beskrajna ljubav, milost, mudrost i sila.
Više pročitajte na: “Božja djeca“
