102. Gospod ljubi čovjeka, te žudi za time da živi sa njime; ipak, On ga ne može ljubiti i živjeti sa njime ako nije primljen i ako mu ljubav nije uzvraćena, što je jedini mogući uvjet za sjedinjenje. Iz tog razloga Gospod daje čovjeku slobodu i razum, slobodu misliti i željeti kao sam od sebe, te razum u skladu sa onime što može misliti i željeti. Ljubiti nekoga i biti sa njime sjedinjen a da taj isti ne uzvraća tu ljubav (a da ta ljubav nije uzajamna), nije moguće; niti je moguće ući te ostati sa nekime tko tu ljubav ne uzvraća. Pošto su primanje i uzvraćanje u čovjeku od Gospoda, stoga Gospod kaže:

‘Ostanite u Meni, i Ja u vama.’  Ivan 15:4.

‘Onaj koji ostane u Meni, i Ja u njemu, taj rodi mnogo roda.’  Ivan 15:5.

‘U taj dan ćete znati da Sam Ja u Svom Ocu, a vi u Meni, i Ja u vama.’  Ivan 14:20.

Da je Gospod u istinama i dobrima koje čovjek prima, i koje su u njemu, On također naučava:

‘Ako ostanete u Meni, i ako Moje riječi ostanu u vama… Ako držite Moje zapovijedi, ostat ćete u Mojoj ljubavi.’    Ivan 15:7, 10.

‘Onaj koji ima Moje zapovijedi, i izvršava ih, taj Me ljubi… i Ja ću njega ljubiti… i nastanit ću se kod njega.’    Ivan 14:21, 23.

Stoga Gospod boravi u čovjeku u onome što je Njegovo vlastito, a čovjek u onim stvarima koje su od Gospoda, i stoga u Gospodu.

Više pročitajte na: “XIII. ČOVJEK TREBA ODBACITI OD SEBE ZLA…“