98. Da su Otac i Sin, što će reći, Božansko i Ljudsko, postali ujedinjeni/sjedinjeni u Gospodinu poput duše i tijela, je u sukladnosti sa vjerovanjem (ili ‘temeljnom istinom vjere’) crkve današnjeg vremena, a također i u sukladnosti sa Riječju (= slaže se sa onim što nam je objavljeno u Svetom Pismu). A ipak, jedva pet od/među sto, ili pedeset od/među tisuću (ljudi) to zna (ili ‘zna za to’). To je zbog doktrine (ili ‘uzrok/razlog tome je doktrina’) o opravdavanju (čovjekovom spasenju) jedino putem vjere (što je prije svega doktrina Reformiranih i Evanđeoskih crkava), kojoj se većina svećenstva koji traže ugled/čast/prestiž zbog svoje učenosti (a sve to) sa ciljem stjecanja slave ili bogatstva, posvetila sa velikom gorljivošću, i to do te mjere da je njihov cijeli um zahvaćen i opsjednut sa tom doktrinom. A pošto je ta doktrina, poput duha vina zvanog alkohol, zanijela/opila njihove misli, oni, poput pijanaca, nisu uspjeli vidjeti/uočiti (failed to see) ovu najosnovniju (= suštinsku) istinu crkve, (naime,) da je to bio Jehova Bog Koji je sišao dolje i uzeo na Sebe Ljudsko (tijelo). A ipak, jedino je uz pomoć te unije (= ta unija je jedino sredstvo) omogućeno/moguće čovjekovo sjedinjenje sa Bogom, a sjedinjenjem (ili ‘uz pomoć tog sjedinjenja’), spasenje. Da spasenje ovisi o znanju i priznavanju Boga, to može svatko vidjeti samo ako uzme u obzir (ili ‘ako reflektira na to’) da je Bog Sve u svim stvarima na nebu, a također (ili ‘i prema tome’) Sve u svim stvarima u crkvi, i prema tome Sve u svim stvarima u teologiji.

Ali ovdje će najprije biti ukazano kako je unija/pripojenje Oca i Sina, što će reći, unija/pripojenje Božanskog i Ljudskog u Gospodinu, poput unije/pripojenja između duše i tijela, i nakon toga da je ta/to unija/pripojenje uzajamno/obostrano/međusobno. Unija/pripojenje poput one/onog kakvu/og imaju duša i tijelo je  ustanovljena/utvrđeno u Atanasijevoj Vjeroispovijesti (Athanasian Creed), koja je prihvaćena u cijelom Kršćanskom svijetu kao doktrina u svezi/odnosu na Boga. U njoj mi čitamo slijedeće:

‘Naš Gospodin Isus Krist je Bog i Čovjek; a iako je On Bog i Čovjek, ipak nisu dva, već (samo) jedan Krist. On je jedan, pošto je Božansko uzelo na Sebe (ili ‘pripilo Sebi’) Ljudsko. Zaista, On je u potpunosti jedno, i jedna je Osoba, jer kako (ili ‘kao što’) su duša i tijelo jedan čovjek, (isto) tako su Bog i Čovjek jedan Krist.

Ono što su oni (= učeni svećenici) razumjeli pod ovime je, da je takva/o unija/pripojenje između Sina Božjeg od vječnosti i Sina rođena u vremenu (na svijetu); ali kako/pošto je Bog jedan (ili ‘kako postoji samo jedan Bog’) a ne tri, kada (umjesto toga) razumijemo uniju/pripojenje između jednog jedinog vječnog Boga i Sina rođenog u vremenu (na svijetu), ova doktrina se slaže sa Riječju. U Riječi je rečeno:

‘Da Ga je začeo Jehova Otac.’  Luka 1:34, 35

To je bio izvor/porijeklo (ili ‘ishodište’) Njegove duše i života; stoga On (Gospodin Isus Krist) kaže:

‘Da su On i Otac jedno.’ Ivan 10:30

‘Da onaj koji vidi i poznaje Njega, vidi i poznaje Oca.’  Ivan 14:9

‘Ako bi poznavali Mene poznavali bi također i Mog Oca.’  Ivan 8:19

‘Onaj koji Mene prima prima i Onog Koji Me poslao.’  Ivan 13:20

‘Da je on u Očevim njedrima/grudima.’  Ivan 1:18

‘Da su sve stvari koje ima Otac Njegove.’  Ivan 16:15

‘Da se naziva Vječnim Ocem.’  Izaija 9:6

Da prema tome ima vlast/moć nad svakim tijelom.’  Ivan 17:2

‘I svu moć na nebu i na zemlji.’  Matej 28:18

Iz ovih a također i iz mnogih drugih odlomaka u/iz Riječi se može jasno vidjeti da je unija/pripojenje između Oca i Njega poput unije/pripojenja između duše i tijela. Stoga se On i u Starom Testamentu također često naziva ‘Jehova’, ‘Jehova nad Vojskama’, i ‘Jehova Iskupitelj’.