48. Rekli smo kako te stvari samo izgledaju kao da ekskluzivno pripadaju vjeri. Ali misao u razumijevanju duguje svoj dolazak u postojanje ljubavi koja je u volji, a ta ljubav je bitak misli koja je u razumijevanju, kako je bilo rečeno iznad u pogavlju 43. Jer što god čovjek želi iz svoje ljubavi, on to i želi učiniti, želi misliti, želi razumijeti i želi govoriti; ili, što je ista stvar, što god da čovjek voli iz svoje volje, to on voli činiti, voli misliti, voli razumijeti i govoriti. Štoviše, kada čovjek odbacuje zlo kao grijeh, on je tada u Gospodu, kako je bilo ukazano gore, i Gospod čini sve stvari. Stoga je Gospod rekao onima koji su Ga pitali što im je činiti da njihova djela budu u Bogu:

‘Ovo je djelo Božje, da vjerujete u Onoga Koga je On poslao.’  Ivan 6:28, 29.

Vjerovati u Gospoda se ne sastoji jedino u tome da čovjek vjeruje kako On jest, već također i u životu koji je u skladu sa Njegovom Riječju, kako On naučava na drugim mjestima.

49. Da oni koji su u zlu nemaju vjeru, bez obzira koliko oni zamišljali kako ju imaju, je u više slučajeva bilo ukazano u duhovnom svijetu. Oni su bili dovedeni u nebesku zajednicu iz koje je duhovni princip vjere anđela koji žive u toj zajednici ušao u unutrašnjosti vjere onih koji su tu bili dovedeni; i na taj način su anđeli percipirali da oni u sebi imaju samo prirodni i izvanjski princip vjere a nikako duhovni ili unutarnji princip, tako da su te osobe same priznale da u njima nema ničeg od vjere, te da su u svijetu sebe uvjerili kako se vjerovanje ili pak posjedovanje vjere sastoji u razmišljanju kako je neka stvar istinita, bez obzira na razloge (temelje) takvog razmišljanja. No, vjera onih ljudi koji nisu bili u zlu se ispostavila (percipirala) kao nešto sasvim drugačije.

Više pročitajte na: “V. U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE ZLA…“