Gospodovo objašnjenje u svezi ‘jedenja Njegovog tijela i pijenja Njegove krvi’
9/73 [1] Sada su učenici rekli: ‘Gospode i Učitelju, ova lekcija koju Si nam dao se može vrlo dobro razumjeti, ali jednom u Capernaumu gdje Te pratilo toliko puno ljudi iz svih predjela oko Jeruzalema a kada si dao sličnu instrukciju o jedenju Tvoga tijela i ispijanju Tvoje krvi, to je jasno bilo teško učenje, naime za ljude koji nisu razumjeli Tvoju jednostavnu, čistu riječ kako treba biti shvaćena u skladu sa njezinim istinskim značenjem, i to je razlog zašto Te toliko puno ondašnjih učenika napustilo (Ivan 6:25-66). Ni mi sami ga najprije nismo razumjeli, ali nam je gostioničar, koji nikad nije bio Tvoj učenik, dao objašnjenje. I ako mi sada usporedimo to učenje sa ovim, značenje mu je isto ovo koje si nam sada vrlo razumljivo i sasvim jasno objasnio. Da li smo u pravu ili ne?’
[2] Rekoh Ja: ‘Zaista, jer kruh i tijelo su jedno te isto, baš kao vino i krv, i tkogod će u/po Mojoj Riječi jesti kruh sa Neba i piti vino života djelujući u skladu sa tom riječju, time vršiti djela istinske, naj-nesebičnije ljubavi prema Bogu i svom bližnjem, on će također jesti Moje tijelo i piti Moju krv, jer kao što se materijalni/tvarni kruh kojega ljudi pojedu u čovjeku promijeni u meso a vino koje je ispijeno promjeni u krv, tako će također u čovjekovoj duši kruh Moje Riječi biti promijenjen u meso i vino aktivne ljubavi će biti promijenjeno u krv.
[3] Ali kada kažem: ‘Tkogod će jesti Moje tijelo’, onda je time također naznačeno da on Moju Riječ nije samo uzeo/primio u svoju memoriju i svoje mozgove (misli se naravno na dvije moždane polutke), već istovremeno također u svoje srce, koje je – kako je već rečeno – želudac duše, i on je također učinio isto sa vinom aktivne ljubavi, koje time više nije vino nego već krv života, pošto su pamćenje i razum u čovjeka u odnosu na srce, isto što i usta u odnosu na fizički želudac. Sve dok je materijalni/tvarni kruh i dalje u ustima između zuba on još nije tijelo već kruh, ali kada je sažvakan i dođe u želudac i tamo je promiješan sa želučanim sokovima, onda je on, njegovih finih čestica što se tiče, već tijelo, pošto korespondira sa tijelom. Tako je također i sa vinom ili vodom, koja zasigurno sadržava supstance vina, jer bi bez vode, koju Zemlja nosi da bi hranila biljke i životinje, vinova loza umrla. Sve dok se vino drži u ustima ono se neće promijeniti u krv. Međutim, u želucu će vrlo brzo biti promijenjeno u nju.
[4] Zato tkogod čuje Moju riječ i drži je u memoriji, drži kruh u ustima duše. Kada on ozbiljno započne razmišljati o njoj koristeći svoj razum, on žvače kruh sa zubima duše, pošto je razum sa dušu (isto) što su zubi u ustima za fizičkog čovjeka.
[5] Kada je Moj kruh, stoga Moje učenje, sažvakano razumom, ili bilo shvaćeno i prihvaćeno kao potpuna istina, ono onda također mora biti prihvaćeno u srce od strane ljubavi prema istini, i od strane čvrste volje mora biti promijenjeno u djela. Kada se to dogodi, onda se riječ promijenila u tijelo i putem ozbiljne odlučne volje u krv duše, što je Moj Duh u njoj, bez kojeg bi duša bila mrtva isto kao i tijelo bez krvi.
[6] Ozbiljna odlučna volja korespondira sa dobrom probavnom sposobnošću fizičkog želuca putem koje se cijelo tijelo održava zdravim i snažnim. Kada je probavna moć želuca slaba, onda je cijelo tijelo već bolesno i slabo i razbolit će se čak od najbolje i najčišće hrane.
[7] Isto se događa duši u čijem srcu je volja za transformiranje učenja u djela postala oslabljena. Ona ne ostvaruje potpunu, zdravu, duhovnu silu, podijeljena je, lako pada u raznorazne sumnje i prigovaranja, te jednom kuša ovu a onda opet drugu vrstu hrane da bi vidjela da li možda ta neće imati bolji i više snažeći efekt. Ali time duša, koja je jednom postala pomalo/donekle bolesna, i dalje nije u potpunosti pomognuta. ‘Da’, vi se(be) pitate, ‘zar se bolesnoj duši onda više ne može pomoći?’ ‘O da’, kažem Ja, ‘Ali kako?’
Više pročitajte na: “KAKO KRALJESTVO BOŽJE DOLAZI KA I U LJUDIMA?“
