Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

80:8,9,11

Print Friendly, PDF & Email

654 [4] Ali prije nego mi ovo dokažemo iz Riječi treba biti poznato da svaki čovjek ima jedno unutarnje koje vidi iz nebeskog svjetla, koje se naziva unutarnji-duhovni čovjek, ili unutarnji-duhovni um, i izvanjsko koje vidi iz svjetla svijeta, koje se naziva izvanjski-prirodni čovjek, ili izvanjski-prirodni um. Kod svakog čovjeka crkve unutarnje mora biti sjedinjeno sa izvanjskim, ili unutarnji-duhovni čovjek sa izvanjskim-prirodnim čovjekom; i kada su oni sjedinjeni, onda duhovni čovjek, budući je na nebeskom svjetlu, ima prevlast nad prirodnim čovjekom, koji je na svjetlu svijeta, i vlada kako gospodar vlada nad njegovim slugom, i podučava ga kao učitelj njegove učenike. Čovjek je čovjek crkve i jedan anđeo iz ovog sjedinjenja. Ali kada prirodan čovjek nije sjedinjen sa duhovnim, i njemu podređen, kako je posebice slučaj kada je duhovan čovjek zatvoren – a on je zatvoren kod onih koji negiraju Božanske stvari Riječi i crkve, jer takvi ne vide ništa iz nebeskog svjetla – onda je prirodni čovjek u sljepilu po pitanju duhovnih stvari, i posredstvom njegovog racionalnog izopačuje/krivo tumači sve istine crkve, i posredstvom njegovih ideja ih okreće u neistine. Pitanje sjedinjenja duhovnog čovjeka sa prirodnim, i razdvajanje prirodnog čovjeka od duhovnog, je puno obrađivano u Riječi, posebice gdje se govori o Egiptu, budući Egipat predstavlja prirodnog čovjeka u obadva značenja, i kada je sjedinjen sa duhovnim čovjekom, i kada je od njega razdvojen. A gdje je obrađivan prirodan čovjek razdvojen od duhovnog, Egipat je cenzuriran i odbačen;

[74] Kvaliteta prirodnog čovjeka, kada je podređen duhovnom, i kada je razdvojen od njega, je potpuno opisana u unutarnjem značenju Izlaska. Kvaliteta prirodnog čovjeka kada je podređen, i time sjedinjen sa duhovnim, je opisana gdje se obrađuje Josip i sinovi Izraelski pozvani onamo od strane Josipa, i boravak u zemlji Gošen, koja je bila najbolja od svih zemalja Egipatskih. Gdje je obrađivan Josip, prevlast Gospoda nad prirodnim čovjekom je opisana, jer ‘Josipom’, u duhovnom značenju, je naznačen Gospod, a ‘Egiptom’ prirodan čovjek, a ‘sinovima Izraelskim’ duhovni čovjek. Ali nakon toga kvaliteta prirodnog čovjeka, kada je razdvojen od duhovnog, je opisana sa Faraonovim prisiljavanjem Izraela da teško služi; a njegovo opustošenje naknadno u pogledu istina i dobara crkve je opisano sa čudesima tamo izvršenim, koja su bila toliko puno pošasti; i konačno, njegovo uništenje, sa utapljanjem Faraona i sve njegove vojske u Crvenom Moru.

[5] A budući Egipat, u širem značenju, predstavlja prirodnog čovjeka, prema tome Egipat također predstavlja istinsko naučno i lažno naučno, jer istine i neistine u prirodnom čovjeku se nazivaju naučno. A budući su istinsko i lažno naučno predstavljeni sa Egiptom, vjera je također njime predstavljena, a budući je vjera od istine, a istina je od vjere, prema tome je vjera sjedinjena sa dobročinstvom također predstavljena sa Egiptom u dobrom značenju, i vjera razdvojena od dobročinstva u lošem značenju. Jer vjera je sjedinjena sa dobročinstvom kada je duhovni čovjek sjedinjen sa prirodnim, i onda Egipat predstavlja istinsko naučno; ali vjera je razdvojena od dobročinstva kada je prirodan čovjek razdvojen od duhovnog, i onda Egipat predstavlja lažno naučno. Jer kada je prirodan čovjek razdvojen od duhovnog čovjeka onda čovjek nema istina, i ako vadi istine iz Riječi, ili iz doktrine crkve, on ih ipak falsificira pomoću ideja njegova razmišljanja; prema tome sva istina kod takvog čovjeka crkve postaje neistina. 

[6] Toliko o značenju Egipta u Riječi. Sada će stoga biti najprije dokazano iz same Riječi da Egipat predstavlja prirodnog čovjeka sjedinjenog sa duhovnim, ili naučno oživljeno pomoću upliva duhovnog svjetla, ili, što je isto, vjeru sjedinjenu sa dobročinstvom, što je u sebi vjera. Nakon toga će biti dokazano da Egipat, u protivnom značenju, predstavlja prirodnog čovjeka razdvojenog od duhovnog, ili naučno neoživljeno pomoću upliva duhovnog života, ili, što je ista stvar, vjeru razdvojenu od dobročinstva, koja u sebi nije vjera. Da Egipat predstavlja prirodnog čovjeka sjedinjenog sa duhovnim, također naučno oživljeno pomoću upliva duhovnog svjetla, koje je u sebi istinsko naučno, ili istina prirodnog čovjeka, i što je isto, vjeru sjedinjenu sa dobročinstvom, koja je u sebi vjera, je očigledno iz sljedećih odlomaka:

[15] Svaki čovjek u kojem se crkva treba usaditi mora najprije biti podučen o činjenicama, jer ukoliko prirodni čovjek nije podučen posredstvom činjenica, čovjek ne može postati racionalan, a ako on ne postane racionalan on ne može postati duhovan, jer čovjekovo racionalno sebe sjedinjuje sa jedne strane sa duhovnim, to jest, sa nebom, a s druge strane sa prirodnim, to jest, sa svijetom. Iz ovog razloga i budući je crkva trebala biti ustanovljena među sinovima Izraela prema tome je kod njih najprije trebao biti podučen prirodni čovjek, to jest, u istinama prirodno i također naučno shvaćenima.

Kako bi ovo moglo biti reprezenirano i predstavljeno, dogodilo se da je Abraham, čije je potomstvo trebalo reprezentirati (Kristovu) crkvu, a on sam da bude njezina glava (jer u najvišem smislu ‘Abraham’ je Krist), putovao u Egipat sa njegovom ženom, i tamo boravio jedno vrijeme (Postanak 12:10, i naknadni stihovi); i nakon toga, Jakov sa njegovim sinovima, koji su se onda nazvali sinovima Izraelskim, je po zapovjedi otišao u Egipat, i boravio u Gošenu, koji je bio najbolji kraj u Egiptu, i ostao tamo dugo vremena (Postanak 46, i naknadna poglavlja).

[16] Ovo je bilo učinjeno sa namjerom da bi oni mogli najprije biti podučeni u istinama naučno i prirodno, prije nego budu podučeni duhovno. Jer po istinama naučno i prirodno shvaćenima svatko za sebe priskrbljuje racionalno u koje duhovno može utjecati i postati djelotvorno; jer čovjek prima nebesko svjetlo, koje je duhovno svjetlo, kroz racionalno, koje pripada njegovom razumijevanju, i kroz racionalno prosvjetljeno od duhovnog on razmatra/pregledava znanja i naučne činjenice, odabirući takve koje su u slaganju sa istinskim istinama i dobrima neba i crkve, koji su duhovni, i odbacuje one koji se ne slažu. Tako čovjek u sebi ustanovljava crkvu. To je razlog zašto je rečeno o Abrahamu i Jakovu kako su zbog gladi u zemlji Kananskoj oni otišli u Egipat da bi tamo privremeno boravili; rečeno je ‘naračun gladi’, budući ‘glad’ pretpostavlja manjak/nedostatak znanja o istini i dobru, i također vatrenu žudnju za njima, a ‘privremeno boraviti’, u Riječi, predstavlja ‘biti podučen’.

[17] Iz ovog je očigledno što je naznačeno ovim riječima u Davidovim Psalmima: 

‘Ti uzrokova da vinova loza izađe iz Egipta, narode si istjerao, a nju zasadio. Ti si joj tlo očistio, i učinio da pusti korijenje, tako da je napunila zemlju; poslao si mladice njezine do mora, i njezine male grančice do Rijeke.’  Psalmi 80:8, 9, 11

‘Vinova loza iz Egipta’ predstavlja crkvu, koju su sinovi Izraelski reprezentirali. ‘Tjeranjem naroda’ je predstavljeno izbacivanje zala iz prirodnog čovjeka, koji su izbačeni posredstvom istina; ‘zasađivanjem, čišćenjem tla, i činjenjem da pusti korijena’, je predstavljeno podučavanje u skladu sa redom, to jest usađivanje znanja i naučnih činjenica, onda da bude u divljini i bude kušana, i nakon toga da bude uvedena u zemlju Kanansku, tj., u crkvu; ove stvari su predstavljene u njihovom redu sa ‘zasadio si je, počistio si tlo, učinio da pusti korijena, tako da je ispunila zemlju’. Sa ‘slanjem njezinih mladica čak do mora’ je predstavljen rast u inteligenciji i njezin raspon do krajnjih stvari dobra i istine crkve; a ‘slanjem malih grančica do Rijeke’ je predstavljeno ‘do Racionalnog’. Da ‘rijeka’, naime ‘Eufrat’, predstavlja Racionalno se može vidjeti iznad (br. 569)

[18] U Hošei: 

            ‘Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina Svoga.’  (11:1)

‘Izrael’, u duhovnom značenju, predstavlja crkvu, a u najvišem značenju Gospoda, Koji, budući je On sve u nebu, jeste također sve od crkve. A budući su sinovi Izraelski trebali reprezentirati crkvu, a bilo je u skladu sa Božanskim redom da oni najprije trebaju biti podučeni u takvim stvarima koje mogu služiti Racionalnom i posredstvom ovog Duhovnom, oni su najprije putovali u Egipat, i nakon toga su bili odvedeni u pustinju da mogu proći kušnje, i da se prirodni čovjek posredstvom ovih može podložiti. Jer čovjek ne postaje racionalan sve dok se beskorisne i lažne nauke (scientifics) nisu otklonile, i prirodni je čovjek tako pročišćen, što se događa uglavnom posredstvom kušnji.

[19]  Budući ‘Izrael’, u najvišem smislu, naznačava Gospoda, prema tome je također Gospod Osobno, kada je bio djetešce, bio odveden dolje u Egipat, u skladu sa ovim riječima u Mateju:

‘A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi Dijete i majku Njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti Dijete  da ga pogubi. On ustane, uzme noću Dijete i majku Njegovu  te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospod reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina Svoga.’   (2:13-15)

Ovo također predstavlja prvu poduku Gospoda; jer Gospod je bio podučen poput svakog drugog čovjeka, ali vrlinom Njegovog Božanskog On je primio sve stvari više inteligentno i mudro nego svi drugi. Ali ovaj odlazak u Egipat je jedino reprezentirao instrukciju/poduku; jer kako su sve reprezentacije Židovske i Izraelske Crkve gledale u Njega, prema tome ih je On također reprezentirao u Sebi Samome i ostvario ih, je tako je On ispunio sve stvari Zakona. Budući su reprezentacije bile krajnosti neba i crkve, i budući sve prethodne stvari – koje su racionalne, duhovne, i božanstvene stvari – ulaze u krajnosti i u njima su, prema tome je bilo da je Gospod bio u krajnostima posredstvom njih. A budući sva snaga počiva u krajnostima, prema tome je od prvobitnih posredstvom krajnjih On podredio sve paklove, i vratio u red sve stvari na nebesima. Iz ovog razloga cijeli je život Gospoda u svijetu bio reprezentativan, čak također s obzirom na stvari koje su iznijeli Evanđelisti u svezi Njegove muke na križu, koja je reprezentirala kvalitetu crkve u to vrijeme kako je protivna Božanskom, i protivna svim dobrima i istinama neba i crkve.

[20] Iz ovih je stvari očigledno što je naznačeno sa Egiptom, gdje se Crkva koju Gospod treba ustanoviti obrađuje u sljedećim odlomcima.

U Izaiji: 

‘Ovako govori Jehova: “Rad (Hr. Biblija daje ‘radnici’) Egipta i roba (a ovdje ‘trgovci’) Kuša, i Sebejaca (Hr. Biblija daje ‘Sabejaca’, no ovdje nije riječ o ljudima, već o njihovu ‘naporu’ i ‘robi kojom trguju’, budući se ovdje radi stjecanju istina i dobara!), ljudi dugački (Hr. Biblija daje ‘rasta visoka’), prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: ‘Jedino je u tebi (Hr. Biblija daje ‘kod tebe’) Bog, i pored tebe nema drugoga.'”  (45:14)

Ove su stvari rečene o Gospodu, Koji se obrađuje u cijelom ovom poglavlju. Pod ‘radom/trudom Egipatskim’, i ‘robom Kuša (Etiopije) i Sabejaca’, je predstavljen užitak prirodne ljubavi koji nastaje iz stjecanja znanja o istini i dobru; sama ta znanja su predstavljena sa Sabejcima, koji se nazivaju ‘ljudi dugački’ od dobra, jer ‘dužina’ predstavlja dobro i njegovu kvalitetu, a ‘širina’ istinu i njezinu kvalitetu. Da će oni biti nadodani crkvi, te priznati i obožavati Gospoda, je predstavljeno time što će ‘prijeći k tebi, tvoji će biti, i tebi se klanjati.’ Da će prirodni čovjek u njima služiti duhovnome, i time Gospodu, je predstavljeno riječima, ‘za tobom će ići okovani’, jer kaže se da su okovani za one u kojima su žudnje prirodnog čovjeka ograničene; da će priznati Gospoda (Isusa Krista) jedinog za Boga je naznačeno riječima, oni će se ‘Tebi će se moliti, u Tebi je jedino Bog, i pored Tebe nema drugoga.’

[21] U Davidovim Psalmima: 

‘Koji su pretili će doći iz Egipta, Etiopija će pružiti njezine ruke ka Bogu; velikani iz Egipta, Etiopija nek’ pruži ruke Bogu! Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospoda.’ (68:31, 32)

Oni koji su ‘pretili iz Egipta’ predstavljaju narode koji su u osjećaju spram znanja istine, a ‘Etiopija’ predstavlja one koji ih usvajaju iz užitka prirodnog čovjeka. Ovo značenje ‘Etiopije’ je očigledno iz drugih odlomaka u Riječi gdje je spomenuta, kao u Postanku 2:13; Sefaniji 3:5, 9, 10; Danijelu 11:43. Da će narodi primiti dobra i istine neba i crkve od Gospoda je predstavljeno riječima, ‘Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospoda.’

[22] U Hošei: 

‘U slavi će k’o ptica će dohrliti iz Egipta, k’o golubica iz zemlje Asirske, i naselit ću ih po kućama njihovim.’  (11:11)

Ove su stvari također rečene o Gospodu koji će ustanoviti Crkvu među narodima. Rečeno je, ‘ko’ ptica iz Egipta’, budući ptica predstavlja misli od naučnih istina; I ‘k’o golubica iz zemlje Asirske’, budući golubica predstavlja racionalno dobro iz duhovnog, a ‘Asirija’, samo racionalno. Time što će ih ‘naseliti po kućama njihovim’ su predstavljene unutrašnjosti uma formiranog posredstvom istina od dobra, i time sigurne od obuzetosti sa neistinama zla (jer čovjeka, kako smo već bili rekli, mogu maltretirati zli duhovi samo dok je u neistinama).

Spread the Truth