Planeta Zemlja (232-456)

Planeta Zemlja

(Bogo-Čovjek 232- 456)

232.      ‘Od svih nebrojenih perioda stvaranja, i onih koji su prethodili i onih koji će tek doći nakon našeg, jedino je ovaj bio određen da bude onaj u kojem će se On Osobno (= Sâm Gospodin od Vječnosti, tj. Jehova Otac) utjeloviti kao čovjek i, štoviše, jedino je ova nebeska planetarna školjka (shell globe) sa sunčevim sistemom Sirius bila odabrana, i od 200 000 000 sunaca koji se okreću oko nje ni jedno drugo nego naše, i među planetama našeg sunčevog sistema, OVA ZEMLJA je bila odabrana.

(Gospodin:) ‘Jedino je ovaj period stvaranja bio određen, na malom svijetu poput ove Zemlje, da ima Mene u Mojem vječnom praiskonskom Božanskom Biću – za sva stvaranja koja su bila baš kao i za ona koja će zauvijek slijediti – utjelovljenog u konačnoj formi i da bude podučavan od Mene Osobno. Moj cilj nije bio samo stvoriti za sva buduća vremena i vječnosti za Sebe djecu koja će Mi u svemu naličiti, već ih uistinu obrazovati (educate) kroz Svoju Očevu ljubav, tako da bi oni onda bili, zajedno sa Mnom, vladari cijelog svemira. Sa ovim ciljem sam Ja, vječni, beskonačni Bog, odjenuo praiskonski životni centar Mojeg Božanskoga Bića u čovječje tijelo tako da bi vam se mogao ukazati, Mojoj djeci, kao vidljivi i (ruk)opipljivi Otac, te vas Mojim vlastitim ustima poučavati istinskoj Božanskoj ljubavi, mudrosti i sili.” 

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/255:1-4’ J.Lorber

233.      Razmišljajući o izuzetnoj važnosti naše Zemlje i njezinoj jedinstvenoj ulozi u Božjem stvaranju (a gledajući u ’žaljenja-vrijedno-stanje’ u kojem se većina ’zemljana’ nalazi), u učenju pod nazivom ’Itus et reditus’, točnije u njegovom drugom dodatku, sam najavljujući ovaj subjekt uzviknuo: ’Ne malo puta sam ponovio kako je trenutak u kojem živimo neobično važan i kako se pred nas, dragi moji (prijatelji), izlijeva velika Gospodinova milost, jer ne samo da smo imali tu čast roditi se na planeti koja je od svih ostalih planeta u cijelom beskonačnom svemiru bila odabrana da se na njoj jednom u cijeloj vječnosti utjelovi Gospodin Bog, naravno ne bez razloga, već smo imali tu čast da živimo na prostorima gdje se On svojoj djeci objavio u najintimnijem mogućem obliku, kao Brižni Roditelj, kao Otac i Brat, da, Kršćanstvo je ni više ni manje do ’srce’ religijskog tijela ove Zemlje (koja je pak ’srce’ cijelog svemira!), i kroz njega je čovjeku omogućeno da ostvari sinovstvo Božje, da postane u svemu nalik Bogu postojanje, samo kroz njega (razlog tome je da Kršćani imaju/njima je bila objavljena Riječ, koja je ’kruna svih Božjih otkrovenja’, a kroz nju, ’znanje o Gospodinu i posljedična spoznaja kako ’u Njemu punina Božanstva živi tjelesno’ Kološani 2:9; ispravna kontemplacija ove misli je moguća jedino ako čovjek zna da bez otkrovenja od strane Božanstva, Koje se pak svim ljudima na Zemlji otkriva/objavljuje prema njihovoj kvaliteti, čovjek nije u stanju niti saznati nešto o Bogu a bogme Ga ni spoznati! Feat: E.Swedenborg ’Istinska Kršćanska Religija – 11’ ). Na svim drugim mjestima (u svim drugim religijama) čovjek može postići duhovno savršenstvo, tako reći se preporoditi, ali samo na jednom mjestu on može postati Božje dijete, samo na jednom mjestu on može postati Bogolik, a to je Kršćanstvo (ako i sam prođe putem kojeg je Jehova u tijelu, Gospodin Isus Krist, prošao za života na ovoj Zemlji; taj put je, lako je shvatljiva matematika, objavljen i poznat samo Kršćanima).

234.      Da, ljudima ove Zemlje je bila ukazana tolika milost, da na sam njezin pomen, Gospodin obavještava, duhovi na drugim planetama (koji su čuli za nju), odmah saginju svoju glavu te, u dubokom strahopoštovanju, drhte sa cijelim svojim postojanjem [Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Saturn – 42:16’ J.Lorber].

235.      Još dalje, dragi prijatelji i braćo, vi imate tu privilegiju da ste usred ’pustoši kakve nikad nije bilo niti će je ikad više biti’, koja prevladava među ’sagorenim’ crkvama današnjeg Kršćanstva, imali tu čast da vam se predstavi ’kraljica’ svih Božjih crkava, Gospodinova vjerenica, Istinska Kršćanska Crkva, Novi Jeruzalem, da, vama što ovo čitate je upućen ‘poziv’, pozvani ste da se ’popnete’ na ’Svetu Planinu’ (’Sion’ = Božja volja) i da ’slavodobitno’ uđete u ’Sveti Grad’, ’Nebeski Jeruzalem’ (’Jeruzalem’ = doktrina proizašla iz Gospodinom ukazane ljubavi). Stoga/gledajući u sve to vas ja sada na ovom mjestu (ponovno) pitam, svih vas, kako se vi prema svemu tome odnosite, i da li je u vašim životima (osjećajima i mislima, djelima i riječima) prisutna ova spoznaja, da li se na vama vidi veliko, štoviše, ogromno i neizrecivo strahopoštovanje prema trenutku u kojem živite?! Ja ću vam opet otvoreno reći – Ne!!’      Itus et reditus

236.      Baš zbog toga je glavna svrha ovog subjekta/učenja (misli se na’Bogo-Čovjeka’) da ljudima današnjice, a posebice onima koji su zbog ’svinjolikog’ ponašanja (Luka 15:15,16) izgubili svoje ljudsko dostojanstvo, ukaže na veličanstvenost uloge koja im je dodjeljena, na njihovu ’svetu obavezu’ i ’zadatak’ koji ih, riječ je Gospodinova, uzdiže nad svim ostalim stvorenjima u stvorenom svemiru [’Ja sam odabrao vas, ljudska bića, među toliko mnogo drugih bića (u svemiru) da Me prepoznate ne samo kao Najuzvišenijeg Duha, već također i kao Oca te da sa Mnom i kroz Mene pomognete također i ostalim svjetovima pri usavršavanju donoseći im tako nova blaženstva i nove istine. Na taj način (giving of these) će se vaše vlastitio ushićenje povećati, i jedino kao djeca Moje ljubavi ćete iskusiti što znači biti privilegiran od strane svemogućeg Stvoritelja i Gospodara cijelog svemira.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Gospodinove Propovijedi – 41’ G.Mayerhofer]. 

237.      Isto će čovjeku današnjice skrenuti pažnju na to da se Gospodin od Vječnosti, Jehova Stvoritelj, nije ’slučajno’ ili pak bez razloga utjelovio baš na ovoj zemlji, već da je iza svega toga, baš kao i iza svega ostaloga što je učinila Božanska ruka našeg Vječnog Oca, stajao neobično dobar, mudar i uzvišen razlog.

238.      Čujmo stoga što nam Gospodin sâm ima za reći o tom ’sićušnom’ detalju, naime o razlogu zbog kojeg se baš na ovoj planeti, od svih nebrojenih planeta u cijelom svemiru, utjelovio centar Božanske praiskonske suštine, postavši na taj način, za sve ljude koji žive i koji će tek živjeti na njoj, vidljivi, opipljivi i prepoznatljivi Bog.

239.      ’Ja (= govori Božjim duhom ’nadahnuti’ Philopold) sam mišljenja da svaki (pa i) naivan čovjek mora imati neki razlog za kakvu god aktivnost bez obzira koliko ona bila jednostavna, ili on (uopće) ne bi napravio pokret (= ili se on uopće ne bi pokrenuo). Koliko više, onda, čovjek mora očekivati da je Bog, kao vječno jedini istinski i najčišći Svemogući Duh, imao izuzetno važan/relevantan (cogent) razlog da Sebe prisili (ući) u ograničenu tjelesnu formu ljudskoga tijela (flesh) i, prema tome, kao Stvoritelj svih stvari, da postane sudrug Svojim stvorenim bićima poput nas ljudi.

240.      Budući da je već kod nas ljudskih bića jedino ljubav moćna poluga (Njemačka riječ ‘habel’ označava ‘polugu’ ili ‘oprugu’ no njome se u stvari opisuje ‘sredstvo uz pomoću kojeg se nešto postiže’) koja nas nagoni/potiče na koju god akciju, tako je ljubav u Bogu zasigurno bila jedina velika motivacija kroz koju je On u Sebi bio prisiljen to napraviti. Ti, o Gospodine, kao najsvetiji rezultat toga, sada hodaš među nama poučavajući nas da slobodno prepoznamo Tvoju volju u nama, da ju u potpunosti usvojimo/prihvatimo kao naše osobno vlasništvo i onda da djelujemo nezavisno na Tebi prijatan način, o Gospodine.

241.      Ali ovo je ono što ja sasvim prirodno i ljudski osjećam u svom srcu: Ti si jednom, vječnostima unazad, postavio/iznio (set forth) ispred Sebe Svoje ideje/misli kao istinski čvrste forme (o ’stvaranju’ odmah niže u podsubjektu ’Stvaranje-evolucija formi’). Najprije su te forme bile ukočene i krute, poput svega što se sada pojavljuje pred našim osjetilima prividno (kaže ’prividno’ pošto se to tako pričinjava našim ’nesavršenim čulima’) kao potpuno bez života (= misli recimo na kamenje). Iz razdoblja u razdoblje si Ti iz ovih velikih i prividno mrtvih formi razvijao sve mekše životne forme sa više samo-svjesnosti i sa više ili manje slobodnim kretanjem i aktivnošću (i o ’evoluciji formi’ opširnije odmah niže u pod-subjektu pod imenom ’Stvaranje-evolucija formi’). Sve to jesu i bile su samo pripremna škola i preliminarna proba koje vode do potpuno slobodnog života u otuda/iz toga proizašlom potpuno slobodnom čovjeku kojeg si Ti, o Gospodine, obdario sa najvažnijom/glavnom i temeljnom/osnovnom (fundamental) formom Svoga vlastitog temeljnog/osnovnog (fundamental) Bića.

242.      Čovjek je sada bio tu, prepoznavajući sebe i svoju Božansku slobodu, uvelike uživajući u svojem postojanju, svojoj krasnoj formi, i mogao je razlučiti/raspoznati i izbrojiti stvari koje su ga okruživale.

243.      No uskoro je on također počeo tražiti svoje vlastito ishodište (= svoj iskon/izvor) baš kao i (ishodište) stvari koje su mu služile. A kada si Ti, o Gospodine, to vidio, u Svome Božanskom srcu si osjetio radost i dao si mu mogućnost da Te osjeća i da o Tebi misli sve više i više.

244.      Kroz unutarnje tiho i tajno otkrovenje unutar srca sada slobodno postojećeg čovjeka, koji je u svemu bio Tvoja slika/predodžba, Tvoj vječni duh ga je najprije vodio da prepozna kako on, baš kao i sve što ga okružuje, mora biti djelo svemogućeg najuzvišenije mudrog i dobrovoljnog/blagonaklonog Bića. Novi, odličan/izvrstan čovjek je kroz takvu vječno povećavajuću i sve jasnije rastuću spoznaju trebao postati ispunjen ne samo sa najvećim mogućim štovanjem i zadivljenošću prema sve snažnije zapaženom Stvoritelju svih stvari, već također i čeznutljivom ljubavlju za Njime unutar svoga srca i željom da Ga vidi i sa Njime jednom porazgovara, pri tom vjerno spoznajući da njegova velika, poštovanjem i ljubavlju ispunjena ideja o postojanju takvog Najuzvišenijeg Bića nije bila samo isprazna maštarija.

245.      Ta velika čežnja je rasla sve više i više, a sveta želja za Tobom, o Gospodine, je u Tvom duhu unutar čistih i tada još potpuno neiskvarenih srdaca prvog ljudskog para postala sve veća i veća (= pošto svaki čovjek u sebi, u svom najunutarnijem dijelu bića/duše, ima iskru/dijelić Božanskog duha ljubavi).

246.      Ta prva ljudska bića su zasigurno voljela jedno drugo; ali jedno drugo nisu prepoznavali i, stoga je, njihova ljubav prema Tebi, o Gospodine, sjedinjena, stvorila unutar njih uvijek povećavajuće i još sigurnije uvjerenje da mora postojati veliki, sveti i svemogući Stvoritelj, Koji je čovjeka odredio da bude gospodar nad cijelom Zemljom i nad svim stvarima, pošto su se sva druga stvorenja na Zemlji podredila njegovoj volji.

247.      Kada je želja da Te upoznaju, tako reći osobno, dosegla svoju najveću jačinu/intenzitet, Ti si također postao uskomešan (stirred) unutar Svoga Božanskog srca i otvorio si čovjekovo unutarnje oko, stvarajući za trenutak za Sebe eteričnu ljudsku formu pokazujući se na taj način čovjeku koji je žudio za Tobom (= na taj se način, kao anđeo-čovjek, Gospodin ukazivao drevnim ljudima, Židovskim ocima i prorocima sve do materijalnog u-tijelo-vljenja u liku Isusa Krista).

248.      Jedino onda je čovjek vidio veliku svetu istinu i potpunu stvarnost onoga što je osjećao i u Tebi je pronašao veliki užitak, ali također i istinski strah od Tebe Koji si njemu i svim drugim stvarima dao njihovo postojanje.

249.      U to vrijeme je čovjek bio dobar i čist kao sunce; ništa nije uznemiravalo njegova osjetila, a ono što se danas naziva strašću je bilo daleko od njegovog srca.

250.      Ali Ti si, O Gospodine, itekako dobro znao da je samo čovjekova (izvanjska) forma bila oživljena kroz dah Tvoje volje i da je on sada bio u mogućnosti/u stanju započeti rad na svojem unutarnjem razvoju sa ciljem postizavanja slobodne neovisnosti (za vrijeme čitanja, i to ne samo ovog teksta, ne bi trebalo, ako je to ikako moguće, ispuštati iz vida glavni cilj svega stvaranja, a to je ’bogoliko postojanje’ zvano još Dijete Božje, što je postojanje, kako i samo ime govori, koje je u svemu Bogu nalik; kada se na taj način razmišlja, znači ’od centra’ prema ’krajevima’, tj. ’od svrhe’ prema uzrocima i efektima, onda svaki sljedeći uzrok ili pak efekt ’svijetli’ sam od sebe i otkriva svoju pravu suštinu i smisao).

251.      Ti si ga podučio i ukazao mu oba puta, – onaj koji vodi u bogoliku, najslobodniju neovisnost, i drugi koji vodi u postojanje pod sudom koje je, prema tome, u potpunosti ovisno.

252.      Bila je to zapovijed, vjerni putokaz i upitna dvojbena cesta. Da bi zapovijed za novog čovjeka bila ono što je trebala biti, Ti si mu morao dati i kušača koji će ga dražiti/huškati na ne poštivanje zapovijedi, i on bi onda morao iz svoje vlastite najčvršće volje vršiti zapovijed i vjerno je se pridržavati.

253.      Ovo je radilo/funkcioniralo jedno određeno vrijeme; ali Ti Sam si vidio da čovjek kroz striktno poštovanje/izvršavanje ove jedne zapovijedi na kraju ipak ne bi mogao postići taj visoki stupanj potpune neovisnosti kojeg si Ti ispred njega postavio kao gol/cilj.

254.      Da to postigne, čovjek je prije toga trebao biti još dublje i u još većoj mjeri (ili ’još šire’) odvojen od Tebe; on je morao sagriješiti i (potpuno) propasti i jedino onda, u velikoj izoliranosti/odvojenosti od Tebe, marljivo/mučno i pod svakojakim kušnjama i trudovima po/na-novo se sakupiti/oporaviti/ojačati (rally afresh) i potražiti Te sa svojim depresivnim i pokajničkim srcem.

255.      Kada je ovako pali (fallen) čovjek počeo marljivo težiti ’gore’ prema Tebi iz svoje najdublje dubine, Ti si mu ponovno izašao u susret, ukazujući mu Sebe u puno čvršćoj formi naučavajući ga kroz još shvatljivije otkrovenje. Dao si mu veliko obećanje (Izaija 7:14; ’Emanuel’ znači ’Bog sa/među nama’) koje si Ti sada pred našim očima ispunio tako što si postao čovjekov istinski sudrug, tako da on u svim budućim vječnostima može stajati ispred Tebe kao potpuno neovisno biće. Tako bi i Ti Osobno imao veći, uzvišeniji i zasigurno blaženiji užitak da budeš uvijek ispred Svoje djece ali ne kao razasut kroz cijelu vječnost i, stoga, nikad vidljiv i perceptibilan Bog, Gospodin i Otac, već kao vidljivi, dragi Otac Kojeg djeca mogu voljeti, i Koji će osobno voditi svu dobru djecu u Tvoja čudesna nebesa.

256.      Kakva bi to vrsta blaženstva bila za beskonačnog Boga gledati Svoju dragu djecu, dok Ga ona istovremeno nikad ne bi mogla vidjeti na drugi način do kao beskonačno more svjetla? No na taj način si Ti zasigurno pripremio najveće moguće blaženstvo za čovjeka i stoga kao istinski, jedini i naj-voljeniji Otac Svoje djece također i za Sebe.

257.      Jer kakav užitak bi Ti Osobno mogao imati u najboljoj i najčišćoj (ili ’najčišćeg srca’) djeci, znajući da Te oni nikad ne mogu vidjeti ili pak čuti kako govoriš [’I kada je otac više otac, kada on sebe naziva ocem ili kada ga njegova djeca nazivaju ocem? Drukčije, onaj koji bi o sebi rekao: ’Ja sam otac!’, a još nema djece koja bi Ga prepoznala i zvala ocem, ili netko tko dođe svojoj kući a djeca njegova potrče prema njemu zazivajući Ga i govoreći: ’O oče, oče, oče, O dragi oče!’ Recite mi: ’Koji od ova dva oca je po vašem mišljenju VIŠE otac? Vi kažete u vašim srcima: ’Onaj kojeg njegova djeca zovu ocem’. Dakle vi  vidite, vi koji ste i dalje jako bedasti, da  budući da je otac kojeg njegova djeca adresiraju kao oca VIŠE otac nego onaj koji sebe naziva ocem, riječ ’otac’ iz ustiju djece je zasigurno više vrijedna i zasigurno snažnija i moćnija nego ona iz usta očevih osobno! Ili kada ste vi više poučeni i zadovoljni riječju, – kada vi sami sebe nazivate ’ocem’ pred vašom djecom, ili kada vas tako nazivaju vaša djeca, sretna i prepuna najsnažnije ljubavi te potpunog povjerenja? Pošto već i vi u ovome primjećujete/percipirate ogromnu razliku, – što mislite: ’Jesam li Ja možda manje Otac nego što ste to vi?’ O vi koji ste i dalje bedasti, zar još ne uspjevate shvatiti kako vam Ja, po vrlini slobode koja vam je dana za sve vječnosti (Eternities of eternities), želim i priželjkujem jedino najsilnije i najbolje?’  Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Božje Domaćinstvo – 2/82:8-15’ J.Lorber]?

258.      Stoga si ti, O Gospodine, zbog Svoje vlastite i zbog čovjekove koristi/prednosti učinio sve što je u Tvojoj moći da bi čisti (pure) postigli najveću moguću sreću u Tebi i da Ti u njima, također, možeš uživati najveće moguće blaženstvo i sreću [’Ja posjedujem svu moć! Ja sam Gospodin i Stvoritelj, i istovremeno sam Ja vaš Otac, vaš voljeni, uvijek strpljivi Otac Koji jedino u radosti, duhovnim zadovoljstvima i blaženstvu Svoje djece pronalazi Svoje vlastite užitke proslavljene.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Gospodinove Propovijedi – 27’ G.Mayerhofer].

259.      I ako bi se sada svi nebeski anđeli spustili sa nebesa i (ako bi) bili u stanju objaviti drugačiji osnovni/primarni razlog Tvojeg trenutnog, potpunog i čak materijalno formalnog utjelovljenja, Ja više ne bi htio biti ljudsko biće i zaželio bi nestati, ili pak zauvijek biti neka životinja.

260.      Da ti, O Gospodine, nisi imao ljubavi u Sebi, Ti nikad ne bi pozvao u vidljivo i formalno postojanje ni jednu jedinu od Tvojih uzvišenih ideja. Međutim, pošto si Ti u Svome Božanskom srcu u Svojim čudesno uzvišenim i velikim idejama pronašao veliko zadovoljstvo, ljubeći ih čak prije nego su uz pomoć Tvoje beskrajne mudrosti i moći bile pozvane u ’izvanjsko’ vidljivo i formalno postojanje fiksirane kroz Tvoju moć (ponovno otkriva ’tajnu’ stvaranja ’unutar-a-kao/naizgled-izvan’ Božanstva), Ti si bio prisiljen od strane Svoje ljubavi, koja je postala sve više i više usijana i aktivna, dati tim Svojim idejama također postojanje kao neovisno o Tebi i, prema tome, život.

261.      No ovaj život zasigurno nije ništa drugo nego Tvoja najviša, najmoćnija i najčišća Božanska ljubav. Sva stvorena bića dišu izvan i unutar te Tvoje ljubavi, da, njihovo cijelo biće nije ništa drugo nego Tvoja ljubav, i sve forme također nisu ništa drugo nego Tvoja ljubav. Sve što mi čujemo, vidimo, percipiramo, doživljavamo, osjećamo i kušamo nije ništa drugo nego Tvoja ljubav. Bez toga ni jedno sunce nikad ne bi dalo svjetla ijednoj zemlji i grijalo njezina polja tako da ona mogu uroditi plodom.

262.      Ali ako je to sve bilo učinjeno jedino pomoću Tvoje ljubavi sa njezinim uzvišenim praiskonskim idejama, zašto onda da ona (= ta ljubav) ne učini nešto za sebe tako da, u svim bićima stvorenim kroz nju, može u potpunosti ostvariti ono čime je u sebi na samom početku bila prisiljena dati idejama formu i slobodan, neovisan život?

263.      Ja sam sada mišljenja da sam rekao potpunu istinu, iz čega se jasno vidi (= proizlazi) da si Ti, Bog od vječnosti, od Samog Sebe prisiljen, morao iz nužnost postati vremeni čovjek poput nas. I ja takođe vjerujem da sam ovime, u onoj mjeri koliko to dozvoljava ljudska mudrost, odgovorio na Tvoje pitanje u generalnom obliku.’ 

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/182:3-5; 183:2-28’  J.Lorber

264.      Samom procesu ’stvaranja’ (= fiksiranja/materijalizaciji Božanskih misli i ideja) te posljedičnoj ’evoluciji formi’ ili ’procesu u kojem te Božje ’odvojene’ misli napreduju od stanja potpune ovisnosti, zvanog još ’stanje-pod-sudom’, prema Sinovstvu Božjem ili sasvim samostalnom i neovisnom Božjem postojanju, o čemu generalno gledano govori ovo ’otkrovenje’ (Gospodin kroz usta Philopoldova), ćemo se vratiti nešto niže u pod-subjektu pod nazivom ’Stvaranje-evolucija formi’, ovdje ćemo se za sada koncentrirati na ulogu, karakter kao i na uvjete koje nalazimo na planeti za koju Gospodin od vječnosti, Isus Krist Jehova, IZRIČITO kaže kako je JEDINA među svim zemljama koje postoje u cijelom beskrajnom svemiru odabrana da se na njoj ustanovi ’Škola-za-Božju-djecu’, škola koju će svi oni, bez obzira sa koje planete dolazili, tj. bez obzira da li potječu sa ove planete ili su pak došli/bili utjelovljeni sa neke druge planete, morati proći ako žele ući u to najblaženije moguće stanje, stanje potpune slobode i neovisnosti kakvo mogu uživati samo bogolika postojanja, ili ti ga Djeca Božja.

Uvjeti na ’ovoj’ Zemlji

265.      ‘Htio si da se rodim u svijetu koji Te više ne poznaje, na goloj, hladnoj planeti od željeza i gline, u okruženju lopova koji tonu u kontemplaciji vlastitog seksa, gdje smrad masakra biva praćen sa idiotskim laskanjem varalica ljudi. Bacio si me u najcrnju vrućinu vječnog užasa, gdje se čovjek osjeća proboden zubcima strašnog harpuna, te tako proboden visi u besmislu savršene praznine. U svijet gdje je tama odsutnost drugog sunca, gdje su uništene radosne zlatne elipse; Gdje su svjetla jarosna. Gdje je sve sama srž nepravde. Gdje je misaona operacija jedna i beskrajna, te započinje u sumnji a završava u ničemu. Gdje ljudi nisu usamljeni, već su samoća, nisu lišeni/bijedni, već su lišenost/bijeda, nisu prokleti već su prokletstvo. Ja nemam riječi kojima bi opisao nepravedne ponore ovog svijeta, stvorenog Tvojom vlastitom svemogućom negacijom, ovog izoliranog mjesta, drugačijeg, gnusnog, ovog neizmjernog, bunovnog Luciferskog mozga.’    O.V.deL.Milosz ‘Kantik saznanja’

266.      Svakom čovjeku današnjice, ili bar onima koji prate ’vijesti’ (bilo na radiju, bilo na TV-u ili pak čitajući novine : )), će izjava kako je mjesto sa toliko bijede, užasa, pokvarenosti, bezobzirnosti, zla, okrutnosti, krvoprolića, siromaštva, bolesti, nepravde, ružnoće i besmisla, kakvo je zasigurno i bez ikakve dvojbe ova naša Zemlja, odabrano za naj-svetiji i naj-veličanstveniji mogući zadatak, morala u najmanju ruku biti čudna, da, tako ta izjava mora izgledati svakome tko na dati problem gleda svojim prirodnim očima.

267.      No, gledano s druge, nešto duhovnije strane, svaka ’specijalna’ uloga, a posebice ’jedinstveno’ mjesto u Božjem stvaranju kakvog uživa ova planeta, zasigurno pretpostavlja i mora pretpostavljati i ’specijalne’ uvjete, ’posebne’ okolnosti i, tako reći, ’jedinstveno’ uređenje u usporedbi sa ostalim planetama u cijelom Božjem stvaranju.

268.      Poslušajmo zato sada što o tim i takvim ’nepodnošljivim’ uvjetima i ’ne-milim’ okolnostima na ovoj Zemlji ima za reći naš brižni Nebeski Roditelj, Gospodin Isus Krist Jehova (treba imati na umu kako je baš takva izvanjska situacija bila uzrokom da mnogi prirodni ljudi (p)ostanu ateisti, da, baš takva ’okrutnost’ i ’nepodnošljivost’ kakvu svakodnevno srećemo u svijetu je bila uzrokom da mnogi u svojim srcima negiraju postojanje ’dobroga’ Boga):

269.      ’Rekoh Ja: ’Da, da, zaista bi moglo biti drugačije (= misli se na upravo spomenute uvjete na ovoj Zemlji), kao što je drugačije na mnogim drugim svjetovima; ali onda Zemlja ne bi mogla imati sudbinu (= ne bi bila određena) da daje/stvara ona ljudska bića (koja su) odabrana i pozvana da postanu Moja djeca [’Vi, ljudi, zbog čije sam dobrobiti Ja Osobno došao na Zemlju, imate ispred vas veću/važniju misiju nego milijuni ostalih duhova na drugim svjetovima. Jer ne bez razloga i svrhe sam Ja odabrao baš vašu Zemlju i na njoj Moje vlastito poniženje kao primjer Mojem cijelom kraljevstvu duhova. To je razlog takvim uvjetima na Zemlji = razlog zašto ste vi ovdje okruženi sa više kušnji, pošto je cijena vašeg budućeg postojanja veća nego one u mnogih bića na drugim planetama koja kroz njihov proces pročišćavanja i transformiranja idu sporo dok vi, obdareni sa velikim svjetlom Moje Riječi i (Mojim) primjerom (!), možete – uz snažnu volju – jako brzo postići ono za što drugim bićima trebaju nezamislivo duži vremenski periodi.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Gospodinove Propovijedi – 29’ G.Mayerhofer].

270.      Može li istinska, moćna/silna ljubav ikad postati u potpunosti svjesna sama sebe među ljudskim bićima koja su sama čista ljubav? Koji bi objekt za vježbanje strpljenja, poniznosti i blagosti, mogao biti dan ljudima koji su ispunjeni ljubavlju od rođenja?

271.      Da sam Ja obdario prirodu svakog čovjeka sa najvećim mogućim savršenstvom od rođenja, da (on za postizavanje savršenstva) ne mora upotrijebiti svoj vlastiti napor, kakva praksa u životu i kakvo samo-razvijanje bi za njega bilo moguće zamisliti? Za kakvu aktivnost bi se takvi duhovi na kraju mogli koristiti?

272.      Zamislite čovjeka, potpuno razvijenog u fizičkom pogledu koji uvijek uživa stol na kojem su bogato postavljeni najizvrsnija hrana i piće tako da on nikad ne bi patio od gladi ili pak žeđi. Štoviše, on ima i najraskošnije obitavalište i pored toga mentalnu sposobnost gledati, percipirati, uživati i komunicirati sa svime i svakim do u najsitnije detalje, i u svojoj blizini i na velikoj razdaljini, ne susrećući se nikad sa nikakvim poteškoćama (ako malo zastanete na ovom mjestu, neće vam biti teško zaključiti kako je to, ovdje opisano, baš ono čemu svi prirodni i od Boga odvojeni ljudi teže u svojoj prirođenoj ljenosti; u nastavku teksta Gospodin otkriva razloge zbog kojih se takvim ljudima, u njihove ’udobne’ domove, ’ubaci’ pokoja bolest ili pak nesreća; stoga, tko ima uši neka čuje!).

273.      Ja vam govorim: Takav čovjek bi sa Mojim najvećim čudima bio dodirnut kao sa snijegom koji je u Adamovo vrijeme prekrivao planine sa pokrovom vječne nevinosti. Ili možda mislite da bi Meni Moje bezgranično i vječno savršenstvo života išta koristilo i donijelo blaženstva? Zasigurno ne!

274.      Ja osjećam Moje najveće blaženstvo kada imam udjela u unutarnjem napretku/rastu Svoje bezbrojne nesavršene djece, ono počiva u njihovoj rastućoj spoznaji i savršenstvu i proizlazećoj aktivnosti. Ja uvijek dijelim njihovu radost nad bolno postignutim napretkom, i jedino onda kada je Moja beskrajna savršenost sve više i više imitirana i postaje u njima djelomično vidljiva ona dobija/ima svoju ogromnu vrijednost. Znaš/vidiš li ono što ti ovdje pokušavam reći?

275.      Zar misliš da bi Ja ikada stvorio svijet i na njemu živa bića da stvari ne stoje tako? Od vječnosti je to u Meni bila duboka unutarnja potreba, i bez nje ni jedna zemlja ne bi došla u postojanje niti bi bila nastanjena sa svakojakim bićima.

276.      Prema tome, stvari moraju ostati kakve jesu. Ja nisam došao donijeti na Zemlju mir i mrtvu tišinu, već sam došao dati joj mač, borbu i sa njima povećanu aktivnost (!; Matej 10:34). Jer jedino kada je suprostavljena mržnji se ljubav okreće/pretvara u istinsku i živu energiju pred kojom tiha smrt mora pobjeći. Čovječanstvo postaje aktivno i postepeno strpljivo, blago i pokorno Mojoj volji kroz raznorazne nevolje koje ga spopadaju/okružuju sa svih strana. Da neistina zajedno sa svojim gorkim posljedicama nije postojala, kakvu vrijednost bi istina kao takva imala? Tko pali svjetlo usred bijela dana i tko cijeni lampu koja gori dok sunce sjaji na nebu?

277.      Što god je bilo dopušteno i stoga postoji mora služiti (i služi) za napredak čovječanstva. Ipak, svaki proces/tok razvoja pretpostavlja i aktivnost a ona, naizmjenice, motiv i utjecaj (= riječ ‘habel’ koja se ovdje koristi u Njemačkom originalu, u stvari govori o ‘poluzi’ a pri tome se misli na akciju ‘podizanja nečega uz pomoć poluge’; kada to prevedemo na naš jezik i prebacimo u smisao, onda se ovdje radi o ‘utjecaju kojeg netko, ovdje Gospodin, vrši na nekoga, ovdje na čovjeka, da bi ga promijenio = usavršio/pročistio, tj. ‘podignuo’ = uzdignuo na viši nivo postojanja) koji, međutim, cijelo vrijeme moraju biti u potpunom skladu stilom/modusom aktivnosti.

278.      Stoga, sve što je (na ovoj Zemlji) opisano kao suprotno moralnom zakonu ili, drugim riječima, kao loše i zlo, mora biti smatrano kao dozvoljena poluga/dozvoljeni utjecaj (’Kada se, prema tome, kaže da Bog nešto dozvoljava/dopušta, recimo bolest, patnju i preranu smrt ljudi, to ne znači da On to i želi, već da On to ne može spriječiti/otkloniti/izbjeći zbog krajnjeg cilja, koji je ljudsko spasenje. Što god da je učinjeno poradi kraja, naime, spasenja, je u skladu sa zakonima Božje Providnosti. Jer, kako je bilo rečeno/objašnjeno ranije, Božanska Providnost se, imajući ovaj cilj neprestano u vidu, kreće putevima koji su različiti i suprotni čovjekovoj volji. Prema tome, u svakom trenutku njezinog djelovanja i na svakom koraku njezinog napretka/progresa, kada percipira da čovjek odstupa od ovog  kraja, ona ga usmjerava, savija i raspoređuje u skladu sa svojim zakonima izvlačeći/povlačeći ga iz zla i vodeći ga ka dobru. To se ne može učiniti bez da se dozvoli zlo.’ feat: E.Swedenborg ’Božanska Providnost – 234’; oni koji žele znati više o ovoj temi mogu nastaviti čitanje ove knjige sve do 284-og poglavlja) i, posljedično tome, čistome je sve je čisto i dobro. Onome koji je slab i nečist mora biti/izgledati drugačije, pošto je on i dalje u potrebi za mnogim aktivirajućim polugama/utjecajima (hoće reći kako su takvi uvjeti nužni baš zbog ’slabih’ u duhu & ’nečistih’ u ljubavi ne bi li se ’ojačali’ & ’pročistili’, tj. ’usavršili’).’     

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/157, 158’ J.Lorber

279.      ’Ti možeš obići cijelu Zemlju i nećeš otkriti, iz-vanjske pojavnosti što se tiče, ništa drugo osim neprijateljstva među stvorenjima.

280.      Pogledaj na sunce, koje je zasigurno najveći dobročinitelj i za Zemlju i za sva njezina stvorenja, jer kroz njegovo svjetlo i toplinu sve ponovno oživljava, raste i postaje snažno. Vegetacija (u proljeće) niče iz tla kao nova, dajući plodove, svaka biljka po svom redu i svojoj vrsti, a drveće postaje prepuno sokova te daje pupoljke, lišće i cvijeće na čije mjesto će postepeno doći zreo plod.

281.      Jedan ogroman broj letećih insekata najrazličitije vrste je polegao svoja jaja. Sunčevo svjetlo i toplina ih legu i ona ispunjavaju zrak sa nebrojenim malim i većim stvorenjima.

282.      Isto je i sa pticama, ribama u vodi te bezbrojnim životinjama u ovom elementu, a čak i druge životinje i ljudi neizmjerno uživaju sunce. Stoga je sunce, kao što rekoh, zasigurno najveći dobročinitelj ove Zemlje i svih njezinih stvorenja, – no istovremeno je ono također i najveći neprijatelj ove Zemlje i njezinih stvorenja.

283.      Jer gledaj, ne zadugo nakon što je sunce dalo život svemu na Zemlji, ono povećava svoju toplinu i svjetlo, i to do takve mjere da ono u ljeto ponovno ubije/uništi sve što je stvorilo u zimu i proljeće. Tvoja oblast ovdje je sama po sebi jedan primjer za ovo. U drugoj polovici zime sve do prve polovice proljeća, sve pozeleni, i tvoja oblast izgleda kao raj. A što je sada? Jedva da je polovica jeseni a ona je stepa u kojoj rijetko možeš pronaći nešto zeleno. Sve je uvenuto i mrtvo. A ako odeš u Afriku, ili u južni dio Arabije, onda ćeš morati putovati mnogo dana prije nego ćeš pronaći nešto živo, pošto sunčeva toplina ubija sve što je u zimu možebiti donijela u život. U tzv. umjerenim zonama Zemlje, stvari su više hvale vrijedne, ali onda zime traju puno duže nego ovdje, i biljke i životinje više ne rastu u takvom obilju/mnoštvu kao što to čine u toplim predjelima Zemlje. I tako ćeš svugdje na Zemlji vidjeti da je sunce u jednu ruku najveći dobročinitelj Zemlje, ali u drugu ruku njezin najveći neprijatelj. Čak je more u toplijim zonama manje popunjeno sa ribama i drugim morskim životinjama kada sunce razvije svoju najveću snagu. Oni bježe dalje na sjever ili više na jug, u ovisnosti da li sunce razvija svoju najveću toplinu u ovoj ili onoj hemisferi.  

284.      I gledaj, u kakvom je odnosu sunce prema Zemlji, u takvom su međusobnom odnosu više manje sva stvorenja (ili ‘relacija/odnos kakvog imate između sunca i zemlje prevladava više manje među svim stvorenjima’) na ovoj Zemlji.

285.      Takav je na primjer slučaj već i kod prirodnih elemenata. Zar nije voda, pored sunca, jedan od najvećih dobročinitelja na Zemlji? Zar svaki farmer ne žudi za blagoslovljenom kišom kada njegova polja, livade i vrtovi postanu suhi? A kada dođe, cijelo stvaranje (i sva stvorenja), tako reći, kliču od radosti.

286.      Ali ako umjesto blagoslovljene kiše jedan za drugim dođu teški prolomi oblaka, onda nitko na cijeloj Zemlji neće slaviti njihovu korisnost pošto će oni sa moćnim bujicama voda uništiti sve što im se nađe na putu, ostavljajući iza sebe velika prostranstva neplodne/nekorisne zemlje koja se ni za stotinu godina neće moći okrenuti u plodno tlo, čak ni uz najveće moguće napore.

287.      Također, različiti vjetrovi su veoma veliki dobročinitelji za tlo ove Zemlje i fizičko zdravlje svih stvorenja; ali kada se oni okrenu (= kada degeneriraju) u velike oluje i orkane, oni mogu donijeti jako malo koristi čovjeku te čine samo štetu, bar sa stajališta ljudskog razuma (= ako gledamo sa ljudske strane/ljudskim razumom) koji nije u stanju vrednovati/procjeniti koliko su ove silovite pojave/fenomeni od velike koristi.

288.      Ovo važi također i za biljke, među kojima ima jako puno plemenitih, no još više običnih (= ne-plemenitih) koje vi nazivate ‘korovom’. Netko tko je posadio pšenicu i ječam u svoje čisto polje će otkriti da se ove dvije plemenite vrste žita razvijaju/da rastu dobro i čisto. Međutim ako neprijatelj dođe za noći te posadi jako puno trave u pšenično i ječmeno polje te se korov rascvjeta/raširi/pojavi među plemenitim žitom, on će ga uskoro uništiti i ugušiti.

289.      Postoje, pored toga, i takve vrste biljaka koje, jednom kada puste korijenje u manjoj ili većoj oblasti, ne dozvoljavaju ni jednoj drugoj vrsti biljke da raste.

290.      Istu stvar možeš vidjeti pred svojim očima kako se događa u životinjskom carstvu. Što se tiče njihova tijela/mesa, jedna životinja služi drugoj za hranu i održavanje. A čovjek, određena vrsta životinje njegova tijela što se tiče, je bio i ostaje najgori predator. Jer gazela ili ovca će pobjeći kada ugledaju vuka, medvjeda, lava, tigra ili neku drugu proždrljivu životinju kako im se približava, ali čovjek, kada je osiguran sa raznoraznim oružjem koje je izmislio uz pomoć svojeg intelekta, ne bježi od takvih opasnih životinja, već ih pohlepno goni da bi posjedovao njihovo krzno, i ponekad će uz pomoć vatre također transformirati njihovo meso u jako ukusan komad pečenog mesa.

291.      Tvoje pitanje je u stvari: Zašto Ja dozvoljavam takvo neprijateljstvo na planeti poput ove Zemlje? Ovdje ti moram reći da u svemiru, pored ove Zemlje, postoji još bezbrojno mnogo većih nebeskih tijela, na kojima ćeš među stvorenjima pronaći jako malo ili nimalo ovakvog neprijateljstva.

292.      Da, zašto onda baš na ovoj Zemlji? Ja ti govorim: Jer ljudi ove Zemlje su, strukture njihove duše i duha što se tiče, u takvoj poziciji da mogu postati djeca Božja putem čega bi onda također bili u stanju činiti ono što Ja mogu učiniti. To je razlog zašto je vašim precima bilo rečeno kroz usta proroka: ’Vi ste Moja djeca i prema tome bogovi, baš kao što sam Ja, (kao) vaš Otac, Bog (Psalam 82:6)!’

293.      Ali da bi se duša dovela u tu poziciju ona mora, nakon izuzetno dugog vremenskog perioda, na određeni način biti kombinirana/sjedinjena od ogromnog broja duševnih sastavnica (particles) iz kraljevstva svih stvorenja na ovoj Zemlji (ili ‘ove Zemlje’). I to kombiniranje/sjedinjavanje tih često bezbrojno puno dušâ stvorenja (ili ‘najčešće ogromnog broja dušâ stvorenjâ’) je od strane drevnih mudraca, koji su za to znali, bilo obično nazvano – ’seoba duša’ (o ovome odmah niže u pod-subjektu ’Stvaranje-evolucija formi’).

294.      Izvanjske materijalne forme zemaljskih stvorenja uistinu požderu jedna drugu, no na taj način se mnoge u tom tijelu nastanjene duše oslobađaju od tog stvorenja, nakon čega one (koje su) slične prirode sebe ’sjedinjuju’ pa se onda iznova (tako ujedinjene i savršenije) ponovno začmu u materijalnoj formi sljedećeg, višeg reda/nivoa, i tako sve do čovjeka (i o ovom ’fenomenu’ opširnije odmah niže u podsubjektu ’Stvaranje-evolucija formi’).

295.      A što se primjenjuje na dušu, primjenjuje se također i na (= što važi za dušu važi također i za) njezinog duha sa onog svijeta, koji je u stvari onaj koji začinje, koji dalje vodi, razvija i održava duše na ovom putu do ljudske duše, koja će tek tada (u toj formi/kvaliteti, ljudskoj formi/kvaliteti) ući u sferu svoje potpune slobode te će kao takva biti sposobna za svoj daljnji moralni razvoj.

296.      Tek nakon što je duša sebe uzdignula do određenog nivoa duhovnog savršenstva, će se njezin duh svjetla i ljubavi od Boga sjediniti sa njom, nakon čega/od tada pa na dalje će čovjek postajati sve više i više u svemu Bogu nalik. I kada će tijelo onda biti oduzeto od duše, duša je već potpuno bogoliko biće i biti će u stanju sama od sebe pozvati u postojanje/stvoriti što god ju je volja te isto mudro održavati u životu.

297.      Ovo što sam vam sada rekao se događa SAMO NA OVOJ ZEMLJI i na ni jednom drugom nebeskom tijelu u tolikoj mjeri/toliko obilno kao na ovoj Zemlji, a tko je mudar će to shvatiti zbog slijedećeg razloga; pošto ova Zemlja korespondira sa Mojim srcem, a pošto Ja Osobno također imam samo jedno srce, nikako više njih, tako također može postojati samo jedno nebesko tijelo/svijet određen s Moje strane koji/da korespondira u potpunosti sa Mojim srcem, naime, sa ’njegovom najunutarnijom točkom života (= životnim-fokusom).’  

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/183-184’

298.      ’U Gospodinovom beskrajnom kraljevstvu, kao i ovdje (= na Zemlji), moraju postojati bezbrojne različitosti, u suprotnom ni jedno biće, jednom kada je doseglo veće savršenstvo, ne bi moglo osjećati blaženstvo i ushićenje/oduševljenje pred čudesima koje je stvorio Bog. Također, među vama ljudima na Zemlji postoje bezbrojne različitosti tako da možete služiti jedni drugima kad god se za to pojavi potreba. Što/kakve ima veze da li ili ne duh u drugom svijetu u potpunosti dovrši ono što je ovdje započeo? Vječnost za njega traje dovoljno dugo da nadoknadi stvari koje je on ovdje samo naočigled zanemarivao učiniti.

299.      Povrh toga – obratite pažnju na Moje riječi! – baš zbog toga što je Bog odabrao i odredio Zemlju kao jedino mjesto gdje se može postići sinovstvo Božje, tamo postoji tolika ogromna različitost/raznovrsnost među ljudskim rasama i osobinama. Takva ogromna različitost/raznovrsnost se ne može pronaći ni na jednom drugom od bezbrojnih svjetova u cijeloj beskonačnosti.

300.      Pošto je samo ovdje moguće postići istinsko i jedino (sole) sinovstvo Božje – činjenica koja je jako dobro poznata u svoj svojoj dubini (in its profundity) svim praiskonskim duhovima u cijeloj vječnosti – vi možete itekako dobro zamisliti da mnogi duhovi donose duše iz drugih svjetova na ovu Zemlju, tako/sa ciljem da bi duša iz drugog svijeta također mogla pročistiti u materiji ove Zemlje. Dakle, mnogi su uspjeli u tome još u prvom pokušaju, ali mnogi su također podbacili/omašili. Ako izvanzemaljska duša utjelovljena u ljudskom tijelu ove Zemlje ne može izdržati težak pritisak ove materije odmah pri svom ulasku u nju, ona je od strane svog duha trenutno vraćena nazad na mjesto odakle je i došla.

301.      Mnoge duše, posebice one iz drugih svjetova, ne mogu izdržati pogled na ovaj jako siromašan svijet koji je (od svih svjetova u svemiru) najmanje lijep. Ti su oni čija su osjetila obično slabo razvijena. Oni obično izdrže jedno prilično vrijeme, imitirajući u nekoliko stvari istinske ljude sa ove Zemlje. Međutim, nakon takvog obično kratkog, ali za njih izuzetnog značajnog, života se oni vrate, obično nakon nekoliko desetljeća, svojoj domovini, naravno, neprepoznati od strane ljudi na ovoj Zemlji – često uspješni u svom velikom nastojanju, te postignu sa sigurnošću ono što su pokušali prvoga puta.

302.     Često, te izvanzemaljske duše čak prije putuju kroz mnoge druge svjetove prije nego se, vođene od strane njihovih duhova, naposlijetku usude doći na ovu Zemlju. Neke od njih dolaze sa solarnih svjetova; od njih, (samo) nekolicina jako brzo dosegne savršenstvo. No neke od njih postanu jako bijesne na sve na ovoj Zemlji. One se onda okrenu u jako zločeste karaktere koji pljačkaju, ubijaju i kradu što god nađu. Isto tako, one obično ne vole (= ne sviđaju im se) ljude na ovoj Zemlji te ih im na svakojake načine nastoje nauditi. Oni zbog svojih prekršaja protiv civilnog zakona rijetko izbjegnu zasluženu kaznu. Poprilično često se oni vrate u svoju staru domovinu, gdje stvari za njih isto tako nisu baš bajne, jer ih njihov duh često disciplinira na užasno oštar i bolan način, i što je duša ponosnija, tvrđa i sebičnije-tvrdoglava, to će takav proces duže trajati.

303.      Ponekad se ista stvar dogodi građanima ove Zemlje koji su od takvih stranaca zavedeni počiniti mnoga zla djela. Takve duše, kojih na žalost ima jako puno, su one koje zovu ’vragovi’. Te će kasnije biti mučene od strane njihovih duhova od Boga koji će onda biti njihovi vodiči sve do njihovog potpunog poboljšanja. I gledaj, to objašnjava veliku različitost/raznovrsnost na ovoj Zemlji i posebne/čudnovate/osebujne uvjete koji prevladavaju među ljudima ove Zemlje.’          

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/188:12-17’ J.Lorber

304.      ‘(Govori Gospodin:) To (= čovjekova slobodna volja) je stvar od najveće nužnosti na planeti na kojoj su ljudi određeni da svojim vlastitim naporima postanu istinska Božja djeca. Ako bi Ja i najmanje ograničio čovjekovu slobodnu volju, to bi u potpunosti uništilo Moju svrhu.

305.      Prema tome, na ovoj Zemlji se čovjeku uvijek mora dati najširi opseg za njegov napredak, koji će ga voditi ili u krajnju pokvarenost/izopačenost daleko ispod najgoreg pakla ili do najviše vrline koja seže iznad najviših nebesa; u suprotnom nitko ne bi mogao postići sinovstvo Božje na ovoj Zemlji koja je specijalno određena baš za tu svrhu.

306.      A u tome leži i tajni razlog zašto se čak i najdivnije Božansko učenje u procesu vremena pogazilo u najprljavijem blatu.

307.      Nitko neće moći reći da Moje učenje zahtjeva bilo što neprirodno, nepošteno ili nemoguće. Ipak, u procesu vremena će mnoge striktnosti i nemogući za izvršavanje dodaci biti nadodani koje ni jedan čovjek neće moći izvršiti u cijelom njihovom opsegu.

308.      U svojoj prenaglašenoj/pretjeranoj gorljivosti će oni klati na stotine tisuća ljudi, gore od najgorih šumskih životinja, misleći istovremeno kako na taj način služe Bogu na najprijatniji mogući način.

309.      Da, Ja Osobno ću morati dopustiti ljudima, ako tako budu htjeli, da Me uhvate i na kraju čak fizički ubiju, sa ciljem da im pri tom dam/omogućim najslobodniji i najpotpuniji opseg za vježbanje njihove slobodne volje. Jer jedino iz ove najviše i potpuno neograničene slobode će se ljudi ove Zemlje onda biti u stanju potpuno uzdignuti da bi postali istinska i u svemu bogolika djeca i samî bogovi.

310.      Baš kao što sam Ja Osobno jedino kroz Moju potpuno neograničenu snagu volje i moć Bog od vječnosti do vječnosti, također i djeca Moje ljubavi to moraju postati za vječnost.

311.      Ali da bi to postali nužno je proći kroz potpuno isti duhovni razvoj koji vam se za/do sada nikako ne sviđa (misli se na ’put križa’ ili ’Gospodinom ukazan put sjedinjenja čovjekove duše sa Božjim duhom u njoj’; ’Ja sam velikom kraljevstvu duhova demonstrirao kako se Moje Sinovstvo može postići, postavljajući primjer – kao živo ljudsko biće koje se bori i koje pati – kako i pod koju cijenu se sjedinjenje sa Mnom može ostvariti.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ’Gospodinove Propovijedi – 7’ G. Mayerhofer). Razmislite na trenutak o ovome i otkrit ćete da stvari nikako ne mogu biti drugačije.

312.      Tamo gdje je moguće postići najviše tamo također i najniže mora biti dostupno!

313.      Ovdje je Kornelijus malo razmišljao te je nakon nešto vremena rekao: ’Da, da, Gospodine, u mome srcu malo sviće. Ja bi uistinu trebao razumjeti ovu stvar poprilično dobro, ali i dalje postoje neki oblaci i magle koji ne propuštaju istinsko svjetlo u moju dušu. U određenim trenucima Ja uistinu primjećujem kako u meni postaje svjetlije, i onda razumijem mnoge stvari. Stoga, Ja razumijem savršeno da protiv ovoga nikako ne bi mogao podići nikakve sumnje, ali ja sam i dalje jako daleko od toga da se u potpunosti i jasno osjećam kao kod kuće u ovoj sferi istine koja do sada zasigurno nije bila poznata ni jednom ljudskom biću.

314.      Ti bi, O Gospodine, zasigurno i u ovoj sferi mogao također postaviti nešto snažnije svjetlo u moje srce.’

315.      Rekoh Ja: ’To bi Ja zasigurno mogao učiniti, – ali onda snažnije svjetlo ne bi bilo djelo tvojih ruku već isključivo Moje i, stoga, nešto u tebi u potpunosti strano: ti onda ne bi morao tražiti, pitati ili kucati na neka vrata.

316.      Ali Ja to želim i moram to željeti na takav način da svaki čovjek napreduje na cesti koju sam Ja ukazao, zarađujući kroz svoje vlastite napore i samo-žrtvovanje ono što mu treba za ovaj život i za onostrano, jer u protivnom on svojom voljom (= jer on to sam želi) nikad ne bi postao potpuno aktivan i, stoga, nikad (ne bi postao) neovisan.

317.      A potpuna neovisnost (ili sloboda) je jedan od najvažnijih preduvjeta za najviše moguće stanje blaženstva (!).  

318.      Motri jednog slugu koji je dobro smješten/zaposlen. Budući da je sa svojim gospodarom, on ima skoro sve što njegov bogati gospodar posjeduje; on može jesti najbolju hranu i piti najbolje vino sa gostoljubivog stola njegovog gospodara. Ako njegov gospodar putuje morem ili kopnom, on pored sebe uzima svoga slugu (= njegov sluga je cijelim putem uz njega), i što god da gospodar uživa isto to će uživati i njegov sluga.

319.      Ali njihova sreća je ipak različita.

320.      Sluga se često misli u sebi: ’Ja imam gospodara koji od mene nikad ne traži nešto nepošteno, i ja sam dobro cijenjen i čuvan; ali ako bi ja ikad prekoračio crtu, on bi mi mogao reći: ’Slugo moj, Ja sam te čuvao kao svoga vlastitog sina i, prema tome, sam od tebe tražio samo laku i razumnu službu. Ali ti si prekoračio crtu i počeo si se igrati gospodara, i stoga te ja više ne mogu koristiti kao slugu. Prema tome, napusti moju kuću.’ Ja bi onda bio prisiljen otići kao prosjak, ali moj gospodar bi i dalje ostao vlasnik svoga velikog bogatstva.

321.      Gledaj, prijatelju Moj, ova misao prečesto kvari/uništava sreću toga sluge. Ali gospodar je uistinu sretan, i iako je zadovoljan sa svojim vjernim slugom, on se nikad ne mora bojati ako ga njegov sluga napusti, jer on u zamjenu za ovoga sa lakoćom može pronaći stotinjak drugih slugu. On ostaje bogati gospodar i neovisni vlasnik mnogih posjeda i pored toga ogromnog bogatstva. Njegova sreća, stoga, ne može biti uništena/pokvarena, dok se ona slučajna u sluge može završiti u jednom trenutku. I gledaj, ista stvar vrijedi i ovdje.

322.      Sve dok Ja, kao Gospodar nad svim životom i svjetlom, moram neprestano ulijevati/usađivati život i svjetlo u vas, vi ste samo Moje sluge. Jer Ja vas mogu podupirati/hraniti sa životom i svjetlom sve dok god Mi to odgovara (= dok Mi se to sviđa). Odakle bi vi još mogli uzeti svjetlo i život? Zar i sama pomisao na takvu mogućnost ne stvara u vama znatnu nelagodu?

323.      Međutim, ne može biti nikakvog govora o uzvišenom blaženstvu sve dok se bilo kakav strah, loši predosjećaji ili nelagoda mogu pobuditi/potaknuti u vašem srcu.

324.      Ali ovo je pravi razlog zašto sam Ja Osobno došao na ovu Zemlju koja je određena da bude rodno mjesto Moje istinske djece; naime, da vas oslobodim od okova/spona prinude stvorenih bića (= okova/spona kojima su okovana stvorena bića) i da vam riječju i djelom ukažem put ka istinskoj, neovisnoj slobodi vječnog života i da vam ga pripremim i poravnam/uglačam sa Svojim svijetlim primjerom.

325.      Samo na ovaj način će biti moguće ući u neizmjerljivu slavu Boga Koji je Moj i vaš Otac.

326.      Jer kao čovjek Ja sam čovjek poput vas, ali unutar Mene boravi u svojoj savršenoj punini Božanska slava Oca, Koji je u Sebi čista ljubav. I ne govorim vam ovo sada Ja kao vaš bližnji, već je riječ koju vam govorim riječ Očeva, Koji je U meni i Kojeg Ja zasigurno jako dobro znam, za razliku od vas (= ali vi Ga ne poznajete); jer da ste Ga poznavali, Moja misija bi bila uzaludna/beskorisna. No baš zato što Ga vi ne poznajete niti ste Ga ikad poznavali, Ja Osobno sam došao ukazati vam Ga i naučiti vas kako da Ga prepoznate.

327.      Ovo je, međutim, volja Očeva, da će svi koji vjeruju u Mene, Sina Čovječjeg (Ivan 3:36; 6:40; ’Istinska Kršćanska Religija – 2:1-3’ E.Swedenborg), (koji vjeruju) da sam Ja bio poslan od strane Oca, imati život vječni i slavu Očevu u sebi sa ciljem da postanu – i zauvijek ostanu – djeca Svevišnjega.

328.      Da bi se to postiglo (znači, ‘potpuno neovisno i slobodno Bogu nalik ljudsko postojanje koje je cilj svega stvorenog’ ili ti ga ‘kraj Božjih nastojanja’), Nebo i Pakao na ovom svijetu moraju biti postavljeni pod isti krov (vidi ‘Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o stupnjevima – 339-352’). Nema pobjede bez sukoba/konflikta! Gdje je moguće postići najviše (a najviše je biti ‘kao’ Bog ili Božje Dijete), zbog toga se mora ući u najvišu aktivnost; da bi se postigao jedan ekstrem/krajnost, čovjek se prvo mora odvojiti/ispetljati/osloboditi iz/od suprotnog ekstrema/krajnosti.

329.      Kako bi bilo koja najviša krajnost bila zamisliva bez najniže? Ili, zar netko među vama može zamisliti planine bez dolina među njima? Zar nisu planinske visine izmjerene od najnižih predjela dolina? Prema tome moraju postojati jako duboke doline i tko god živi u dubinama dolina se sa velikim poteškoćama mora penjati na vrh planine da bi imao najslobodniji i najbolji pogled (= pogled koji najdalje seže). Ali bez dolina ne bi bilo (ni) planina, i nitko se ne bi mogao popeti do visina na kojima je pogled bolji od uobičajenog.

330.      Naravno, ovo je samo materijalna metafora, ali ona ipak sadržava ono što je slično i korespodentno u neizmjerno velikoj, duhovnoj stvarnosti. A za onoga koji može i bude razmišljao, ona će postati sve značajnija i značajnija.

331.      Vi ste pozvani i odabrani da postignete najviše u sferi unutarnjeg života. Prema tome, ispod vas mora nalaziti najniže, a vi posjedujete potpuno slobodnu volju i snagu kojom se možete boriti protiv najnižeg (ili ‘suprotstaviti najnižem’) u vama, zahvaljujući moći koju vam je Bog zauvijek dao kao vašu vlastitu.

332.      Vidiš li (sada), moj dragi Kornelijuse, da su stvari i uvjeti na ovoj Zemlji onakvi kakvi moraju biti. I Ja se nadam da ćeš sada teško doći sa još jednim pitanjem u svezi ovog.

333.      Ja bi te u duhu mogao odvesti na jednu drugu planetu gdje bi pronašao sve u savršenstvu koje je slično  jedinstvenom (= onom-koje-se-ne-može-oponašati) savršenstvu djelovanja životinja; ali kakve koristi oni imaju od savršenstva koje se neprestano ponavlja? Takvo savršenstvo zadovoljava samo njihov jako siromašan i monoton život, no tamo nećete pronaći ništa što ‘odskače’ (= ništa izvanrednije) od toga ni za jednu vlas.

334.      Zar bi se djeca Božja mogla ikako iznjegovati/odgajati/izdizati pod takvim uvjetima?

335.      Unutar vas ljudskih bića leži beskonačno, ali ono je nerazvijeno. Zbog toga novorođeno dijete ne može (ili ‘nije u stanju’) učiniti ništa (= ne zna ništa) i daleko je ispod novorođene životinje bilo kakve vrste.

336.      Ali baš zbog toga što je tako golo, slabo i potpuno bespomoćno i, radije više poput polipa u moru, skoro bez ikakve svjesnosti, potpuno prazna posuda, ono se može uspeti do najviše Božanske svjesnosti i očekivati da dosegne/postigne najveće moguće savršenstvo.

337.      Obrati, stoga, dobru pažnju na sve ovo što Sam ti sada rekao i djeluj sa time u skladu, pa ćeš bez ikakve sumnje dosegnuti ono zbog čega ste svi bili pozvani i odabrani za vrijeme i vječnost. – Reci Mi, Kornelijuse prijatelju, što sada misliš o ovoj Zemlji i njezinim ljudima na svjetlu i tami u tebi?’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/177, 178’ J.Lorber

338.      Nastavak Gospodinovog otkrovenja će ukazati kako naša mala zemljica i nije bila baš bez ’konkurencije’, tj. kako je Gospodin, u ’vremenu’ kada je birao planetu koja će svjedočiti o Njegovoj najvećoj milosti i Njegovom najsavršenijem djelu, ispred Sebe imao ne tako mali izbor.

Veliki Nebeski Čovjek

339.      ’Naše sunce je točno tisuću puta veće nego naša zemlja, no već slijedeće centralno sunce (oko kojeg se naše sunce ili naš sunčev sistem okreće) ima veći volumen nego tisuću miliona planetarnih sunaca (poput ovog našeg) zajedno sa njihovim zemljama, mjesecima i kometama. Oni od njih koji su posebice udaljeni (hoće reći, čiji je krug, a samim time ciklus, veći), bez obzira na njihovu veliku brzinu, često trebaju milion naših zemaljskih godina da kompletiraju svoje široke krugove.

340.      Ovakve cijele solarne regije/sfere zajedno sa svojim centralnim suncima se kreću u još beskrajnijim i prostranijim krugovima oko centralnog sunca slijedećeg višeg reda, a najudaljenijim solarnim regijama treba eon (bilijun) zemljanih godina da zaokruže samo jednom drugo centralno sunce (kojem ovo prije spomenuto pripada). Takvo drugo centralno sunce formira, zajedno sa svojih milijun solarnih regija, solarni svemir.

341.      Isti ogroman broj takvih solarnih svemira ima u svojim dubinama i daljinama, sasvim neizmjerno za ljudsko razumijevanje, centralno sunce čija veličina premašuje deset miliona puta veličinu svih nebeskih tijela svih solarnih regija koje ga okružuju.

342.      Taj solarni svemir, opet, čini zajedno sa svojim centralnim suncem solarni super svemir kojih opet ima bezbroj; a svi oni u svojim beskrajnim dubinama imaju praiskonsko centralno sunce takve nezamislive veličine oko kojeg se oni kreću/vrte poput jednog tijela (poput recimo naše zemlje oko našeg planetarnog sunca), bez ikakvog uplitanja u njihove mnoge pojedinašne putanje, i to u vrtnji koja je mjerljiva samo anđelima. Takav sistem sunaca i svjetova koji se okreću oko praiskonskog centralnog sunca ćemo nazvati ’nebeska planetarna školjka’ (shell globe) sunaca i svjetova. Taj koncept je za čovjeka razumljiv pošto prije spomenuti super-svemiri predstavljaju ogromnu sferu koja, zahvaljujući svojem ’poput-misli-brzom’ kretanju te posljedičnoj projektilnoj (projectile) sili, formira određenu vrstu školjke koja je debljine otprilike poput atmosferskog zraka.

343.      Sve što formira jednu cjelinu, od najvećeg pa do najmanjeg, ima određenu koru/školjku ili omotač oko sebe da prekrije i zaštiti njegovu unutarnju inteligentnu strukturu (’Ta čvrsta školjka, koju fizička materija ne može probiti, se sastoji od ’dijamantu-nalik’ prozirnog materijala koji je na svojoj unutarnjoj površini gladak poput stakla. Svo svjetlo koje sada emanira/izvire iz bezbrojnih sunaca i koje nije prihvaćeno od nijedne zemlje ili pak sunca, će biti primljeno od strane ove školjke te iznova reflektirano.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’R.Blum – Od pakla do raja – 2/300:6’ J.Lorber). Taj omotač služi također i za jako važnu svrhu eliminiranja nečistoga (kao) i apsorbiranja iz unutarnje strukture animiranog tijela onog što je čisto, tj. eliminiranja onog što je nečisto ili ne-korisno za organski život i, umjesto toga, apsorbiranja iz vani pročišćenih životnih-sastojaka, predavajući ih unutarnjem organskom mehanizmu tijela za njegovo snaženje. To će vam pojasniti zašto Sam taj cijeli kompleks sunaca, svjetova i univerzuma nazvao ’nebeska planetarna školjka’.

344.      Sad zamislite izvan te ogromno-prostrane školjke ili vanjskog omotača tog nebeskog tijela (misli na cjelokupni sistem koji se vrti oko praiskonskog centralnog sunca), kako je već opisano, ogromni beskrajni prostor koji se proteže u svim pravcima; i to do takve udaljenosti da bi netko tko ima najoštriji pogled mogao od te cjelokupne, ogromne nebeske planetarne školjke vidjeti ne više do tanušnu, jedva svjetlucajuću točkicu, i druga (takva točkica), gledano u suprotnom pravcu, bi, naravno, također bila jedna nebeska planetarna školjka. To bi vam otprilike moglo dati ideju o udaljenosti između dvije takve nebeske planetarne školjke koje su iste veličine, i koje su, zbog neizmjerne daljine, nestale u jedva uočljivu svjetlucavu točkicu; ovime smo se upoznali sa udaljenošću dviju susjednih nebeskih planetarnih školjki .

345.      Što bi sada rekli ako bi vam rekao da u beskrajnim svemirskim prostorima stvaranja postoje za vaš ljudski razum neizračunljiv broj takvih nebeskih planetarnih školjki koje u njihovoj kompletnoj formi (total outline), u skladu sa Mojim redom, predstavljaju potpunog čovjeka?

346.      Kako veliki taj čovjek mora biti, ako samo uzmemo u obzir ogromnu veličinu samo jedne planetarne nebeske školjke te eon puta eon vremena veliku udaljenost od jedne takve planetarne nebeske školjke do druge.

347.      Taj čovjek je također, njegovog vanjskog omotača što se tiče, okružen sa određenom vrstom kože, baš kao i svaka druga nebeska planetarna školjka. Ta koža je po vašim standardima u beskrajnoj mjeri deblja – da bi se izrazili što je razumljivije moguće – nego ona od nebeske planetarne školjke, te u generalnom smislu služi, tj. ispunjava istu svrhu kao i koža jedne nebeske planetarne školjke (eliminiranja nečistog te apsorbiranja čistog i organizmu potrebnog). Sada ćete se sigurno pitati što se događa izvan tog velikog nebeskog čovjeka, i na čemu taj beskrajno veliki nebeski čovjek stoji, tj. što on, kao čovjek, radi?!

348.      Iza ovog kozmickog čovjeka se proteže, zauvijek u svim pravcima, slobodni eterični prostor kroz kojeg ovaj čovjek, vođen Mojom voljom, leti za vas neshvatljivom brzinom u uistinu beskrajnom krugu, a sve to zbog hrane iz beskrajnog mora etera kroz kojeg (i u kojem) on pliva kao riba. Pošto u slobodnom, velikom eteričnom prostoru, nema ni gore ni dolje, te ni jedno biće ne može pasti na ovu ili na onu stranu, taj čovjek stoji poprilično čvrsto na tom eteričnom prostoru kao da stoji na ovoj zemlji, na suncu ili pak na svim bezbrojnim (ili ’eoni/bilijuni puta eoni/bilijuni’) suncima u nebeskoj planetarnoj školjci.

349.      Njegovo aktivno odredište je da odgaja za buduću slobodnu i neovisnu sudbinu duhovnog života sve velike Božje misli i ideje koje su u njemu sadržane.

350.      Bezbrojna ljudska bića će, baš poput vas, tek proizaći iz njega, i taj će se proces nastaviti sve dok se sve ono što je u njemu ’zarobljeno pod sudom’ (misli se na materiju koja je u sebi ništa drugo do suđeni ili ograničeni duh!) ne unaprijedi u najslobodniji duhovni život; a sve dok se ovaj cijeli kozmički čovjek u potpunosti ne rastvori/razloži (dissolve) te pređe u slobodno i neovisno stanje, će sud i pakao nastaviti svoje postojanje. Stoga, nitko se od vas ne mora brinuti da će možda najgori od duhova izbjeći patnju i mučenje koje su sami za sebe osigurali.

351.      Ovo sunce (misli na naše sunce) se okrene oko centralnog sunca u periodu od otprilike 28 000 zemaljskih godina, što je period koji predstavlja jednu sunčevu godinu.

352.      Prije nego je ova zemlja postojala, sunce je već opisivalo taj krug nebrojeno mnogo puta po vašim standardima, no, ona je taj isti krug opisivala i sa ovom zemljom toliko puta da vi (po zemljanim mjerilima) ne bi mogli pronaći dovoljno veliku (brojčanu) figuru kojom bi izrazili broj tolikih sunčevih godina, a kamoli onih koje će tek morati napraviti dok ne završi svoj užasno-ogroman krug prije svoje totalne rastvorbe. Eoni puta eoni vremena takvih solarnih godina bi se u odnosu na takav broj mogli smatrati kao ništica.

353.      Bilo kako bilo, što li je dob planetarnog sunca ako je usporedimo sa dobi centralnog sunca solarne regije, koje je postojalo beskrajno prije no što je planetarno sunce počelo davati svjetlo planetama koje se okreću oko njega! A čak je i životna dob ovoga sunca praktično ništa ako je usporedimo sa dobi praiskonskog centralnog sunca u jednoj nebeskoj planetarnoj školjci, koje je u stvari prvi pra-roditelj (ili ’baka’) svih sunaca i svjetova unutar te školjke.

354.      Ni jedno računalo nije u stanju izračunati trajanje toga praiskonskog centralnog sunca i koliko ono tek treba ostariti ili koliko puno centralnih sunaca i cijelih solarnih regija je već proizašlo iz njega, koji su već odavno bili rastvoreni (dissolved) nakon nezamislivo dugog vremena, i koliko novih će (tek) doći na njihovo mjesto.

355.      To praiskonsko centralno sunce će se jednoga dana, nakon što se sva ostala sunca koja su proizašla iz njega rastvore u periodu od beskrajno puno vremena, također rastvoriti, ali Veliki Nebeski Čovjek neće još poduže vrijeme nakon toga. Jer baš kao što je proces starenja i smrti postepen proces kada je u pitanju čovjek, isto je i sa Velikim Nebeskim Čovjekom.

356.      Zašto tijelo osobe koja stari postaje postepeno slabije i slabije? Zato što određena tkiva (fibres) i živci unutar njega umiru s vremena na vrijeme te postaju neaktivni, što posljedično uzrokuje starenje i slabljenje tijela. Ipak, bez obzira na ovaj proces, čovjek može živjeti još mnogo godina bez da izgubi bilo koju od svojih mentalnih sposobnosti, posebno ako je oduvijek živio po Božjoj volji. A tako će jednoga dana biti i sa Velikim Nebeskim Čovjekom. Čak i ako se eoni/bilijuni nebeskih planetarnih školjki u njemu budu već razložili, on će i dalje biti u stanju nastaviti svoje postojanje i to po vašim standardima neizračunljivo dugo, jer nebeske planetarne školjke u njemu su ono što su u vama, ljudima, tkiva i živci.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj i Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/245, 246’ J.Lorber

Srce Velikog Nebeskog Čovjeka      

357.      Dakle, u cijelom tom prostranstvu postoji, kako smo se mogli uvjeriti iz Gospodinovih riječi, nebrojeno mnogo nebeskih planetarnih školjki koje u sebi nose eone puta eone sunaca i sunčevih svemira (sa pratećim planetama, mjesecima i kometama), i sva ta sunca i sve te planete su, reći će Gospod, ’zasigurno nastanjene sa nebrojeno puno ljudskih bića. Ta ljudska bića su ili još u svom fizičkom tijelu ili su pak u čisto duhovnom tijelu te su, na svoj vlastiti način, obično obdarena sa tako oštrim razumom i uzvišenim intelektom da bi vas njihova mentalna osjetljivost i oštrina često dobrano posramila.

358.      Nekad ta ljudska bića imaju snu-nalik obavijesti o tome da negdje u beskrajnom svemiru postoje djeca najuzvišenijeg i vječnog Duha, te oni jako često u tajnosti žele postati Moja djeca bez obzira na cijenu, no u većini slučajeva to nikako nije moguće, jer (u tom Velikom Nebeskom Čovjeku) sve mora ostati i postojati u svom vlastitom redu baš kao što je to slučaj i sa (prirodnim) čovjekom (misli na ustrojstvo njegova tijela); različiti dijelovi i organi njegova koljena ne mogu biti transformirani u dragocjene oči u njegovoj glavi, niti prsti na nogama u njegove uši. Svi dijelovi moraju ostati ono što jesu; i bez obzira koliko ruke željele vidjeti, to im neće pomoći, – zdrave i sretne one ostaju slijepe ruke koje, ipak, dobijaju više nego dovoljno svjetla kroz dragocjene oči svoga tijela.

359.      Nema, stoga, potrebe za zemlju da bude sunce i da na taj način osvjetljava svoje inače tamne dijelove, jer ona prima dovoljno svjetla od jednog sunca. Svi dijelovi čovjekova tijela, uključujući i oči i srce, moraju kroz hranu koju čovjek jede biti hranjeni na svoj vlastiti/njima svojstven način. No jedino najčišće supstance, imenom, one koje su u najbližem odnosu sa svjetlom, su odabrane kao hrana za oči. Duševne substance koje su u najbližem odnosu (ili ’koje su u srodstvu’) sa ljubavlju i životom se asimiliraju sa životnim supstancama srca, dok su one supstance koje su grublje/nečistije prirode prepuštaju ostalim različitim dijelovima tijela. Vodilo bi do najozbiljnijih posljedica za oko ako bi u njega ušle sastavnice/supstance koje su predviđene recimo za kosti.

360.      Stoga, ako bi Ja dopustio/prihvatio ljudska bića iz drugih svjetova kao djecu Moga vlastitog srca, veliki univerzalni red cijelog stvaranja bi se jako uznemirio (’adversely affected’ = izvrnuo). Da, tu i tamo je moguće primiti nekoga; no da se to učini potrebno je veliko pročišćavanje i intezivna priprema zajedno sa predostrožnim mjerama. Oni koji su najbliži tome da uđu u takvu milost su ili duše sa našeg sunca ili pak praiskonski arhanđeli, čija dužnost je da vladaju nad cijelim nebeskim planetarnim školjkama te ih, pod sudom, vode i održavaju u najboljem redu. Ali bez obzira koliko su užasno veliki po svakom pitanju, oni se ovdje (na ovoj zemlji), ponižavajući sebe u svim stvarima, moraju zadovoljiti sa malim, baš kao i Ja.

361.      Duše koje žele postići sinovstvo Božje mogu također biti prebačene na našu zemlju iz centralnog sunca našeg sistema koje također sadržava naše sunce, baš kao i sa centralnog sunca naše super galaksije te isto tako i onog centralnog sunca super super galaksije. No (još) jedino duše iz super super galaksije koja obuhvaća našu zemlju mogu doći ovdje, – ne tako lako duše sa univerzalnog centralnog sunca, jer duše tih iz nužnosti džinovskih ljudi imaju previše duševne supstance da bi ih sadržalo (ili ’da mogu biti sadržani u’) malo tijelo jednog zemaljskog čovjeka.

362.      U nekim regionima tih ogromnih solarnih svjetova, postoje ljudska bića koja su toliko velika da je samo njihova glava bar tisuću puta veća nego cijela ova zemlja. Bilo kako bilo, najslabiji među Mojom djecom je, ipak, po vrlini Moga Duha u njegovom srcu i njegovoj duši, beskrajno moćniji nego mirijade tih ogromnih ljudi sa praiskonskog centralnog sunca.

363.      I zato imajte neprestano na umu što znači biti dijete Najuzvišenijeg Boga, i koji ogromno-ogroman, ne-nasilan (inviolated) i ne-osuđujući (unjudged) test slobodne volje je potreban da bi se duša mogla ujediniti sa Mojim Duhom unutar vas, – što je jedini način na koji vi možete postati MOJA DJECA!!’

364.      Sada vi bez ikakve sumnje imate puno pravo pitati, znajući naravno da u beskrajnim nebeskim prostorima postoje ne-izbrojni i veličanstveni svjetlosni svjetovi, od kojih je svaki daleko više prikladan da odgaja/hrani Božju djecu te da ih jako dobro osigurava, ZAŠTO JE OD SVIH MJESTA U SVEMIRU BAŠ OVOJ MALOJ ZEMLJI SA NJEZINIM MALIM LJUDIMA bila ukazana takva milost i čast? Zasigurno bi ljudi veličine ovog svijeta kakvi žive na praiskonskom suncu bili prikladniji kao Božja djeca nego crvi ove male zemlje. – Naravno, gledano s vanjske strane (prirodnim očima), ovakvo mišljenje se čini ispravno, no gledano iznutra (duhovnim očima), tj. kroz same prirode životnih stvari i njihove okolnosti, to bi bilo sasvim nemoguće.

365.      U ljudskom organizmu, blizu samog njegova centra, je smješten/lociran vitalni živac, sićušna grudica/loptica (clot) koja oživljava cijeli fizički organizam. Dijelovi ove sićušne kardialne živčane loptice su tako uređeni da privlače vitalni eter iz krvi i iz udahnutog zraka. Na taj način oni, prvo, ostaju izuzetno živi i aktivni i, drugo, prebacuju tu vitalnost/živost na cijeli organizam, oživljavajući tako na odgovarajući način cijelo tijelo.

366.      Ako bi vam Ja odrezao stopalo ili ruku, vi bi nastavili živjeti, u što se nije teško uvjeriti samo ako pogledate na ratne veterane koji su u borbi izgubili ruke, noge, uši ili noseve, no koji su svejedno još živi, iako bogalji. No i najmanja ozlijeda srca, gdje je sićušni vitalni živac smješten/lociran, rezultira u trenutnoj fizičkoj smrti.

367.      Što vrijedi za uređenje unutar ljudskog tijela i tijela toplokrvnih životinja vrijedi također i za uređenje unutar ogromnih svemirskih prostora, koji, skupno gledano, predstavljaju džinovskog, po vašim standardima, beskrajno velikog, ČOVJEKA. Unutar tog čovjeka, naša nebeska planetarna školjka (shell globe) predstavlja srce, a ova naša Zemlja predstavlja taj izuzetno sićušni vitalni živac cijelog Velikog Nebeskog Čovjeka, koji je smješten ne u centru, već nešto više na lijevoj strani, srca.

368.      Postoji, da budete sigurni, u centru srca također i jako veliki zivčani pleksus; bilo kako bilo, on ne sadržava glavni centar života već je on jedino skladište gdje se vitalna hrana iz krvi i iz zraka dostavlja i posprema/čuva. Jedino od tamo (iz tog nervnog pleksusa u srcu) vitalni živac uzima, oplođavajući ili, radije, blagoslivljajući tu hranu koja je sada (kroz njega postala) životo-dajna supstanca, što će reći, za trenutni prirodni životni tijek. Da nema ovog živca, duša ne bi imala nikakvu vezu sa fizičkim organizmom.

369.      Stoga, ovaj vitalni živac, koji je smješten negdje na lijevoj strani srca, i koji je naizgled sasvim neatraktivna/ružna, sićušna bradavica (’wart’ = neprirodna ružna izraslina), sasvim nalik sićušnim senzorskim bradavicama na svakoj od nižih kuglica nožnih prstiju. Prekivene samo sa vanjskom kozicom, te senzorske bradavice su glavni senzorski provodnici na nozi, – ali tko na njih obraća pažnju ili tko zna da je takva njihova uloga?

370.      Netko tko je toliko nesretan da izgubi svoje male prste na nogama bi nakon toga jako teško hodao, – puno teže nego da je recimo izgubio palce. Tko, onda, može ustati i pitati: ’Ali zašto Ti, O Gospode, obično obdariš najmanje stvari u Svom stvaranju sa najvećom sposobnošću (ili ’kapacitetom da proizvode najveći efekt’)?

371.      Ovdje vam Ja odgovaram sa protupitanjem te kažem: ’Zašto je kod vas ljudi kamen temeljac, naposlijetku, više nego tisuću puta manji nego cijela kuća, čiji je glavni oslonac u stvari dobro postavljeni kamen temeljac? Zašto ima toliko puno laži, a u stvarnosti samo jedna fundamentalna istina koja je u carstvu istine? Zašto je hrast tako veliko stablo no ipak je klica u njegovu plodu, koja (još kao klica) u sebi sadrži bezbrojno mnogo hrastova ogromne veličine, mala kao najmanje zrnce pijeska?

372.      Moja draga djeco a sada i prijatelji, u beskrajnim prostorima stvaranja postoji još mnogo takvih ’čudnih/ekscentričnih’ stvari, koje bi vas začudile kada je riječ o njihovoj svrsi i prirodi. Vi to za sada ne bi mogli shvatiti čak i ako bi vam Ja (ovog trenutka) i pokušao objasniti neka od tih čudesa (oddities).

373.      No, kada se u danima koji dolaze, Ja budem uzdignuo te vam poslao Svoga Duha, taj Duh će vas voditi u svu istinu, i više nećete morati pitati: ’Gospode, zašto ovo i zašto ono?’ Povez će biti skinut sa vaših očiju, i ono što sada nejasno sumnjate će vam se ukazati na najvećem svjetlu. Stoga, budite zadovoljni za sada sa ovim što imate i što ste čuli. Ovo je samo sjeme koje je posađeno u vaša srca, i jedino kada sunce Moga Duha bude zazorilo u vama ćete ubrati dozrio plod.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/113, 114’ J.Lorber 

374.      Odgovarajući na isto pitanje (vidi 364) Gospodin na jednom drugom mjestu dodaje: ’Stvaran razlog se nalazi naravno u Mojoj mudrosti i Mojoj volji. Činjenicu da svako ljudsko biće, baš kao i svaka toplokrvna životinja, ima srce, o čemu ovisi njegov fizički život, vi svi zasigurno znate, no kako je to srce organizirano, vi ne znate. Bilo kako bilo, Ja to znam vrlo dobro baš kao i na koji način/uz pomoć čega to srce živi.

375.      U srcu postoje dvije izuzetno male komorice/odajice koje korespondiraju sa dvije velike krvne komore. Za vaše oči, te dvije komorice izgledaju poput jako malih točkica. No bez obzira kako male te točkice bile, od njihova uređenja ovisi na prvom mjestu život srca a onda također i život cijelog tijela zajedno sa njegovim nebrojenim dijelovima i organima.

376.      Jedna, prva, i stoga najvažnija mala komorica korespondira sa onim što pripada duhu i stoga sa aktuelnim/stvarnim životom, pa ćemo je mi zato nazvati pozitivnom i stoga istinskom (true one). Druga, koja je na određeni način manje važna – iako apsolutno nužna za prirodan život tijela – korespondira sa materijom, te je stoga negativna. Ona u sebi nema života već je jedino posuda za život kojeg sa svakim novim otkucajem srca iznova crpi iz pozitivne male komorice (chamber) te uz pomoć krvi daje/dodjeljuje ostatku tijela.

377.      Iz ove slike koja je sasvim lako razumljiva, možete zasigurno zaključiti kakve je fundamentalne prirode srce, i kakvo mora biti, sa ciljem da bi moglo dati život cijelom tijelu. Pored toga, činjenica da srce ima a također i mora imati jedan širok/opsežan i izuzetno vješt i potpuno mudar organičko-mehanički organizam za neprestano/kontinuirano prebacivanje života koji se unutra razvija je očigledno te ne zahtjeva daljnja objašnjenja. Jer ako nešto treba negdje prebaciti (= prebaciti naprijed), da bi se ta svrha ostvarila nužne su dobro popločene ceste, a također se moraju osigurati i sredstva za prijevoz. Bilo kako bilo, da bi ilustrirali naš subjekt mi uglavnom trebamo samo dvije male komorice, a od njih u stvari mi trebamo jedino malu pozitivnu komoricu.

378.      Gledaj, baš kao što je svako ljudsko biće organizirano na određeni način na maloj skali zbog svoga kratkog fizičkog životnog testa, tako je također u punom opsegu/obimu/širini korespodentno organiziran i veliki Nebeski Čovjek Stvaranja.

379.      Vi trebate shvatiti/razumijeti kako ova nebeska planetarna školjka, u kojoj se može pronaći ova Zemlja sa svojim mjesecom, suncem i svim bezbrojnim ostalim suncima i nebeskim tijelima, pripada organizaciji srca velikog Nebeskog Čovjeka Stvaranja, te da baš ovo sunce sa planetama koje se vrte oko njega reprezentira malu pozivitnu komoricu, te da je unutar te životne komorice baš ova Zemlja ona koja osigurava korespodentno stvarni osnovni duhovni životni element, što je nešto što ovosvjetski naučnici nikad neće spoznati (ni kako ni zašto?). Ali Ja, kao Onaj koji je beskonačnost stvorio iz Sebe, Ja to znam, pa vam stoga također mogu reći kakva je situacija.

380.      Ja sam, bilo kako bilo, od vječnosti temelj sveg života i sveg što postoji, i stoga sam Ja također inicijalna pozitivna životna komora u vječnom srcu života beskonačnosti.

381.      Stoga, kada sam se Ja u skladu sa Mojom ljubavlju, mudrošću i redom u Sebi odlučio da Sebe obučem u tijelo ljudskog bića, Ja sam mogao postići samo ono što je u skladu sa vječnim redom u velikom Čovjeku Stvaranja, i to na takav način da – čak i ako je Stvoreno iz Mene – mora korespondirati u potpunosti sa Mojim incijalnim/početnim Bićem.

382.      Sa ovime, bilo kako bilo, nije rečeno da baš ova Zemlja na kojoj smo mi sada, mora reprezentirati stvarnu centralnu pozitivnu točku. To mjesto može zauzeti i druga zemlja koja pripada ovom suncu – u stvari je druga i bila namjenjena za to, ali su se njezini stanovnici ponašali čak još nedostojnije nego što to sada čine stanovnici ove Zemlje, i stoga je ta zemlja bila odbačena i uništena zajedno sa njezinim stanovnicima.

383.      No kako je – od Adamova doba – ova Zemlja bila odabrana, i Ja sam sada na njezinom tlu prihvatio ono što je tjelesno ljudsko, ona će to i ostati sve do kraja vremena svih duhova zarobljenih u materiji, a i vi ćete, u svom duhu, također ostati oni koji će širiti originalni život iz Mene u svu vječnost i beskonačnost, zbog čega (ili ’iz tog razloga’) ste vi Moja istinska djeca.

384.      Gledaj, razlog zašto sam Ja, iz čiste ljubavi za one koji su sada Moja djeca, mogao prisvojiti fizičko ljudsko postojanje na ovoj Zemlji a ne na nekoj drugoj zemlji, bez obzira koliko ona bila velika ili savršena, ti je sada bio objašnjen u kratkim crtama i što je jasnije bilo moguće.

385.      Bilo kako bilo, odmah do ovog najvažnijeg razloga ima još drugih razloga koji su također bili određeni Mojom voljom u skladu sa vječnim redom. No ti razlozi od manje važnosti su jedino nužni rezultat stvarnog glavnog razloga, i stoga se sa njima ne moramo zanimati u detalje.

386.      Jedan od tih razloga je, na primjer, potpuna poniznost i poniženje bez kojega također ni duh visoka reda sebe ne može obući u meso ovog probnog života nakon čega će ponovno prijeći ili se vratiti u najslobodniji i najneovisniji život. A to/u tome se također reflektira ova Zemlja.

387.      Mala pozitivna komorica života u srcu je među dijelovima tijela zasigurno također i najneznatniji dio cijeloga tijela. Taj dio je taman i sunce ga nikad ne osvjetljava, a čak je i ljudima, kojima daje život, sasvim nepoznat te ga ne cijene/ne drže do njega. Da, ako bi čovjek pričao o njemu sa ovosvjetskim naučnicima, oni bi samo slegnuli svojim ramenima i rekli: ’Kako bi silni moćni generalni život ljudskog bića ikad mogao biti ovisan o jedva vidljivoj maloj točkici?’ Iz ovoga je očigledno da čak i najveći naučnici, a kamoli jednostavno ljudsko biće, ni najmanje ne poznaju najosnovniji vlastiti način postojanja.

388.      A ipak, svako ljudsko biće koje uistinu želi znati sebe i Boga, mora ući ovu izuzetno neznatnu malu komoricu života u svome srcu, i to putem izuzetne poniznosti i popustljivosti, te vratiti nazad na duhovan način život koji je od/iz toga dobio (and give back spiritually the life that received from that). Kada se ljudsko biće tako ponaša, ono čini tu malu komoricu života sve većom te ju osvjetljava sve više i više. A kada se to dogodi, onda cijelo srce, a od srca cijelo ljudsko biće, postaje prosvjetljeno i spoznaje sebe, a na taj način također i Boga. Jer jedino tada on postaje svijestan i može vidjeti način na koji život od Boga ulazi u ovu malu komoricu, sakuplja sebe i razvija se u slobodan i neovisan život.

389.      Dosljedno tome, u toj maloj komorici živi stvarni Duh Božji, a ako duša ljudskoga bića uđe u ovu malu komoricu uz potrebnu poniznost i popustljivost (u izvršavanju Božje volje) – kako ljubav istinskog ljudskog bića uđe u vječnu, nestvorenu ljubav Božju – onda se na taj način duša sjedinjuje sa vječnim Duhom iz Boga i taj se Duh ujedinjuje sa nestvorenom dušom, a to je onda ponovno rođenje duše u Duhu Božjem (in the Spirit out of God).

390.      Baš kao što stvarno ljudsko biće mora djelovati na ovaj način sa ciljem da uđe u sebi u potpunu slavu života, Ja sam to sada učinio Osobno da bi vam dao istinski primjer i jako pouzdan putokaz na cesti u velikom Čovjeku Stvaranja. I Ja sam došao na ovu Zemlju, jer ona – kako je već bilo rečeno – korespondira u skladu sa Mojim vječnim redom sa pozitivnom malom komoricom, da bi ušao u potpunu moć na Nebu i na svim zemljama za Svoju a također i za vašu najveću slavu.  

391.      Istina je da Ja posjedujem od vječnosti u Sebi svu moć i slavu, ali ipak, Ja nisam bio vidljivi i perceptibilni Bog ni jednom ljudskom biću, čak ni najsavršenijem anđelu. Ako bi Ja, Sebe htio do određene mjere učiniti vidljivim pred nekim, recimo pred Abrahamom, Izakom ili Jakovom, onda se to dogodilo tako što sam Ja ispunio anđela sa tolikim stupnjem Duha Moje volje da je on u određenim trenucima reprezentirao Moju osobnost. Ali od sada pa na dalje, sam Ja vidljiv Bog za sve ljude i anđele i postavio sam temelje potpuno savršenog, vječnog i neovisno slobodnog i dosljedno tome istinskog života, u čemu se sastoji također Moje vlastito veliko proslavljivanje a sa time također i vaše.

392.      Jer kako bi čak i najsavršeniji anđeli a također i najpobožniji ljudi ove i svih drugih zemalja slavili Boga u istini sa istinskom i živom ljubavlju prema Njemu, Kojeg nikad nisu vidjeli a samim time nikad razumjeli? Jer oduvijek je bilo rečeno: ’Boga nitko ne može vidjeti i ostati živ, jer čisto Božanstvo je u Sebi proždiruća vječna vatra.’ Ta vatra je sada u Meni prekrivena i smekšana sa ovim Mojim tijelom, te stoga: ’Nitko ne može vidjeti Boga i ostati živ’, više ne važi već: ’Od sada pa na dalje će svaki anđeo i svako ljudsko biće biti u stanju vidjeti Boga i živjeti, a tko god ne vidi Boga će imati jako jadan i osuđen život.’

393.      Ovo što sam vam sada rekao i ukazao je zasigurno jedan važan razlog zašto sam Ja prisvojio ljudsko tijelo jedino na ovoj Zemlji.

394.      A kako sada vi  jednostavno i čisto razumijete, iz ovoga objašnjenja, zašto sam Ja mogao prisvojiti ljudsko tijelo na ovoj a ne na nekoj drugoj zemlji, vi ćete stoga također biti u stanju percipirati slijedeće:

395.      Vidjeli ste kako je ta određena izuzetno neznatna pozitivna mala komorica života u srcu, kao stvarni temelj čovjekova života, jedina u stanju postići najčišću i najistinskiju inteligenciju, te je stoga ona već i sama u sebi svjetlo, istina i život. Ista je stvar sa ljudima na ovoj Zemlji. Originalno, ako ih usporedimo sa ljudima na drugim zemljama, oni su također jako neznatni, slijepi, tamni, mali, slabi i bespomoćni. U stvari, duhovi sa drugih nebeskih tijela ne znaju za njih (ljude ove zemlje), baš kao što ni ljudi ove zemlje, naposlijetku, ne poznaju sami sebe. Ali u skrivenoj unutarnjoj jezgri njihova života su oni iz Mene osnovni/fundamentalni životni centar cijelog velikog Čovjeka Stvaranja i mogu onda također razviti iz sebe jako visoke životne sposobnosti, što kod ljudi sa drugih zemalja izgleda samo jednostrano i na inferiornijem nivou.

396.      Zahvaljujući takvim jako visokim i bogolikim mogućnostima ljudi ove Zemlje, kojima također pripada: imenom, jako dobro artikulirani unutarnji i vanjski jezik, umjetnost pisanja i aritmetike te mnoge druge stvari, oni su stoga također jedini koji su u stanju razumjeti otkrivenu Riječ iz Božjih usta, na primjer najprije u vanjskom smislu koji je u slovu ili slici a onda od njega također i istinski duhovni smisao te naposlijetku također i najdublji smisao nebeskog života.

397.      Ova mogućnost je nešto neprocjenjivo veliko i izvanredno, baš kao što su mogućnosti života i inteligencije male pozitivne komorice života u srcu neusporedivo najsavršeniji i najplemenitiji dio cijeloga ljudskoga bića. I opet, također iz ovog razloga sam Ja mogao doći samo k vama i nikome drugome na nekoj drugoj zemlji.

398.      Gledaj, to je onda iznova jedan razlog zašto sam Ja mogao prisvojiti ljudsko tijelo jedino na ovoj Zemlji. Ovdje imate najvažnije razloge Moje inkarnacije na ovoj Zemlji.

399.      Na ove Gospodinove riječi Rimljanin reče: ’Iz ovog Tvog predivnog i velikog otkrovenja je više nego jasno kako je put do istinskog, slobodnog i neovisnog života jako uzak i tijesan, no čovjek također vidi da to mora biti tako i da ne može biti nikako drugačije.

400.      Onaj koji uistinu želi pronaći sebe a na taj način i Tebe, mora penetrirati/prodrijeti kroz ova izuzetno mala vratašca u sebi, jer će u protivnom ostati izvan male komorice života svoga srca. Jedino ljubav prema Tebi i bližnjem čine ova mala vratašca, koja su inače jako uska, širima. Duša, koja generalno gledano sebe zamišlja kao nešto jako veliko, će na taj način biti učinjena majušnom uz pomoć istinske poniznosti, dok će ju stvarna blagost učiniti savitljivom. I jedino na taj način pripremljena duša može prodrijeti kroz mala vratašca u malu komoricu života svoga Božjeg duha i tamo postati jedno sa njime i na taj način se ponovno roditi ili preporoditi. Iz Tvoga otkrovenja sam sada zaključio da su te stvari apsolutno nužne za naš probni život na ovoj zemlji, i stoga sam također otkrio istinski i stvarni razlog zbog kojeg si nam Ti posebice tako hitno naglašavao ljubav prema Bogu i bližnjem, poniznost i blagost.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/56:4-7; 8/57:1-21; 8/58:3, 4’ J.Lorber

Zemlja i njezina ’djeca’

401.      ’Na ovoj zemlji postoje dvije vrste ljudi, većina njih sasvim potječe sa ove zemlje zahvaljujući sistematskom postepenom/evolutivnom napretku duše kroz različita kraljevstva prirode, te ih kao takve sa pravom možemo nazvati ’Djeca ovog svijeta’.

402.      Bilo kako bilo, puno manji broj je na ovoj zemlji onih koji zemlji pripadaju samo tijela što se tiče, dok su njihove duše ili iz različitih zvjezdanih svjetova ili su, ponekad, oni čak čisti anđeli iz duhovnih nebesa, koje kao takve možemo nazvati ’Djecom Božjom’.

403.      To su oni koji su u stanju spoznati/shvatiti tajne Kraljevstva Božjeg te ih kao takve predati djeci ove zemlje kroz učenje, tako da i oni mogu postati djeca Božja i stanovnici Njegovog Kraljevstva.

404.      Naravno, ovosvjetski ljudi su kao takvi i dalje vrlo senzualne prirode, pošto njihove duše još nisu prošle kroz školu koja će ih pripremiti za slobodan ljudski život u potpunoj samo-odlučnosti. Stoga, oni na početku mogu jedino biti vođeni do spoznaje vječnog Božjeg duha i duhovnog života u ’onom’ svijetu, kroz čulne slike.

405.      Nakon odbacivanja svojeg materijalnog tijela, život duše se polako otvara, jer ona može samo postepeno spoznati beskrajnost prostora i vremena kao i svemogućnost Božanskog Duha.

406.      Što je viši unutarnji/duhovni moralitet čovjeka, još na ovoj zemlji, to će skorije njegova duša doseći visoki nivo savršenstva slobodnog života te će biti u stanju napredovati sve više i više.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/225:2-9’ J.Lorber

407.      Na ovom mjestu će se svatko zasigurno zapitati: ’Ali po čemu ćemo prepoznati duše koje su sa ove zemlje a po čemu ’pridošle’ duše sa ostalih manje ili više udaljenih planeta? Gospodin na to odgovara:

408.      ’Duh u vama će vam to obznaniti, ako se pojavi nužnost. Bilo kako bilo, postoji također i izvanjski nepogrešivi/nesumnjivi znak koji ukazuje odakle je čovjekova duša. Pazite, čak i u svom iz nužnosti ne-obaviještenom (ili ’onom koji nema znanja/ne-svjesnom’) tijelu duša zadržava određeni osjećaj o svojim počecima (instinktivno znanje o tome odakle dolazi) te naginje prema tome da okrene svoje fizičke uši i, iznad svega, oči u tom pravcu. Ljudi koji vole svoj pogled usmjeriti uvis, koji se vole popeti na vrh planine i čije uši vole čuti zvuk koji dolazi sa visina, su zasigurno od gore. Ljudi, bilo kako bilo, koji usmjeravaju svoj pogled prema zemlji, i koji kopaju po njoj u potrazi za svojim blagom, su definitivno od dolje. Ovo će vam pomoći da poprilično lako prepoznate sa kime imate posla.

409.      Ljudi od gore su obično inventivni i dobri u umjetnosti te barataju raznoraznim vještinama; ali oni su više skeptični i vole imati jasne dokaze za sve. Grk, Filopold, u Kani blizu Kisa nije vjerovao sve dok mu nisam ukazao solarnu planetu na kojoj je on jednom nosio tijelo; i ovo važi za skoro sve cinike. Vi bi mogli ispred njihovih očiju stvoriti cijeli svijet, ali će to jedva kod njih proizvesti efekt kao kad recimo kažete čovjeku koji potječe sa ove zemlje: ’Idi i učini ovo ili ono?’ On vas najvjerojatnije neće pitati: ’Zašto bi to morao učiniti?’, već će on to i učiniti ispunjen povjerenjem pošto mu je mudar čovjek to rekao. ’Zašto’, on se nada, će doći samo sa vremenom. Čovjek koji je od gore, bilo kako bilo, će se suočiti sa vama lice u lice te će vas čvrsto i ozbiljno pitati: ’Zašto bi ja to morao učiniti? Bez razloga ja neću učiniti ništa. Daj mi jasno objašnjenje pa ću ja vidjeti što se može učiniti.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/178:7-10’ J.Lorber

Prednosti djece ’ovog’ svijeta u odnosu na anđeoska bića sa drugih planeta

410.      ’Govori Arhanđeo (odgovara na pitanje: ’Pošto vi moćni duhovi uistinu postojite i pošto je vaše biće očigledno istinitije od našeg, zašto nam se onda češće i ne ukazete te nas podučite i utješite?’): ’Mi uvijek izvršavamo u potpunosti Gospodinovu volju; jedino što On želi je dobro, i mi to činimo.

411.      Ako bi kojim slučajem za ljude na ovoj zemlji bilo korisno/dobro i nužno da smo mi non-stop pred njihovim očima, mi bi to i učinili; no kako to nikako nije slučaj, mi ih možemo voditi jedino na za njih nevidljivi način sa ciljem da njihova slobodna volja ne bude prisiljena. U stvari, nitko ne može postojati ispred Boga ako nije, u određenom vremenskom periodu i potpuno odvojen od nas, prošao potpuni test slobodnog života u tijelu. To je Gospodinova ljubav, mudrost i volja, i sve se mora dogoditi, biti i postojati u skladu sa njom; u suprotnosti sve to ne bi ništa vrijedilo. Ako bi vi ljudi od sada pa ubuduće živjeli i djelovali u skladu sa Gospodinovom voljom, vi bi također, nakon što odbacite svoje tijelo, postali ono što smo mi sada; jer i mi smo također, jednom bili na nekoj zemlji ono što ste vi sada u ovom trenutku. 

412.      Bilo kako bilo, posljednji/najgori čovjek na ovoj zemlji je već u svojoj kolijevci puno više nego što smo mi u svoj našoj veličini, mudrosti i moći, jer istinski ljudi sa ove zemlje su djeca vječne ljubavi Božje, dok se uzvišena mudrost i moć moraju kod njih razviti spontano i to iz njihove ljubavi prema Bogu, njihovom istinskom Ocu. Mi, bilo kako bilo, smo proizašli iz Njegove mudrosti kao stvorena bića, i mi moramo stvoriti ljubav prema Bogu iz nas od naše velike mudrosti, što je neshvatljivo teže nego pronaći uzvišenu ljubav i moć u sebi za ljubav Božju.

413.      Pošto ste vi ljudi na ovoj zemlji proizašli iz same ljubavi u Bogu i stoga ste vi sami ljubav u Bogu, nama, mudrosnim bićima, nije dozvoljeno da se miješamo na bilo koji način u vaš slobodni razvoj iz vaše praiskonske ljubavi Božje unutar vašeg bića i ti, moj zemaljski brate, ćeš sada zasigurno razumjeti u svoj jasnoći zašto se mi anđeli Božji vama ne možemo vidljivo ukazivati. Jer nama je jedino dozvoljeno da u vama probudimo mudrost i moć koje spavaju u vašoj ljubavi prema Bogu, nježno i neprimjetno, te u vas ne smijemo dahnuti čak ni iskricu naše prirođene mudrosti pošto to nikako ne bi probudilo već bi štoviše ugušilo vašu vlastitu mudrost.

414.      Ovo pravilo važi i među vama ljudima, jer što bi postalo od jednog djeteta ako bi ga uzeli od dadilje i doveli direktno u visoku školu gdje izuzetno mudri i jako obrazovani učitelji predaju svojim dobro pripremljenim studentima o najuzvišenijim i za običnu osobu poprilično nerazumljivim naučnim principima i tajnim vještinama? Takvo dijete bi eventualno moglo ponavljati učiteljeve riječi ali ono ne bi nikad bilo u stanju spoznati njihov duboki smisao i uzvišeno značenje. Stoga, pustite da mala djeca prvo budu trenirana od strane dadilje te kroz raznorazne igrice navođena prema svom prvom dječjem razmišljanju. Iz godine u godinu će to dijete postati sve zrelije i zrelije i kao takvo u stanju primiti višu instrukciju.

415.      Ono što vi ljudi činite sa svojom djecom to mi anđeli činimo sa vama.

416.      Da si ti nekad bio rođen na svijetu gdje smo mi živjeli u tijelu, ti bi u taj svijet sa samim rođenjem donio svu nužnu mudrost te praktično ne bi trebao nikakve druge instrukcije do one koja bi ti pomogla da pronađeš ljubav Božju u svjetlu svoje velike mudrosti.

417.      Pogledaj sve životinje na svojoj zemlji. One su također stvorenja Božje mudrosti i, stoga, ne trebaju nikakvu instrukciju uz pomoć koje bi uz tešku muku trebali za sebe postići znanje o tome što, u skladu sa njihovom mogućnošću i prirodom, moraju činiti. Umjesto toga oni već sa svojim rođenjem dobijaju sva svoja znanja te su već tada poprilično usavršeni aktivisti u svom specifičnom polju. Tko je ikad naučio pčelu nauku o biljkama, tko joj je ikad ukazao gdje se u cvijetu nalazi nektar a gdje vosak? Tko ju je naučio da gradi košnicu te da iz najslađeg nektara u svojim mednim saćama priprema med? Gdje je pauk naučio raditi svoje niti te da od njih radi za sebe jako korisnu mrežu? Gledaj, sve to su stvorenja primila od mudrosti Božje čiji su i sami produkti. Jer oni su inicijalno samo to, oni također posjeduju, što god da imaju, u najvećem savršenstvu, no oni tome ne mogu dodati ništa pošto im skoro u potpunosti nedostaje ljubavi i slobodne volje.

418.      Postoje također životinje koje u sebi već imaju nadodane određene simptome uvišene ljubavi zbog čega su u stanju primiti dodatnu instrukciju od ljudi i, stoga, mogu biti trenirani za raznorazne aktivnosti. Što više ljubavi određena životinja posjeduje, kao na primjer pas ili neke ptice, to su te životinje više u stanju primiti bolji trening te izvršavati raznorazne aktivnosti (performances).

419.      Sa ljudskim bićima na ostalim nebeskim tijelima je potpuno ista situacija i to u najvećoj mogućoj mjeri, pošto su oni došli na svijet već obdareni sa svim mogućim sposobnostima. Oni ne moraju pohađati školu da bi nešto naučili. Bilo kako bilo, pošto se ljubav u njima polako ’pojavljuje’ (unfolds) jedino kao proizvod njihove mudrosti, oni također imaju škole gdje se naučavaju kako čovjek može postići slobodnu ljubav i slobodnu volju također i iz čiste mudrosti. Jedino kada je takav čovjek to postigao uz jako puno napora, on bude u stanju pristupiti Bogu poput Njegove djece na ovom svijetu.

420.      Ovo tumačenje će ti objasniti zašto vi istinski ljudi na ovoj zemlji ne smijete ostati u stalnoj vidljivoj i perceptibilnoj vezi sa nama za vrijeme razvijanja vaše mudrosti. Ukratko, vaša je životna obaveza/dužnost da tražite i razvijete mudrost iz ljubavi, dok je naša dužnot bila da tražimo i razvijemo ljubav prema Bogu iz mudrosti.

421.      Neopisivo velika razlika leži u činjenici da vi ljudi na ovoj zemlji možete postati poput Boga a mi to ne možemo nikad, – osim, uzimajući tijelo/meso na ovoj zemlji. Da bi to i učinili mi za sada ne osjećamo posebnu želju pošto smo svi mi izuzetno sretni sa našom sudbinom te sa radošću zaboravljamo na bolju.

422.      Onaj koji može postati savršeno dijete Božje – što nije lako postići – će, naravno, biti beskrajno sretan; no mi smo u potpunosti zadovoljni sa našom sudbinom i ne treba nam ništa ni veće ni bolje.

423.      Među ovim nebrojenim ’gostima’, koji su i dalje vidljivi pred tvojim očima, doduše na kratko, ima nekolicina istinske Božje djece, – ali si ti, koji si sada bio podučavan i vođen od strane Najuzvišenijeg od vječnosti, neopisivo bolji od njih (misli se na čovjeka koji je provodio vrijeme u Gospodinovom prisustvu u periodu Njegove trogodišnje aktivne službe na ovoj zemlji). Jer zasigurno nije ista stvar da li je netko sin u nekom domaćinstvu ili pak samo sluga. Djeca imaju sve što veliki Otac ima a sluge samo ono što im je Gospodar voljan dati. – Da li si ovo razumio, moj dragi Agrikola?’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/190’ J.Lorber

Budućnost Zemlje

424.      ’No, na poslijetku će doći vrijeme kada će čovjek postići veliko znanje i umješnost u svim stvarima te će konstruirati mašine koje će, poput živih ljudi i životinja, sa razumijevanjem, izvršavati raznorazne zadatke. Bilo kako bilo, tada će mnoge ljudske ruke postati lijene a trbusi siromašnih, nezaposlenih ljudi će ogladnjeti. Ljudska bijeda/mizerija će tada dosegnuti izuzetno visoki stupanj. Onda ću Ja ponovno ’podići’ čovjeka (misli na Jakob Lorbera) koji će u slijedećih dvjesta godina i više propovijedati istinu u Moje ime. Sretan je onaj koji bude slušao, iako će takvih biti samo nekolicina!

425.      Bilo kako bilo, jednom kada se broj čistih i dobrih ljudi bude sve više i više smanjivao, kao što se dogodilo u doba Noe, Zemlju će opet posjetiti univerzalni sud koji neće poštedjeti ni ljude a ni životinje. Ponosnim ljudima tada neće biti od koristi njihovo ubojito oružje koje ’izbacuje-vatru’, a bogme ni njihove utvrde i ceste od metala po kojima se kreću brzinom strijele. Jer neprijatelj će doci iz zraka i uništiti sve one koji su oduvijek činili samo zlo. To će uistinu biti vrijeme trgovaca i mjenjača novaca (Ivan 2:13-16; vidi ’Sinovi ovog svijeta-Crv koji nikad ne spava – 85’).

426.      Ono što sam nedavno učinio u Jeruzalemskom hramu sa mjenjačima novaca i prodavačima goluba, to ću učiniti i na većoj skali širom ove Zemlje gdje ću iz širokih nebeskih prostranstava poslati neprijatelja čiji će dolazak i posljedično uništenje trgovina i mjenjačnica, biti potput bljeska munje i praska groma. Uistinu, protiv takvog neprijatelja će otpor svih armija ove zemlje biti uzaludan (’I sve ovo-svjetske sile neće biti u stanju oduprijeti se prirodnim silama kroz koje ću pro-govoriti!’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Bertha Dudde, br. 3773, 17 Svibanj 1946’). Bilo kako bilo, veliki nevidljivi neprijatelj neće naškoditi/ozlijediti Mojih par prijatelja već će ih poštedjeti za novo odgajalište u kojem će stvarati nove i bolje ljude [znani u Riječi kao ’Ostaci’; vidi ’70 godina zarobljeništva u Babilonu (Tužaljka) – 109-122’].

427.      Dobro ovo shvatite! Ali ni u kojem slučaju nemojte misliti da Ja ovo želim te da je stoga to predodređeno. Ništa ne bi bilo dalje od Mene i vas! Ipak, biti će isto kao i u doba Noe. Ljudi će i dalje upošljavati svoje ovosvjetsko/naučno znanje i vještine u pravcu sve lošijih i pokvarenijih ciljeva i tako, svojom vlastitom slobodnom voljom, dovesti na sebe i, konačno, na cijelu Zemlju, iz dubina Mojeg stvaranja sud raznoraznog oblika.

428.      Pazite, to je slijepa čovjekova bezobzirnost, a njezine zle posljedice nisu želja Moje volje, već nepromjenjivog zakona Mojeg vječnog reda, koji ne može biti suspendiran ni u specifičnim lokacijama stvaranja a ni na koji način na generalnom planu.

429.      Pogledajte na planine koje su prepune šumâ i žbunjâ. Pazite, one apsorbiraju na odgovarajući način sve prirodne duhove (elektricitet; magnetski fluid) koji su kompatibilni sa njima. Uništite šume na svim planinama i uskoro ćete postati svjesni najstrašnijih posljedica. Na taj način će mase slobodnih, jako sirovih prirodnih duhova početi sve više i više ispunjavati atmosferu iznad cijele zemlje. Pošto oni neće pronaći zadovoljavajuće sklonište i sferu svoje aktivnosti, oni će se početi grupirati u velikoj količini i, potstaknuti svojom glađu i žeđu (asimilativni instikt), uzrokovati sveuništavajuće vjetrove najgore vrste koji će uništiti cijele nacije do takve mjere da u slijedećih stotinjak godina ništa neće rasti na tim predjelima do tu i tamo poneki lišajevi. Na ovaj način su do dana današnjeg nastala mjesta koja zauzimaju veliki prostor koja su u svezi vegetacije potpuno ogoljela poput napuštenih, ogoljelih sedimentnih stijena na obalama Mrtvog Mora u Donjoj Palestini u koju utječe rijeka Jordan.

430.      I sada, da li je to Moja volja? O ne! Gdje čovjek mora imati slobodnu volju i slobodu akcije tako da može i u svome duhu postati ljudsko biće, Ja, Osobno, se ne miješam u njegove poslove – bez obzira koliko budalasti oni bili. Sve što Ja činim je da im dopustim da dosegnu, neometani, ono čemu su toliko gorljivo težili kao da im njihova cijela životna sreća ovisi o tome. Meni ne predstavlja neku razliku da li su posljedice dobre ili loše. Ono što stvore to će i dobiti. Iako Ja znam što će se poslije dogoditi, Ja neću – i ne smijem – intervenirati sa Svojom svemogućnom rukom; jer ako bi Ja to učinio, onda bi čovjek prestao biti čovjek. Onda on ne bi bio ništa drugo nego animirana mašina a kao takav bi bio sasvim beskoristan, bilo Meni bilo samom sebi.

431.      Naravno, volja može biti regulirana kroz svakojake odredbe i zakone; ali ni odredba ni zakon ne mogu spriječiti slobodnu volju da izvrši ono što je naumila. Ako čovjekova volja želi prihvatiti odredbu ili zakon kao vodilju za svoje akcije, onda će on ostati u njihovim okvirima bez ikakve prisile; ali ako ona to ne želi učiniti, ni jedna sila na zemlji a ni na nebu ne može – i ne smije – čovjeka na to prisiliti. Jer, kako rekoh, bez slobodne volje čovjek prestaje biti čovjek (a ČOVJEK, točnije njegovo formiranje, je cilj svega stvaranja ili ono što Božja Providnost neprestano ima u vidu) i postaje obična animirana mašina. U procesu vremena će čovjek također izmisliti mašine koje će izvršavati zadatke za koje se traži visoka umješnost i koje bi u današnje vrijeme (prije 2000 godina) rijetko tko mogao sprovesti u praksu/izvršiti.

432.      Ali čovjek može, iz sebe, činiti što god ga je volja, i nitko ga u tome ne može spriječiti. Stoga čovjek može činiti što ga je volja sa Zemljom koja ga nosi i hrani njegovo tijelo; a posljedice će ga naučiti da li su želje njegova srca bile dobre ili loše.

433.      Stoga, svako ljudsko biće posjeduje razum i iz njega proizlazeći intelekt. On može biti prosvijetljen kroz odredbu, ovosvjetske zakone i kroz svakojaku vrstu iskustva te onda spontano odlučiti što je dobro, pravedno i istinito pa onda prema tome odrediti pravac svoga djelovanja. Na taj način se on ne prisiljava (ne narušava mu se slobodna volja), pošto on sam od sebe odabire ono što je prepoznao kao dobro, pravedno i istinito.

434.      Svakodnevno nas iskustvo uči (!!), i to u tisuće primjera, kako ljudi, obično da bi za sebe postigli neku privremenu korist, jako često preziru ono što su prepoznali kao dobro, pravedno i istinito te djeluju tome sasvim u suprotnosti. To je još jedan dokaz da ljudska slobodna volja ne može biti stavljena u opasnost ili reducirana kroz bilo kakvu vanjsku aktivnost. Sasvim je moguće da će ljudi vremenom izmisliti velike izume uz čiju će pomoć onda afektirati prirodu Zemlje, što na kraju mora prouzročiti ’otpusni ventil’ (recimo ’ozonska rupa’). Naravno, rezultati tako nečeg nikako neće biti ugodni no biti će zaslužena/sigurna kazna za krivo iskorištenu slobodnu volju; ipak, sve to neće biti moja namjera već posljedica čovjekove volje.

435.      Ako ljudi žele još jednu Poplavu, neka crpe (ili ’sišu tekućinu kroz cijevi’) – kopaju kroz – planine, pa će na taj način otključati podzemne vodene rezervoare. Ako žele vidjeti cijelu Zemlju u plamenu, neka unište sve šume. Kao posljedica toga će prirodni duhovi (elektricitet) toliko porasti, da će Zemlja uskoro postati obavijena sa oceanom vatre i munja. Hoće li onda to biti Moja želja, da Zemlju kaznim sa vatrom? Stoga, učite ljude da budu mudri, da ne bi na sebe navukli svoj vlastiti sud. Ali, iako Ja znam da će se ovo dogoditi, Ja neću i ne smijem intervenirati kroz Moju svemogućnost, već jedino kroz Svoju odredbu.

436.      Nikad ne prođe više od 50 godina da se ponovo ne pojave ljudi koji narodu ukazuju pravi put. Sada sam Ja Osobno, kao čovjek, došao na ovu Zemlju koja je određena za tako velike stvari. A poslije Mene, sve do kraja svijeta, ljudi će biti iznova i iznova poslati djeci ovoga svijeta i mnogi će se obratiti prema istinskom svjetlu.

437.      Ni jedna jedina jota ovog učenja, koje vam se sada daje, se neće izgubiti. No ono će biti od male ili nikakve važnosti za čovječanstvo u cjelini (čovječanstvo će mu, generalno gledano, pridavati malu važnost), sve dok je ovdje – i dok ovdje mora biti – materija, će biti neprestan konflikt sa čistim duhovnim elementom. Bilo kako bilo, neka se nitko ne uznemirava/plaši zbog toga; jer uvijek će biti mnogo njih koji su pozvani ali samo nekolicina među njima koji će biti odabrani. 

438.      Zemlja će uvijek imati sigurno mjesto za one koji slijede odbranike; ali oni koji su gluhi i slijepi će s vremena na vrijeme biti ’pročišćeni’, poput pljeve iz čista žita.

439.      Stoga, Zemlja će nastaviti svoje postojanje, baš kao što je postojala još od Noe, i nosit će Moju svjetliju djecu. Jedino će nečistoća koja je porasla u tolikoj mjeri biti otklonjena te će na taj način ući u jednu drugu vrstu ’pročišćavajuće’ škole/institucije kojih uistinu ne nedostaje, niti će ih ikad nedostajati, u Mom vječno velikom Kraljevstvu. Ipak, takva bića nikad neće postati Moja djeca, jer prije nego što netko postane Moje dijete, on Me mora jako dobro poznavati i voljeti iznad svega.

440.      Sada/ovo vam ne govorim kao čudotvorac Isus iz Nazareta, već kao Onaj Koji u Meni obitava od vječnosti. Govorim vam kao Otac Koji je prepun milosti i ljubavi, kao Jedini Bog Koji kaže: ’Ja sam Alfa i Omega, vječni početak i beskonačni, vječni konačni cilj sve beskonačnosti; osim Mene nigdje nema drugog Boga!’

441.      Stoga vam kažem: Onaj koji će Me, već ovdje, ili bar u onom svijetu, tražiti, pronaći, prepoznati i stoga voljeti iznad svega a svog susjeda strpljivo i svom svojom moći kao samog sebe, će biti Moje dijete, što će reći, Moj sin i Moja kćerka. Bilo kako bilo, onaj koji Me ne bude tražio, pronašao, prepoznao i volio, i koji također bude bez ljubavi prema svome bližnjem, nikad neće postati Moje dijete. Jer Moja djeca moraju biti savršena baš kao što sam i Ja, kao njihov istinski Otac, savršen.

442.      Ali djeca ovog svijeta, koja će u posljednja vremena vrlo vjerovatno biti ’pročišćena’, će ostati stanovnici onih svijetova i zajednica kojima po svojoj kvaliteti pripadaju i u kojima će biti pročišćeni. No oni nikad neće moći ući u kuću vječnog Oca koja se nalazi u centru najuzvišenijeg neba, za razliku od Moje djece koja će zajedno sa Mnom, suditi cijelu beskonačnost za navijeke.

443.      Nakon predviđenog, velikog čišćenja će Zemlja, baš kao i sada, nositi mnoštvo ljudi. Ipak ti budući ljudi će biti puno bolji nego ovi današnji i oni će uvijek imati Moju živu riječ.

444.      Ali kad jednom, eonima vremena u budućnost/nakon vama nezamislivo puno godina, ova Zemlja oslobodi/bude predala/vratila svoje zarobljenike, tada će se i ona sama, u sunčevom moru svjetla, pretvoriti u duhovnu zemlju/prijeći će u duhovni oblik postojanja. Jer najniži ’omotači’ i ovojnice u kojima su ranije bili nastanjeni živi duhovi i duše su poput/sliče plovučcu/šljaki (Njemački = ’bimsstein’, Engleski = ’pumice’; plovučac/šljaka je vrsta plutajućeg kamena) koja sama po sebi nije više stvaran životni element, a ipak je u sebi i dalje gruba i rastrojena organska materija/element i pruža utočište/sklonište najnižoj vrsti osuđenih duhova.

445.      Što se događa sa tom korom (substratum) jednom kada se sav inteligentni život oslobodi iz nje? Hoće li ona lebdjeti unaokolo u beskrajnom svemiru kao sagorjela hrpa (lump) ili plovučac/šljaka, potpuno mrtva i bez neke buduće sudbine? Ili će – ili bi trebala – biti još od neke koristi u sferi živih duhova koji su bili usavršavani na raznorazne načine? Da, biti će od koristi, jer ništa ne može biti mrtvo i bez sudbine u beskrajnosti svemira koja je isto tako i Moje Kraljevstvo i Moje vječno obitavalište. Kada govorimo o sudbini, bilo kako bilo, čovjek mora bez ikakve greške govoriti o duhovno-vječnoj sudbini, pošto ne postoji i ne može postojati tako nešto kao što je materijalno-vječna sudbina.

446.      Pošto je sva materija nešto prostorno i privremeno odvojeno te ograničeno, ona može zasigurno imati samo privremenu sudbinu. Bilo kako bilo, jednom kada je, u određenom vremenu, ispunila svoju sudbinu te kao medij služila uzvišenu životnu svrhu te postala tvrda, porozna i prepuna rupa, stoga potpuno beskorisna za drugu, sličnu svrhu, iako je prije bila korisna i dobra posuda koja služi određenu svrhu, pitanje je: Što će na kraju postati od plovučca/šljake?

447.      Pogledajte u vedro pored izvora koje je također mnogih godina služilo da se njime vadi voda. što će se sa njime dogoditi? Može li ono i dalje biti korišteno u tu svrhu i sada kada je potpuno istrošeno i prepuno rupa? Ne, ono će biti otklonjeno i spaljeno. Na taj način se potpuno razgrađuje u dim, zrak i određeni pepeo koji će se, bilo kako bilo, kroz vlažnost atmosfere također razložiti u jednu jednostavniju vrstu zraka. Jedino tada vedro može opet služiti kao dobra podloga za stvarnu duhovnu suštinu. Čak i ako ne postane opet ono isto vedro ono može, ipak, ponovno biti pretvoreno u nježnu i laganu posudu (husk) koja može postati nosioc Moje žive vode.

448.      Ono što će se kroz čovjekovo ’mudrovanje’ dogoditi – ili, ono što će se sigurno dogoditi – sa starim vedrom za vodu, to će se u dalekoj budućnosti također dogoditi sa ovom Zemljom i sa drugim svjetovima, čak i sa praiskonskim (primordial) centralnim suncima. Oni će postati u potpunosti duhovni svjetovi koji nose i udomaćuju blažene duhove. Bilo kako bilo, takvi svjetovi onda neće biti nastanjeni samo na površini, već u velikoj mjeri i u unutrašnjosti, imenom, u unutranjim životnim hramovima koji korespondiraju sa svim njihovim dotadašnjim materijalno-organskim formama.

449.      Jedino tada će ljudi, kao usavršeni duhovi, naučiti skroz na skroz o unutarnjoj strukturi svjetova koji su ih jednom nosili; i onda neće biti kraja njihovoj radosti i čuđenju nad takvom prekrasnom i kompleksnom  unutarnjom organskom strukturom, od najmanjeg pa sve do najvećeg (njezinog) organa.

450.      Male planete koje same po sebi nemaju svjetlo, poput recimo ove zemlje, njezinog mjeseca, tako zvane Venere, Merkura, Marsa, Jupitera i Saturna, i još drugih planeta koje pripadaju ovom suncu, uključujući i mnoge komete – koje onda također postaju planete koje nose ljudska bića, dijelom kroz stvarno sjedinjenje sa planetom koja već nosi ljudska bića, a dijelom i svojim vlastitim pravom kao zrele planete -, sve one će se razložiti u sunce, nakon – po vašim računanjima – eona vremena.

451.      Sunce će se opet zajedno sa svojim drugovima razložiti u njihova specijalna centralna sunca. Ta centralna sunca, koja mogu biti ogromne starosti i za koje je jedan eon zemljanih godina ono što je za ovu zemlju jedna godina, će se razložiti u centralna sunca super galaksija, što su sunca koja su, u svoj svojoj veličini – ako bi se izrazili Arapskim brojevima –, naravno 1 000 000 x 1 000 000 puta opet veća od prethodnih centralnih sunaca. Ta centralna sunca super galaksija će se opet razložiti u centralna sunca super super galaksija, koja su pak opet u istoj toj proporciji veća od prethodnih sunaca. Ta centralna sunca super-super galaksija će se na kraju razložiti u jedno praiskonsko sunce čije su fizičke dimenzije, po vašim standardima, uistinu neizmjerne.

452.      Ali gdje će, onda, to praiskonsko sunce pronaći svoje konačno razlaganje (dissolution)? U vatri Moje volje! I iz te krajnje rastvorbe (!) će se svi svjetovi vratiti, iako duhovno, svom prvotnom redu i službi nakon čega će trajati u vječnost u svom svojem veličanstvu, ogromnoj širini i čudesnosti.

453.      Naravno, vi ne smijete zamišljati da će se sve ovo dogoditi sutra, ili preksutra; već zamislite u svojoj glavi (mind’s eye) sva zrnca pijeska na zemlji i zamislite da je svako zrnce jedna godina na ovoj zemlji, pa bi proračun budućih godina jedva mogao biti dovoljan da izračuna materijalno trajanje ove Zemlje. Dosljedno tome je nemoguće zamisliti trajanje našeg sunca, još manje, ono centralnog sunca prvog reda, centralnih sunaca drugog reda, a ponajmanje za vas neizmjerno trajanje centralnih sunaca super-super galaksija, ili čak praiskonskog centralnog sunca, – a sve to još manje ako uzmemo u obzir da će sunca nastaviti sa stvaranjem novih svjetova, centralna sunca sa stvaranjem novih planetarnih sunaca a praiskonsko sunce cijelih legija sunaca svakojake vrste.

454.      No, iako je velika većina ovih velikih svjetova postojala još od prije, eonima vremena, u budućnosti će ovo ’trajanje’ završiti i drugi period stvaranja će započeti (svoj kurs) u beskrajno udaljenim krajevima svemirskih prostora. A vi ćete u tome imati aktivnu ulogu, baš kao i u bezbroj ostalih (stvaranja) koja će tek doći,  –  no jedino kao Moja djeca.

455.      Jer onaj koji ne bude, hodajući određenom cestom, postignuo Sinovstvo Božje, će kao usavršeno, mudro i svakako blaženo stvorenje, ostati na svojoj vlastitoj duhovnoj zemlji, živjeti tamo i biti aktivan te čak posjetiti ostale susjedne duhovne svjetove -, ali on neće biti u stanju učiniti više od toga i kao takav neće osjećati aktivni poticaj prema nečemu sto je uzvišenije.

456.      Ali Moja djeca će uvijek biti oko Mene, razmišljajući, osjećajući, želeći i djelujući u skladu sa Mnom. U ovome će ležati ogromno velika razlika između Moje istinske djece i blaženih bića koja su obdarena sa razumom i intelektom. Stoga, dobro pazite, da u danima koji dolaze budete dostojni i spremni da budete Moja djeca!’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/108-112 pogl. J.Lorber