Prah Zemljani
(Bogo-Čovjek 922-1187)
922. ‘I Jahve Bog napravi čovjeka od praha zemljanog, nakon čega mu u nosnice udahne Svoj Božanski Duh. Na taj način čovjek postade živa duša.’ Postanak 2:7
923. ‘Glavni duh, a onda sa njim i svi njemu srodni duhovi su, zbog ‘pada/udaljavanja od Božanstva u ljubavi’, sami od sebe na najtvrdoglaviji i najgorči način bili zarobljeni (tj. postali su ‘materija’ = zarobljeni duh). Koliko dugo će se njemu svidjeti da ostane u jednom takvom zarobljeništvu, osim Boga nitko u čitavom beskraju ne zna, pa ni anđeli. Ali sigurno je da iz tog izgubljenog sina svjetla Božjom moći/silom pojedinačni duhovi ponovo bivaju probuđeni i kao djeca (ovog) svijeta budu ‘usađeni’/stavljeni u meso/tijelo, i njima je isto kao i djeci od gore pružena mogućnost dosezanja najvišeg savršenstva Božjeg djeteta. Sva materija je zbog toga pojedinačni duh koji kao ljudska duša u svom duhu može biti preporođen/ponovno rođen za vječni život.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/231:7-10’ J.Lorber
924. Ako smo na pravi način razumjeli istinu kako je sve materijalno (sve ono što možemo opipati ili ’dodirnuti’ bilo kojim od naših tjelesnih čula) u sebi ništa drugo do zarobljeno duhovno (= jedno ’trenutno’ stanje duhovnog života), tj. ako smo uistinu razumjeli kako se u onome što se našim čulima predstavlja kao materija kriju ’grupirane’ (ili ’sjedinjene’) duhovne inteligencije, te da ta materija, naoko ’mrtva’, u stvari, baš kao i sve drugo, itekako živi, te da se te duhovne inteligencije, po već više puta spomenutom sveprožimajućem zakonu ljubavi (ili ’zakonu privlačenja i odbijanja’), baš kao i posljedičnom, međusobnom povezivanju/formiranju/dolasku u postojanje, transformiraju u druge, više forme, ’urođeno’ žudeći za svojim boljitkom ili ti ga napretkom, onda nam neće biti teško usvojiti ideju kako je cijela Zemlja (ovo tlo po kojem hodamo = prašina!), zajedno sa svim fenomenima koji su vidljivi/se pojavljuju na njoj, u sebi ništa drugo nego Satanina ‘otvrdnula’ duša (to naime ne važi samo za ovu Zemlju, već i za cijelo materijalno stvaranje, no nas u ovom trenutku ponajviše zanima naša Zemlja), tj. (drugim riječima), lako ćemo percipirati kako je sve ono što se događa ili pak što postoji na Zemlji, u sebi neka od ‘aktivnosti’ te pale i ‘od Boga udaljene i podijeljene Satanine duše’ koja, zbog ‘neugodnosti’ u koju se svojom voljom postavila, teži ‘oslobođenju’ ili povratku u ranije stanje slobode i slave.
925. Dijelom je već bilo indicirano, prilikom opisa mineralnog i biljnog carstva, kako se teluridne/zemne specifične sastavnice neprestano uzdižu u bezbrojnim količinama koje se zahvaćaju, sjedinjuju i sebe u-ređuju u skladu sa voljom duhova koji su (kao nadglednici) postavljeni nad njima. I, tako reći (in the manner of speaking), svi fenomeni (ili ‘sve pojave’) na Zemlji su pojedinačni dio Satanine duše.
926. Ta podjela/dioba dakle, što će vam zasigurno zvučati tajanstveno, je uređena po (jednom) tajnom zakonu, koji na određeni način možemo nazvati Božanskom politikom, uz pomoć koje sâm Satan biva prinuđen da postane prvi pomoćnik pri toj podjeli/diobi. Kroz svoju silu, on želi osloboditi svoju dušu, i dati joj njezinu prijašnju širinu ili doseg/domet. To je razlog zašto, iznutra, on neprestano/konstantno gori u svojoj komprimiranoj, zemljanoj, specifičnoj duši. Kroz to neprestano izgaranje, on želi promijeniti naizgled čvrstu materiju nazad u potpuno profinjenu supstancu. Taj pokušaj će biti dozvoljen pod zakonskim ograničenjem (orderly restriction), i u tu svrhu je organizam ove Zemlje tako uspostavljen, i postavljen u takav red, da zločesti duh mora ostati neprestano podjednako aktivan u svojoj istrajnosti/upornosti.
927. On radi (ili ‘se trudi’) pod iluzijom da je kroz ovu aktivnost skoro u potpunosti oslobodio svoju zarobljenu dušu, i iz tog razloga on neprestano izbacuje psihičke (ili ‘duhovne’) sastavnice (specifica) iz unutrašnjosti Zemlje. On zna malo ili ništa o činjenici da su te sastavnice presretnute od strane moćnih duhova i postavljene u red u novim potpunim/savršenim/besprijekornim ljudskim formama.
928. Sastavnice (specifica) koje dolaze sa tog/takvog mjesta su, naravno, skroz/sasvim paklena karaktera (ili ‘vrste’) i fundamentalno (= u osnovi) su zle. To je razlog zašto se moraju uzdizati kroz ogroman broj stupnjeva redova stvorenja/bićâ, i u potpunosti fermentirati prije nego postanu pogodne za organiziranje ljudskog tijela i ljudske duše. Pakleni atributi (ili ‘karakteristike’ = otrovi) ovih sastavnica (specifica) sebe jasno ukazuju u mnogim bićima koja prethode ljudskom biću (!). Promatrajte otrovnu prirodu skoro svih metala, toksine u biljkama, otrov u životinjama, veliki bijes, pogotovo kod životinja mesojeda, te užasnu podmuklost otrovnog crva – i paklena zloća ovih stvorenja vas neće zaobići. Da, čak i među ljudskim bićima ovaj čisto pakleni element/atribut sebe izražava u jako visokom stupnju, toliko da često postoji mala ili pak nikakva razlika između mnogih ljudskih bića i Princa Tame.
929. Ovo čisto pakleno zlo je bilo, kroz spuštanje/silazak najmoćnije sastavnice (specificum), ‘Riječi Božje’, prvo/najprije izloženo novoj fermentaciji kojom pakleno zlo biva promijenjeno u nebesko dobro. Ali to se ne događa odjednom.
930. Sastavnice (specifica) u suštinskoj duši ljudskoga bića su, u trenutku kada je duh prožeo/penetrirao dušu, zaista već nebeski čiste. Međutim tijelo ili meso ljudskoga bića je i dalje opako/zlo u svim svojim dijelovima, i dalje (je) pakleno. Tako da to meso mora izdržati još mnoge ponižavajuće ispite, sve dok postepeno ne postane asimilativni dio duše, koja je još od prije postala čista.
931. To je razlog zbog kojeg tijelo mora umrijeti, sa ciljem da se razloži. Tijelo mora preći u svim svojim dijelovima u svakojake crve i, kao takvo, ponovno umrijeti i razložiti se (ili ‘rastaviti na sastavnice’; ne treba zaboraviti da se ne samo svako tijelo, već i svaka duša, koja je isto tako sastavljena od mnogobrojnih sastavnica, naravno zbog istog razloga, što će reći ‘pročišćavanja’, ponovno može razložiti; ‘Ovo razlaganje/dijeljenje je znatno više izraženo u duhovnom svijetu, i sebe manifestira kroz bezbrojne čudnovate fenomene/pojave. Duša čije ponašanje nije u dovoljnoj mjeri trenirano u skladu sa Evanđeljem se u duhovnom svijetu pojavljuje u najrazličitijim formama, protežući se sve do gnusnih životinjskih formi, pošto je duša u svom zemaljskom životu proćerdala/rasula dijelove specifičnih sastavnica (specifica) koje su bile nužne za njezino potpuno formiranje. Te specifične sastavnice (specifica) više nisu prisutne u trenutku kada duša napušta tijelo. To je razlog zašto forma duše, izvan tijela, može biti jedino sasvim nepotpuna. Takve duše tada u duhovnom svijetu, čim se nađu izvan tijela, dobij(aj)u ogroman broj najčudnijih i obično najjezivijih izraslina.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 53:5’ J.Lorber), te, nakon toga, prijeći u bezbrojne infuzorije/naljevnjake (infusoria = različiti mikroskopski organizmi koji se nalaze u infuziji raspadajućih organskih tvari). Ti infuzoriji uđu u biće biljaka. Biljka se onda rastavlja/raspada u najrazličitijim stanjima; dijelom u zemlji, dijelom u vatri, dijelom u (životinjskim) želucima. To/ovaj proces se nastavlja sve dok i posljednji atom ne bude razložen i slobodan; u slučaju nekih ljudskih bića to uzme nekoliko stoljeća, a u slučaju nekih više obmanutih – onih budalâ koje vole svoje tijelo – čak i više tisuća godina, sve dok se tijelâ koja ostave za sobom u potpunosti ne razlože.
932. Suštinski, čisti pakleni kvasac svakoga tijela će ostati neraspadljiv za sva vremena kao Satanino naj-suštinskije glavno vlasništvo, tako da će on ostati sa trajnim tijelom. Što god se od duševne supstance moglo priljubiti uz njega, bez obzira koliko sićušno, će biti uzeto i utjelovljeno u dušu ljudskog bića.
933. Na taj način će cijela Satanina duša postepeno uskrsnuti kroz mnoga ljudska bića, od kojih je svako ponaosob potpunije/savršenije/besprijekornije nego cjelokupni raniji veliki duh, što će reći, Satan. Da bi svaka duša mogla po-primiti potpune Božanske razmjere, Bog će u nju usaditi novi duh iz Sebe (Postanak 2:7). Duša može, kroz ovaj proces, postati u potpunosti novo biće. To je novo stvaranje koje je sasvim iznova formirano u vatri Božanske ljubavi. Ali staro stvaranje će se vratiti u (svoj) prah i u svoju sve više rastuću nesvijest/nemoć, i otvrdnut će se i postat će podloga i podnožak ovog novog (stvaranja).’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Zemlja & Mjesec – 54’ J.Lorber
934. Ovaj cjelokupni proces ‘uzdizanja duševnih sastavnica palog duha’ (ili ‘fermentacije’), tj. ovo, s jedne strane, Satanino nastojanje da svojoj duši ponovno vrati prijašnju kvalitetu, snagu i domet, te, s druge strane, Gospodinov vječni red koji, silinom nepokolebljive Božanske volje, izvrće to njegovo nastojanje u Svoju korist, tako da on, i ne znajući (!), služi ostvarenju Njegova svetog cilja (što je stvaranje BOGO-ČOVJEKA ili ‘bogolikog ljudskog postojanja zvanog DIJETE BOŽJE’), ta ‘težnja prema gore’ (‘želja/nastojanje cijelog stvaranja da postane Čovjek’; vidi Rimljanima 8:19), se u prirodnom svijetu/našem oku predstavlja kao ‘evolucija formi od atoma preko molekule, via svo mineralno, biljno i životinjsko carstvo pa sve, tko bi reko’, do ČOVJEKA’.
935. Emanuel Swedenborg, ponizni sluga Novog Jeruzalema, objašnjava tu ’prirođenu’ težnju prema ’gore’, prema ’Izvoru’, tj. ’Bogo-Čovjeku’, na primjeru ’svrhovitosti’ svih triju carstava (na primjeru onog u što gledaju svrhovitosti svih/kome koriste/poslužuju sve stvari unutar tri carstva): ‘Najniže stvari (ili ‘najniže stvorene forme’), kako je bilo rečeno gore, (je)su sve pojedinačne stvari koje možemo pronaći u mineralnom carstvu (ili ‘koje sačinjavaju mineralno carstvo’), što su pak različite tvari kamenih, slanih, uljnih, mineralnih ili metalnih supstanci (ili ‘što su supstance raznoraznih vrsta, sastavljene od kamenih, slanih, uljnih, mineralnih ili metalnih materijala’) prekrivene sa zemljom/tlom (soil) nastalom (ili ‘koje rezultira’) od biljnih i životinjskih tvari koje su dezintegrirale (= se raspale) u najsitniju/najfiniju prašinu. U njima leže prikriveni i kraj i početak svih svrhovitosti (‘use’ = korisnih funkcija) koje su izvedene/koje izviru iz života (ili Boga). Cilj svih svrhovitosti (ili ‘korisnih funkcija’) je nastojanje/napor u pravcu njihovog ostvarivanja (= ostvarivanje svrhe = postizavanje koristi), a početak je sila koja djeluje iz (ili ‘kao rezultat’) tog nastojanja (The end of all uses is the endeavor to produce uses, and the beginning is the acting force from that endeavor). Oni pripadaju mineralnom carstvu.
936. Posredne stvorene stvari/forme su sve pojedinačne stvari koje možemo pronaći u biljnom carstvu (ili ‘koje sačinjavaju biljno carstvo’), (š)to su trave i biljke svake vrste, stabljike i grmovi svakojakih vrsta i stabla svake vrste. Njihove svrhovitosti/korisnosti (= korisne funkcije) postoje da bi služile svakom pojedinačnom sastavnom dijelu u životinjskom carstvu (ili ‘svakom pojedinačnom pripadniku životinjskog carstva’), i savršenom i nesavršenom. Njih one hrane i oživljavaju, u njima životinje uživaju. Oni hrane njihova tijela sa svojom vlastitom materijom (ili ‘svojim biljnim supstancama’), pružaju uživanje njihovim čulima sa ukusom, mirisom i ljepotom, te oživljavaju njihove osjećaje. To nastojanje u njima je također od života.
937. Prve stvari (ili ‘najviše stvorene forme’) su sve pojedinačne stvari u životinjskom carstvu. Najniže od njih (ili ‘najniže forme u tom carstvu’) se nazivaju insekti i crvi, srednjem/posrednom nivou pripadaju ptice i zvijeri, a najvišem nivou čovjek/ljudska bića. Jer u svakom od tri carstva postoji najniži, srednji/posredni i najviši sastavni dio, najniži služi srednjem (ili ‘postoji da bi služio posrednog’), a srednji pak najvišem (ili ‘a posredni postoji da bi služio najvišem’). Na taj način se korisne funkcije/svrhovitosti svih stvorenih stvari uspinju po redu od najnižih stvari sve do čovjeka koji je prvi/najviši po redu.
938. Postoje tri stupnja uspinjanja u prirodnom svijetu i tri stupnja uspinjanja u duhovnom svijetu. Sve životinje su primatelji života. Savršenije životinje su primatelji života u sva tri stupnja prirodnog svijeta, manje savršene su primatelji života u dva stupnja tog svijeta, a nesavršene su primaoci samo jednog njegovog stupnja. Ali jedino je čovjek primatelj života ne samo tri stupnja prirodnog svijeta već također i tri stupnja duhovnog svijeta. Zbog toga čovjek, za razliku od životinje, može biti uzdignut iznad prirode. Čovjek može analitički i racionalno razmišljati o civilnim i moralnim stvarima koje su u domeni (literalno: ‘unutar’) prirode, a također i o duhovnim i nebeskim stvarima koje su iznad prirode. Zaista, on može biti tako/toliko (ili ‘do te mjere’) uzdignut u mudrost da čak vidi Boga. Iz ovog sažetka se međutim može vidjeti kako se sve stvorene stvari uspinju do/prema Najvišem Biću, u Kojem Jedinom je (u smislu, ‘jedino to Biće jeste’) Život, i da su svrhovitosti (= korisne funkcije) svih stvari – i stoga forme tih svrhovitosti/korisnih funkcija – pravi/istinski primatelji života.’
939. SVE STVARI U STVORENOM SVEMIRU (ili ‘STVORENOG SVEMIRA’), AKO IH GLEDAMO KROZ NJIHOVU SVRHOVITOST (‘SVRHA’ = ZAŠTO JE NEKA STVAR STVORENA/OVDJE, ČEMU SLUŽI?!), U SLICI REPREZENTIRAJU ČOVJEKA (= NJEGOVU SLIKU), ŠTO POTVRĐUJE/SVJEDOČI DA JE BOG (IZ KOJEG JE SVE PROIZAŠLO I KOJEM SE SVE VRAĆA) ČOVJEK.
940. Drevni ljudi su čovjeka nazvali ‘svemir u malom’ (microcosm), zbog toga/činjenice što je on reprezentirao ‘veliki svemir’ (macrocosm), tj. svemir kao cjelinu’ (= u cijelom kompleksu); no u današnje vrijeme nije poznato zašto su drevni ljudi tako nazivali čovjeka, pošto se u njemu ne manifestira više ništa od makrosvemira osim što on iz životinjskih i biljnih kraljevstava dobija hranu a samim time i život svoga tijela, i to što je održavan u (za njega) životnim uvjetima uz pomoć njegove topline, (što) vidi zbog njegova svjetla, te čuje i diše uz pomoć njegove atmosfere (a sve je to dio tog makrosvemira). Ali ipak, te stvari ne čine čovjeka mikrosvemirom, pošto/kako je svemir sa svim stvarima koje sadržava/su u njemu ‘makro-svemir’. Drevni ljudi su (prije/radije) čovjeka zvali mikro-svemir ili svemir u malom, na osnovu istine koju su izvukli/dobili iz znanja o korespondencijama, znanja koje je bilo svojina/su poznavali (ili ‘u kojima su bili’) najstariji ljudi, a također i iz njihove komunikacije sa anđelima nebeskim; jer anđeli nebeski znaju po stvarima koje vide oko sebe da sve stvari u svemiru, gledane kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija (viewed as to uses), reprezentiraju jednog čovjeka (represent man as an image; imaju čovjeka za svoj cilj, njemu služe = u slici predstavljaju čovjeka).
941. Ali istina da je čovjek mikro-svemir, ili svemir u malom, pošto je stvoreni svemir, ako ga gledamo kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija, čovjekolik (in image, a man = u slici, – čovjek), ne može pasti na pamet (literalno: ‘pojaviti se u mislima’) a samim time ni postati dio znanja bilo koga na zemlji iz ideje o svemiru kakva se dobija (as it is viewed) iz duhovna svijeta. Nju (tu istinu) može posvjedočiti samo anđeo nebeski, koji je u duhovnom svijetu, ili netko kome je bilo dozvoljeno/omogućeno da bude u tom svijetu i da vidi stvari koje se tamo nalaze. Kako je to meni bilo omogućeno/dozvoljeno, ja sam u stanju, na osnovu onog što sam tamo vidio, razotkriti tu tajnu.
942. Treba znati da je duhovni svijet u svojoj (iz)vanjskoj pojavi, u potpunosti nalik prirodnom svijetu. Tamo se mogu vidjeti kopna, planine, brdašca, doline, ravnice, polja, jezera, rijeke i potoci vode, baš kao i u prirodnom svijetu; stoga (i) sve stvari koje pripadaju mineralnom carstvu. Predivni vrtovi (paradises), vrtovi (gardens), lugovi, šume i u njima stabla i grmovi svih vrsta koja daju plodove i sjeme; tamo se također mogu vidjeti biljke (plants), cvijeće, bilje (herbs) i trave; stoga sve ono što pripada biljnom carstvu. Tamo se također mogu vidjeti zvijeri, ptice, i ribe svake vrste; stoga sve stvari koje pripadaju životinjskom carstvu. Čovjek je tamo anđeo ili duh. Ovo je bilo rečeno tako da se zna (ili ‘tako da bi se znalo’) da je svemir duhovnog svijeta u potpunosti poput/nalik svemiru prirodnog svijeta, sa tom razlikom što stvari u duhovnom svijetu nisu fiksirane i utvrđene poput onih u prirodnom svijetu, pošto u duhovnom svijetu ništa nije prirodno već je svaka stvar duhovna.
943. Da svemir tog svijeta u slici predstavlja/reprezentira čovjeka/ljudsko biće se sasvim jasno može vidjeti iz ovog, da se sve upravo spomenute stvari (pogl. 321) vidljivo pojavljuju i uzimaju formu oko jednog anđela i oko anđeoskih zajednica, kao da su bile stvorene ili proizvedene sa njihove strane; one/te stvari su oko njih stalno (permanently), i ne prolaze. Da su one kao (da su) stvorene ili proizvedene od strane anđela se vidi po tome što se one više ne pojavljuju kada anđeo ode, ili kada zajednica pređe na neko drugo mjesto; također, kada drugi anđeli dođu na njihovo mjesto, pojava svih stvari oko njih (ili ‘izgled njihova okruženja’) se promijeni – u rajskim vrtovima se promijene stabla i plodovi, u cvjetnim vrtovima cvijeće i sjemenje (u smislu, ‘u vrtovima se može pronaći drugačije cvijeće i sjemenje’), u poljima biljke i trave, a također se mijenjaju i životinje i ptice. Te stvari (ili ‘ti fenomeni’) se događaju i mijenjaju na ovaj/opisani način, pošto sve te stvari uzimaju formu/dobijaju svoj oblik/postoje u skladu sa anđeoskim osjećajima i posljedičnim mislima, jer one su korespodencije (= jer riječ je o korespondentnim formama).
944. A pošto su stvari/forme koje korespondiraju podudarne sa onim sa čime korespondiraju, one su prema tome oblika koji reprezentira tu stvar (they are in image representative of it = reprezentativna slika te stvari). Sam (ili ‘ovaj’) oblik se ne vidi (ili ‘nije vidljiv’) kada se ove gledaju u njihovim formama, on se vidi samo kada se na njih gleda s obzirom na njihove svrhovitosti/korisne funkcije. Bilo mi je dozvoljeno percipirati da anđeli, kada su im oči otvorene od strane Gospodina, i kada vide ove stvari od njihovih svrhovitih korespodencija, prepoznaju i vide sebe u njima.
945. Dakle, pošto stvari koje postoje oko anđela, koje su kao takve korespondentne (ili ‘pošto fenomeni koji se pojavljuju oko anđela, koji kao takvi korespondiraju’) sa njihovim osjećajima i mislima, reprezentiraju svemir, u kojem se pojavljuju kopna, biljke i životinje, a oni sačinjavaju sliku koja je reprezentativna za toga anđela, očigledno je zašto su drevni ljudi čovjeka zvali mikro-svemirom.
946. Da stvari ovako stoje je bilo u izobilju potvrđeno u Nebeskim Tajnama (Arcana Caelestia), a također i u knjizi Nebo i Pakao (Heaven & Hell), a povremeno također i na prijašnjim stranicama kada je riječ bila o korespodencijama. Tamo je bilo ukazano da u stvorenom svemiru ne postoji ni jedna jedina stvar koja nema korespondenciju sa nečim u čovjeku, ne samo sa njegovim osjećajima i njegovim mislima, već također i sa njegovim tjelesnim organima i unutrašnjostima (viscera); ipak, ne sa ovima kao supstancama već sa njihovom svrhom/njihovim korisnim funkcijama. Zbog ovoga se u Riječi Božjoj, gdje se spominje/govori o crkvi i čovjeku u crkvi, često spominju stabla, poput ‘masline’, ‘vinove loze’, ‘cedra’; govori se o ‘vrtovima’, ‘lugovima’, ‘šumama’; i o ‘zvijerima zemaljskim’, ‘pticama nebeskim’ i ‘ribama morskim’. Oni su tamo spominjani jer korespondiraju, i putem korespondencija čine jedno, kako je već bilo rečeno gore; dosljedno tome, kada čovjek o takvim stvarima čita u Riječi, anđeli ne percipiraju te objekte, već umjesto toga crkvu ili ljude od crkve s obzirom na njihova stanja (ljubavi i mudrosti).
947. Pošto sve stvari u svemiru u slici načiče na čovjeka/ljudsko biće, Adamova mudrost i inteligencija su opisane sa ‘Edenskim vrtom’, u kojem je bilo svih vrsta drveća, također rijeka, dragog kamenja, i zlata, i životinja kojima je on dao ime; a sa svime time su se predstavljale stvari koje su bile u Adamu, koje sačinjavaju biće koje mi nazivamo (ili ‘ono što se naziva’) Čovjek (Adam = Čovjek). Skoro ista stvari su rečene o Asiriji, kojom se predstavlja crkva s obzirom na inteligenciju (Ezekiel 31:3-9); i o Tiru, kojim je predstavljena crkva s obzirom na znanje o dobrima i istinama (Ezekiel 28:12, 13).
948. Iz svega ovoga se može vidjeti kako sve stvari u svemiru, ako ih gledamo kroz prizmu svrhovitosti (ili ‘gledane od korisnih funkcija’), imaju odnos u slici prema čovjeku, a to svjedoči da je Bog čovjek. Jer takve stvari kakve su gore bile spomenute se formiraju oko anđeoskog čovjeka, ne od anđelâ, već od Gospodina kroz anđele. Jer one uzimaju svoju formu od upliva/utjecaja Gospodinove Božanske Ljubavi i Mudrosti u anđela, koji je primatelj, i pred čijim očima je sve to predstavljeno/doneseno poput stvaranja svemira. Iz toga oni znaju da je Bog Čovjek i da je stvoreni svemir, ako ga gledamo kroz prizmu svrhovitosti/korisnih funkcija, Božja slika.
949. SVE STVARI KOJE JE STVORIO GOSPODIN (JE)SU OBLICI SVRHOVITOSTI/KORISNIH FUNKCIJA. ONE SU OBLICI SVRHOVITOSTI/KORISNIH FUNKCIJA PO REDU, STUPNJU I S OBZIROM DA SE ODNOSE PREMA ČOVJEKU, I KROZ ČOVJEKA PREMA GOSPODINU, IZ KOJEG PROIZLAZE
950. U svezi ovoga/na ovu temu (ili ‘u svezi ovih tema/subjekata’) je gore bilo ukazano; Da iz Boga Stvoritelja ništa ne može proizaći osim nečeg svrhovitog/korisnog/nečeg što za kraj ima određenu Božansku svrhu (pogl. 308); da svrhovitosti svih stvorenih stvari uspinju po stupnjevima od najizvanjskijih/najnižih stvari prema čovjeku, i kroz čovjeka ka Bogu Stvoritelju, iz Kojega proizlaze (pogl. 65-68); da kraj (Božjeg) stvaranja uzima svoju formu (ili ‘nalazi svoj izražaj’) u naj-izvanjskijem/naj-udaljenijem (outmost), a taj kraj jeste, da se sve stvari mogu vratiti Bogu Stvoritelju, i da se ostvari sjedinjenje (pogl. 167-172); zatim, stvari su svrhovite u onoj mjeri u kojoj gledaju (have regard) u Stvoritelja (pogl. 307); da Božanstvo iz nužnosti mora imati biće i formu u drugim stvarima koje je samo stvorilo (pogl. 47-51); da su sve stvari u svemiru primatelji (Božanske ljubavi i mudrosti) u skladu sa svojom svrhovitošću, i to u skladu sa stupnjevima (pogl. 58); da je svemir, gledano kroz prizmu svrhovitosti, Božja slika (pogl. 59); I mnoge druge stvari pored ovih. Iz svega toga je jasna ova istina, da su sve od strane Gospodina stvorene stvari svrhovite (uses = korisne funkcije), i da su one svrhovite (ili ‘oblici korisnih funkcija’) u onom redu, stupnju i s obzirom da se odnose prema čovjeku (koliko služe čovjeku), i kroz čovjeka prema Gospodinu iz Kojeg proizlaze. Sada nam još preostaje reći neke detaljnije stvari u svezi svrhovitosti (ili ‘oblika korisnih funkcija’).
951. Pod čovjekom, prema kojem se svaka svrha odnosi (= koji je svrha svega), se ne misli samo na pojedinačnu osobu već također i na skupinu ljudi, također i na veću ili manju zajednicu, poput federacije, kraljevstva, ili carstva, ili na tu najveću zajednicu, cijeli svijet, jer svaka od ovih je čovjek. Također i na nebesima, cijelo anđeosko nebo je ispred Gospodina jedan čovjek, a također i svaka zajednica na nebu; iz toga proizlazi da je svaki anđeo čovjek. Da je to tako može se vidjeti u djelu ‘Raj & Pakao – 68-108’. To pojašnjava ono što se podrazumijeva pod čovjekom u onome što slijedi.
952. Konačni kraj svega stvaranja/cilj svega što je stvoreno jasno ukazuje što je svrhovitost (ili ‘što je forma korisnosti’). Konačni kraj svega stvaranja/svemira je postojanje anđeoskog neba; a kako je anđeosko nebo kraj, kraj je također čovjek ili ljudska rasa, pošto je nebo sastavljeno od ljudi/iz ljudske rase. Iz toga slijedi kako su sve stvorene stvari posredni krajevi, i da su one svrhovitosti u onakvom redu, stupnju i s obzirom da se odnose prema čovjeku i kroz čovjeka prema Gospodinu.
953. Pošto je konačni kraj svega stvaranja anđeosko nebo od ljudske rase, i stoga sâma ljudska rasa, sve druge stvari su prema tome posredni krajevi koji se, pošto se odnose prema čovjeku, odnose prema ovim trim stvarima u njemu, njegovu tijelu, njegovom racionalnom, i njegovom duhovnom, sa ciljem njegovog sjedinjenja sa Gospodinom. Jer čovjek ne može biti sjedinjen sa Gospodinom ako nije duhovan, niti može biti duhovan ako nije racionalan, niti može biti racionalan ako njegovo tijelo nije u zdravom stanju. Te tri stvari su poput kuće; tijelo je poput temelja, racionalno je poput nadgradnje, a duhovno poput onih stvari koje su u kući, dok je sjedinjenje sa Gospodinom poput njegovog obitavanja/nastanjivanja u toj kući. Iz ovog se može vidjeti u kakvom redu, stupnju i na koji način svrhovitosti (uses; koje su posredni krajevi u stvaranju) imaju odnos prema čovjeku, poimenice (1) održavaju njegovo tijelo, (2) usavršavaju njegovo racionalno (um), (3) i primaju ono što je duhovno od Gospodina.
954. Forme svrhovitosti za održavanje tijela su u svezi sa njegovom ishranom, njegovim oblačenjem, njegovim stanovanjem/mjestom gdje živi, njegovom rekreacijom i uživanju, njegovom zaštitom i održavanjem uvjeta njegova života. Forme svrhovitosti koje su stvorene za prehranu tijela su sve stvari iz biljnog kraljevstva podobne za hranu i piće, poput voća, grožđa, žita, povrća i bilja; u životinjskom kraljevstvu sve stvari koje se jedu poput, volova, krava, junaca, jelena, ovaca, kozlića, koza, jagnjadi, kao i njihova mlijeka; također i ptice i ribe razne vrste. Forme svrhovitosti stvorene za oblačenje tijela su razni drugi proizvodi iz ova dva kraljevstva; na isti način, svrhovitosti za njegovo stanište, također za rekreaciju, uživanje, zaštitu te održavanje uvjeta njegova života. Oni nisu spomenuti na ovom mjestu jer su svima jako dobro poznati, a samo nabrajanje bi zauzelo pre-više stranica. Da budemo sigurni, postoje mnoge stvari koje čovjek ne koristi; no ako nešto nije direktno korisno za čovjeka to ne znači da nije svrhovito (= da nema korisnu funkciju), ono osigurava njihovo postojanje. Krivo korištenje svrhovitih stvari je također moguće, no ni krivo korištenje ne umanjuje njihovu svrhovitost, baš kao što ni falsificiranje istine ne umanjuje istinu osim kod onih koji ju falsificiraju.
955. Oblici svrhovitosti/korisnih funkcija za usavršavanje čovjekove racionalne sposobnosti su sve discipline koje daju/omogućavaju instrukciju o gore navedenim subjektima, i koje se zovu nauke i istraživačke grane, te pripadaju prirodnim, ekonomskim, civilnim i moralnim poslovima, koje čovjek nauči ili od roditelja ili od učitelja, ili iz knjiga, ili iz druženja sa drugim ljudima, ili pak vlastitim reflektiranjem na te subjekte (= osobnim razmatranjem tih stvari). Te stvari usavršavaju racionalno u onoj mjeri u kojoj su korisne na najvišem nivou, dok su trajne u onoj mjeri u kojoj su primjenjivane u životu. Prostor nam ne dozvoljava nabrajanje svih tih svrhovitosti, iz dva razloga, prvo zbog njihovog velikog broja i drugo zbog njihovog različitog odnosa prema općem dobru.
956. Forme svrhovitosti za recepciju duhovnog od Gospodina su sve stvari koje pripadaju religiji i otud obožavanju Boga; prema tome sve stvari koje naučavaju spoznaju i znanje o Bogu te znanje i spoznaju o dobrima i istinama, i stoga vječnom životu, koje čovjek dobija na isti način kao i druga znanja, od roditelja, učitelja, rasprava, i knjiga, a posebice tako što primjenjuje u životu ono što je naučeno; a u Kršćanskom svijetu, od doktrinâ i razgovora iz Riječi, i kroz Riječ od Gospodina. Te forme svrhovitosti u njihovom dometu i dosegu mogu biti opisane istim izrazima kao forme svrhovitosti za tijelo, kao ishrana, oblačenje, stanište, rekreacija i uživanje, te očuvanje uvjeta života, samo ako se apliciraju duši; ishrana odgovara dobrima ljubavi, odjeća istinama mudrosti, stanište (odgovara) nebesima, rekreacija i uživanje (odgovaraju) radosti života i veselju nebeske radosti, zaštita (odgovara) sigurnosti od zla koje navaljuje/napada, i održavanje uvjeta života vječnom životu. Sve te stvari su dane od strane Gospodina u skladu sa spoznajom kako su sve tjelesne stvari također od Gospodina te da je čovjek jedino sluga i upravitelj kuće kojem su bila povjerena Gospodinova dobra (Matej 24:45-51; 25:14-30; Luka 12:42-48).
957. Da su takve stvari bile dane čovjeku na korištenje i da uživa u njima, te da su one besplatan poklon, je očigledno iz stanja anđela na nebesima, koji imaju, baš kao i ljudi na zemlji, tijelo, racionalnu sposobnost, i duhovni karakter. Oni se hrane besplatno, jer hrana im se daje svakodnevno; oni se oblače besplatno, pošto im je odjeća također dana; njihova obitavališta su također besplatna, jer kuće su im dane; niti oni imaju ikakvu brigu oko ovih stvari (Matej 6:25-34; Luka 12:22-32); I sve dok (ili ‘i u onoj mjeri u kojoj’) su racionalno-duhovni, (u toj mjeri) oni uživaju razna zadovoljstva, zaštitu, te očuvanje nihovog stanja (= tih uvjeta života). Razlika je u tome da anđeli vide kako su te stvari Gospodinovi darovi – pošto su stvari u duhovnom svijetu stvorene u skladu sa njihovom ljubavlju i mudrošću, – kao što je bilo ukazano u prethodnoj raspravi (pogl. 322); ali/dok ljudi to ne vide, pošto je njihova žetva godišnja i nije u skladu sa njihovim stanjem ljubavi i mudrosti već je u skladu sa količinom truda kojeg su uložili u nju.
958. Iako se kaže da su ove stvari svrhovite (= korisne funkcije), pošto kroz čovjeka imaju odnos sa Gospodinom, ipak se za njih ne smije reći da su one svrhovite od čovjeka za Gospodina, već/prije od Gospodina za čovjekovo dobro (ili ‘da izviru u Gospodinu za dobro čovječanstva’), pošto su u Gospodinu sve svrhovitosti beskonačno ujedinjene u jedno, dok u čovjeku nisu svrhovite osim od Gospodina; jer čovjek ne može učiniti dobro sam od sebe, već jedino od Gospodina, a dobro je ono što se naziva svrhovitošću. Suština duhovne ljubavi je činiti dobro drugima, ne zbog vlastite koristi već zbog njihova dobra; beskonačno više je to suština Božanske ljubavi. Ona je poput ljubavi koju roditelji imaju prema svojoj djeci, iz koje roditelji čine dobro njihovoj djeci iz ljubavi, ne zbog vlastite koristi već zbog dobra djece. Ovo se posebice može vidjeti na ljubavi koju majka ima prema svojoj djeci. Pošto je Gospodin Onaj Kojeg treba obožavati, Kome se treba klanjati i Kojeg treba slaviti, pretpostavlja se da On voli obožavanje, klanjanje i slavu zbog Svoje vlastite koristi; no On ih voli zbog čovjeka/čovjekove koristi, pošto se uz njihovu pomoć čovjek stavlja u stanje u koje Božanstvo može utjecati i kao takvo biti percipirano/spoznato; jer uz njihovu pomoć čovjek odbacuje ono što mu je vlastito, što spriječava upliv i recepciju, jer ono što je čovjekovo, što je ljubav prema sebi, stvrdnjuje srce i zatvara ga. To se otklanja tako da čovjek spozna da od njega ne dolazi ništa osim zla a od Gospodina ništa osim dobra; ovom spoznajom se čovjekovo srce smekšava i on postaje ponizan, iz čega izvire obožavanje i klanjanje Bogu. Iz svega ovoga slijedi kako je svrhovitost koju Gospodin izvršava za Sebe kroz čovjeka ta da Čovjek može biti u stanju činiti dobro iz ljubavi, a pošto je to Gospodinova ljubav, njezina recepcija je uživanje Njegove ljubavi. Stoga neka nitko ne vjeruje kako je Gospodin sa onima koji Ga samo obožavaju, On je sa onima koji vrše Njegove zapovijedi, stoga koji čine ono što je svrhovito (who perform uses); sa takvima On ima svoje obitavalište, a ne sa prethodnima (tj. sa onima koji Ga ‘samo’ obožavaju).’
E.Swedenborg ’Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi
& mudrosti – 65, 66 (vidi pogl. od 61-68’) & 319-335’
959. William Blake, još jedan od Gospodinovih vjernih slugu, (koji je, usput rečeno, na svojim policama imao Swedenborgovu knjigu ’Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i mudrosti’!!), je u trenutku objavljivanja svoje ponajveće poeme, ’Four Zoas’ (’Četiri Života’), bio itekako svjestan činjenice kako cijelo stvaranje u sebi žudi/vapi za ‘Čovjekom’ (vidi Rimljanima 8:19):
960.
’Man looks out in tree & herb & fish & bird & beast
Collecting up the scatter’d portions of his immortal
Body
Into the Elemental forms of every thing that grows.
…
In pain he sighs, in pain he labours in his universe
Screaming in birds over the deep, & howling in the
Wolf
Over the slain, & moaning in the cattle & in the winds
…
And in the cries of birth & in the groans of death his
Voice
Is heard throughout the Universe; wherever a grass
Grows
Or a leaf buds, The Eternal Man is seen, is heard, is felt
(’Čovjek se zagledâ u stablo & biljku & ribu & pticu & zvijer
Sakupljajući rasute/raspršene dijeliće svog besmrtnog
Tijela
U elementarne forme svake stvari koja raste.
…
U boli on uzdiše, u boli on radi u svemiru svom
Kričući u pticama nad ponorom, zavijajući u
Vuku
Nad plijenom, & stenjući u stoki i u vjetrovima
…
I u plaču rođenja i u jecajima smrti njegov
Glas
Se čuje/prožima Svemir: gdje god da trava
Raste
Ili list pupa, Vječni Čovjek se vidi, čuje, osjeti
I sve njegove boli, sve dok ponovno ne prisvoji svoje drevno blaženstvo.’
W.Blake ’Four Zoas’ (’Četiri Života’)
961. A da su ovog od davnina bili svjesni ’mudri’ ne samo u Kršćanstvu, svjedoči divna pjesma Perzijskog mistika, Jelal ed Din Rumija (1207-1273), ’Umro sam u kamenu’:
962.
“I died from minerality and become vegetable
And from vegetativeness I died and become animal.
I died from animality and became man.
Why fear then? Have through death I ever lost?
Next time I shall die,
That angels’ wings I thereupon shall bear.
Yet angel, too, I’ll not forever be,
God’s face alone goes through eternity.
Far beyond angels’ spheres my wings away
Will carry me to heights beyond mind’s reach.
Oh, let me not exist!
For like a harp’s sweet strains
The knowledge sounds within me that we shall to Him return.’
(‘Umro sam u kamenu i izniknuo u biljku/i postao sam biljka,
I u biljci sam umro i postah životinja,
Umro sam kao životinja i onda čovjekom postah,
Zašto onda strah (od nestajanja kroz smrt)? Zar sam kroz smrt ikad izgubio?
Umrijet ću i sljedeći put
Tako da anđeoska krila mogu nositi.
Ali ni anđeo, također, neću zauvijek biti,
Božje lice se jedino prostire kroz vječnost.
Daleko iza anđeoskih sfera moja će me krila
Odnijeti, do visina iza granica uma.
Oh, neka me nema!
Jer poput slatkih melodija harfe
U meni odzvanja znanje da ćemo se Njemu vratiti.’)
963. Sljedeće što ćemo razmotriti je način na koji se ‘zarobljena’ Satanina duša ‘uzdiže’ prema Bogu, tj. otkrit ćemo kako to/na koji način i kojim putem Gospodin Bog, od ‘praha zemljanog’, ili ti ga sasvim zarobljene i malo-brojne duševne inteligencije (‘Individualne inteligencije, ili ‘Božanske iskre’ sa ustrajnom psihičkom voljom’, su u sebi uvijek iste, jedino se razlikuju po tome što u mineralima još jako malo inteligencija nastupa (= pojavljuju se) udruženo, dok je kod biljaka i posebno u već formiranom životinjskom carstvu već na djelu prisutna veća količina istih. Mineral broji osam, devet, deset do najviše dvadeset inteligencija, dok su to recimo kod nekih biljaka više tisuća, kod nekih životinja više milijuna i milijuni milijuna, a kod ljudi su to bezbrojne inteligencije iz svih zvijezda i svih atomskih čestica zemlje.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 46:7’ J.Lorber), inteligencijekoja u tom trenutku, u ‘materijalnom’ svijetu, za nas postaje vidljiva kao ‘prah zemljani’ ili materija/kamen/mineral, stvara Čovjekovu dušu (ili ‘Bogoliko-postojanje’), dušu koja je u sebi konglomerat/koncentracija/sastavljena od nebrojeno mnogo istih takvih ‘zasebnih individualnih inteligencija’ (‘A broj različith vrsta životinja u vodama, na zemlji i u zraku je bio poput broja čovjeka koji je bio napravljen od tog broja i koji je bio kao broj Ljubavne milosti i kao broj budućeg spasenja i ponovnog rođenja koje iz njega proizlazi.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 1/7:6’ J.Lorber), inteligencija koje su, prije sjedinjenja/formiranja najuzvišenije i najsavršenije forme, ljudske duše, morale proći izuzetno dugotrajan put pročišćavanja/fermentacije i usavršavanja.
964. ‘U osnovi, niti biljno niti mineralno kraljevstvo ne postoje u čistoj formi pošto su, u stvarnosti, oba ta kraljevstva također životinjska kraljevstva. Svaki se mineral sastoji od mnogo mikroskopskih životinjskih vrsta; a unutar tih životinjskih vrsta (= mikroskopskih životinjica) se može pronaći isto toliko puno individualnih psihičkih inteligentnih sastavnica. Onome koji ima bar malo istinske mudrosti duha neće biti teško utvrditi osnovne inteligentne specifične sastavnice u svakom mineralu baš kao i u svakoj biljci.
965. Sve što morate učiniti je ustanoviti karakteristike minerala ili biljke; onda ćete također pronaći mnoge različite vrste osnovnih specifičnih sastavnica (specifica), od kojih je svaka jedinstvena i stoga, sa jednom inteligencijom, ispunjava jednu pojedinačnu svrhu u mineralu. Sa ciljem da bi mineral mogao postati ono što jeste i ono što bi trebao biti, različite vrste specifičnih sastavnica (specifica) koje pripadaju mineralu se moraju ujediniti da bi formirale pojedini mineral što je nužno(st) u skladu sa redom. Kako bi ovo dobro shvatili, poslužiti ćemo se jednim primjerom. Ako istražimo/promotrimo željezo, i ako nabrojimo pojedinačne karakteristike ovog metala, vidjet ćemo što je nužno za njegovu formaciju. S jedne strane, željezo je teško. Što prouzrokuje tu težinu? Specifična sastavnica koja se izdiže iz najunutarnjijih zemaljskih komora, iako ovdje zavezana za ovaj metal, još uvijek kurs svoje inteligencije usmjerava ka tamo gdje je toliko dugo vremena bila protjerana/prokleta. Ljubav u ovoj sastavnici kao da je prema dole.
966. Uočavate nadalje čvrstinu željeza. Ova karakteristična specifična sastavnica sakriva u sebi odvojenu inteligenciju potpune sebičnosti, a sa njom, naravno, tvrdoću (= neosjetljivost) prema bilo kakvoj ljubavi prema bližnjem. Ova specifična sastavnica (specificum) je također od dolje.
967. Nadalje, mi otkrivamo kako je željezo savitljivo, što već predstavlja višu psihičku inteligenciju, ponizno popuštanje. To je ujedno razlog zbog kojeg je ova specifična sastavnica moćnija od prethodne dvije. Prve dvije ne gube ništa od svoga karaktera kroz prisustvo ove specifične sastavnice, no moraju djelovati u skladu sa njom. To je razlog zašto željezo postaje više savitljivo i kovno/duktilno kada se ugrije.
968. To stanje korespondira sa ljudskom poniznošću. Što se više popustljiva poniznost i volja testiraju kroz vatrena iskušenja, to oni postaju sve više prilagodljiviji/popustljiviji. Ova specifična sastavnica je, bilo kako bilo, ipak od dole, ali je već od dobre vrste jer je naučila poslušnost.
969. Sljedeća razlikujuća karakteristika (specificum) je rastvorivost, razriješivost. Željezo se, kako znate, može otopiti bilo kiselinom bilo vatrom. Inteligencija slobode leži unutar ove specifične sastavnice; ako ona pronađe mogućnost za svoje oslobađanje, ona vuče sa sobom sve ranije spomenute specifične sastavnice. Ova specifična sastavnica po prirodi također korespondira sa centrifugalnom silom (od centra), koja bi se širila do beskonačnosti ako ne bi imala svoje ograničenje.
970. Pored toga, ima još jedna karakteristika koja spriječava da se to dogodi: jedna inteligentna sastavnica koja izražava nepokolebljivu čvrstinu. Ova specifična sastavnica se želi povući u sebe te je stoga protusila prijašnje. Ova specifična sastavnica ograničava onu koja teži širenju, dok prijašnja centrifugalna kontrolira potonju centripetalnu (prema centru).
971. Opet primjećujemo još jedan atribut ovog metala; to je lakoća uz pomoć koje postaje užareno crven u vatri. To je uzrokovano sa specifičnom sastavnicama bijesa u željezu, koji je obično u stanju mirovanja. Kada se stimulira, on uništava sve druge specifične sastavnice te ih promijeni/premjesti u svoje vlastito stanje. Sve specifične sastavnice koje su do sad bile opisane dolaze od dole, i ni u kojem smislu ne bi, same od sebe, sačinjavale stvarno željezo. Sastav/sklop željeza postaje moguć jedino uz pomoć zasićenja plemenith specifičnih sastavnica koje dolaze sa zvijezda. Kako se te specifične sastavnice mogu prepoznati?
972. Kada se željezo (pro)trlja, ono postiže metalni, kiselkasti miris. Ovaj miris je specifična sastavnica sa inteligencijom koja već svjedoči o aktivnoj ljubavi, baš kao što je u svim ostalim kiselinama i u slobodnom kisiku prisutan dobro poznati životni zrak. U duhovnom smislu je to aktivna ljubav, koja je u stvarnom smislu sâm život. Ova sastavnica je ujedinjujući princip specifičnih sastavnicâ željeza. Ne samo da ta specifična sastavnica prožimlje željezo u potpunosti, već ga ta specifična sastavnica (aktivna ljubav) zaokružuje (željezo) sa svojom vlastitom školjkom kisika. Otud izvire/tu su izvori mirisa željeza.
973. Još jedan atribut ovog metala je njegova ogromna želja da prihvati elektricitet. Uzrok tome je ista specifična sastavnica (specificum) u ovom metalu; to je inteligencija pokretljivosti, a sa njom i želja za društvenim sjedinjenjem. Ova specifična sastavnica nije ograničena poput ranijih, već je to specifična sastavnica koja prožimlje i okružuje (encompassing) ovaj metal, isto kao i ranije spomenuta specifična sastavnica. Ali pošto je povezana sa ranijim specifičnim sastavnicama, ona će činiti/ulagati neprestane napore da ih oslobodi te pridobije za sebe.
974. Obično se(be) ukazuje u obliku rđe, koja u procesu vremena izmjeni (literalno: ‘izokrene’) i razloži cijelo željezo. Rđa po sebi u stvari nije električna sastavnica koja neprestano ostaje slobodna, već su to ranije specifične sastavnice koje su spojene sa ovom slobodnom specifičnom sastavnicom, a ova specifična sastavnica (rđa) teži da postane poput ove električne sastavnice. Ova specifična sastavnica (specificum) je prema tome također od gore.
975. Još jedan od atributa željeza je njegov sjajni omotač (luster) bijelo-sive boje. Ova specifična sastavnica nosi u sebi kvalitetu ‘mirnoće’. Jedino se u mirnoći sve može balansirati, i kao rezultat toga se pojavljuje glatka površina koja je receptivna za svjetlo poput površine ogledala. Ova specifična sastavnica je osobita/svojstvena svom željezu ali nije čvrsto spojena sa njim. I ova sastavnica se ujedinjuje sa njime samo kada je njegova površina očišćena, poravnata i ispolirana. Bilo kako bilo, ako bi njegovi dijelići – koji se u potpunom miru odmaraju na površini – bili uništeni kroz trenje, i koroziju, sastavnica bi istog trenutka napustila tu točku. Duša je jedino prijemčiva za svjetlo kada uđe u mirnoću svoga duha, pošto je u duhu glavni princip mirnoća (peacefulness). To je ujedno razlog zbog kojeg drevni mudraci svoje umrle nisu ispraćali sa ničim do željama za mirnoćom i svjetlom.
976. Kada se metal željezo kuje, on postaje elastičan. Ta elastičnost je također specifična sastavnica od gore, i istoznačna je sa sređenom/organiziranom/usmišljenom (orderly) snagom volje koja se ne mijenja iz dana u dan. Ako bi ova sila bila otklonjena (ili ‘ako bi odstupala’) bilo kojim putem (ili ‘na bilo koji način’), ona bi se odmah (po)vratila svojoj ranijoj upravi (ili ‘smjeru’). Ova specifična sila je jedna od najraširenijih u najnižoj sferi zraka, i prožimlje svaki atom zraka; to je razlog zbog kojeg je sam zrak elastičan u najvećoj mogućoj mjeri.
977. Iako ova sila dolazi od gore, ona prožimlje cjelokupnu zemaljsku kuglu, te je glavni razlog za sva kretanja/pomicanja unutar i na njoj. Ona je stvarni/aktuelni princip koji uzrokuje kretanje i elasticitet svih tijela. Ona jedino u vatri slabi/opada, pošto je tada potaknuta na pre-veliku aktivnost – no ova najvažnija sila nikako ne može nestati/biti uništena. Kada ju crveno-užareno željezo naizgled izgubi, elastična sila se vrati čim se željezo ohladi i čim ga se ponovno kuje.
978. Ova specifična sastavnica (specificum) je povezana sa svjetlom, pošto se sastoji od svjetlosnih atoma. Ona se drži u izuzetno malim prozirnim mjehurićima koji penetriraju/prodiru u sve pore materije. Ako su te pore smrvljene i zatvorene kovanjem tako da ti elastični mjehurići sa specifičnim sastavnicama ne mogu pobjeći, onda one ukažu svoje snažno prisustvo kada se željezo savija. One ga trenutačno prisiljavaju da se vrati u onom pravcu koji najbliže korespondira sa njihovom pozicijom pod pritiskom.
979. Nekoliko prirodnjaka je nazvalo ove atome svjetla ‘eterične svjetlosne monade’. Ova oznaka je korektna, jer se izrazom ’monada’ na određeni način u svojoj vrsti označava jedno zasebno ili pojedinačno. Pošto ova specifična sastavnica ima svoj izvor u svjetlu, ona je izuzetno posebna/čudna/osebujna, posebice u svojoj intelektualnoj sferi. Ona voli mir (ili ‘mirnoću’) te ju traži sa najvećom upornošću. A s obzirom da sam princip mirnoće leži u njoj samoj, bilo kakvo ograničenje uzrokuje da ona traži svoje prethodno stanje mirnoće, stoga kada je izvan svoga ekvilibrijuma/ravnovjesja ona pokazuje (excercises) najveću silu motivacije, kojoj ništa ne može stati na put.
980. To je još jedna nova specifična sastavnica (specificum), nova inteligencija, u ovom metalu. Ona se dokazuje/potvrđuje na isti način kako to čini u biljkama i životinjama, što vodi do zaključka kako je za željezo nemoguće da je mrtvo tijelo, jer kada je stimulirano na pravi način/pravim sredstvima ono sadržava istu inteligentnu moć/silu koja je aktivna i u životinjama.
981. Od čega se, u stvari, ova specifična sastavnica sastoji? Jedna izuzetno mala iskra svjetla u već spomenutom mjehuriću. Ova mala iskrica je inteligencija sa čvrstom/ustrajnom (ili ‘onom koja ne odustaje’) psihičkom voljom koja mirno ostaje u svom zatvoru sve dok nije stimulirana sa potiskom ili pritiskom. Ako je, bilo kako bilo, ona spriječena kada utječe u mjehurić, onda se budi unutar svoje školjke te ruši/probija zidove, kao što to čini zrak sa zidovima balona. Ako bi pritisak ili potisak bio premali, ona otkriva svoju prisutnost kroz drhtanje, kroz koje obično izvire zvuk (ili ‘što obično uzrokuje zvuk’). Ako bi, međutim, pritisak ili udarac bio jači, onda ona dere svoju školjku i iskri/svjetluca se kao svijetleća iskrica vatre. To je razlog zbog kojeg ova specifična sastavnica izgleda slobodno aktivna u vatri i uništava sve čega se dotakne.
982. Sada kada ste se upoznali sa specifičnim sastavnicama ovog zasebnog metala, a kako su ove također prisutne i u biljnom i u životinjskom kraljevstvu, što će nas spriječiti da prihvatimo kako i u metalima i mineralima također postoji animalni život?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
‘Zemlja & Mjesec – 45, 46’ J.Lorber
