Bit će tada kao u Lotovo vrijeme…
(Znaci Vremena – 337-421)
337. ‘Uništenje gradova Sodome, Gomore, i Sebojima nije samo tip/vrsta i reprezentacija Posljednjeg Suda, već je također i mala slika tog događaja. Jer Mesija Osobno (= Isus Krist Jehova), Sudac cijelog svijeta (Postanak 18:25) je sišao sa neba i najprije govorio sa Abrahamom, Svojim odabranikom; nakon čega je nastavio ka Sodomi. Isto tako, kada bude došao na Posljednji Sud (ili ‘sud nad svim zemljama’), On će govoriti sa Abrahamovim potomcima, ili sa odabranicima, i među Židovima i među poganima, u svezi svršetka i opustošenja; pored mnogih drugih stvari koje će slijediti sasvim u skladu sa ovom slikom (= slikom iz Postanka 18 i 19 poglavlje).’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 218’
338. Dio Božje Riječi kojeg posebice proučavam u posljednje vrijeme je 18-to i 19-o poglavlje Knjige Postanka, što su poglavlja koja (među ostalim) govore o Gospodinovom objavljivanju/ukazivanju našem pra-roditelju Abrahamu, zatim o ‘izvlačenju’ Abrahamova ‘bratića’ Lota iz Sodome kojoj prijeti uništenje, i na kraju o samom uništenju izopačenim i opakim ljudima nastanjenih gradova Sodome i Gomore. Razlog zbog kojeg u zadnje vrijeme ponajviše razmišljam o tim poglavljima Knjige Postanka je taj što se u njima (= u tamo opisanim događajima) kao u ogledalu odražava (= ovo pravilo ‘odražavanja’ važi za sve zapise Starog Testamenta; vidi E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 213-215’), naravno u jednoj manje generalnoj formi, najavljeno (vidi 6) Gospodinovo objavljivanje ‘Abrahamovoj djeci’ (= ‘Abrahamovom sjemenu’) u njihovim unutarnjim prostorima, te Gospodinov dolazak na Posljednji Sud nad cijelom Zemljom (= kad na ovom mjestu kažem ‘cijela Zemlja’ pri tome mislim na ‘duhovno zarobljeno u materijalnom od čega je naša Zemlja sastavljena’) kao i svim ljudima koji žive na njoj.
339. ‘Pošto je uništenje Sodome, Gomore i Sebojima, jedan imidž ili mala slika Posljednjeg Suda, (i to) takav imidž da ovaj njezin opis (iz Knjige Postanka) ne sadrži ni najmanju riječ, ili, kako se kaže, ni jednu jotu, koja ne uključuje budućnost u sadašnjosti, prema tome ona (= ta slika uništenja Sodome, Gomore i Sebojima) predstavlja JASNU SLIKU (view) onoga što će se dogoditi u budućnosti.’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 222’
340. [‘Sodoma’, ako Riječ ne tumačimo ‘lokalno’, tj. ako izađemo iz smisla slova, i ako ju apliciramo prirodnim ljudima, predstavlja na jednom univerzalnijem nivou ‘ovaj današnji zavedeni svijet’ ili pak kvalitetu ljudi kojima je nastanjen taj svijet, tj. kvalitetu ljubavi koja prevladava u tom svijetu, naime, ljubav prema sebi zajedno sa svakojakim zlom koje izvire iz nje, specifično, kako vidimo iz stihova u Postanku 19:5, najgoru vrstu moralne izopačenosti, raskalašenost/razuzdanost, homoseksualizam/lezbijstvo i ono što se kasnije, baš zbog ove ‘zgode’ nazvalo ‘sodomija’ (= čovjek u kojem ‘gore’ takve strasti, koji tako reći ‘izgara’ u njima, je kvaliteta koju obuhvaća ime ‘Sodoma’ = Hebrejski Mdo = izgaranje); grijeh ‘Sodome’ se još opisuje i u Ezekijelu 16:46-50 gdje čitamo o ‘ponosu samo-ljubavi, tj. oholosti prirodnih ljudi, o njihovom bezbrižnom luksuznom životu, izobilju materijalnih stvari i nemilosrdnosti prema siromašnima i jadnima/bijednima koji umiru u najgorim nevoljama skoro pred samim vratima njihovih kuća’.
341. Ako pak ‘Sodomu’, nakon što smo izašli iz smisla slova ili literalnog smisla Riječi kako i priliči crkvi Novog Jeruzalema, apliciramo onima koji su u Kršćanskim crkvama, onda su to oni ljudi unutar Kršćanskih crkava koji imaju znanje o Riječi, tj. kojima je poznata Gospodinova volja, no koji istu, pošto ‘napada’ na njihove zle strasti i požude, odbacuju i negiraju, ako ne u riječi onda svojim djelima. Grijeh takvih je još gori nego u gore opisanih prirodnih ljudi koji ne priznaju Gospodina ni Njegovu Riječ. Da oni koji su bili podučavani iz Riječi, tj. oni koji znaju Gospodinovu volju, a istu ne vrše, tj. za nju ne mare odbacujući je i negirajući je svojim životima, čine gore nego što čine prirodni moralni izopačeni ljudi današnjice koji Boga nisu ni upoznali, vidimo iz ovih Gospodinovih Riječi:
342. ‘I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi (‘čudesa’ o kojima ovdje govori predstavljaju Gospodina i Njegovu objavu, Riječ, pošto je Gospodin u to vrijeme bio u Kafernaumu, tamo naučavao i liječio (vidi Matej 4:13; 8:5-14; Ivan 4:46 do kraja); sasvim pojednostavljeno, to ukazuje na one koji čitaju Riječ, koji znaju što je dobro i istinito, koji su putem te Riječi spoznali/naučili Gospodinovu volju, ali koji zbog samo-ljubavi i požuda istu negiraju i odbacuju, dobro pazi sad ti što čitaš, ne na usnama/jeziku, jer ljudi su dovoljno iskvareni da bi se pretvarali pred drugima, tj. da bi skrivali svoje pravo lice, već svojim životima, tj. djelima; takvima će, kako Gospodin govori u nastavku ovog stiha, biti još gore nego je bilo moralno izopačenim, svjetovnim, bezbožnim samo-udovoljavajućim prirodnim ljudima koje reprezentira ‘gomila’ iz Sodome), ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.’ Matej 11:23, 24
343. O istome govori i slijedeći tekst:
‘A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.’ Luka 10:10-12
344. Kada ovaj tekst ‘otključamo’ najsvetijom naukom o korespondencijama, onda ‘Gospodinovi apostoli’ nisu ‘prirodni’ apostoli o kojima čitamo u povijesnom zapisu Riječi, tj. u smislu slova Riječi, već su to ‘svi glavni aspekti Gospodinove Riječi’, tj. ‘sva dobrâ ljubavi prema bližnjem i istine vjere’. Ljudi koji ‘ne prime’ te ‘apostole’ u svoju ‘kuću’, tj. u svoj život, su prema tome oni koji ‘čuju Gospodinovu Riječ, oni kojima je Riječ bila objavljena, koji su iz nje naučili što je dobro a što je istinito, no koji ne žive po tome već po onome što im diktiraju zle požude njihovih srdaca.’ Takvim ljudima će, da ponovimo, zbog toga što je kazna onog koji čini zlo a zna za Gospodarevu volju, teža nego kazna onog koji to zlo čini ne znajući za nju (Luka 12:47-48), biti u ‘sudnji dan’ teže nego ljudima Sodome.
345. ‘Gomora’ pak, ako tu riječ otključamo uz pomoć najsvetije nauke o korespondencijama, predstavlja ‘neistine, obmane i lažna uvjerenja u umovima upravo spomenutih ljudi’ (= obmane i iluzije prirodnog čovjeka i krivovjerja religioznih ljudi), isto kao i zloću koja proizlazi iz tog izvora [recimo, čovjek koji je sa čvrstim uvjerenjem prihvatio neistinitu doktrinu o samo vjeri, pa prema tom uvjerenju ne istražuje svoje srce i posljedično ne odustaje od zla u sebi, po samoj prirodi stvari gomila već nagomilano zlo (= čini zlo na zlo), tj. zlo koje je nasljedio od roditelja i koje je, do prihvaćanja takve vjere sam počinio, i to zlo, ili ‘zlo koje proizlazi iz neistinite doktrine, tj. iz krivovjerja’, je ‘Gomora’]. To je pak posljedično, pošto zlo u srcu proporcionalno stvara neistinu u umu, te obmane i iluzije svakojake vrste.]
Abrahamovo sjeme – zajednica svetih’
346. ‘Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanansku – u vjekovni posjed; a Ja ću biti njihov Bog.’ Postanak 17:9
347. Knjiga Postanka 18:16-19 nam dakle ukazuje kako je Jehova, krenuvši prema Sodomi na Sud, odlučio otkriti ili ukazati Abrahamu (= nije mogao sakriti od Abrahama) ono što će učiniti (= sa Sodomom), govoreći: ‘Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi Zemlje njim blagoslivljati? Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi Jehovinim putem, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jehova mogne ostvariti što je Abrahamu obećao (= Postanak 17:2-8).’
348. Pitanje koje se na ovom mjestu samo od sebe nameće je, ‘Tko su ti ljudi, tj. kakva je kvaliteta tih ljudi kojima će Gospodin Isus Krist (koji se u Starom Testamentu naziva Jehova) objaviti svoja buduća djela (= jer očito je da svim ljudima ove stvari nisu objavljene, tj. da ih svi ljudi kojima su one objavljene, koji čuju za njih ili ih pak pročitaju, ne prihvaćaju na isti način = kao istinite; kad kažem ‘ne prihvaćaju kao istinite’ to znači da oni ‘ne vide istinu tih riječi’ ili, ‘njima ta istina nije očita’ = od njih je ona skrivena) ili, drugim riječima, što čovjek mora učiniti da bi se pripremio, da bi bio sposoban čuti Božji glas u sebi, tj. da bi percipirao svijet oko sebe, ljude u njemu i događaje među i sa tim ljudima na jedan ‘Abrahamu-nalik-način’?!!
349. Da bi pronašli odgovor na to pitanje moramo se vratiti nešto nazad, točnije u sedamnaesto poglavlje Knjige Postanka, poglavlje koje govori o ‘sjedinjenju’ ili ‘savezu’ između Boga i Abrahama, tj. o onome što čovjek mora (u)činiti da bi se sjedinio sa Bogom, tj. da bi Bog bio u njemu i on u Bogu (= ‘savez’ ili ‘sjedinjenje’ predstavlja ‘uzajamnu ljubav’ koja omogućava vezu/povezanost između Boga i čovjeka, i uz pomoć te veze percepciju o kojoj ovdje govorimo, tj. o kojoj se govori nešto kasnije u osamnaestom poglavlju Knjige Postanka).
350. Tamo čitamo kako je Abraham, tj. (= kada taj tekst razumijemo duhovno ili u skladu sa duhovnim unutrašnjim smislom Riječi) ljudi čija je kvaliteta ljubavi i mudrosti reprezentirana Abrahamom, da bi ušao u savez sa Bogom, tj. da bi se ‘sjedinio’ sa Njime ili da bi Bog bio u njemu (= njegovim osjećajima ljubavi i mislima razumijevanja, tj. da bi bio objekt Njegove ljubavi i vjere) a on u Bogu, morao prije svega ‘hoditi Božjim putem i biti neporočan’ (Postanak 17:1), i naposljetku se ‘obrezati’ ili, kako kaže tekst: ‘Još reče Bog Abrahamu: “A ti Savez čuvaj Moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je Savez Moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između Mene i vas. Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. Da, i rob rođen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom.’ Postanak 17:9-13
351. Ako i ovaj tekst otključamo naj-svetijom naukom o korespondencijama, doznat ćemo da čovjek, da bi postao Abrahamovo ‘duhovno sjeme’ (= ‘sjeme’ kojem je obećano Kraljevstvo Božje), tj. da bi ‘hodio Božjim putem’, mora ‘vjerovati u Jednog Jedinog Boga, što je Gospodin Isus Krist Koji je Emanuel (Hebrejski = lawnme = Bog sa/među nama; Izaija 7:14) ili utjelovljeni Jehova Otac, Bog od Vječnosti u Vječnost, Stvoritelj i Održavatelj cijelog svemira’ (= ‘hoditi Božjim putem’), te ‘živjeti u skladu sa Njegovom Riječju (= ‘biti neporočan’), u kojoj se nalaze istine vjere koje sve od prve do zadnje naučavaju (= čija je suština) dobro ljubavi prema bližnjem ili aktivnu i nesebičnu ljubav prema drugom čovjeku (= jer Gospodinovo Istinsko Evanđelje je bilo i ostalo samo jedno, – Evanđelje Ljubavi!!).
352. Da su to oni u kojima je Bog (i ni jedni drugi), tj. koji i u svom srcu i svom umu imaju Božanske osjećaje ljubavi i Božanske istine vjere, i da su to oni koji su u Bogu, tj. koji djeluju i govore u Božanskom duhu, se također može vidjeti iz onog što je rečeno (radi se dakle o uzajamnoj/recipročnoj ljubavi) u Ivanu 6:56, 14:9-11, 20, 21 (svima drugima je Gospodin Bog, čak i ako neprestano govore o Njemu, ako i čitaju Riječ i posjećuju crkve, tako reći ‘izvan’ njih, što će reći ‘samo’ u mislima i memoriji).
353. No da bi čovjek mogao ‘voljeti bližnjeg Gospodinovom ljubavlju’, kako nas naučava Riječ, tj. da bi Gospodin našao mjesta u njegovom srcu kao i u njegovom umu, čovjek najprije mora ‘očistiti’ svoje srce i svoj um koji su od rođenja ‘prljavi’ ili ‘grešni’ (Psalam 51:5; u Hr. Bibliji 51:7), on mora ‘odstraniti/odbaciti/izbaciti’ iz sebe ono što spriječava Gospodina da uđe i da se nastani u Njegovom srcu i umu, a ono što spriječava Gospodina da uđe i da se nastani u čovjekovom srcu i umu su prljave ljubavi prema sebi i prema svijetu. I baš to odstranjivanje nečistih ljubavi, ljubavi koje vladaju prirodnim i od Boga odvojenim čovjekom, ljubavi od kojih je on sastavljen i koje ga kao ne-obnovljenog sasvim prožimaju, se u reprezentativnoj Židovskoj crkvi predstavlja(lo) sa ‘obrezivanjem’.
354. ‘U našem tijelu su organi/udovi koji korespondiraju sa nekoliko operacija/funkcija čovjekova života i koji na taj način u sebi reprezentiraju te operacije/funkcije. Tako jezik, usta i usne reprezentiraju njegov govor; ruke, sila/snaga i aktivnost njegovu snagu; uho njegovu pažnju; oko njegov intelektualni vid; srce njegove težnje, itd. I tako organ kojem prianja kožica (foreskin) reprezentira ljubavi i struje/strujanja (streams) ljubavi, tj. gramzivosti (cupidities), sklonosti/nagone, i požude. Iz ovog slijedi da obrezivanje kožice predstavlja odvajanje i uklanjanje prirodnih ljubavi i snažnih/pohlepnih želja. Te ljubavi i snažne/pretjerane želje, pošto su od tijela ili mesa, čine/uzrokuju da je čovjek prirodan čovjek; ali kada su one, poput kožice, obrezane i uklonjene, čovjek je obnovljen i postaje duhovan. Obrezivanje je prema tome znak da je čovjek odbacio/skinuo prirodnog čovjeka i stavio na sebe duhovnog čovjeka.’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 192’
355. Kako su baš te dvije ljubavi ono što čovjeka odvaja od Boga (= naime nitko ne može služiti dva gospodara, i Boga i Vraga, tj. istovremeno voljeti Boga i voljeti sebe, ili Gospodina i Mamona, tj. istovremeno voljeti bližnjeg i svijet; drugim riječima, tamo gdje je ljubav prema sebi tamo nema i ne može biti Bog, a tamo gdje je ljubav prema svijetu/novcu tamo nema i ne može biti ljubavi prema bližnjem), čovjek koji ne ‘odstrani/ukloni’ te ljubavi, koji ne odustane od (= odbacuje od sebe) zla ljubavi prema sebi i svijetu, ostaje u stanju odvojenosti od Boga, tj. u stanju prokletstva (= ostaje proklet), o čemu nas Knjiga Postanka 17:14 obavještava na slijedeći način: ‘Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio Moj Savez.’
356. Čovjek odstranjuje i može odstraniti svoje zle ljubavi prema sebi i svijetu od kojih je sačinjena njegova volja i kojima je prožeto njegovo razumijevanje, samo na jedan način, i to regeneracijom ili duhovnim obnavljanjem o čemu ćemo, Gospodinova ako je volja, ponajviše prostora radi, govoriti više na drugim mjestima (vidi Učenja i Propovijedi – o Čovjekovom ponovnom rođenju). Ovdje samo treba napomenuti da ‘obrezivanje’ kakvo nalazimo u Židovskoj reprezentativnoj crkvi ili pak u Islamu, te ‘krštenje’ kakvog imamo u Kršćanstvu, imaju, iako je ‘izvanjski ritual sasvim drugačiji’, potpuno isto duhovno značenje, naime, i ‘obrezivanje’ i ‘krštenje’ predstavljaju ‘duhovno čišćenje/pranje’ ili ‘re-generaciju’. Kažem ‘predstavljaju’ pošto ni jedan ni drugi ‘prirodni’ obred nemaju nikakvog utjecaja na čovjekov duhovni život [‘Krštenje kao takvo, što morate priznati, ne postiže/ostvaruje u čovjeku nikakvu promjenu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 8643, 13 Listopad 1963’], tj. čovjek se, ukazuje Riječ (Ponovljeni Zakon 10:16; Jeremija 4:4; također Djela 7:51; Rimljani 2:28; Kološani 2:11), prirodnim obrezivanjem, a potpuno isto važi i za prirodno krštenje, nimalo ne približava Bogu, jer oni su tu, tako reći, samo kao izvanjski znak pripadnosti određenoj vjeri tj. izvanjska formalnost [‘Onaj koji misli da krštenje (vodom) išta pridonosi čovjekovom spasenju, ako čovjek istovremeno nije u istinama crkve i ako ne živi po njima, jako griješi; jer krštenje (vodom) je izvanjska stvar, koja bez unutarnje ništa ne pridonosi spasenju, ali ona pridonosi kada je vanjsko ujedinjeno sa unutarnjim. Unutarnji dio krštenja je, da uz pomoć istina iz Riječi, i života u skladu sa njima, neistine i zlo mogu biti otklonjene Gospodinom, i tako čovjek regeneriran.’ E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 475:21’; ‘Židovi prakticiraju obrezivanje, koje je uvodni/pripremni korak, ali kao takvo preda Mnom nema nikakve vrijednosti, ako istovremeno nije od obrezana srca. Jer, pod obrezanim srcem Ja mislim na srce koje je očišćeno i ispunjeno ljubavlju. – Židovi su pored obrezivanja jedno vrijeme vjerovali u Ivanovo krštenje sa vodom, kojeg su nastavili njegovi učenici. Ali i ova vrsta krštenja kao takva također nema vrijednosti, ako joj ne prethodi, ili ako iza nje definitivno ne slijedi, potraživano pokajanje.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/110:3’ J.Lorber ], već jedino ‘duhovnim’ obrezivanjem ili krštenjem (= pranjem) kojima čovjek uistinu ‘spire’ sa sebe nečistoće koje izviru iz zlih ljubavi prema sebi i svijetu [‘Moja Riječ je ‘voda života’ koja izvire iz prvobitnog/primarnog izvora, i u tu vodu se trebate potopiti/umočiti.’; ‘Jedino istinsko krštenje koje ima vrijednosti ispred Mene je ono sa vatrom ljubavi prema Meni i prema bližnjem, i sa živom, gorljivom voljom i Svetim Duhom vječne istine koja izvire iz Boga.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 8643, 13 Listopad 1963’ i ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/110:9’ J.Lorber].
357. Tko je ovo do sad rečeno shvatio na pravi način, shvatit će zašto proročica kaže (tj. shvatit će zašto se Gospodin može objaviti samo onima koji su ‘očišćena’, tj. od zloće i neistine ispražnjenog srca i uma):
‘Vas, koji ste obnovljena duha, Ja iniciram u Svoj plan spasenja tako da bi prepoznali ‘krajnje vrijeme’ i također da bi svojim bližnjima ukazali na kraj.’ BD 4020, 9 Travanj 1947
358. Takav jedan ‘u duhu obnovljen’ ili ‘regeneriran’ čovjek, što će reći, čovjek koji je ‘začet u istini Gospodinove vjere i ponovno rođen u duhu Očeve ljubavi’, ima, lako je razumljivo, sasvim ‘drugačiju’ percepciju Boga i Božanske drame od prirodnih i u duhu neobnovljenih ljudi, percepciju koju, kada Riječ tumačimo na unutarnjem duhovnom nivou, predstavlja ‘hrastov lug Mamre’ (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1442, 1443, 1616’), o čemu u Knjizi Postanka 18:1, 2 čitamo slijedeće: ‘Jehova mu (= Abrahamu) se ukaza kod hrastova Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege (= označava ‘percepciju koja proizlazi iz svetosti ljubavi prema Bogu’). Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega (označava percepciju trojedinstva u Gospodinu Isusu Kristu Emanuelu, koji je utjelovljeni Jehova ili ‘Bog u tijelu Koji hoda među nama = vidljivi Bog’; o tome da takva kvaliteta ljudi percipira kako je Isus Krist utjelovljeni Jehova Otac, tj. kako percipiraju u Njemu Trojedinog Boga, kako se samo Njemu klanjaju i kako samo Njega obožavaju, je bilo govora u učenju ‘O tri Boga u literalnom smislu Riječi’, stoga se ovdje na tome nećemo previše zadržavati).’
359. On, posljedično tome, ima i sasvim drugačije ponašanje te je i njegovo obožavanje/štovanje Gospodina, Kojeg on ne doživljava kao udaljenog Boga već kao svog Oca, sasvim drugačije prirode. Njegovo obožavanje pak, tj. na koji način ‘duhovno obnovljeni’ čovjek obožava Gospodina Isusa Krista Emanuela Kojeg je prepoznao kao Jednog jedinog trojedinog Boga, tj. utjelovljenog Jehovu Oca, otkrivamo iz duhovnog smisla riječi koje nalazimo u nastavku Knjige Postanka, naime, da je Abraham, spazivši trojicu, ‘potrčao sa ulaza svog šatora Njima u susret’ (Postanak 18:2), nakon čega je ‘pao ničice na zemlju’ (Postanak 18:2) rekavši: ‘Gospodine moj, ako sam stekao milost u Tvojim očima, nemoj mimoići Svoga sluge!’ (Postanak 18:3) zatraživši od Njih dozvolu ‘da donese malo vode, da bi oprali noge, te nakon toga pod stablom počinuli’ (Postanak 18:4), te ‘da donese kruha kojim bi se okrijepili prije nego pođu dalje’ (Postanak 18:5). Kada su mu za to ‘dali dozvolu’ (Postanak 18:6) Abraham je ‘požurio u šator, k Sari, te joj rekao da brzo zamijesi i ispeče prevrtu od tri mjerice brašna’ (Postanak 18:6), nakon čega se ‘požurio otrčavši ka govedima, gdje je uhvatio mlado i debelo tele koje je dao momku da ga što brže pripravi’ (Postanak 18:7). I na kraju iz toga što je ‘uzeo maslaca, mlijeka i pripravljeno tele te ga stavio pred trojicu, dok je on sam, dok su oni blagovali, stajao pred njima, pod stablom’ (Postanak 18:8).
360. To što je Abraham, čim je spazio trojicu, ‘potrčao sa ulaza svog šatora Njima u susret’ (Postanak 18:2) u duhovnom smislu, tj. smislu koji se tiče ekskluzivno čovjekova duha (= duhovnog stanja, regeneracije čovjekova duha), predstavlja da se u takvoj kvaliteti čovjeka, nakon što je prepoznao Gospodina, da je on Emanuel, tj. da je Isus Krist trojedini Bog ili utjelovljeni Jehova = Bog Otac među ili sa nama (= ‘čim je spazio trojicu’), ‘javlja želja da postane savršen i svet (‘Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj Koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam Ja svet.’ 1 Petrova 1:13-16; Matej 5:48; Levitski Zakonik 11:44, 45) kao što je i On, Otac njegov savršen i svet’ (= ‘potrčao je sa ulaza svog šatora Njima u susret’). Isto tako predstavlja prvu fazu sjedinjenja u ljubavi koja je posljedična ranije spomenutoj spoznaji (= jer izvanjski pokret, što će reći ‘trčanje nekome u susret’, označava/prikazuje ‘približavanje’, a ‘približavanje’ u duhovnom smislu znači/označava ‘slaganje sa onime što je čovjek percipirao’ te ‘slične afinitete u ljubavi’; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2151, 3806, 4350’; o tome da u duhovnom svijetu ne postoji ‘prostor’, i prema tome ni ‘udaljenost’, te da je svaka ‘prostorna aktivnost’, ovdje ‘približavanje’, korespondentna unutarnjoj promjeni stanja, tj da ljudi koji su sličnih percepcija i u sličnim osjećajima ljubavi žive blizu jedni drugih, ili se ‘približavaju jedni drugima’, i obrnuto, oni koji su različitih percepcija i različitih afiniteta i osjećaja ljubavi žive daleko jedni od drugih ili se ‘međusobno udaljavaju’, vidi E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 191-199’).
361. Nakon toga je ‘pao ničice na zemlju’ (Postanak 18:2), što predstavlja ‘duboku poniznost’ koja proizlazi iz svjesnosti o vlastitoj nečistoći/grešnosti (= svaki prirodni pokret, stoga korespondira sa određenim unutarnjim osjećajem; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2153’), a također i podređenost Gospodinovoj volji (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3118, 4360, 5682’), dok riječi ‘Gospodine moj, ako sam stekao milost u Tvojim očima, nemoj mimoići Svoga sluge!’ (Postanak 18:3) predstavljaju svjesnost o vlastitoj slabosti i nemoći kao i spoznaju da bi bez Gospodinove sveobuhvatne milosti bio sasvim izgubljen. Drugim riječima, takav čovjek je svjestan kako je on sam u sebi nečist/grešan od glave do pete i da sam od sebe (= prepušten sebi), bez Gospodina, ne može učiniti ništa što pridonosi njegovu spasenju.
362. To što je od njih zatražio dozvolu ‘da donese malo vode, da bi oprali noge, te nakon toga pod stablom počinuli’ (Postanak 18:4) predstavlja (slijedi kao posljedica prethodne spoznaje o vlastitoj grešnosti i nečistoći) pročišćavanje od grijeha (Izaija 1:16), tj. ‘spiranje’, uz pomoć istina vjere, sve nečistoće/zloće prirodnog čovjeka (= ‘nečistoća prirodnog čovjeka’ je sastavljena od svih stvari koje pripadaju ljubavi prema sebi i stvarima od ovog svijeta kao i od posljedičnih neistina; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3147’). Kako je baš ta ‘nečistoća’ ono što ‘ometa’ percepciju istina i dobara, tj. njihov upliv, čovjek tek nakon tog ‘pranja’ može percipirati ono što je istinito i dobro (= ‘pod stablom počinuti’) a onda i ‘činiti istinsko dobro’ ili ‘dobro koje je u sebi istinsko dobro’ i tako se ‘okrijepiti’ (= nahraniti dušu istinom i dobrom) što je predstavljeno sa ‘donošenjem kruha kojim bi se okrijepili prije nego pođu dalje’ (Postanak 18:5).
363. Drugim riječima, čovjek može činiti dobro koje je uistinu dobro, tj. koje ‘iznutra/u sebi nema ljubavi prema sebi i svijetu koje od njega čine ‘površinsko’ ili ‘licemjerno’ dobro, tj. dobro koje za svoj cilj nema Gospodinovu slavu i dobrobit bližnjeg već neku osobnu korist, tj. čovjekov ugled, zaradu/nagradu, materijalnu korist te društveno promicanje, tek nakon što je ‘prljavština prirodnog čovjeka otklonjena’, tj. tek nakon što je zloća ljubavi prema sebi i svijetu odstranjena (= do tada se svako dobro koje uplivava od Gospodina, reći će E.Swedenborg u svojim Nebeskim Tajnama – 3147’, u prirodnom čovjeku onečisti, tj. iskvari, izokrene ili pak uguši.’). Dobro koje čovjek tada čini, tj. dobro koje on tek tada prima (= u tom slučaju može primiti) od Gospodina je predstavljeno sa ‘kruhom’ koji u Riječi predstavlja ‘dobro ljubavi’ a u najvišem smislu Gospodina Isusa Krista Jehovu koji je ‘Nebeski kruh’ ili ‘Sâma Ljubav’(vidi Ivan 6:35, 48, 51).
364. To što se nakon toga Abraham ‘požurio k Sari u šator rekavši joj da brzo zamjesi i ispeče prevrtu od tri mjerice brašna’ (Postanak 18:6) predstavlja ‘dalji napredak ka činjenju istinskog dobra’, točnije ‘dalje pripreme za činjenje dobra’. Ako ovu cijelu sliku ‘preselimo’ u našu dušu, tj. u dušu jednog čovjeka, onda bi ‘Sara’, kao ‘ženski dio duševnog ustrojstva’ u duhu obnovljenog čovjeka predstavljala ‘duhovnu vjeru’ ili ‘duhovne istine vjere’ te ‘inteligenciju i razmišljanje formirano od tih istina vjere’. Abraham u tom slučaju predstavlja ‘duhovna dobra’ ili ‘osjećaj za duhovna dobra ljubavi prema bližnjem’. Slika stoga ukazuje kako ‘osjećaj duhovne ljubavi prema bližnjem uplivava u um duhovno obnovljenog čovjeka i tamo traži istine ili inteligentan način kako svoju ljubav ostvariti u praksi’; ‘to pripremanje dobra ljubavi ka realizaciji’, a svako se dobro priprema ka realizaciji tako što se sjedinjuje sa istinama vjere kroz koje se manifestira, koje mu daju formu i kroz koje ima svoju snagu, je reprezentirano sa ‘Sarom koja je na Abrahamovo urgiranje zamjesila i ispekla prevrtu’; ‘tri mjerice brašna’ predstavljaju ‘ono što je potpuno’, ovdje ‘originalne duhovne istine u cjelini/punini’ (= ‘3’ = ono što je ‘sveto’ i ‘potpuno’); ‘brašno’ predstavlja ‘istine’ pošto se dobija ili proizlazi iz ‘žita’ koje predstavlja ‘ljubav prema bližnjem’. Ovime se također predstavlja i druga faza ili stupanj sjedinjenja sa Gospodinom (= prvo sjedinjenje je bilo u ljubavi, reprezentirano sa poniznošću tj. svjesnošću o vlastitoj nečistoći/grešnosti i nemoći, drugo je pak u umu, o čemu/njemu je upravo bilo govora, a treće je u tijelu ili prirodnoj sferi, tj. u živim/aktivnim djelima ljubavi, o čemu govore stihovi koji slijede)
365. Zatim što je ‘požurio otrčavši ka govedima, gdje je uhvatio mlado i debelo tele koje je dao momku da ga što brže pripravi’ (Postanak 18:7) predstavlja (generalno gledano, sve ‘žrtve’ kakve su bile ustanovljene u Židovskoj reprezentativnoj crkvi, predstavljaju određenu vrstu obožavanja Boga, tj. ‘služenja’ Bogu) ‘prirodna djela proizašla iz nevinosti (= mlado) i božanskih osjećaja ljubavi (= debelo)’. Na taj način se prirodno sjedinjuje sa Božanskim osjećajima ljubavi i iz njih proizlazećom percepcijom (= osjećaj za dobro u umu stvara osjećaj za istinu), što je već spomenuta treća i posljednja faza ili stupanj sjedinjenja sa Gospodinom (= ostvarenje ili manifestacija osjećaja za dobro ili dobra ljubavi kroz razumijevanje istine ili u istini vjere) o čemu dodatno svjedoče zadnji stihovi ovog dijela Postanka, naime, stihovi koji govore kako je Abraham ‘uzeo maslaca, mlijeka i pripravljeno tele te ga stavio pred trojicu, dok je on sam, dok su oni blagovali, stajao pred njima, pod stablom’ (Postanak 18:8). Ovdje se u totalu predstavlja cjelokupno obožavanje duhovno obnovljenog čovjeka i njegova posljedična percepcija Božanskog. Drugim riječima, ‘maslac’ ovdje predstavlja ‘Božanske osjećaje ljubavi’, ‘mlijeko’ predstavlja ‘duhovne istine vjere’ ili ‘duhovno zasnovano na ljubavi ili ljubavi prema bližnjem’, a ‘pripravljeno tele’ proizlazeća/korespondentna djela ljubavi prema bližnjem u kojima su sadržani ili vjenčani, poput Abrahama i Sare, Božanski osjećaji ljubavi prema bližnjem i duhovne istine vjere (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2182-2184’). To što su oni bili ‘zajedno’ postavljeni pred trojicom, predstavlja da su sve tri stvari sjedinjene u takvom čovjeku, nakon čega, tek nakon toga, čovjek ima percepciju Božanstva, tj. nakon čega mu se Božanstvo može objaviti (= kao i prije predstavljeno sa ‘stablom’, ovdje ‘stablom pod kojim su trojica blagovali’).
366. Dakle tek tada, tj. tek kada je čovjek u ovom stanju (= tek ovakvoj kvaliteti čovjeka = ljubavi i mudrosti u čovjeku = čovjeku koji se ‘pripremio na ovaj način da može primiti percepciju od Gospodina’, što je u korespodentnom prirodnom obliku predstavljeno sa ‘postavljanjem maslaca, mlijeka i teleta pred trojicom’), se ostvaruje ‘komunikacija’ i ‘sjedinjenje’ (= treće i stvarno, tj. potpuno sjedinjenje) između čovjeka i Gospodina (reprezentirano riječima ‘i oni su blagovali’; u svezi značenja ‘blagovanja’ vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2187’), tj. Gospodin može obznaniti i obznanjuje stvari koje će se tek dogoditi, kao i zašto će se dogoditi (= zašto se one moraju dogoditi = jer one se naravno neće dogoditi bez razloga, tj. one će se kao i uvijek dogoditi sa određenim razlogom), jer tek tada je čovjek, poput pra-oca Abrahama, spreman tj. u stanju poučavati svoju duhovnu ‘obitelj’, svoju duhovnu ‘braću’ i ‘djecu’, u svezi Gospodinovih planova i u svezi onog što im je za činiti, ili, kako kaže Knjiga Postanka, ‘Kako će hoditi putem Jehovinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da bi Jehova mogao ostvariti ono što je obećao (Postanak 18:19).’
Lotovo izbavljenje
367. ‘Sada Abraham osobno govori Židovima koje predstavlja Jakov, kroz anđela, govoreći da se moraju pokajati, i ne biti onakvi kakvi su bili do sada a kakvi su i dalje, jer se približava Sud Boga Mesije. On ih prema tome nagovara (= navaljuje na), svakog pojedinog od njih, da se pokaju [komentar E.Swedenborga: Ove riječi su bile zapisane mojom rukom kao instrumetnom (= koja je bila ne više do instrument), ali su one odredba Boga Mesije Osobno kroz Abrahama, njegovog Oca s obzirom na ljudsku prirodu]. Ako oni nisu voljni (= ako to ne žele), on im daje naznaku o oštrom/grubom sudu, iako on sam u njihovo ime neprestano zamoljeva Mesiju za milost (komentar E.Swedenborga: Ove riječi su bile zapisane mojom rukom i diktirane Izakom, Ocem Židova i svih vjernih u Crkvi Mesije).’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 1527, 1528’
368. ‘Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.’ Postanak 19:29
369. Sve ovo nas (konačno) dovodi do izuzetno važnog motiva, a to je ponašanje pra-roditelja Abrahama koji, kako već rekosmo, predstavlja ‘Božju Djecu’ (naravno, u najuzvišenijem smislu, Božanskom najunutarnijem smislu Riječi, Abraham predstavlja samog Gospodina Isusa Krista Jehovu), tj. ‘pripadnike Istinske Gospodinove Crkve ljubavi’ ili ‘ona postojanja koja čuju Očev glas i koja žive po onome što im taj glas govori’ – ODABRANE (razlika između ‘pozvanih’ i ‘odabranih’ je slijedeća, ‘odabrani’ su onaj dio ‘pozvanih’, jer SVI SU LJUDI POZVANI, TJ. POZIV ODJEKUJE SVIM NEBESKIM I ZEMALJSKIM PROSTORIMA, koji se ‘odazvao’ tom pozivu, koje samo-ljublje i privlačnosti ovog svijeta nisu toliko zaglušili i osljepili da do njihova srca dopire Očev ljubavlju ispunjen glas; daleko neka bude od svakog srca odvratna misao kako Otac naš Nebeski nekog pred-određuje na raj i blaženstvo a nekog pak na pakao i patnju, tj. kako su Mu neka djeca draža a neka pak manje draga). A ponašanje našeg pra-roditelja Abrahama u toj za stanovnike Sodome (i Gomore) ‘kritičnoj’ situaciji je izuzetno znakovito jer bi baš to ponašanje, da se nadovežemo na do sada rečeno o slikama Starog Testamenta, tj. o onome što te slike predstavljaju, trebalo biti naš uzor ili model u ovim Posljednjim vremenima kada čovječanstvu u cjelini prijeti (= kada se nad njime nadvila) ne samo ista već i gora sudbina nego (nad) ondašnjim izopačenim i pokvarenim stanovnicima Sodome (i Gomore; jer Sodoma i Gomora se u usporedbi sa gradovima današnjice i onime što se u njima događa mogu smatrati za prave rajske vrtove).
370. Dakle, (pitam se:) ‘Što je pra-otac Abraham učinio kada (ili ‘nakon što’) mu je bila ukazana gorka sudbina Sodome (i Gomore’), tj. što je Gospodin Isus Krist kojeg u najuzvišenijem smislu predstavlja pra-otac Abraham, učinio kada je vidio u kakvom se teškom i žaljenja vrijednom stanju nalazi čovječanstvo, i što mi (= kad ovdje kažem ‘mi’ pri tome mislim na ‘Abrahamovo sjeme’ tj. Gospodinovu Istinsku Crkvu ili ‘u duhu i iz duha ljubavi obnovljene/ponovno rođene koji čuju Očev glas’) moramo činiti u ova posljednja vremena kada nam je, Božjom milošću, i to ne bez razloga, tj. ne da bi samo u to ‘gledali’ i o tome ‘razmišljali’, ukazana ‘neslavna’ sudbina svijeta u kojem živimo i njegovih stanovnika.
371. Abraham se, kako to dalje ukazuje Knjiga Postanka, nakon što je jasno vidio da Sodoma (i Gomora) neće moći izbjeći strašan sud, u svoj poniznosti zauzeo za Sodomite, tj. (za)tražio je od Gospodina milost (= posredovao je za njih zamoljevajući Gospodina za milost): ‘Nato se Abraham primače bliže i reče: ‘Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od Tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od Tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?’ ‘Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih’, odvrati Jehova, ‘zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.’ ‘Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu’, opet progovori Abraham. – ‘Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?’ ‘Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet’, odgovori. ‘Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?’ – opet će Abraham. ‘Neću to učiniti zbog četrdesetorice’, odgovori. ‘Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?’ – opet će on. ‘Neću to učiniti’, odgovori, ‘ako ih ondje nađem samo trideset.’ ‘Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu’, nastavi dalje. ‘Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?’ ‘Neću ga uništiti’, odgovori, ‘zbog dvadesetorice.’ ‘Neka se Gospodin ne ljuti’, on će opet, ‘ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?’ ‘Neću ga uništiti zbog njih deset’, odgovori. Kad je Jehova završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.’ Postanak 18:20-32
372. Kako Gospodin i naš Otac, Isus Krist Jehova, Koji je sâma ljubav a samim time i sâma milost (= jer milost sama u sebi nije ništa drugo nego ljubav prema ljudima koji su u žaljenja vrijednom stanju, tj. ljudima koji su prokleti a samim time i bijedni), ne treba naše zamolbe da bi nekome ukazao milost, tj. kako On zasigurno puno bolje od nas zna u kakvom su stanju i kakva će sudbina zadesiti ‘sodomite’ današnjeg vremena (= što je za njih najbolje), očito je prema tome da ovaj tekst od nas zahtjeva duhovno razumijevanje i tumačenje, i zato, ako tekst razumijemo i rastumačimo duhovno te ga povežemo sa našim subjektom, tj. ako je subjekt našeg razmatranja ponašanje kvalitete ljudi koja je reprezentirana sa pra-ocem Abrahamom, ovaj tekst nam u stvari ukazuje kako se mi osobno trebamo ponašati u odnosu na našeg bližnjeg u nevolji, tj. tekst nam ne-dvojbeno ukazuje da mi osobno trebamo ‘iskazivati milost’ ili ‘suosjećanje prema ljudima koji su u nevolji i nad kojima se nadvio strašan sud’.
373. Pitam se dalje: ‘Ali kako u ovom slučaju ukazivati milost, tj. što ta ‘posrednička molitva za milost’ u stvari obuhvaća?!’ Odgovaram: ‘Molitva za milost’, tj. ‘ukazivanje milosti’ se u ovom specifičnom slučaju (= u ‘krizi’ Posljednjih danâ) sastoji (= vidi također ”Što nam je za činiti?” 289-298) od najaktivnijeg nastojanja da se što više ljudi obavijesti prvo, o ‘Stvaranju te Padu Lucifera i Gospodinovom veličanstvenom planu spasenja palih anđela’(= bez da čovjek razumije Stvaranje i Luciferov grijeh te Gospodinov vječni plan spasenja i izbavljenja palih anđela, on ne samo da ne može razumjeti dublji smisao Posljednjeg Suda, već ima izuzetno velike probleme dok pokušava otkriti gdje se u tako jednom ‘strašnom’ događaju kriju Gospodinova neizmjerna ljubav i Njegova sveobuhvatna mudrost; u svezi tih tema vidi ‘Bogo-Čovjek – 823-921’), drugo, tj. nakon toga, o ‘nadolazećem Posljednjem Sudu i onome od čega se taj sud sastoji (= na koji način će taj sud utjecati na čovjekov duševni život, posebice u slučaju ‘nevjernih’ ili ‘prokletih; da još jednom ponovimo, ‘Strašan sud’ se u tom slučaju, tj. u slučaju nevjernih/prokletih, sastoji od ‘ponovnog razdvajanja ljudske duše na njezine pra-sastavnice ili od dezintegracije ljudske duše, nakon čega će te iste sastavnice ponovno morati proći jako težak, izuzetno bolan/mučan i neizmjerno dug put pročišćavanja kroz sva carstva novog stvaranja, što je, objavljuje Gospodin, ‘nešto najstrašnije što može spopasti čovjekovo stvarno ‘ja’; vidi Bertha Dudde, br. 8909, 9 Siječanj 1965’; vidi DODATAK ovom podsubjektu: ‘Ponovno prognanstvo u materiju‘), i treće, ‘o onome što im je za činiti da bi taj sud izbjegli ili, ako ga već ne mogu izbjeći, bar ublažili.’
374. O ovim ‘milosnim nastojanjima’ nam Knjiga Postanka 19:12-17 pak govori slijedeće: ‘Onda ona dvojica upitaju Lota: ‘Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jehovom postala tolika te nas Jehova posla da ga uništimo.’ Iziđe Lot da to kaže svojim budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: ‘Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jehova uništiti grad!’ Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu. Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: ‘Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!’ Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jehovinom nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada. Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: ‘Bježi da život spasiš! Ne obaziri (= okreći) se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u planinu da ne budeš zatrt!’
375. Ove riječi nam dakle otkrivaju tri stvari, naime, 1) ponašanje duhovno obnovljenih postojanja [= iz otkrovenja kako ga je putem Unutarnje Riječi primila Bertha Dudde, doznajemo da su se za tu priliku/svrhu, tj. za tu Zemaljsku misiju, posebno ‘prijavila’ i utjelovila također i mnoga svjetlosna, tj. anđeoska bića: ‘Vjerujte Mi, za čovječanstvo bi u ovo posljednje vrijeme bila jako tužna situacija da Ja nisam neprestano slao Glasnike Svjetla (= Abraham) na Zemlju, koji im direktno prenose Moje svjetlo i Moju moć i tako pridonose spašavanju bar onih ljudi (= Lot) koji još nisu u potpunosti u rukama moga protivnika/neprijatelja (= Sotone). Ti se glasnici također bore protiv princa tame tako što izlažu/otkrivaju neistine/laži u kojima mnogi ljudi žive, donoseći im tako svjetlo istine, koja osvjetljava put nazad do njihove domovine i do Mene.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 8664, 5 Studeni 1963’], tj. od čega se sastoje njihova nastojanja, zatim 2) ‘što čovjek treba činiti u ova posljednja vremena da bi se spasio tj. da bi našao milost u Gospodinovim očima (= što se to potražuje od ljudi da bi mogli izbjeći ‘gorku’ sudbinu Sodome i Gomore), i na kraju 3) kako će ljudi reagirati na ta nastojanja, tj. ponašanje onih koji će uzvjerovati ili naći milost u Gospodinovim očima, ovdje ‘Lot’, i ponašanje onih koji neće uzvjerovati, onih koji će se svemu tome ‘slatko nasmijati’, ovdje reprezentiranih sa ‘budućim Lotovim zetovima’.
1) Ponašanje duhovno obnovljenih postojanja (od čega se sastoje njihova nastojanja?)
376. U ova ‘Posljednja vremena’ je velika ‘duhovna potreba’ na Zemlji (= žetva je velika) i pred ne-mnogobrojnim Gospodinovim slugama (= ali je malo radnika = Luka 10:1, 2) se nalazi zadatak od izuzetne važnosti, naime, oni koji ‘vide’ tj. spoznaju kakva bijedna i koliko teška sudbina čeka ‘proklete’, moraju u ove ‘posljednje dane’ ljudima neprestano skretati pažnju na djelovanje Sotone (= kojem su ‘okovi popušteni i koji zna da je njegov kraj pred vratima’), koji je posebno aktivan u ovo Posljednje vrijeme (Otkrovenje 20:7, 8), moraju im ukazivati na Božju volju, na istinu [= istovremeno razotkrivajući neistine/lažne doktrine koje nikad nisu i ne mogu voditi do Gospodina, same Istine i Vječnog Života = ‘Jer jedino istina vodi prema gore, jedino na njezinom svjetlu se može spoznati neistina, i jedino ona osvjetljava put do spoznaje Gospodina.’ Feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 8664, 5 Studeni 1963’], oni moraju neprestano ‘podsjećati’ ljude da je kraj blizu i da sve preostalo vrijeme moraju najozbiljnije iskoristiti za unapređenje stanja vlastite duše (= za spasenje). Oni ne samo riječima već i svojim uzornim životima moraju propovijedati Evanđelje ljubavi [‘Ljudima mora opet i iznova biti rečeno/ukazano da moraju živjeti život ljubavi’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 8245, 19 Kolovoz 1962’] i tako ih hrabriti i time usmjeravati ka vječnosti (= odvraćati im pažnju od materijalnog i prolaznog).
377. ‘Imajte milosti sa (= prema) zalutalim/zabludjelim dušama (= dušama koje griješe), gledajući na njih kao na bolesnike kojima treba pomoć. Ne dopustite im da gladuju u njihovim duhovnim nevoljama/potrebama. Potrebe/nevolje fizičkog tijela prestaju ali duša svoje potrebe/nevolje nosi sa sobom u vječnost. Duša toga može biti pošteđena ako na Zemlji dođe do istine (= spozna istinu). Tu istinu bi trebali donijeti zalutalim/zabludjelim dušama. Kad god imate mogućnost pomoći im, govorite im o ljubavi Bogâ, Koji čezne za njima. Ukažite im njihovu ne-zrelost, koja približavanje Bogu čini nemogućim. Ukažite im cestu (koja vodi) ka izlječenju, jedinu cestu, koja dušu vodi do njezinog clja, cestu Ljubavi.
378. Ukažite im da ne mogu sazreti, niti doseći/ostvariti svoj cilj bez djela Ljubavi. Ovaj Zemaljski život im je dan samo za usavršavanje njihovih duša (= jedino zbog toga da bi mogli usavršiti svoje duše). Vodite/usmjeravajte njihove misli ka duhovnom. Zahtjevajte od njih da razmišljaju o svrsi njihova zemaljskog života, dajući im objašnjenje o smislu i svrsi stvaranja, o njihovoj zemaljskoj misiji i svrsi patnje. Zahtjevajte od njih da obrate pažnju na svoje duhovne potrebe, imajući milost nad zalutalim/zabludjelim dušama. Pokušavati im pomoći(, to) je djelo Ljubavi, koje je od ogromne (ili ‘strahovito velike’) važnosti. Ne dozvolite da vas početno odbijanje zadrži/odvrati od toga (= spriječi u tome). Donesite im Riječ Božju i razmišljajte cijelo vrijeme o vašoj misiji na Zemlji, koja je spašavajuća (= misija otkupljenja/oslobađanja).
379. Bezbrojne duše su u duhovnoj potrebi/nevolji, ali one vide samo svoju fizičku potrebu/nevolju. One se osobno ne angažiraju što bi im moglo donijeti zraku svjetla. One brinu samo za što bolje prilike/okolnosti u njihovom zemaljskom životu i ne shvaćaju da je ta žeđ rezultat njihove duhovne potrebe. Zato ta potreba mora biti otklonjena prije nego se poboljšanje njihova zemaljskog života može dogoditi/pojaviti. Vodite/uvedite ih u ovo znanje. Pomozite im da idu putem Ljubavi i oni će vam biti zauvijek zahvalni.
380. Što je bliže Posljednje vrijeme to će biti veća potreba/nevolja. Jer Božji neprijatelj/protivnik dobija moć nad dušama, i njegov je utjecaj jako štetan za njih. Znanje o svrsi i smislu njihovog zemaljskog postojanja ih može zaštititi od Sotoninog utjecaja. Te duše se mogu, uz (= ako imaju) dobru volju, osloboditi od njegova utjecaja pošto ga prepoznaju kao pokvarenog/zlog i Božjeg protivnika/neprijatelja. Ali duša mora biti upoznata sa ovim znanjem. Ovo djelo milosti morate sprovoditi uvijek kad vam se za to ukaže prilika. Vaši napori neće biti bez uspjeha. Potreba je velika i kraj je blizu. Svaki sat mora biti utrošen za Božje Kraljevstvo. To je volja Božja, koja mora biti poštovana ako Mu želite služiti i biti energični radnici u Njegovu vinogradu. Amen’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 3483, 18 Svibanj 1945’
381. Oni moraju voditi ljude ka križu [‘Jer novo vrijeme je zazorilo sa Njegovim dolaskom na Zemlju, vrijeme kada su kroz žrtvu na križu bila otvorena vrata ka Kraljevstvu Svjetla i prve su se iskupljene duše mogle vratiti k Ocu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 7066, 14 Ožujak 1958’], i moraju im ukazivati na važnost pokajanja, bez kojeg će svaka duša propasti (Luka 13:3, 5). Oni moraju ljude privesti ka Iskupitelju Isusu Kristu bez Kojeg nema spasenja [‘Jer nitko Me ne može doseći/doći do Mene ako Me ne prepozna u Isusu Kristu… postoji samo jedan put, kroz Isusa do Mene – jer grijeh-krivnja vam najprije mora biti otkazana/poništena/izbrisana prije nego vi, s Moje strane možete biti prihvaćeni. Bez Iskupljenja kroz Isusa Krista, Mi ni jedno biće koje je grešno djelovalo u slobodnoj volji ne može prići. To je zakon kojeg čak ni Moja beskrajna ljubav ne može opozvati/poništiti (Ivan 14:6).’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 6579, 21 Lipanj 1956’; ‘On je jedini Koji vam može pomoći/pružiti pomoć u vašoj nevolji/boli, Koji vas može podići iz dubina, Koji može, i hoće vam dati svjetlo i život, ali vi osobno Mu se najprije morate obratiti (= morate Ga zazvati/pozvati) i zatražiti od Njega pomoć. Koji ne vjeruje u Njega taj Mu se neće obratiti (= neće Ga adresirati), i vječnostima će ostati u mraku… jer, bez Njega nema puta ka sreći!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 6624, 17 Kolovoz 1956’)], štoviše, oni i sami moraju sudjelovati u Njegovom Djelu Iskupljenja:
382. ‘Svi vi morate pomoći u iskupljivanju/spašavanju zalutalih/zabludjelih duša. Svaki koji vjeruje u Mene i život nakon smrti treba ovu vjeru pokušati prenijeti svom bližnjem. To je djelo Ljubavi prema bližnjem koje takve duše izbavlja od smrti.
383. Kada bi samo znali koliko je lakša sudbina duše ako, kada odlazi sa ove Zemlje, sa sobom (do)nosi bar iskricu vjere, učinili bi sve samo da zapalite tu iskricu u vama, a što je veća ta iskrica vjere to je za vašu dušu svjetlije kada uđete u duhovno carstvo.
384. Oni koji vjeruju ne bi smjeli imati odmora sve dok ne (pri)dobiju svoje bližnje ka toj vjeri. On/čovjek bi trebao marljivo/ustrajno raditi i za sebe zaraditi veliku nagradu, i duše koje pri-dobije će mu na tome zahvaliti tisuću puta.
385. Olakšati duhovnu bijedu je uistinu djelo ljubavi koje će svoje posljedice imati kroz vječnost (= djelo čije se posljedice pružaju u vječnost). Svatko je u duhovnoj potrebi/nevolji tko nema vjere i koji ne vjeruje u beskonačno Biće ili posljednji sud na kraju svog zemaljskog života, uključujući i one koji ne razmišljajući žive u svijetu ignorirajući/nepoštujući svoju odgovornost da razviju svoje duše, ne umanjujući svoju krivnju-(pra)grijeh koji je stvarni razlog njihovog života na Zemlji, već suprotno tome povećavaju svoj (pra)grijeh-krivnju tako što su pali žrtvom Mog protivnika/neprijatelja koji ih želi vječno uništiti.
386. Iako su ti ljudi u velikoj nevolji, ljubav prema bližnjem im može pomoći. Sudjelujte u Kristovom djelu iskupljenja tako što ćete im pokušati objasniti da poznajete veliku (ili ‘koliko je velika’) Ljubav i Milost Onog Koji vas je stvorio.
387. Nemojte Me prikazivati kao Boga Koji kažnjava (= Boga kazne), već radije kao voljenog Oca, Koji poziva Svoju djecu nazad u Očevu kuću, (kuću) koju su (jednom = izdaja/otpadništvo Lucifera i praiskonskih duhova) napustili u slobodnoj volji.
388. Pomozite im da ponovno dođu do vjere i postići ćete za sebe veliku nagradu. Ostvarit/izvršit ćete rad u Mome vinogradu koji uistinu neće proći ne-nagrađen. Na taj način ću Ja vratiti Svoju djecu za kojom žudim i za čijom ljubavlju neprestano težim. Pomozite Mi da vratim Svoju djecu čineći ih (tako) zauvijek sretnima u Mojoj ljubavi. Amen.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac, ‘Bertha Dudde, br. 5076, 2 Ožujak 1951’
2) Što čovjek treba činiti u ova posljednja vremena da bi se(be) spasio, tj. da bi našao milost u Gospodinovim očima
389. Od ‘čovjeka’ se (= kvalitete ljudi koju predstavlja ‘Lot’), da bi ‘spasio svoj život’ (Postanak 19:17) potražuju ove ‘tri’ stvari, naime (broj ‘3’, da ponovimo, u Riječi predstavlja ono što je ‘sveto’ i ono što je ‘potpuno’, što u našem specifičnom slučaju znači, ‘sve što se od čovjeka Lotove kvalitete potražuje u Posljednje vrijeme da bi našao Milost u Gospodinovim očima, tj. da bi mogao primiti Gospodinovu milost; u svezi duhovnog značenja broja ‘3’ vidi recimo E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 532‘ i ‘Nebeske Tajne – 2788’) ‘da se ne obazire za sobom’, zatim da se ‘ne zaustavlja u ravnici’ i na kraju ‘da bježi u planine’.
390. Kada te prirodne ‘akcije’ otključamo uz pomoć svete nauke o korespondencijama, dobijamo ovo značenje (vrijedi napomenuti kako ista uputstva nalazimo i u Evanđelju po Mateju 24:16-18, doduše u nešto izmjenjenom tekstu: ‘Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu – tko čita, neka razumije: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!’; a također i u Evanđelju po Luki 17:31, 32: ‘U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!’):
391. ‘Ne obazirati se za sobom’, najjednostavnijim riječima objašnjeno predstavlja, ‘ne gubiti vrijeme na ono što je sasvim ne-važno (= ne-vrijedno) ili manje važno/vrijedno (‘Ono što je naprijed’, reći će E.Swedenborg, ‘predstavlja ono što je primarno/važnije, a ono što je ‘nazad’ ono što je sekundarno, tj. što je ne-važno’; feat ‘Nebeske Tajne – 2454’).’ Stvari koje su manje važne ili pak skroz ne-važne, što će reći, stvari koje ne pridonose ili pak jako malo čovjekovu spasenju, pa stoga na njih ne bi trebalo gubiti vrijeme u ova Posljednja vremena (= ‘ne okrećati/obazirati se za sobom’), su recimo isprazne ceremonije. Manje važne ili manje vrijedne stvari su isto tako i stvari koje pripadaju doktrini, tj. intelektualne stvari vezane za doktrinu. S druge strane, stvari koje su ‘naprijed’, tj. stvari koje su ‘vrijedne’ ili ‘više važne’, ili pak, stvari koje jedine pridonose čovjekovu spasenju i stoga stvari na koje bi se svaki vjernik posebice trebao koncentrirati, su stvari od života, što će reći ‘dobro ljubavi prema bližnjem’ ili ‘najaktivnija praktična ljubav/milosrdnost’.
392. ‘Ja moram opet i iznova naglasiti kako je jedino doktrina ljubavi suština Mog Evanđelja. Kada shvatite da je jedina svrha vašeg zemaljskog života vaša transformacija u ljubav, shvatit ćete važnost/značenje Moje doktrine ljubavi i oslobodit ćete se od sve ceremonije (ili ‘svakog obreda’) koja u Mojim očima nije ništa drugo do (isprazna) ceremonija/obred, bezvrijedne formalnosti. Koliko samo/puno vremena ljudi troše sa prijetvornim/licemjernim obožavanjem, izvršavajući sve obrede (ili ‘prisustvujući svim vjerskim ceremonijama’) iz navike, površno, ne trudeći se ni najmanje prakticirati ljubav, jedinu zapovijed koju sam naučavao ljude dok sam hodao po Zemlji! A da je to tako je zbog toga što je ljubav među ljudima umrla. Kakve onda koristi od takvih ‘božanskih obreda/službi’ pri čemu ispunjavate vaše dužnosti, koje Ja ne mogu vrednovati/cijeniti. A vi vjerujete kako se možete iskupiti (= kako time možete nadoknaditi) za sve vaše ljubavi lišene akcije tako što ćete još gorljivije odlaziti u crkvu i sudjelovati (= u smislu ‘izvršavati’) u predstavama koje su izmislili ljudi.
393. Vi ljudi bi se trebali okrenuti jedino prema ljubavi, boriti se protiv ljubavi prema sebi i prakticirati ljubav prema bližnjem. Onda bi iskusili uzvišeno blaženstvo. Vaše razmišljanje će biti pravilno/ispravno, vaš duh će vas iznutra naučiti/poučavati i oslobodit ćete se svih krivih/lažnih doktrina. Češće ćete tražiti samoću i primiti bogatije blagoslove nego u ‘božanskoj službi’ (= misli se na isprazne ceremonije) u kojoj sada sudjelujete.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 8829, 13 Srpanj 1964’
394. I na drugom mjestu:
‘Kakve dobrobiti vi ljudi imate od toga ako se kažnjavate, ako izvršavate obavezne/prisilne obrede ili Me obožavate sa vašim usnama, ako ne prepoznajete zapovijed ljubavi kao najvažniju te ju ispunite (ili ‘i ispunite ju’)?
395. Vi vjerujete kako Me štujete sa bezbrojnim ceremonijama, ali Me možete obožavati samo ako činite ono što zahtjevam od vas – (a to je) da volite Mene i vašeg bližnjeg!
396. Sve dok vam i dalje nedostaje ljubavi, kada se pošteno zagledate u sebe, vi i dalje niste na pravom putu, čak i ako nastavljate savijati vaša koljena i kažnjavati se. To od vas zahtjevaju ljudi a vi (to) izvršavate jedino zbog ljudi koje želite uvjeriti u vašu pobožnost.
397. Ali vi ste jako daleko od iskrene pobožnosti sve dok vašem bližnjem ne date/pružite/ukažete onu ljubav koja također dokazuje vašu ljubav prema Meni, dok puštate vaše bližnje da žive u najvećoj potrebi/oskudici i nevolji/boli bez da (im) pokuša(va)te pomoći, dok predavajući se izvanjskim gestama kroz svjetovnu raskoš odajete poštovanje svijetu – kroz sve ono za što ste izmislili izraz: ‘U slavu Božju.’
398. Ja ne želim biti obožavan na taj način dok još postoji siromaštvo/bijeda/muka koja plače prema Meni (a) koju bi vi mogli olakšati/ublažiti ako bi ugravirali Moje zapovijedi ljubavi u vaše srce! Dok sam hodao po Zemlji, Ja sam se brinuo za one koji su u nevolji, za siromašne, bolesne, i potlačene.
399. Vi koji tvrdite kako ste ‘Moji sljedbenici na Zemlji’ što vi činite za siromašne, bolesne i potlačene?
400. Sve dok možete pomoći ali ne pomažete, vi niste Moji iskreni sljedbenici, bez obzira da li se vi tako nazivate ili ne.
401. Ja cijenim jedino ispunjenje Mojih zapovijedi ljubavi pošto sve drugo: duboka (profound) vjera, spoznavanje istine, jedinstvo/ujedinjenje sa Mnom i, konačno, vječno blaženstvo, rezultira iz ljubavi, i bez ljubavi se nikad ne može postići, što razjašnjava (= zbog toga je očigledno) zašto je na Zemlji tako velika duhovna bijeda/nevolja/potreba i zašto ljudi nemaju vjere i hodaju u grešci/neistini. Moja čista doktrina je doktrina ljubavi, koju sam Ja naučavao na Zemlji. Kada se to naučava i sprovodi u praksu, ljudi se kreću u istini i zašli su na put oponašanja Isusa.
402. Ali ako ignorirate (= ne poštujete, ne obazirete se na) ove zapovijedi, ni jedna količina izvanjskih predstava/nastupa/izvedbi neće pomoći vašoj duši. Ostat ćete u grešci/neistini i tako (= u grešci/neistini) preći u duhovni svijet. Jer ja cijenim/vrednujem jedino stupanj ljubavi kojeg je vaša duša postignula do časa vaše smrti.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 5982, 22 Lipanj 1954’
403. Praktičnim riječnikom, ‘oni koji u sebi imaju dobra ljubavi prema bližnjem, koji su iz ljubavi prema Gospodinu milosrdni prema ljudima, ne bi trebali gubiti vrijeme niti na isprazne ceremonije niti na rasprave vezane uz doktrinu (ili pak o doktrinalnoj pripadnosti), već bi se svim svojim bićem trebali uhvatiti onog što je ‘ispred’ njih, što je važnije, a to je nesebična i najaktivnija moguća ljubav prema bližnjem (= čovjeku koji je u nevolji, potrebi, koji je bolestan).
404. Nadalje, ‘Ne zaustavljati se u ravnici’ predstavlja, ‘da čovjek ne bi sebe trebao okupirati niti sa prolaznim stvarima od ovog svijeta niti sa time kako će udovoljiti sebi i svome tijelu (= komforan život, služenje tijelu i njegovim strastima; u duhovnom smislu Riječi koji se bavi samo sa događanjima u čovjekovu duhu, baš kao i u duhovnom svijetu, ne postoje ‘mjesta/prostori’ ili pak ‘vremena’, već su na njihovom mjestu ‘stanja’ i ‘kvalitete’ tih stanja; drugim riječima, u duhovnom svijetu nema ‘prostornih’ dimenzija, stoga tamo nema onog što je ‘gore’ ili pak ‘dolje’, već te prostorne dimenzije služe da bi se uz njihovu pomoć ‘prikazalo’ tj. reprezentiralo nešto od duhovnog, ovdje ljubavi, koje je ‘više’ ili ‘niže’ kvalitete; ‘ravnica’, kao nešto što je na Zemlji ‘najniže’ predstavlja ‘prizemno’ ili ‘prirodno’, tj. ‘ono što je čovjekovo’, od čovjekova tijela, tj. ‘ljubav prema sebi i prema stvarima od svijeta’; otud je značenje ovog teksta kako rekosmo, naime, ‘da čovjek ne bi trebao sebe vezati, i svoju ljubav usmjeravati prema prolaznim i iluzornim stvarima od ovog svijeta, niti bi trebao žudjeti za pretjeranim komforom i samo-udovoljavanjem što služi samo njegovom prolaznom tijelu a uništava njegovu vječnu dušu)’, već bi, što ukazuju slijedeće riječi Knjige Postanka, trebao ‘Bježati u planinu’, tj. ‘uzdati se u Gospodina te Mu se u potpunosti prepustiti’ (= moliti se Gospodinu i zaklinjati Ga za milost = u najuzvišenijem smislu, tj. na najunutarnijem Božanskom nivou tumačenja Riječi, ‘planina’ predstavlja Gospodina Isusa Krista), što će reći, ‘koliko mu to njegove mogućnosti dozvoljavaju, živjeti svoj život u Bogu, sa Bogom i prema onome što Bog zapovijeda [baš kao što ‘ravnica’, kao nešto što je ‘najniže’ u Riječi Božjoj predstavlja ono što je ‘izvanjski’, tj. ‘prirodno’ ili ‘čovjeku svojstveno’, stoga ‘ljubav prema sebi i svijetu’, tako ‘planina’ u Riječi Božjoj predstavlja ono što je ‘najviše’, stoga ‘ljubav prema Bogu’, tj. ‘dobro Božje ljubavi’; vidi recimo E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 405, 850’; ‘Sve dok su vam svijet i njegove potrebe/njegovi zahtjevi i dalje na prvom mjestu, vi pripadate ‘mrtvim Kršćanima’; ‘živo Kršćanstvo’ se izražava/manifestira na jedan drugi način. Ono se sastoji od ne-prestane ‘ljubavne aktivnosti’, aktivnosti sa Mnom, i sa kime Ja mogu biti prisutan kroz ljubav, on će Me također cijelo vrijeme imati na pameti. On Me postavlja ispred svih svjetovnih stvari i neće učiniti ništa bez da se u ljubavi sjedinio sa Mnom.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 6649, 20 Rujan 1956’].
405. ‘Uzdati se u Gospodina’ te ‘Mu se u potpunosti prepustiti u ova posljednja vremena’ znači ‘spoznati Gospodina Isusa Krista kao Emanuela, ili utjelovljenog Jehovu Oca’, zatim ‘priznati Njegovu žrtvu iskupljenja’, i na kraju ‘po uzoru na Njega pognuti svoja leđa pod križ zamoljevajući Ga istovremeno za milost i pomoć u ostvarenju ovih nastojanja’.
406. ‘Odsada/ubuduće ćete uvijek i neprestano biti primorani zatražiti Moju pomoć ako ne želite podleći u životnoj borbi, u zemaljskoj kao i u duhovnoj potrebi/nevolji… Ja ću uvijek biti/stajati pored vas samo ako Me upitate/zamolite za pomoć, samo ako pronađete put ka Meni i ponizno se poklonite preda Mnom i preporučite se Mojoj milosti. Onome koji zbiljski moli, nikada ne uskraćujem Moju pomoć, i svi vi morate dobiti ovo povjerenje, da velika nesreća za vas prođe podnošljivo (= bude podnošljiva). Možete uvijek biti sigurni u Moju ‘ljubavlju-ispunjenu’ pažnju/brigu ako se (pre)date Meni, ako Me priznate, stoga ako Me ne isključite/izgnate iz vaših misli.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 3703, 3 Ožujak 1946’
3) Ponašanje onih koji će uzvjerovati ili naći milost u Gospodinovim očima kao i ponašanje onih koji neće uzvjerovati, onih koji će se tome ‘nasmijati’, što će reći većine ljudi, ovdje reprezentiranih sa ‘budućim Lotovim zetovima
407. ‘Ovdje je dalje reprezentirano ono što će prethoditi Posljednjem Sudu u svim zemljama; naime, da će rođaci onih koji su opravdani biti upozoreni unaprijed u svezi suda, kao što je Lot, koji je bio Abrahamova krvna-veza, bio ovdje unaprijed upozoren i putem njega njegovi rođaci… ali kada su čuli da je došlo vrijeme uništenja grada ili njegov posljednji sud, oni su se nasmijali kao da je riječ o šali ili bajci.’ E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 221’ (komentar na Postanak 19:12-14)
408. Sa ‘Posljednjim Sudom’ će se, generalno gledano, susresti tri vrste/kvalitete ljudi, prva vrsta/kvaliteta koju reprezentira pra-otac ‘Abraham’, su Božja djeca ili ‘blaženi’, što će reći duhovno obnovljena ili regenerirana bića, ‘odabrani’, koji će nakon ‘napornog’ rada u Božjem vinogradu i ‘Gospodinove Žetve’ napučivati prostore rajski uređene Nove zemlje gdje će, otkriva proročica, biti ‘pleme/rod/loza nove generacije’ (Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 5607, 20 Veljače 1957’), tj. ‘roditelji novih pokoljenja na Novoj i od zla očišćenoj Zemlji’ (vidi ‘Nova Zemlja i novi uvjeti života na njoj‘).
409. Drugu grupu/vrstu/kvalitetu i ovoj prvoj grupi/vrsti/kvaliteti nasuprotnu grupu/vrstu/kvalitetu ljudi, generalno gledano reprezentira stanovništvo Sodome i Gomore, a pojedinačno ‘Lotovi zetovi’. Ta grupa/vrsta/kvaliteta ljudi, a riječ je o samo-ljubnim, prirodnim i stoga u materiju i mrak ovog svijeta sasvim propalim ljudima do kojih ne dopiru zrake Božanskog svjetla ljubavi, što će reći ‘od-Boga-odvojeni-ljudi’, ‘prokletnici’, su ljudi koji će se ‘podsmjehivati’ kada čuju proročanstva o Posljednjem Sudu, koji će ‘zanemarivati’ upozorenja glasnika i proroka, čime će, u vrijeme Suda, za sebe baštiniti ponovno ‘zarobljavanje’ u tvrdu materiju, a njihova duša će, kako već rekosmo, morati iznova proći jako težak i ne-zavidan put pročišćavanja kroz materijalno, biljno i životinjsko carstvo novih stvaranja. O toj teškoj i ne-zavidnoj sudbini (vidi DODATAK ovom podsubjektu: ‘Ponovno prognanstvo u materiju’), koju će takvi ljudi sami za sebe ‘urediti’ (o sudbini koju su za sebe uredili stanovnici ‘stare’ Sodome vidi DODATAK – 2 ovom podsubjektu ‘Fenomen u blizini Mrtvog mora‘), Gospodin napominje slijedeće: ‘Biti zatvoren u najtvrđu materiju je naj-strašnija/teža kazna koja se može dogoditi duhovnom biću, koje je kao čovjek već bilo utjelovljeno na Zemlji.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 4777, 10 Studeni 1949’
410. I na kraju, treća grupa/vrsta/kvaliteta ljudi, koje predstavlja ‘Lot’, jesu oni prirodni ljudi u kojima se može naći ‘nešto’ malo od dobra i istine (= ili pak koji mogu primiti/usvojiti nešto malo od stvarnog duhovnog dobra i duhovne istine).
411. Tu kvalitetu ljudi ćemo vrlo lako ‘prepoznati’ samo ako obratimo pažnju na ono što nam o Lotu otkriva Knjiga Postanka, naime, ‘Lot je, kada je Abraham pred njega stavio izbor (Postanak 13:8, 9), radije odabrao Jordansku dolinu koja je, prije nego je Jehova uništio Sodomu i Gomoru izgledala kao vrt Edenski. U toj dolini je Lot raspeo svoje šatore sve do Sodome iako su stanovnici Sodome bili zli/opaki i grešni pred očima Božjim (Postanak 13:11-13).’
412. Zatim, ‘Lot, čuvši o uništenju koje se nadvilo nad Sodomom, nije imao snage otići u planine već je molio Jehovu da ga zadrži u dolini, a da ga ipak spasi’ (Postanak 19:18-22), tj. nije se mogao osloboditi prirodnih strasti i ljubavi prema svijetu kojeg je odabrao i u kojem živi (= previše je zapleten u svijetu da bi se od njega mogao u potpunosti otrgnuti; ne zaboravimo, riječ je o prirodnim ljudima u kojima ima nešto nevinosti ili osjećaja za dobro i istinu), ali je, ipak svjestan svoje slabosti, poniznošću omogućio sebi spasenje, tj. daljnje ‘obrazovanje’ u ‘Zoaru’ (‘Zoar’ = Hebrejski reu = ‘beznačajno’ ili ‘jako malo’, u stvari označava stanje te kvalitete/vrste ljudi, tj. ‘količinu njihova duhovnog dobra ljubavi prema Bogu i bližnjem i posljedične vjere’ koja, kako nam riječ ‘Zoar’ otkriva ‘mala’ tj. ‘neznatna’).
413. Toj/takvoj kvaliteti ljudi, ‘slabima koji su svjesni svoje slabosti’, Gospodin ukazuje milost tako što ih ‘prijevremenom smrću’ izbavlja od Princa tame pružajući im na taj način priliku za daljnje ‘obučavanje’ na jednoj od mnogih planeta u svemirskim prostranstvima koja služe za tu svrhu (ovo je ujedno tumačenje sljedećih Riječi iz Evanđelja po Ivanu 14:2: ‘U kući Oca Moga ima mnogo stanova.’).
414. ‘Ono što je slabo/nemoćno neće iskusiti/doživjeti kraj. Ja vrlo dobro znam kako (= u kojem stanju) su duše pojedinaca, što će imati u sebi (kada dođe kraj) i koji stupanj zrelosti posjeduju, što je također i jard-mjerilo za snagu volje u posljednoj vjerskoj borbi.
415. Ja znam da ta konačna vjera u Mene zahtjeva veliku snagu, koju samo nekolicina ljudi mogu sakupiti a ta potpuno živa vjera je potrebna (= se potražuje) da bi se izdržalo (withstand = izdržati, odoljeti, podnijeti, opirati) i da bi se sačuvala odanost Meni, zbog čega će rajske kapije na Novoj Zemlji biti otvorene vjernim/odanim sljedbenicima i ispovjedaocima sa ciljem da njihova ljubav prema Meni (ili ‘za Mene’), koju su prikazali do kraja, može biti nagrađena.
416. Ali ljudi koji su slabi u vjeri neće izdržati/podnijeti ovu zadnju borbu na Zemlji. Ja ću (zato) otkloniti opasnost da se udalje (ili ‘njihovog udaljavanja’) od Mene sa ciljem da ne bi pali u ruke Moga protivnika/neprijatelja, i dat ću im još mogućnost(i) da nastave svoj razvoj u onostranom, što je privilegija/prednost koja (im) više neće biti na raspolaganju (= dostupna) jako dugo vremena nakon kraja ove Zemlje.
417. Oni neće biti u stanju izdržati zahtjeve i tegobe/oskudice posljednje sezone i fizički će završiti svoj život prije tog vremena. Jer oni se nisu okrenuli/odmetnuli od Mene, oni jedino nemaju živu vjeru (ili ‘njima jedino nedostaje živa vjera’) koja im omogućava da budu istinski borci za Krista (ili ‘Kristovi borci’).
418. Bit će mnogih koji će se odlučiti za Mene što će reći, oni nose u sebi vjeru u Boga Ljubavi i Mudrosti; međutim, oni ju (= vjeru) ne mogu povećati/ojačati do te snage/čvrstoće da bez ikakvih briga imaju povjerenja u Mene i traže Moju pomoć.
419. Te duše Ja uzimam/odnosim sa Zemlje, jer u suprotnom bi bile izgubljene jedno jako dugo vrijeme.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 4613, 13 Travanj 1949’
420. O tom ‘uklanjanju Lota ispred propasti’ govori Postanak 19:29 gdje nalazimo ove riječi: ‘Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti [= ukazuje na izbavljenje onih koji su se, potpomognuti Abrahamovim nastojanjima (= koji su putem Božjih slugu bili obavješteni o nadolazećem sudu i onome što im je za činiti u ova Posljednja vremena), ‘sjetili’ Gospodina u ovo Posljednje vrijeme (= koji su o tome razmišljali) i koji su, priznavajući svoju slabost (= spoznavši svoje stvarno stanje), zamoljevali Gospodina za milost, koju im On naravno nije uskratio].’
421. ‘Vi bi trebali priznati Boga koji je iznad vas i okrenuti se ka Njemu za samilost. I uistinu, još ćete biti spašeni u zadnji čas… Ja ću ‘(po)dignuti’ iz bezdana/dubina svakoga koji će čeznutljivo pružiti svoje ruke ka Meni.‘ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Bertha Dudde, br. 7865, 5 Travanj 1961 & br. 6529, 22 Travanj 1956’
DODATAK – 1: ‘Kako je Bog mogao poslati uništavajuću poplavu na Zemlju i kako je mogao uništiti stanovnike Sodome i Gomore?‘
DODATAK – 2: ‘Fenomen u blizini Mrtvog mora‘
DODATAK – 3: ‘Porijeklo Mrtvog mora‘
