Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Kao što je bilo u Noino vrijeme… (308-336)

Print Friendly, PDF & Email

Kao što je bilo u Noino vrijeme…

(Znaci Vremena – 308-336)

308.      ‘U ona su vremena – a i kasnije – na Zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su od starine po snazi bili glasoviti ljudi.’    Postanak 6:4

309.      Evanđelja po Mateju (24 poglavlje) i Luki (17 poglavlje) nas obavještavaju da će pred Posljednji Sud na ovoj Zemlji biti (baš) ‘kao što je bilo u Noino vrijeme, kada su ljudi, ne sluteći ništa, bezbrižno jeli i pili, ženili se i udavali, sve dok nije došao Potop i skoro ih svih odnio.’

310.      Na pitanje koje se ovdje nameće samo od sebe, naime, ‘Kakvo je pak bilo (što je karakteriziralo) to vrijeme u kojem je živio Noa?’, nam odgovor daje Knjiga Postanka, u kojoj čitamo kako su Zemlju tada nastanjivali ‘Nefili/Nephilim’ (Hebrejski = lypn = ‘divovi’), ljudi čiju kvalitetu otkrivamo iz slijedećih riječi, naime, ‘da se u Jehovinim očima Zemlja bijaše iskvarila i napunila nepravdom’, ‘da je Jehova vidio kako se svako biće na Zemlji izopačilo’ (Postanak 6:11, 12), ‘da je vidio kako je čovjekova pokvarenost na Zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek zloća’ (Postanak 6:5), i dalje iz toga što se ‘Jehova u Svom srcu ražalostio što je načinio čovjeka na Zemlji’ (Postanak 6:6), da bi na kraju nedvosmisleno izjavio: ‘Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica Zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio! (Postanak 6:7) Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se Zemlja napunila opačinom; i evo, uništit ću ih zajedno sa Zemljom (Postanak 6:13).’

311.      O kvaliteti tadašnjih ljudi, Nefila, govori i E.Swedenborg u svojim Nebeskim Tajnama, gdje kao komentar na Postanak 6:4 nalazimo ove riječi: 

312.      ‘Nefili’ predstavljaju one koji su, uvjereni u svoju vlastitu vrijednost/značaj/ugled i nadmoćnost, tretirali sve što je sveto/duhovno i istinito kao beznačajno/bezvrijedno… oni su se zvali ‘moćnim ljudima/divovima’ zbog njihove (prevelike) samo-ljubavi (Nebeske Tajne – 580).’ 

313.      Ako bi upravo rečeno preselili u današnje vrijeme, i ako bi pri tome govorili o ‘prirodnim’ ljudima, tj. ne-vjernicima, ‘Nefili’ bi u tom slučaju predstavljali izuzetno arogantne, samo-dopadljive, materijalistične ljude koji preziru, odbacuju i pod nogama gaze (ako već ne riječima onda svojim bez-božnim djelima) sve što ima veze sa religijom i Crkvom, tj. Bogom, ljude koji su ‘veliki u svojim očima’ (= oholi), koji su toliko obuzeti samo-ljubavlju da naposlijetku zamišljaju kako su oni sami bogovi. A ‘kada takva uvjerenja preuzmu nekoga’, reći će E.Swedenborg, ‘ona su poput ljepila u kojima se istine i dobra (= sva stanja u čovjeku koja su povezana sa istinom i dobrom, znači stanja nevinosti, ljubavi prema Bogu i prema bližnjem, tj. stanja suosjećanja prema boli i patnji drugih ljudi, itd.) čvrsto zalijepe i prema tome od njih čovjek više nema nikakve koristi (= kao i da ih nema = čovjek je tada sâmo zlo i neistina = čovjek tada gleda i voli samo sebe i stvari od ovog svijeta koje mu poslužuju). Iz tog razloga, kada su takvi ljudi dosegli vrhunac ovakvih uvjerenja (= i posljedičnog izopačenog življenja) oni su pretrpjeli (najprije duhovno pa onda nakon toga i prirodno) uništenje kojeg su sami uzrokovali (feat: ‘Nebeske Tajne – 563’).’

314.      A ako bi ovo isto primjenili u slučaju današnjih vjernika, tj. u slučaju da se ta kvaliteta ljudi (= Nefili) nalazi u nekoj od crkava, onda bi Nefili (Schmidius, čijim se prijevodom Biblije koristio E.Swedenborg, ‘Nefile’ tumači kao ‘otpadnike od istinske vjere’) bili ljudi koji imaju znanja o istinama iz Riječi Božje (= u unutrašnjem duhovnom smislu Riječi se te ‘istine’ nazivaju ‘sinovi Božji’ = pošto svaka istina izvire iz Boga), ali ne žive po tim istinama, tj. ne čine dobro (= ‘živjeti po istini’ = činiti dobro), već potapaju ta znanja/istine u svoje vlastite zle požude (= u unutrašnjem duhovnom smislu Riječi Božje se te ‘zle požude’ nazivaju ‘kćeri ljudske’ = pošto svo zlo izvire iz čovjeka, tj. iz njegove zle volje), onečišćavajući tako ono što je sveto (‘Potvrđujući istovremeno svoje pretpostavke u koje su u potpunosti uvjereni.’ E. Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 570’) i uništavajući time svoju vlastitu dušu [‘Kada je netko/bilo tko takve prirode da potapa istine vjere u svoje vlastite sulude/bolesne/umobolne želje on time čini istine nečistima/nesvetima/unholy i lišava sebe ostataka (= svih dobara ljubavi i istina vjere, te njihovih popratnih stanja) koji, iako su sa njim ipak ne mogu biti izvučeni na površinu. Jer istog trenutka kada ti ostaci izbiju na površinu/kada se izvade, oni se učine nečistima/nesvetima onim stvarima koje su već onečišćene. Jer onečišćenja/oskvrnuća Riječi stvaraju tako reći tvrdu kožu koja blokira i apsorbira u sebe sva dobra i sve istine koji sačinjavaju ostatke.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 571’].

315.      ‘Djeca’ koja se ‘rađaju’ iz takve ‘veze’, iz veze između ‘istina vjere’ i ‘zlih čovjekovih strasti’, su razna ‘krivovjerja’ (= falsificirane i iskrivljene istine) za koja su njihovi ‘tvorci’, učeni ljudi na dobrom glasu, uvjereni kako su jedina ispravna i kako jedina vode do Boga (ovo je ujedno i komentar na stih iz Postanka 6:4; ‘to su od starine po snazi glasoviti ljudi’).

316.      Posljedica svega ovoga (i u slučaju prirodnih i u slučaju ‘duhovnih’ Nefila) je odsustvo svake volje za dobrom ljubavi prema bližnjem i odsustvo bilo kakve percepcije duhovne istine (= što stvara iluzije/obmane u umu takvog čovjeka). A kada u ljudima nema volje za dobrom ljubavi prema bližnjem (= kada ne vide potrebu bližnjih, kada ne čuju njihove jauke i vapaje za pomoć), i kada ljudi posljedično tome ne percipiraju istinski smisao duhovnih istina vjere (= kada su njihovi umovi preplavljeni raznoraznim neistinama uz pomoć kojih oni žele obraniti i podržati takav bez-božnički način života), onda je sve duhovno i plemenito u čovjeku ‘potopljeno’, on tako reći prestaje biti ‘čovjek’ (= u njemu ‘umire sve čovječno’), što je (ili ‘u čemu se otkriva’) duhovna korespodencija ‘velike poplave’ koja se ubrzo nakon toga uistinu i dogodila (= u naše ‘na Noino u potpunosti nalik vrijeme’ je to ‘velika prirodna katastrofa koja će se u dogledno vrijeme uistinu i dogoditi’).

317.      ‘U ljudi tog vremena (, koji su u potpunosti postali materijalistični/prirodni/tjelesni,) su sva volja za dobrom i svo razumijevanje istine bili uništeni. Umobolne/sulude želje su (pre)uzele mjesto volji ka činjenju dobra a umobolne/sulude obmane su zamijenile razumijevanje istine, i te su obmane i želje bile zajedno izmiješane. Posljedično tome, nakon što su na ovaj način tako reći uništili sve ostatke (dobra i istine u sebi), oni su bili neizbježno uništeni.’               E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 594’

318.      Šesti stih šestog poglavlja Knjige Postanka ukazuje kako se ‘Jehova, vidjevši takvo stanje stvari, najprije u srcu ražalostio pa onda i pokajao što je napravio čovjeka, odlučivši kako će sa lica Zemlje izbrisati ne samo tu izopačenu kvalitetu ljudi već i sve drugo što živi na njoj (= zvijeri, puzavce i ptice u zraku), sve osim Noe ‘koji je bio pravedan i neporočan čovjek, i koji je uvijek sa Bogom hodio (Postanak 6:9), njegova tri sina, žene njegove i ženâ njegovih sinova te životinja, od svega što je živo po dvije vrste, koje su našle mjesta uz njega na ‘od-strane-Jehove-konstruiranoj’ lađi (Postanak 6:17-21).‘ 

319.      ‘Jehova se pokajao što je napravio čovjeka na Zemlji’ (Postanak 6:6), tumači dalje E.Swedenborg, ‘predstavlja/znači milost. A da ‘On se u srcu ražalostio’ ima slično značenje, je jasno ako se uzme u obzir da Jehova od vječnosti pred-viđa (foresees) svaku pojedinačnu stvar i prema tome se nikad ne kaje. Kada je napravio čovjeka, što će reći, stvorio ga iznova i usavršio do te mjere da je on postao božanski, On je također pred-vidio (foresaw) da će u procesu vremena on postati ovdje opisana vrsta čovjeka (vidi 439-459). A pošto je On pred-vidio kakav će on čovjek postati, On se nije mogao pokajati. To je poprilično jasno (ili ‘da je to tako se poprilično jasno vidi’) u Samuelu:

‘Samuel reče, Nepobjedivi Izrael ne laže, i neće se pokajati, jer On nije čovjek da bi se pokajao.’   1 Samuel 15:29

320.      I u Mojsiju:

‘Bog nije čovjek da bi slagao, ili sin čovječji da bi se kajao. Zar On nekad rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?’    Brojevi 23:19

321.      ‘Pokajanje’ (= ‘pokajati se’ kada je subjekt Gospodin) međutim znači milostivost (= imati milost). Jehovina, što će reći, Gospodinova milost uključuje svaku pojedinačnu stvar koju Gospodin čini u odnosu prema ljudskoj rasi, čije je stanje takvo da On ima milosti nad njima, prema svakome u skladu sa njegovim stanjem. On prema tome ima milosti prema stanju (pojedinog) čovjeka kada dozvoljava da ovaj bude kažnjen, kao što On ima milosti i prema čovjeku kojem daruje uživanje dobra. Biti kažnjen je manifestacija milosti pošto okreće svo zlo koje je bilo kažnjeno prema dobru. A darivanje uživanja dobra je također manifestacija milosti, pošto nitko nema nikakve zasluge za dobro. U stvari je cijela ljudska rasa zla, i svatko, ako je ostavljen sam sebi, juri u pakao. Posljedično tome je svatko milošću izbavljen iz tog mjesta, i ničime drugime do milošću, pošto Gospodin ne treba nikoga da bi Mu pomogao. Stoga se koristi riječ milost (misericordia) pošto milost spašava osobu iz bijede (miseriae) i iz pakla, i zato se koristi u odnosu na ljudski rod čije je stanje takvo, i proizvod je ljubavi prema svima pošto su svi takvi.’          E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 587’

322.      Ovo tumačenje je sasvim u skladu sa slijedećom Gospodinovom objavom nešto novijeg datuma:

‘Posljednji Sud također treba ubrojiti među djela Božje milosti, pošto i on, također, kao svoj temelj ima ‘prema-gore’ (upward = uzlazni) razvoj onog duhovnog koje je podbacilo (= pretrpjelo neuspjeh) na svom posljednjem zemaljskom ispitu i mora biti inkorporirano (= uključeno, pripojeno, ugrađeno) u novi proces dozrijevanja, sa ciljem da bi jednom postignulo svoj konačni cilj. Posljednji Sud je na određeni način također i završno stavljanje u red (ordering) onog što je skrenulo u ne-red (which drifted into disorder = što je istupilo izvan reda), to je jedna procjena (assessment) i jedno ubacivanje/stavljanje/umetanje u raznolike forme koje korespondiraju stupnju zrelosti duhovnog, to je kraj jednog razvojnog perioda i početak novog, u skladu/suglasju sa Mojim planom od vječnosti, koji kao svoj temelj ima najdublju mudrost i ljubav.

323.      Bog Sudâ (ili ‘Bog Koji sudi’) također ostaje (i) Bog ljubavi, pošto Moja pravda (justice) može djelovati jedino u skladu/suglasju sa (onim) putem/pravcem kojeg Moja ljubav pred-viđa kao dobrobitnog/korisnog za duhovno, i pored toga da bi se stvorila protuteža za tvrdoglavo/neuračunljivo razmišljanje i djelovanje ljudi koji su postali meta ovog suda, a i najveći grijeh se također mora na neki način iskupiti, ako već nije izručen Onome Koji je Sebe (pre)dao kao žrtvu.

324.      Ravnoteža se mora stvoriti sa ciljem da se umanji ova velika krivnja (ili ‘veliki grijeh’), i ta ravnoteža je ustanovljena baš kroz ovaj Sud, prebacivanjem onog što je grešno (ili ‘ono što je krivo’) u situaciju gdje iznova mora izravnati svoj prekršaj, pošto nije dobrovoljno prihvatilo dar izmirenja/okajanja.

325.      Posljednji Sud ni u kojem slučaju nije čin Božanskog bijesa, (on nije) ništa drugo nego čin ljubavi (= milosti), gdje također nastupa (comes into play) i Moja pravednost pošto ju (= djelovanje iz/u pravednosti) izuzetno savršeno Biće (nikako) ne može zaobići/izbjeći. Ja bi bez ikakvih teškoća mogao dopustiti da svako biće samo osjeti Moju pravednost, Ja bi tako reći mogao odmah kazniti svakog grešnika, ali to se ne bi slagalo sa Mojom mudrošću a također bi i Moja ljubav u tom slučaju bila prepoznata sa teškoćom.

326.      Ali Ja sam izuzetno strpljiv (patient) i dugo trpim (long-suffering), te odgađam takav Sud (koji slijedi) na kraju razvojnog perioda što je duže moguće, sa ciljem da bi najprije pridobio ljude za Sebe (ili ‘k Sebi’). I Ja držim Svoju zaštitničku ruku iznad nepravednih i zlih, pošto ih želim osvojiti sa Svojom ljubavlju, pošto ne želim da Me se boje kao Boga Koji kažnjava.

327.      Ali kada je došao trenutak u vremenu kada obnavljam red jer za dobrovoljan povratak k Meni više nema nade, onda Moja ljubav mora naizgled odstupiti (= u smislu da se samo čini kako u tom trenutku Božja ljubav stoji po strani) a ipak je ona (u svemu tome) jedina pokretačka sila.

328.      Moja ljubav završava/dovršava (= u smislu da privodi kraju) Sotonsko stanje i zaustavlja/obuzdava/ograničava daljnje neprijateljske akcije Mog protivnika. Ja izbavljam/spašavam ljude od propadanja u najdublje/najveće dubine. Ja ih ponovno vezujem/stežem unutar čvrste materije i tako ih ponovno inkorporiram  (= uključujem, pripajam, ugrađujem) u razvojni proces – (što je) Sud koji kao svoj cilj opet ima spasenje a ne vječnu smrt, i koji prema tome još više ističe Moju ljubav prema svemu što sam stvorio – prema svemu što je mrtvo ali će postići vječni život.’             Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 5983, 23 Lipanj 1954 (vidi također Bertha Dudde, br. 1456, 6 Lipanj 1940′)’

329.      Isti taj milostivi i mudri Gospodin Isus Krist, Koji je Emanuel (Izaija 7:14) ili utjelovljeni tj. ljudima vidljivi Jehova Otac, u Svom Novom Otkrovenju na slijedeći način ‘objašnjava’ Svoje ondašnje ponašanje (= u doba Noe) kao i sam tijek ‘nemilih’ događaja:

330.      ‘Da li vi mislite da sam Ja ikad (is)planirao suditi i uništiti bilo koju osobu? Gledajte, Ja uvijek činim (tome) suprotno! Ali da ne bi sudio čovječanstvo sa Svojom svemogućnom silom, Ja na nesreću moram dozvoliti samim ljudima da silom otvore kapije zemljinih brana iz kojih će navaliti (rush forth) moćne poplave da bi potopile sve što diše na ovom velikom ljudskom prebivalištu na Zemlji.

331.      Ja sam to još odavna pred-vidio (= ne pred-odredio!!; vidi 439-459) neprestano upozoravajući čovječanstvo (što Gospodin čini i u današnje vrijeme putem novo-probuđenih proroka i vidjeoca!). Ali oni sada vode duge ratove čak i protiv Mene i žele uništiti cijelu Zemlju sa svojim eksplozivnim napravama (explosive kernels), uništavajući već jednu planinu za drugom. I to je njihov vlastiti sud! Gledajte, ispod planina su ogromni vodeni rezervoari, koji sadrže milijune kubičnih milja vode. Ta voda će navaliti uzdižući se iznad visokih planinskih lanaca tih predjela i omotat će Zemljinu atmosferu u magle iz kojih će silno padati kiša. – Recite Mi, zar nisam učinio dobru stvar kada sam dao Noi, jedinom koji Mi je bio poslušan, da sagradi ovu arku sa ciljem da spasi bar svoj život, pošto Me nitko drugi nije htio slušati?…

332.      … Kako i gdje su se vode Poplave raširile? To je bilo uglavnom u Centralnoj Aziji gdje i danas možemo pronaći Aralno i Kaspijsko More. Tamo su bili stacionirani izuzetno veliki i ponosni Hanokiti. I danas se još mogu pronaći ostaci ovog grada, iako na velikoj dubini*. Iz tih glavnih točaka su velike vodene mase navirale prema Sibiru i Evropi koja u to vrijeme još nije bila nastanjena sa ljudima. Dio vodâ se probio prema jugu prema onome što je danas Istočna Indija i većim dijelom prema Arabiji. Tako je sjeverni dio Afrike uvelike stradao sve do gorskih predjela dokle su dopirale samo manje vodene bujice. Amerika je bila poplavljena samo na sjeveru od strane Sibira; jug je ostao oslobođen od vodâ kao i velika većina oceanskih otoka.

*(Ove tvrdnje/izjave su bile potvrđene od strane Britansko-Američkih istraživanja pod C.L.Wooleyem (1923-1930) sa njegovim iskopavanjima u Uru Kaldejskom. U ruševinama, akumuliranim u milenijumskom periodu, u drevnom Sumerskom gradu, čija se povijest može otkriti prema ostacima koji datiraju nekoliko tisuća godina prije Krista, na značajnoj dubini u nekoliko metara dubokom sloju mulja koji ne može biti protumačen kao normalana aluvijalna naslaga, već jedino kao naslaga nastala kroz poprilično veliku zemaljsku kataklizmu.’  Dr. Walter Lutz ‘Temeljni principi života – 1/22’)

333.      Zašto govori da se Poplava protezala/proširila do ovog ili onog predjela? Zar nije kiša padala na/po cijeloj Zemlji i zar nije Poplava bila svugdje iste veličine?

334.      Ovdje Ja kažem: Poplava se prostirala do različitih predjela sa raznolikim intenzitetom pošto nije kišilo po cijeloj Zemlji. Zar je moglo kišiti u ledenim polarnim predjelima? I kakve bi koristi bilo od toga da kiši 40 dana u tim predjelima gdje još nisu živjeli ljudi i jedva/teško neka životinja? Ili kakve bi koristi bilo ako bi kišilo nad oceanom? I konačno, ako bi vode Poplave prekrile cijelu Zemlju do visine od 3 000 hvati, gdje bi se one eventualno povukle? – Prema tome, Poplava je destruktivno afektirala samo one dijelove gdje je obitavalo opako/nevaljalo čovječanstvo pokrivajući posebice Centralnu Aziju odakle se širila u svim pravcima. Ako je u Svetim Spisima zapisano da su vode prekrile sve visoke planine svugdje pod nebesima i da su izbrisale sve osim onog što je bilo u arci, – to se ne smije shvatiti/uzeti doslovno/bukvalno kao da se odnosi na prirodnu Zemlju. Jer pod ‘planinama’ se misli (ili ‘treba razumjeti’) čovjekov ponos/oholost i okrutnost. A to što na Zemlji nije preostalo nikakvog života, osim u arci, predstavlja da je jedino Noa vjerno sačuvao duhovni život u Bogu i iz Boga. Tko god ovo zna (takes note of this) će razumjeti da je Noina Poplava uistinu bila velika lokalna poplava, ali ne generalna, i to iz razloga što su samo u Centralnoj Aziji ljudi kroz svoju opačinu/zloću/opakost sami uzrokovali tu kataklizmu, što u ostalim dijelovima Zemlje nije bio tužan slučaj.’

            Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 3/338, 357:8 na dalje i 358:1-10’ J.Lorber

335.      Da su i pred nama ovakvi kataklizmički događaji, tj. da će ‘izopačeni’ i ‘bez-božni’ Nefili današnjice na Zemlju ‘navući’ katastrofe uništavajućih razmjera (da će scenario UISTINU biti sasvim sličan onome iz Noina doba!) potvrđuje i ovo Gospodinovo proročanstvo za ‘daleke dane’:

336.      ‘Na kraju ovog vremena – iako ne na kraju Zemlje – će situacija biti ovakva: Ljudi neće kopati u planine (= pod planinama) sve do njihovih temelja kao što su to učinili Hanokiti u svojoj potrazi za zlatom i dragim kamenjem, niti će se morati boriti sa Rimljanima. Ali oni će uz pomoć raznoraznih mašina koje pokreće vatrena sila započeti prodirati u unutarnje dijelove Zemlje kroz nezamislivo duboka okna i rupe (naj-vjerojatnije u potrazi za sve ‘dragocjenijom’ naftom i njezinim derivatima), čime (ili ‘pri čemu’) će velike količine zapaljivih plinova izbijati na površinu Zemlje. I jednom kada se atmosferski zrak bude zasitio sa takvim plinovima, oni (= plinovi) će se zapaliti skoro svugdje oko Zemlje i spaliti sve do pepela. Samo će nekolicina preživjeti (= isto kao i u doba Noe!), ali oni koji prežive će onda nastanjivati u potpunosti obnovljenu Zemlju a vi ćete, kao i mnogi probuđeni koji će nakon vas doći u Moje ime, biti njihovi učitelji i predvodnici. Od tada na dalje će se Moje Kraljevstvo širiti preko cijele Zemlje, a stanovnici sunca će se na toj obnovljenoj (= Novoj) Zemlji družiti sa Mojom djecom u potpunoj ravnopravnosti i sazrijevat će u ljubavi Moje istinske djece.’                

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/207:12-13’ J.Lorber

DODATAK 1: ‘Poplava… posljednji dani… svjetovni napredak’

DODATAK 2: ‘Porijeklo Kaspijskog Mora’

Spread the Truth