DOPUNSKE LEKTIRE
(Bogo-Čovjek)
1. Duhovni & materijalni ŽIVOT (Božanska pedagogija)
1. Vidite, u prijašnjoj riječi sam vam rekao da su svugdje u materiji jedino zarobljeni duhovi, izdanci Mojeg vlastitog Božanskog Ja, ono što sačinjava cjelokupno vidljivo stvaranje (baš kao) i suštinski dio u onome što postoji. Rekao sam vam da je materijalno od sekundarne važnosti, ili nužni omotač, tako da bi (uz njegovu pomoć) pojedinačni duhovni dijelići u cijelom svemiru mogli biti izgrađeni u tako reći neovisna, odvojena bića.
2. To je bio prvi razlog zbog čega je sve bilo stvoreno. Drugi razlog je bio podrediti ono što je stvoreno univerzalnoj svrsi i ustvrditi/ustanoviti duhovni razlog zbog čega je sve bilo omotano u materiju. To također objašnjava postojanje vječnog poriva (urge = navaljivati, tjerati, zahtijevati, ubrzavati) u svim stvarima prema promjeni, prema oslobađanju iz zatvora i prema uzdizanju na više nivoe gdje je dozvoljeno više slobode i više duhovnih užitaka [’Kada sam Ja, sâmo/istinito Svjetlo, odlučio stvoriti također i izvan Sebe duhove koji će Me voljeti, razumjeti i koji će postepeno postati kao i Ja, dan je bio prvi impuls postajanja/ulaska u postojanje (’Neka bude!!’). Iz tog razloga čitate u Mojsijevoj knjizi: ’I zemlja je bila bez forme, i prazna, i Gospodin je stvorio svjetlo!’ Sa svjetlom se je probudila aktivnost elemenata i duhovi su počeli biti svjesni sami sebe, počeli su se privlačiti (slični duhovi) i odbijati (različit duhovi; ovaj ’zakon ljubavi’ je prožeo stvaranje baš kao i sva bića u njemu onoga trenutka kada je izrečena naredba – Neka bude!). Sa svjetlom je započeo život, jer i uništenje također, okrutno kako se često može činiti, u svojem korijenu ima višu i bolju svrhu da se približi (što bli že) najuzvišenijem Svjetlu odbacujući niže forme sa ciljem da uzme više, (koje su) bliže univerzalnom svjetlu. Prema tome, čim su se svjetlo i život probudili, čim je stvoreno počelo uživati svoje postojanje u radijaciji/sjaju vječnog praiskonskog nebeskog svjetla, treća misao je bila probuđena, (a ta misao je bila) ujediniti sva ta bića vidljivog i nevidljivog svijeta. To je bila ljubav, temeljna/osnovna misao svjetla i života, koja je željela vječno sačuvati i usavršiti sve ono što je sada uživalo svoje postojanje. Onda su najčišći anđeli, utjelovljene ljubavi, bili obdareni sa najvećim svjetlom te su poradi najintenzivnijeg života poslati da dijele sa svim ostalim živim bićima izobilje milosti koja im je dana na raspolaganje u tako velikoj mjeri. Na taj način ojačana, prosvjetljena i ugrijana, druga bića su se ujedinila, prepoznala svoj uzvišeni cilj te sada teže prema njemu, radujući se i boreći se. Niži duhovi sa radošću razbijaju svoj ’omotač’ (literalno: ’školjku’; misli se na materijalno tijelo) koji usporava njihov napredak. Uništava svoje vlastito postojanje sa ciljem da dosegne uzvišenije gdje može apsorbirati više svjetla, života i ljubavi od jedinog praiskonskog izvora svih stvari. Stoga, ono što vi slijepo nazivate uništavanjem u sebi nije ništa drugo do oslobađanje prema uzvišenijem stanju, pošto je duh, već s vremena na vrijeme u svom zatvoru u formi (misli se na materijalno tijelo), morao patiti pod materijom (has had to suffer matter) te čeka na trenutak kada će ti okovi otpasti i on može, individualno ili kroz vezu ljubavi sa tisućom drugih kompatibilnih bića, uzeti više mjesto u velikoj sferi stvaranja. Ljubav (!), (ta) blažena toplina koja zrači/proizlazi iz praiskonskog svjetla, je ono što hrabrî duh da usavršava svoju vlastitu sudbinu i tako/na taj način postepeno vrati praiskonskom izvoru svjetla iz kojeg (= u kojem) je potekao.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 2’ G.Mayerhofer].
3. Otud potiče taj poriv (urge) i nagon u svemu što je stvoreno da probije svoju formu i da instinktivno juri/navaljuje prema boljem postojanju. Baš to nastojanje i taj nagon je ono što se manifestira kao život i koji, gdje se pojavljuje, baš iz tog razloga sačinjava tri faze stvaranja, što će reći dolazak u postojanje (coming into being), postojanje (existing) i nestajanje (passing away).
4. Kroz ovo tro-jedinstvo, koje također u korespodentnom obliku izražava Moje stvarno osobno trojstvo, kao ljubav, mudrost i Božanstvo, i koje je isto tako inherentno/prisutno kod svih stvorenih bića u obliku duha, duše i tijela, se život manifestira kao vidljiva aktivnost (ovo je neobično bitan raspored ideja; tek kada se spoznaju duhovne prirode stvari ’iza’ prirodne i nama ’vidne’ aktivnosti, onda se na pravi način može shvatiti i sama prirodna aktivnost). Ta aktivnost, postavljajući vidljivi pečat na Moje stvaranje, dokazuje da mora postojati Biće koje je uzvišenije od svih ostalih stvorenih (bića), koje se jedino na taj način može manifestirati svojim bićima. Ono pokušava učiniti razumljivim i spoznatljivim nevidljivo duhovno svim bićima koja je obdarilo razumom, inteligencijom i srcem, jedino kroz vidljivi život. Na taj način bića mogu shvatiti odakle su došla, zašto su ovdje i kakva je svrha njihova postojanja kao i cilj njihova života, bilo materijalnog bilo duhovnog [’Vidite, svijet, i veliki duhovni svijet i materijalni svijet, koji je samo omotač/ovojnica ovog prijašnjeg, je bio stvoren tako da vidljivo (ili ’na vidljiv način’) izrazi ono što, nevidljivo za materijalna bića, već dugo vremena postoji i zauvijek će postojati u duhovnom carstvu, kao praiskonski nositelj svega što je lijepo, istinito i dobro, kao izražaj Mene i Mojih atributa. Ovaj vidljivi materijalni svijet, koji, samo omotavajući/ovijajući ono što je duhovno, mora služiti kao vodič i kao sredstvo za usavršavanje ovog velikog materijalnog svijeta, počevši od centralnih sunaca pa sve do najsitnijih infuzorija, ima stoga kao jednu jedinu svrhu da vodi duhovno koje je položeno u njemu do višeg nivoa kroz materiju. Međutim, jedino je duhovno zarobljeno u materiji određeno da uvijek stimulira materiju ka ovom usavršavajućem procesu, tako da jedino ono može ostati na kraju sve pročišćene i produhovljene materije kao trajno, ono-što-nikad-neće-biti-uništeno vječno, svjedočeći tako o Onome Koji ga je stvorio i Koji, kao vječni Bog, može stvoriti samo ono što je vječno, a nikad ono što je prolazno. Gledajte sada, Moja djeco! Uzdignite se iznad materije i promatrajte (ili ’gledajte na’) sve što je stvoreno kao (na) duhovni proizvod pa će vašem duhovnom oku postati jasno što je duhovni a što materijalni život. Jer duhovni život je vječni poriv (urge = navaljivati, tjerati, zahtijevati, ubrzavati) duha koji je zarobljen u materiji, a materijalni život su promjene koje se kroz taj poriv manifestiraju u vidljivom materijalnom svijetu, poput dolaska u postojanje/nastajanja (coming into being), postojanja (existing) i prolaženja (passing away). Dakle, cijela vječnost je prepuna duhovnih bića, pošto beskonačno sačinjava Mene, baš kao što vaše tijelo vidljivo čini samu srž vaše duše. Sve duhovno u beskonačnosti napreduje/se razvija na pogodan/prikladan način, sve ima svoju svrhu, svoje zašto, gdje mora biti ograničeno, gdje oslobođeno i kada, ako je zarobljeno u materiji, može, nakon što sebe iznova oslobodi, postojati kao neovisno Duhovno! Na taj način je nastao sadašnji svijet, na taj način će se uvijek pojavljivati novi svjetovi od onih koji su se razložili i prošli, i na taj način se beskonačnost utvrđuje/uspostavlja kao koncept shvatljiv također i konačnim bićima.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života -23’ G.Mayerhofer; vidi 152].
5. Međutim, pošto je ovaj život, kako sam vam već ukazao, začet/otpočeo (originated) u Meni te je određen da se ponovno Meni i vrati, sve njegove vidljive manifestacije moraju imati pravilnu/odgovarajuću svrhu, duhovni razlog, zašto tako a ne drugačije, koji ZAŠTO može voditi, i često je vodio, oštroumnog promatrača Mojeg stvaranja do mnogih krivih zaključaka!
6. Svrha ponovnog nazivanja ove riječi (= objave) ’Život’ je riješiti sada te nesporazume i razmrsiti naizgled ne-harmonično, pošto ta riječ nije bila shvaćena od vas ni u svojoj svojoj dubini niti prema svojem opsegu i značenju. (A) to je Moja briga (= ono što Me ovdje brine/zanima), pošto je blizu vrijeme kad Ja u Svojem stvaranju ne želim nikakve neprosvjetljene ljude već jedino bića sa duhovnom vizijom koja razumiju i Mene i Moje stvaranje. Stoga, veo će pasti sa naoko neshvatljivog i još jedan prekrivač će biti otklonjen koji je do sada prekrivao vaše duhovne oči.
7. Gledajte, Moja djeco, kada sam Ja stvorio svijet ili cijeli svemir, svrha zbog koje sam ’vezao’ duhovne čestice nije bila da bi one, uz pomoć svojeg prirođenog poriva/nagona (urge = navaljivati, tjerati, zahtijevati, ubrzavati), samo mijenjale materiju tako da bi dosegnule/postignule što bolje postojanje. Ne, to nikako. Dok zarobljeni duhovi moraju pomagati/učestvovati u produhovljavanju materije, oni se (istovremeno) trebaju pripremiti za sljedeći nivo kroz drugačiju duhovnu školu, moraju se obrazovati kroz patnju, gubitke, sukobe raznoraznih vrsta. Na ovaj način, oni ne bi samo pripremili materiju za bolji/viši nivo, već bi sebe privremeno duhovno ojačali, približavajući se tako Njemu, Koji im je, kao simbol najuzvišenijih duhovnih atributa, poput ljubavi, blagosti, milosti, u svemu pokazao put. Koji je baš sa Svojim silaskom na ovu malu zemlju u obliku sićušnog zemaljskog Čovjeka prihvaćajući najnižu socijalnu poziciju, i pored toga u potpunoj skromnosti i najvećoj poniznosti dao dokaz najvišeg duhovnog Božjeg karaktera, zapečativši to čak i sa Svojom zemaljskom smrću i Svojim uskrsnućem!
8. Sve što sam iskusio za vrijeme Svog zemaljskoga života, počevši sa Mojim rođenjem i završavajući na križu, imenom, Moje naučavanje, Moja patnja i sukobi, Moja ljubav i blagost, Moja milost i zaboravljanje sve Moje moći, Moja ogromna/neizmjerna strpljivost sa griješnim čovječanstvom, sve to je u korespodentnom obliku bilo položeno u svaku sićušnu duhovnu česticu (jako jako važna misao!!!). I ono što sam Ja, kao primjer (ili ’model’), iskusio, propatio i za što sam se borio na zemlji, je odavno bilo utvrđeno/određeno u svakom stvorenom biću, u svoj materiji, gdje god je iskra iz Mene bila sakrivena, tako da čak i najsitniji duhovni atom može konzistentno slijediti, zajedno sa svojim velikim Stvoriteljem, isti kurs koji će naposljetku uzdignuti duhovno iznad materijalnog. Tako će pobjedničko uzdizanje iz jednog nivoa na drugi u stvari dokazati kako, baš kao što postoje zakoni koji se odnose na materiju/materijalni svijet, zakoni odbijanja i privlačenja, također postoje i moralni, uzvišeni duhovni zakoni koji, utemeljeni u Meni, sačinjavaju/tvore Moje vlastito Biće kao i trajnost svega što je jednom bilo stvoreno.
9. Tako vi vidite kako duh koji je zarobljen u kamenu, čiji bi prvi princip bila inertnost/nepomičnost, biva uznemiren (driven) u svojem ’odmoru’ kroz utjecaj elemenata, kroz životinjski svijet i čovjeka. Ako bi ga mogli shvatiti, vi bi također vidjeli njegovu patnju, njegov otpor protiv svih stranih utjecaja sve dok, naposlijetku, on mora slijediti poriv (urge). Dok njegova ’kućica’ (encasement), koja je neprestano u vibrirajućem stanju, promijeni postojeće stanje kroz svjetlo, toplinu i vlagu, stoga razbijajući svoju formu, ona pomaže duhu, iako često protiv njegove volje, u onome što mu je jedino nužno/potrebno i što mu je bilo određeno kao vitalni/životni princip.
10. Baš kao u kamenu ili čvrstoj materiji, tako je i u biljnom kraljevstvu, gdje se vegetativni život utjelovljenog (indweling) duha, također, kroz raznorazne okolnosti vodi do konsolidiranja vlastitog duhovnog postojanja kroz patnju i sukobe.
11. Jer u trenutku dok okrutno trgate/čupate biljku iz Majke Zemlje ili pak dok sječete drvo ili uzimate od biljke njezin najdivniji ures, njezin ženidbeni život, cvijet, vi ne znate da li je biljni-duh uznemiren u svom uzvišeno blaženom životu, da li također osjeća bol baš kao i vi kada vam se nešto neugodno dogodi.
12. Kada bi mogli vidjeti duhovni svijet sa duhovnim očima, odskočili bi unazad u stravi pred mnogim akcijama, jer vi ljudi, koji sebe smatrate racionalnim bićima, počinjavate toliko mnogo okrutnosti koje drugo, niže biće mora trpjeti (suffer) u tišini pošto nije bilo obdareno sa jezikom uz pomoć kojeg, kroz zvukove može izraziti svoju radost i tugu.
13. Pogledajte na vječnu borbu elemenata sa tvrdim kamenom, na život biljaka i životinja, koje u sebi također nose duhovne iskre. Svi oni se moraju boriti, moraju patiti, i plitak/površinski čovjek nema jedini pravo žaliti se kako je ovaj zemaljski život život prevare i obmane, suhoparan do te mjere da često ne vrijedi truda živjeti samo da bi se patilo!
14. Životinjski svijet, toliko gažen s vaše strane, često pati puno više nego vi. On često pati ne samo kroz prirodne zakone, koji su također, zbog životinjskog napretka (zbog razvoja duhovne inteligencije koja u tom trenutku živi i djeluje na animalnom nivou!), isprepleli njihove kratke živote sa patnjom i borbom, već pati uglavnom nevino kroz ono što mu čovjek nametne, i što u bez-osjećajnosti daleko premašuje vaše ropstvo i ostale despotizme koje vi svugdje želite iskorijeniti!
15. Osim svojih vlastitih neprijatelja, kroz koje je uzdignuta na viši nivo, gdje potonjima služi kao hrana, životinja je također bila obdarena sa atributima koji su od suštinske važnosti za reprodukciju i održavanje vrste. To su majčinski instinkt, ljubav prema njihovim mladima i ljubav prema njihovom prirodnom i umjetnom staništu, ljubav koju od životinja zahtjeva njihova priroda i koja bi u vama ljudskim bićima trebala biti uslovljena kroz vas etički status/stanje, no koja je sada skoro pala do ništice, i gdje bi mnoge nijeme životinje mogle posramiti čovjeka, koji je ponosan na svoju pamet/intelekt.
16. I gledajte, to je ova ljubav, koja, kao Božanska iskra koja izvire iz Mene, životinju čini pitomijom u odnosu sa njezinom okolinom, emitirajući zrake radosti i dobrobiti u malu životinjsku dušu, tako da ona ne slijedi samo poriv za hranjenjem i samo-očuvanjem već također (upo)zna i više duhovno zadovoljstvo, koje ne vezuje za materiju već vezuje duh za duh.
17. Kad god je životinjski okot, njezino stanište, uništeno, gledajte njezin strah, njezinu bol, njezino nemirno trčkaranje unaokolo; gledajte i neka vas bude sram zato što vi osobno jako često počinjavate takav čin okrutnosti, umišljajući sebi da ste ’gospodari svjetova’.
18. Ako Ja dozvolim takve stvari, ne kažnjavajući ih kako zaslužuju biti kažnjene, to je zato što te patnje, grube i gorke kakve jesu za nijemo stvorenje, moraju ipak pomoći u jačanju njezinog duševnog i duhovnog života.
19. Također ni životinja ne leži na krevetu od ruža!
20. Naravno, to vam ne daje pravo da mučite životinje, već vi, s obzirom da ste jači, trebate zaštititi slabijeg a ne, iskorištavajući njihovu slabost, gubiti vrijeme na bezosjećajno ubijanje u vremenu lova, kao što ne bi trebali ni sa forsiranim hranjenjem, udebljavanjem itd., zbog zadovoljavanja vašeg nepca/ukusa (ili pak sa ciljem da se poveća životinjska masa, sa ciljem da se pri prodaji zaradi što više novaca!) mučiti jadne životinje, čiji život, s obzirom da ga niste dali toj životinji, nemate pravo ni oduzeti!!
21. Vi ljudska bića bi trebali zapamtiti da Ja nisam stvorio svijet kakvog ga sada imate pred vašim očima. To nikako. U ranija vremena je čovjek živio u skladu sa životinjskim svijetom. Životinja nije vidjela u čovjeku svoga neprijatelja, niti se čovjek morao bojati životinje. Ali kako su sada ljudi iskvarili (= pretvorili) prvotno povjerenje u ne-povjerenje također i prema životinjama, oni stoga moraju snositi posljedice takvog ponašanja.
22. Raj koji je nekoć postojao se sastojao u jedinstvu cijeloga stvoreno svijeta, (i bio je) poput vječne molitve zahvalnice Meni. I jedino je čovjek osobno (bio onaj koji je) u njega usadio nesklad samo-interesa, mržnje i osvetoljubivosti, tako da više nije bio gospodar svijeta, već je svijet postao njegovim gospodarem [’Teško meni, svugdje vidimo isti spektakl: predivnu prirodu – dekoraciju snage, ljubavi & radosti – i unutar te dekoracije jednu drevnu, mučenu, bolesnu, kukavnu/bijednu ljudsku dramu … ja ne optužujem samo naše doba, jer su i Egejska pred-Helenisticka civilizacija, a čak i Egipatski svijet, zasigurno poznavali ovaj kontrast, ovo ne-ravnovjesje između onoga što sa radošću prihvaća zakon – stablo, voda, cvijet, kamen, životinja – i onoga što se protiv toga zakona buni, te traži prljave užitke u određenoj vrsti postojanja koje je prokleto vlastitim razlozima, jer – a to je uistinu izvanredna stvar – sve te izgubljene duše čije slike si mi naslikao, itekako dobro znaju, baš kao i ti ili ja, put ka sreći te fizičkom i moralnom zdravlju pošto je zakon života zapisan/upisan u samom pokretu/kretnji njihove krvi – no oni su Adamova djeca i ne vjeruju da za njih postoji druga sloboda osim izgubljenog Raja (ili ’ne vjeruju da mogu biti slobodni na drugi način do ako izgube Raj’).’ O.V.de L.Milosz ’Posljednje pismo Leonu Vogtu’]!
23. Opasnost koja mu prijeti, zadaća zaštite vlastitog života i života svoje porodice (’borba za opstanak’!), su dovoljni kao škola u kojoj će se životinjsko carstvo probuditi iz ’smrti-nalik’ odmora/sna/počivanja. Vi ljudska bića ne morate dodavati još nove okrutnosti Mojim životnim zakonima mučeći i nanoseći još više boli životinji koja je ionako, očigledno, daleko ispod vas u svojoj životnoj sferi.
24. Međutim, iako je ta nijema patnja i mučenje životinjskog svijeta samo od koristi za (= potpomaže) njihov duhovni napredak, u drugu ruku su vaše vlastito ponašanje, vaša okrutnost i povećani apetiti najveći i glavni razlog zašto ste vi ljudska bića, koji želite biti gospodari svijeta, u tisuće slučajeva niži od životinjskog svijeta. Pored toga, unoseći u organizam veliki broj elemenata koji su nepodesni za vaš organizam, vi ste skratili vaš životni vijek i prizvali raznorazne bolesti i oboljenja koja su potpuno nepoznata toliko prezrenim životinjama koja vam ih (= misli na boleštine), kao uspjeh (triumph) vaše nadmoćnosti, u potpunosti prepušta/predaje (leaves them all to you) tako da bi, kroz greške koje su nastale vašim osobnim prekršajima, mogli iznova iskupiti okrutnosti koje ste tako obijesno nanijeli onima koji su niži od vas (’Nauči od mene kako je svaka bolest ispovijed tijela. Istinsko zlo je skriveno zlo; ali jednom kada ga je tijelo ispovjedilo treba još samo malo da bi se podredio i sam duh, spravitelj tajnih otrova. ’ O.V.de L.Milosz ’Kantik saznanja’).
25. Uzmite na primjer sve one životinje koje su vam korisne (= domaće životinje), koje rade za vas ili koje, kao neophodnu hranu, vi smatrate neophodnima za vaše vlastito postojanje. Koje bezosjećajno ponašanje ovdje razdvaja gospodara zemlje!
26. Kako on nagrađuje spremnost tih životinja da mu služe, životinja sa kojima se druži samo zato što bez njih ne bi mogao postići ništa, ili bi pak postigao jako malo!
27. Pogledajte na konja, na vola, ovcu itd. Kakvu samo tužnu sudbinu ima ovaj prethodni, kako često pati u tišini pod zlostavljanjem koje mu je nanijela okrutna ruka u znak zahvale za stavljanje svoje snage na njezino raspolaganje!
28. Gdje je u ovom slučaju čovjekova moralnost? Gdje se ovome slična okrutnost može pronaći u ljudskom životu? Takva okrutnost ne postoji čak ni među životinjama!
29. Vol koji vuče vaše ralo, pomažući vam za kruh i hranu, dobrovoljno povlači vaš teret, što je njegova nagrada? Oskudna hrana, i na kraju da postane vaša hrana!
30. Vi ljudi nazivate kanibalima one koji jedu ljudsko meso. Koliko ste vi bolji od njih, vi civilizirani stanovnici gradova i sela?
31. Na koji način se ponašate prema drugim životinjama koje ste odabrali za svoju hranu, i to čak ne za nužnu hranu, već radije za umjetno nadraživanje svoga nepca?
32. Kako bezosjećajno (hartlessly) ih hranite, kako bezosjećajno ih prodajete (ili ’kako bezosjećajno postupate pri njihovu hranjenju, a kako bezosjećajno pri prodaji’)!
33. Gluhe su vaše uši na plač koji izlazi iz mučene životinje. Razmišljate samo o vašem trbuhu i zaradi, vi zaboravljate da i životinja također osjeća bol, te da je bila stvorena s Moje strane za nešto drugačiju svrhu od one za koju je vi koristite.
34. Stoga, vidite, velika škola patnje (zvana od strane naučnika ’borba za opstanak’!) koju sam jednom Ja Osobno izdržao na vašoj zemlji sa ciljem da postavim primjer, je simbolično, u skladu sa generičkim/općim stupnjem stvorenih bića, isprepletena u njihove živote (= sa njihovim životima). I kada Ja strpljivo promatram kako se sve to događa, kako tisuće životinja puno prije nego im je vrijeme bilo određeno sa Moje strane, biva uklonjeno sa ovog svijeta (= zemaljskog života), razlog tome/iza toga je da iz svih skretanja ljudskog roda Ja ipak mogu napraviti/stvoriti duhovnu korist/dobrobit za Svoja manje nadarena bića a kazna ili pak nagrada se onda odbija samo od vas samih i vi također, ljudska bića, iskušavate ono što ste pripremili za nevine životinje (toliko o ’okrutnom’ Stvoritelju koji, poput rimskog cara, sjedi u svom prijestolju i ’uživa’ u pogledu na krvavi spektakl u areni ispod sebe!; vidi 563). Tako ste vi za sebe pripremili svijet prepun patnje i sukoba, pun žudnji i gubitaka, i to je, naravno, sasvim pogrešno ili suprotno od onoga što ste se vi nadali i čemu ste težili.
35. Tako se nit provlači kroz Moje cijelo stvaranje, ukazujući svim stvorenim bićima kroz patnju, konflikt, oskudicu i ostvarenje duhovni put koji je jedini na kojem se mogu ostvariti duhovni život i duhovni napredak.
36. Zarobljeni duh kao blaženstvo traži odmor/ne-aktivnost u očvrsnutoj materiji. Životinjsko carstvo traži svoj odmor i tiho ostvarenje svojih nagona o očuvanju a gospodar zemlje, čovjek, traži svoj odmor/mir/ne-aktivnost i tihi komfor u svom životinji nalik fizičkom zadovoljavanju (’životinji nalik fizičko zadovoljavanje = prekomjerno uživanje hrane i pića, tj. trpanje svega i sva u usta, te seksualno zadovoljstvo samo zadovoljstva radi).
37. Ali uzvišeni, veliki zakon duhovnog svijeta, koji bi taj odmor usporedio sa smrću i ne-postojanjem, nastavlja uznemiravati taj odmor, neprestano prisiljavajući na borbu, na suprotstavljanje stranim osvajačima. Ta težnja je duhovni život koji prisiljava Moje duhovne čestice, postavljene s Moje strane kroz cijelo stvaranje, prema promjeni srca, prema poboljšanju njihova postojanja, prema savršenstvu.
38. Kao što sam jednom rekao Adamu: ’U znoju lica svoga ćeš zarađivati svoj kruh’, što znači: ’Ti nisi razumio značenje odmora kakvo sam ti Ja želio dati, već si ga pokušao iskoristiti za usmrćivanje svoga duhovnog Ja, umjesto za život. Taj odmor će ti sada biti oduzet da tvoje duhovno Ja ne bi usahnulo u kaosu životinjskih strasti, i jedino uz borbu i patnju češ ti ponovno postići ono što ti je bilo slobodno ponuđeno iz Moje ruke a što si ti prezreo i sasvim pogrešno shvatio.’
39. I kako (ovaj) svijet, ovakav kakav je sada, može vas ljude dovesti do nečeg boljeg jedino putem/kroz školu patnje, koja je dakle bila/postala nužna/neizbježna, isto tako je bilo i jeste i u životinjskom carstvu, jedan vlastiti/cijeli životni period, koji već s obzirom na uslove, nekom manje, nekom više daje da trpi i pati, već s obzirom na duhovni stupanj koji bi trebao biti postignut (ili ’omogućavajući joj tako/na taj način da postigne uzvišeni cilj i viši duhovni nivo postojanja’).
40. A što se tiče pretjerivanja i okrutnosti ljudske rase prema životinjama to je uz bok sa propadanjem/gubitkom čovjekova vlastita duhovnog dostojanstva, i dovodi čovječanstvo, duhovno i fizički, do stupnja koji će se uskoro također približiti svome kraju. Onda će ljudsko duhovno dostojanstvo ponovno zauzimati/zauzeti svoju odgovarajuću poziciju/službu, koju će čovjek aktivno izvršavati ne samo prema svome bližnjem već također i prema svemu što je inferiornije od njega. Onda će zemlja opet biti nastanjena sa duhovnim ljudskim bićima prema kojima će životinje biti manje neprijateljski naklonjene, tako da će čovjek prepoznati prijašnji izgubljeni Raj u jedinstvu svih živih bića kao veliku duhovnu školu života. Sve teži prema tome. Obnavljajući duhovni vjetar dolazi iz svih pravaca. Čovječanstvo, bar većina, ga ne mogu protumačiti, ali neki od njih, a posebice vi, koje imam pod Svojom zaštitom, ćete naučiti što znači duhovni život. Onda ćete svugdje/u svemu prepoznati znakove koji ukazuju na transformaciju ljudske zajednice, uključujući i životinjsko i biljno carstvo koje ju okružuje, u ono što je nekad bila, naime, vrt Moje djece, obitavalište Mojih stvorenih bića. Svi oni, stvoreni prema jednom zakonu ljubavi, su također bili uzdignuti i odgajani prema tom istom jednom zakonu da Mi naposlijetku vrate sa visokim kamatama sve ono što sam jednom poslao vani, tako da Ja, puneći Moje duhovno carstvo iz materije, mogu primiti nazad čak i ovo potonje produhovljeno. Na taj način će Me okruživati duhovno carstvo, koje će, dostojno Mene i u skladu sa svojim vlastitim životnim zadatkom, uz čiju pomoć će najmanji duh zarobljen u čvrstu materiju, baš kao i Meni najbliži anđeo, spoznati svoju vlastitu sudbinu i naučiti kako Me prepoznati i voljeti, prepoznajući u svemu, čak i u tvrdom materijalnom, jedino pred-školu ili probnu školu, i kako bića, stvorena od strane Jednog Boga, mogu postati Njegova djeca.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog
’Tajne Života – 24’ G.Mayerhofer
