Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Riječ dvije o Jelu & Piću

Print Friendly, PDF & Email

Riječ dvije o Jelu & Piću

(Bogo-Čovjek 1244-1311)

1244.     ‘Kraljevstvo Božje se ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.’ Rimljanima 14:17

1245.    U ovoj završnoj raspravi ja ne namjeravam ‘osuđivati’ ljude koji jedu meso, to nikako, jer kako apostol Pavle ispravno ukazuje, ‘koji jede sve neka ne prezire onoga koji ne jede sve, a koji ne jede sve neka ne sudi onoga koji jede sve’ (Rimljanima 14:3), uostalom, zar nije sâm Gospodin, proglašavajući čistim sva jela (Marko 7:19), naučavao da ‘nema ništa izvan čovjeka što bi ga moglo onečistiti kad ulazi u njega, već da ga samo ono što izlazi iz njega, iz njegova srca/volje/ljubavi, onečisti (ukazujući kako je baš to ono sa čime bi se čovjek morao po-najviše zanimati!!), poput zlih misli, raznog bluda, krađa, ubistva, preljuba, lakomstva, opačine, lukavstva, razuzdanosti, zavisti, psovanja, oholosti i bezumlja (Marko 7:14-23; Matej 15:10-20).’

1246.    Jelo neće nikoga ni previše približiti a ni previše udaljiti od Boga, stoga niti čovjek nešto posebno dobija ako jede meso niti što posebno gubi ako ga ne jede (1 Korinćani 8:8), drugim riječima, za čistoga je uvijek sve bilo, jeste a i ostat će čisto (Rimljanima 14:14).

1247.    Važnije od toga je da svaki čovjek, bez obzira koju vrstu hrane jeo, čini/živi po svom uvjerenju, jer svaki onaj koji djeluje protiv svog uvjerenja, zbog ovog ili onog razloga, postaje samome sebi laž, te počinjava grijeh (Rimljanima 14:23). Svaki čovjek bi, upozorava apostol, također trebao itekako dobro obratiti pažnju na to da sam sebe ne osuđuje sa svojim uvjerenjima/odlukama (Rimljanima 14:22), pošto čovjek koji sudi (ili ‘krivo gleda’) Gospodinovog slugu (Rimljanima 14:4), a svoga brata, zato što ovaj jede ili pak ne jede ono što je njemu po volji, sam sebe osuđuje jer je time odbacio od sebe onoga za koga je Gospodin umro na križu (Rimljanima 14:15; 1 Korinćanima 8:11; što je isto kao da je odbacio sâmog Gospodina, drugim riječima, odbacujući na taj način od svoga srca onog kojeg je Gospodin prigrlio, čovjek se sam odvaja od Gospodinove ljubavi, te tako biva osuđen istim sudom kojim je osudio bližnjeg svoga!’ Matej 7:1,2; Rimljanima 2:1), razarajući tako zbog hrane Božjeg djela, žalosteći svog bližnjeg i ranjavajući time njegovu savjest (Rimljanima 14:15; 1 Korinćanima 8:12).

1248.    Cilj ove rasprave je stoga sasvim drugačije prirode, naime njezin cilj je da vas, koji bi trebali biti ‘živo kamenje’ (1 Petrova 2:4,5) Gospodinove duhovne Crkve, Novog Jeruzalema (vidi ’70 Godina zarobljeništva u Babilonu – 30, 31’), vas koji ste pozvani da budete ‘sol’ na ovoj Zemlji, ‘grad što stoji na vrhu brda, čije svjetlo se ne može sakriti’ (Matej 5:13-16; vidi 22), vas koji bi već morali znati kako je vaše tijelo hram Božji u kojem obitava Duh Božji (1 Korinćanima 3:16), upozna sa prirodom onog ŠTO jedete i pijete (ili ‘od čega se sastoje materijalna hrana i piće?’), te KAKO bi (ili ‘na koji način i u kojoj količini?’) i ZAŠTO (ili ‘sa kojim ciljem?’) trebali unositi u svoj organizam jelo i piće (ili ‘jesti i piti’), tako da vi, koji bi trebali biti ‘jaki u vjeri’, budete svijetao primjer drugima, da se zbog vas, koji imate znanja, ne bi u vjeri spotaknuli i posrnuli oni koji tu/to vjeru/znanje (još) nemaju (ili ‘slabi u vjeri’; 1 Korinćanima 8:10-13; Rimljanima 14:21).

Emigranti iz pakla

1249.    Počevši od rođenja, svaki čovjek, točnije njegova duša, za vrijeme uzimanja jela i pića u svoj organizam unosi također i mnogobrojne specifične duhovne sastavnice (od kojih su ta hrana i piće, baš kao i sve materijalno, sastavljeni) koje, sjedinjenjem sa samom dušom, pomažu duši da raste i da se razvije/a u sve savršeniju i Bogu miliju formu [‘Jer supstancijalno duševno tijelo, baš kao i fizičko tijelo, se hrani i dorasta kroz probavljenu materijalnu hranu.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/151:7’ J.Lorber; vidi 11091119].

1250.    Gledaj, sve što jedeš i uzimaš u svoj stomak da bi osnažio i oživio svoje tijelo nije tako mrtvo kako misliš (ili ‘kako ti se čini’). Ima tri dijela: najprije materijalni dio kojeg možeš vidjeti i osjetiti. I kada je hrana dobro pripremljena možeš percipirati dobar ukus, i već unaprijed možeš također udahnuti ugodan miris sa svojim njuhom. Gledaj, to je dio koji jača/osvježava tvoje tijelo. Kad, kao drugo, hrana dospije u želudac, tu na određeni način biva po drugi put skuhana, i pritome se formiraju dvije osnovne sastavnice, od kojih jedna, grublja služi ishrani tijela, njegovih udova i mišića, a druga, putem krvi, koju sačinjavaju te dvije sastavnice, bude transportirana na sve strane, gdje god tijelo potrebuje hranu i osnaženje.

1251.   Jednom kada su te dvije sastavnice uvelike izlučene u gornjem stomaku od onog što si pojeo, i proširene po tvom tijelu, ti žeđaš i piješ. Time hrana dolazi u niži, manji stomak koji je podijeljen na 12 dijelova. Ovdje su, uz pomoć posebnog procesa fermentacije, eterične čestice odvojene od ovih malih stanica hrane koju si uzeo i potrebne su da bi dale život živcima. Iz tog razloga ovu sastavnicu možeš također nazvati ‘živčani duh’.

1252.    Izuzetno fino eterično, koje ćemo mi nazvati ‘supstanca’, je od strane slezene tajnim putem vođeno do srca, i od srca sasvim pročišćeno prelazi u dušu ljudskoga bića [‘Kada se hrana u organizmu, za vrijeme probave, pretvori u tekućinu (chyle), krvne posudice iz te tekućine izdvajaju svoju krv, živčana vlakna svoje sokove, a supstance koje su počeci vlakana, svoj animalni duh.’  E.Swedenborg ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 66’]. I stoga duša također uzima/privlači ono što joj je analogno/srodno, i time je hranjena i snažena u svim svojim odvojenim sastavnicama koje u potpunosti korespondiraju sa onima (materijalnog) tijela. Ovo možeš lako primjetiti iz činjenice da su stvari koje kažeš i zaključiš kada si gladan i žedan nespretne i nepovezane mreže misli i ideja, ali kada najprije pojedeš dobru, čistu hranu i također piješ čisto, dobro vino, stvari koje kažeš i zaključiš će u vrlo kratko vrijeme biti puno drugačije prirode. A to je zbog toga što je duša onda također zasićena i osnažena. Ako ne bi uzeo nikakvu hranu i piće jedno jako dugo vrijeme, tvoje razmišljanje, govor i zaključivanje bi bili jako siromašni.

1253.   Jednom kada je hrana oslobodila/predala svoj najvažniji sastav/dio tijelu, njegovim živcima i duši, onda se stvarni nečisti dio materije koju si uzeo da bi okrijepio/osnažio svoje tijelo, otklanja iz tijela kroz dva prirodna odvodna kanala.   

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/209:2-7’ J.Lorber

1254.    Te specifične duhovne sastavnice su, doznajemo od Gospodina, u sebi djelići palog duha, Sotone, točnije, izdanci njegove izuzetno zle i pokvarene duše koja se tim ‘uzašćem’, kroz sva tri carstva, pročišćava i ponovno vraća (ili ‘uspinje’), ovaj puta pr-očišćena, tamo odakle je jednom i proizašla, naime Bogu.

1255.    Svaki čovjek koji na životinjsko carstvo pogleda ovakvim očima će se sa lakoćom uvjeriti kako u prirodi postoje životinje u kojima je ovaj princip fermentacije ili ‘pročišćavanja (od) najvećeg zla’, na višem ili završnom nivou, baš kao što u prirodi postoje i životinjske forme kod kojih je ovaj proces prošišćavanja ili fermentacije zla na nižem ili početnom nivou.

1256.    Najlakši način raspoznavanja je naravno samo ponašanje određene životinje, naime, one životinje koje su tako reći ‘prijateljski’ raspoložene prema čovjeku (ili ‘koje žive u njegovom neposrednom okruženju’), koje mu direktno koriste/služe, poput tzv. pitomih životinja, su one životinje u kojima su djelići duševne inteligencije već skoro sasvim pročišćeni [‘Meso od životinja čiste i nježnije prirode, poput goveda, ovce, koze, kokoši i goluba, se najbolje slaže sa prirodom ljudi koji su od ‘gore’, te pomaže da njihova duša ostane čista.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/111:4’ J.Lorber], i obrnuto, one životinje koje su ‘neprijateljski’ raspoložene prema čovjeku, koje mu mogu nauditi, znači divlje životinje/predatori, su forme ili organi života u kojima je prisutnost ili koncentracija naj-paklenijih duhovnih inteligentnih specifičnih sastavnica još na jako visokom nivou. 

1257.    Uzmimo kao (lako shvatljiv) primjer zmije, tj. zmiju otrovnicu koja je, svi znaju, ‘smrtonosna’ i za čovjeka i za skoro sva ostala bića (ona je predator), što će reći, ona u sebi utjelovljuje zle duhove koji su ispunjeni ‘mržnjom prema Bogu i bližnjem’, što je kvaliteta koja se u Riječi naziva ‘ubistvo’. Otrov kojim zmija najprije paralizira a zatim ubija svoje žrtve u duhovnom smislu predstavlja ponos prema vlastitoj inteligenciji i korespondira sa proizlazećim ‘neistinama’ ili ‘iluzijama’, i još preciznije sa ‘prevarom’ i ‘licemjerstvom’ (ili ‘onim što se iz vani pričinjava dobro a iznutra je zlo, pokvareno’; vidi Psalam 58:2; 140:2,3; iz tog razloga, zbog takve njihove karakteristike, su Gospodin i Ivan nazivali Farizeje i Saduceje ‘zmijskim porodima’; vidi Matej 3:7; Matej 12:34; Matej 23:33; Luka 3:7).Zmija isto tako ‘puže/gmiže’, tj. kreće se ‘pri-ljubljena uz zemlju, što ukazuje na prisustvo ‘zemljanih’ duhova koji su ‘čulni’, ‘senzualni’ ili priljubljeni uz tjelesno/zemaljsko i kao takvi imaju ‘averziju prema svemu duhovnome’, ukratko duhova koji utjelovljuju ono što je ‘materijalno/svjetovno’ (Postanak 3:14). Ona se također i ‘skriva’ od čovjeka (‘čovjek’ = istina/svjetlo), znači ‘mrzi’ svjetlo, mudrost, istinu, a svjetlo i njegove duhovne korespondencije, istinu i mudrost, mrze samo oni duhovi čija su srca zla, čija djela su opaka a misli prijetvorne.

1258.    Sve ove sastavnice, ili pak zle duhove te specifične kvalitete [‘Gospodin: Nečisti duhovi, dijelom oni koji su već jednom živjeli u mesu na ovom svijetu, ali velikim dijelom oni prirodni duhovi, koji nikad nisu bili začeti u ljudskom tijelu, su svugdje – u zraku, nad i u zemlji, u vodi i u vatri, u kamenju, metalima, biljkama, životinjama a također i u krvi i mesu ljudskih bića. To je razlog zbog kojeg ljudi ne bi trebali jesti meso ugušenih i nečistih životinjaMeso predatora je jako štetno za ljudska bića, pošto nečisti duhovi nikad ne mogu u potpunosti biti uklonjeni iz takve vrste mesa.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/54:1-3’ J.Lorber], će čovjek, u slučaju da konzumira zmiju (a posebice otrovnicu), unijeti u svoje tijelo te ih pripiti svojoj vlastitoj duši koja, u ovakvom slučaju, ne samo da se ne snaži, tj. ne samo da ne postaje savršenija i Bogu bliža (a svaki čovjek bi u svemu što čini trebao težiti samo jednoj stvari, imenom, da postane što više Bogu nalik!), već se sve više i više slabi trošeći/uništavajući svoju finu duhovnu supstancu, što će joj u svijetu koji dolazi vidno otežati daljnji napredak, a da ne govorimo kako postoje duše (izvješće Gospodina sa lica mjesta; vidi ‘Čovjek – unutarnji & vanjski – 229-254’) koje su svojim pretjeranim ‘zmijolikim’ težnjama privukle iz hrane toliko negativnih specifičnih sastavnica da su ove najprije ugušile Božanski Duh u čovjekovoj duši a zatim i sasvim deformirale i uništile originalnu ljudsku formu same duše (to su onda one duše koje se u duhovnom svijetu pojavljuju u liku raznoraznih životinja; vidi 931).

1259.   Iz ovih mudrih razloga čitamo (ili ‘imajući sve to u vidu Gospodin objavljuje’) u Levitskom Zakoniku: ‘Svaka životinja što po tlu gmiže odvratna je. Neka se ne jede! Ništa što puže po trbuhu, nikakve puzavce što po tlu gmižu, nemojte jesti, jer su odvratni! Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima. Ta Ja – Jahve – Bog sam vaš! Posvećujte se dakle, da sveti budete, jer svet sam Ja! Nijednim se puzavcem što po tlu gmiže ne prljajte!’  Levitski Zakonik 11:41-44

1260.    Gospodin, stoga, Svojom Riječju upozorava/obavještava [sve Gospodinove tzv. ‘zapovijedi’ su u stvari samo prijateljski ‘savjeti’ (ili ‘svjetlo u mraku’) koji bi čovjeku, kao potpuno slobodnom biću, trebali olakšati napredak prema njegovom uzvišenom cilju] čovjeka da ‘zmija’ (i njoj slične vrste/gmizavci), kao ‘vidljiva manifestacija specifične kompozicije duhovnih inteligentnih sastavnica’ [ako bi čovjek proučavao Riječ, ili još preciznije, mjesta u Riječi na kojima se spominje ova životinja, on bi doznao kako ona utjelovljuje najveće a samim time za čovjeka najopasnije zlo, štoviše, samo zlo, ili sam Sotona, je uzeo baš tu formu (Otkrovenje 12:9; 20:2) ne bi li zaveo čovjeka sa njegovog svetog puta (Postanak 3); usporedi sa Jakob Lorberovim ‘Božjim Domaćinstvom – 1/14:19; 1/15, posebice 1/15:9, 10’], u sebi obuhvaća najgore moguće duhovne specificne sastavnice/karakteristike (ili zle i nečiste duhove), koji su kao takvi izuzetno štetni za razvoj i strukturu čovjekove duše.

1261.    ’Kad god duša traži materijalnu hranu za njezino tijelo, i ista joj se preda, ona onda uvijek prima na taj način i horde oslobođenih i još zlih i nečistih duhova u svoje tijelo (količina naravno ovisi o ’kvaliteti’ ili ’stupnju’ duhovne inteligencije unutar same hrane), koji joj onda moraju pomoći pri tekućem procesu izgradnje tijela.

1262.  Ti duhovi postepeno posežu jedni za drugima (po već više puta spomenutom univerzalnom i sveprožimajućem zakonu ljubavi, tj. zakonu privlačenja i odbijanja!), formirajući uskoro svoje vlastite duše, inteligentne svaka po svojoj vrsti. Nakon što su se uzdigli na takav nivo, one onda ostavljaju/odbacuju dušu, kao autoriziranog vlasnika tijela, te započinju vlastite organizacije/aranžmane unutar tijela koje/i će služiti njihovoj zamišljenoj dobrobiti.

1263.    Kada takvi duhovi dosegnu visoki stupanj svoje zamišljene dobrobiti, što se često događa (recimo) sa grabežljivim/lakomim dušama unutar mladih tijela (misli se na malu djecu kojoj roditelji dozvoljavaju da u svoja usta trpaju sve i sva!), onda se ovaj ili onaj fenomen mora manifestirati kod takve djece (ili ljudi; misli se naravno na raznorazne ’zloćudne’ bolesti, tj. ’materijalne/vidne manifestacije takvih/na taj način osamostaljenih duhovnih i od duše odvojenih inteligencija’; ’Djeca današnjeg doba sve više i više razvijaju bolesti, uključujući i rak, od kojih su ranije oboljevali samo odrasli. Prije 50 godina se dječji rak u medicini smatrao raritetom. Danas je rak drugi po redu najuobičajeniji uzrok smrti djece, nakon saobraćajnih nesreća.’ Kurt Eggenstein ’Prorok Jakob Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 6’).

1264.  Ta ’strana’ materija mora biti izbačena kroz, ili odgovarajuću bolest, naravno ako ne bi postojala namjera da se djetetu dopusti da ga duhovi stvarno zaposjednu; ili, da se duša nekog slabijeg djeteta (ili čovjeka) ne bi previše mučila, se dopusti da duša živi jadno u takvom polu-stranom tijelu jedno određeno vrijeme, ne bi li se uzrokovalo, kroz instrukciju bilo iz vanjskog bilo iz unutarnjeg duhovnog svijeta, da duša postigne takav nivo uvida u stvari (insight) nakon čega će ona započeti sasvim svoje-voljno, bilo kroz post bilo kroz raznorazna samo-negiranja, tjerati od sebe svoje parazite; ili, tamo gdje su paraziti previše tvrdoglavi, se duši oduzme cijelo tijelo, pa se onda nastavi sa njezinim razvojem, za vječni život, u drugom svijetu.

1265.    Ovo je razlog koji često stoji iza povremene prerane fizičke smrti djece (ili pak odraslih u današnje vrijeme, kada recimo umiru od zloćudnih tumora), tako gorke za roditelje; stoga bi roditelji, a posebice oni koji imaju veliko zemaljsko blago, trebali posebice biti zabrinuti da njihova djeca dobijaju pravilnu vanjsku/materijalnu hranu.

1266.    Ako majka jede nečistu hranu, kako je to određeno kroz Mojsija (Levitski Zakonik 11), onda majka ne bi trebala dojiti svoje dijete već bi trebala dopustiti da ga doji netko tko se hrani čistom hranom, ili će sa djetetom imati velikih problema.

1267.   Iz ovog razloga su, od Abrahamova doba, a uglavnom kroz Mojsija, čiste životinje kao i voće bili određeni Židovima, i svi oni koji su se savjesno držali takvih zapovijedi [’Ja vam govorim: Da je čovječanstvo ostalo na hrani koju je propisao prorok Mojsije, doktori sa svojom medicinom ne bi nikada imali posla. Ali ljudi su počeli, na isti način kao epikurejci i pogani, trpati u svoje tijelo na stotine takozvanih delikatesa i baš zbog toga su pali, u jako kratkom vremenskom periodu, pod raznorazne bolesti.’; i na drugom mjestu: ’Tko god živi u skladu sa Mojsijevim instrukcijama u svezi njegova tijela, će svugdje i u svakom vremenu biti siguran od toga da ga zaposjednu zli i nečisti duhovi.’  Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/210:4; 54:5’ J. Lorber], nisu nikad imali bolesnu djecu a sami su doživjeli duboku starost, umirući od starosti (ili ‘slabosti staračkog doba’).

1268.   U današnje vrijeme, bilo kako bilo, kada čovjek grabi i najegzotičnije delikatese, čak ni ne razmišljajući da li je taj ‘ugriz’ (‘morsel’ = mala količina hrane) čist ili pak ne, dok se u nekim zemljama u tijelo trpa skoro sve što nije kamen ili glina, pravo je čudo da slijepo čovječanstvo još nije potonulo nazad u animalne/životinjske forme koje korespondiraju sa onim što su, zasigurno, već odavno postali/postignuli u svojoj psihi.

1269.  Ako su, trenutno, djeca u svojoj najranijoj dobi (ili ‘u svojim prvim godinama’) napadnuta sa raznoraznim bolestima, onda je tome najočigledniji razlog nepravilna prehrana, kroz koju se ogromna količina zlih i nečistih duhova dostavlja u tijelo, koje jako često mora biti otklonjeno za dobrobit duše; i stoga je za ranu smrt djece odgovorna jedino neoprostiva roditeljska sljepoća, pošto bi takvi roditelji radije slušali bilo što samo ne Božanski savjet iz Svete Knjige!

1270.   Pazite, kroz Svoje anđele Ja godišnje čistim sva plodonosna stabla, ona stabla sa čijim se plodovima čovjek hrani, na kojima ni jabuka, kruška ili neko drugo voće ne zrije, unutar kojeg je za vrijeme cvjetanja pa sve do faze davanja ploda ušao neki nečisti duh. A takav plod je odbačen sa stabla ili grma dok je još sasvim nezreo. Slično se događa sa svom vrstom sjemenja/žita i biljaka koje su određene za ljudsku hranu.

1271.   Ali slijepi čovjek ne samo da to ne prepoznaje već, poput polipa, jede sve što mu se čini ukusno. Zar je čudo što on uskoro postaje bolestan, trom/lijen/spor, tegoban/zamoran, osakaćen i stoga sasvim jadan?

1272.  Zato su raznorazne vrste tako-zvanih krompira više nego loše, posebice za djecu i majke dojilje, a također i za trudne žene, dok je od svega još naj-gora kava [vidi Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Sunčeva ljekovita energija – 4:2-5’ J.Lorber]! No sljepoća ne vidi ništa, pohlepno konzumirajući sve što je ugodna ukusa. Ali djeca postaju fizički jadna/nikakva/mizerna, a na kraju (odrastaju kao) žena ili čovjek (takve kvalitete). Ali to ne zabrinjava slijepce: zar on ne konzumira puno gore otrove? Zašto on ne bi jeo ove dvije vrste manjih otrova?

1273.  No, Ja namjeravam ponovno savjetovati koja je hrana podesna/odgovarajuća za čovjekovu potrošnju. Ako će on te savjete poslušati, krenut će na dobro (ili ’ozdravit će’), biti će dobro i ostat će dobro. Međutim, ako on ne bude obraćao pažnju na te savjete, onda će on također, poput divlje zvijeri u pustinji, biti i uništen.’   Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/242:1-14’ J.Lorber

1274.   Vi bi, dragi moji braćo i sestre, nakon ovog učenja (ili ’ove objave’; misli se na ’Bogo-Čovjeka’) trebali itekako postati svjesni opasnosti koja na čovjeka vreba svakog trenutka njegovog ovozemaljskog života, drugim riječima, čovjek  je za života na Zemlji sa svih strana okružen ‘ne-dobronamjernim’ duhovima koji samo čekaju ‘pravi’ trenutak ne bi li ‘ušli’ u njega i ‘zaposjednuli’ njegovu dušu i tijelo.

1275.   Jedan takav ’pravi’ ili ’najbolji’ trenutak, jedna takva ’vrata’, reći će Gospodin [Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja & Mjesec – 58’ J.Lorber], se zlim duhovima širom otvore svaki puta kada čovjek u svoje tijelo unosi jelo i piće bez da je prije toga od Gospodina zatražio Njegov blagoslov! Kakve to dalekosežne posljedice ima za čovjeka, otkriva Gospodin sam:

1276.   ’A jednom kada takav duh (ili ’duhovi’) zaposjedne čovjekovo srce on onda odmah istražuje kakve je to srce kvalitete. Duh onda sa-zna čovjekovu slabost te u čovjeka udahnjuje svoje zle težnje, želje i požude. Kada se one od strane čovjekova srca prihvate, zli duh ostaje po strani/na miru kao promatrač i gleda kako takvo ljudsko biće postepeno započinje djelovati u skladu sa njegovim paklenim inspiracijama. Kada je ljudsko biće ispunilo volju tog zlog duha u dovoljnoj mjeri, onda duh u tijelu obično uzrokuje smrtonosnu bolest. Na taj način/kroz to taj zli duh nastoji/želi (seeks) snažno povući zaraženu dušu što je brže moguće iz fizičkog tijela te ju isporučiti kao plijen svome gospodu i gospodaru (misli na Sotonu).’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja & Mjesec – 58’ J.Lorber

1277.   Baš zbog toga bi svaki čovjek, za dobrobit vlastite duše, trebao prije svakog svog obroka zamoliti Gospodina da blagoslovi i ’očisti’ jelo i piće koje će unijeti u sebe, jer oni tek na taj način, uz Gospodinov blagoslov, mogu pridonijeti njegovu snaženju i zdravlju.

1278.  ‘Dragi, sveti Oče! Ti blagoslivljaš sva ljudska bića na Zemlji sa hranom i pićem. Oni ljudi koji Ti pristupe u svojim srcima prije nego počnu uživati svoj obrok, zahvaljujući Ti na njemu i umoljavajući Te, posebice za Tvoj blagoslov, će uistinu biti osnaženi hranom koju će pojesti. A oni koji su mišljenja da to više nije potrebno, pošto je hrana na stolu već blagoslovljena – te da je praznovjerna glupost blagosloviti je iznova – takva hrana neće pridonijeti ničijem blagoslovu, fizički ili pak psihički. Jer Ti nikad ne možeš u dovoljnoj mjeri biti uzdignut, voljen i slavljen, ili pak hvaljen, a punina Tvojih blagoslova ne može nikome donijeti štete. Stoga, blagoslovi nam Tvoje darove, O najsvetiji Oče!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘R.Blum – od pakla do raja – 2/254’ J.Lorber

1279.   Drugi isto tako ’efikasan’ prolaz za zle duhove čovjek osigurava konzumiranjem alkoholnih pića. Na taj način, reći će Gospodin, on u svoje tijelo ’ubacuje’ veliku količinu ’tjelesnih’ i ’senzualnih’ vragova koji žive u svim napicima takve vrste (misli na sve alkoholne napitke ili pak napitke koji u sebi sadrže alkohol). Rezultat takve ’posjete’ je naravno isti kao i u prvom slučaju: 

1280.  ’Kada ljudi piju te alkoholne napitke i postanu dobrano pripiti, oni su sa sigurnošću prihvatili bar jednog ili više tjelesnih vragova u svoje tijelo. Jednom kada su ti tjelesni vragovi u tijelu/mesu, oni svrbe i muče genitalije na tako grub/jak način da ljudsko biće ne može a da ne zadovolji taj podražaj čulnim zadovoljstvom (misli se na seksualno zadovoljstvo).

1281.   Ti tjelesni vragovi su ništa drugo do duše umrlih ljudi koji su za života bili jako ovisni ili o piću ili o tjelesnim uživanjima. Razlog zbog kojeg oni uđu u meso živog ljudskog bića je zbog njihovog vlastitog napretka/poboljšanja, pošto je meso/tijelo njihov element. No oni nastavljaju u svom novom tijelu znatno gore nego što su to činili u svom vlastitom tijelu.

1282.   Kada zaražene duše nastavljaju ovako previše neobuzdano te sve više i više zapaljuju svoje nečiste želje, oni onda jako često uzrokuju mnoge opasne bolesti. Gdje god se takav emigrant iz pakla udomaći (ili ’napravi svoj dom’), on ubija meso/tijelo u kojem živi.

1283.  Gospodin kaže: ’Možete biti sigurni kako većina ljudskih bolesti ima svoj uzrok u njihovim paklenim stanovnicima, kojima su oni sami popločili put u vlastito tijelo/meso; mnogi su već u svojoj mladosti započeli paklenu školu, i to su istinska djeca/sinovi ovog svijeta.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Zemlja & Mjesec – 59’ J.Lorber

1284.  Od alkoholnih pića bi čovjek trebao konzumirati jedino vino koje će, ako ga čovjek konzumira u pravoj mjeri/umjereno, imati na njega oživljujući efekt, tj. snažit će njegove organe i poboljšati čovjekovo zdravlje (Efežanima 5:18). No ako se taj ’nebeski napitak’ konzumira u prevelikoj količini, do mjere u kojoj je čovjek pripit, onda on postaje za čovjeka štetan, pošto budi zle duhove u čovjekovu mesu te zatupljuje njegova čula. Probuđeni zli duhovi onda bude požudu tijela, koja se naziva bludnost/nečestitost i nepristojnost. Na taj način (ili ’kroz ovo’) cijela duša postaje nečista jedno duže vrijeme, te posljedično iziritirana, svadljiva, lijena a često i sasvim mrtva (1 Korinćani 6:9, 10). Stoga bi čovjek, ako želi mir u svom tijelu, trebao itekako obratiti pažnju na količinu vina koju pije.

1285.   Čovjek također ne bi trebao piti mlado vino ili mošt, pošto takvo/nefermentirano vino još nije sebe očistilo od svih nečistoća (u njemu i dalje ima nečistih duhova), te je u toj fazi štetno za ljudsko biće. ’Zbog toga bi’, reći će Gospodin, ’trebali piti samo staro i čisto vino. Mošt mora ostati sve dok se u potpunosti ne očisti i mora biti star bar dvije do tri godine.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/187; 10/240’ J.Lorber

Umjerenost i jednostavnost (dijeta)

1286.  ’Gledajte u Mene! Što se tiče Moga tijela i Ja sam također ljudsko biće, ali Ja uvijek jedem i pijem istu hranu, te tažim Svoju žeđ sa čistim, dobrim i zdravim vinom – ali uvijek u umjerenim količinama.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/210:2’ J.Lorber

1287.   Iz Gospodinovog Novog Otkrovenja (J.Lorber i G.Mayerhofer) možemo naučiti/doznajemo kako su drevni ljudi ili ljudi prve crkve, živjeli izuzetno dugo te u stvari nisu nikad oboljevali (nisu poznavali bolesti). Njihova je smrt bila lagani i bezbolni prijelaz iz jednog u drugo, još uzvišenije stanje svjesnosti. Razlog tome je, Gospodin dalje otkriva, što je njihova prehrana bila vrlo jednostavna i uvijek jedna te ista (ne jedan dan jedno a drugi dan drugo), dok su je oni konzumirali najvećom mogućom umjerenošću. Njihovu prehranu su uglavnom sačinjavali kruh, mlijeko, med, svježe povrće i zrelo voće, dok su svoju žeđ zadovoljavali sa čistom izvorskom vodom.

1288.  Na taj način su njihova psihička/duševna tijela bila održavana/hranjena/snažena uvijek sa istim dobrim i bezopasnim duševnim supstancama u kojima nije bilo nikakvih zlih i nečistih duhova.

1289.   Zahvaljujući tome/takvom načinu života, drevnim ljudima su duhovne oči bile neprestano otvorene, tj. oni su tako reći živjeli istovremeno u oba svijeta, što im je omogućavalo da budu u stalnom kontaktu sa duhovima i anđelima od kojih pak nisu primali samo duhovne instrukcije (o Gospodinu i o usavršavanju vlastite duše) već i veoma korisna životna uputstva i savjete (recimo, u svezi ljekovitih trava/biljaka ili pak upotrebe metala; vidi 940).

1290.   No, u današnjem vremenu, vremenu ‘željeza i gline’ u kojem je čovjek sasvim izgubio svoje dostojanstvo, ljudi u svoj organizam unose ogromne količine umjetne, sasvim nepotrebne i jako štetne hrane, što za posljedicu ima potpuno gušenje Božanskog duha u čovjekovoj duši a sa njime i duhovnog života (= uzvišene ljubavi, bilo kakve inteligencije ili duhovne spoznaje; u efektu to stvara potpunu nezainteresiranost za bilo što što ima veze sa religijom, tzv. ‘duhovnu tromost/ljenost i smrt’), stoga ne treba čuditi što čovjek današnjice, koji ne samo da nema vezu sa duhovnim svijetom već negira i svog Stvoritelja, Gospodina Boga, živi kratko te vrlo često umire u najstrašnijim mukama. 

1291.  ‘Ja vam govorim: Budite uvijek umjereni (postoje ljudi koji misle kako su riješili problem ‘hrane’ ako iz svoje prehrane/dijete izbace ‘ne-zdravu’ hranu pa nastave sa neumjerenim uživanjem tzv. ‘zdrave’ hrane, no takvi ‘svinjoliki’ ljudi su u principu ‘dalje’ od Božanskog ideala nego ‘umjereni sve-jedi’, tj. oni ljudi koji jedu svu, čak i tzv. ‘nečistu’ hranu, ali u UMJERENIM količinama) u konzumiranju prirodne hrane, pošto u tome leži velika kušnja. Možete Mi vjerovati u potpunosti što vam kažem: Kada jedete prirodni kruh i plodove zemlje, morate biti izuzetno oprezni da tim putem ne ugušite besmrtni duh kroz ovaj teški, senzualni/čulni teret (ne zaboravite, u SVOJ hrani su, u većem ili manjem broju, prisutni zli i nepročišćeni duhovi!!; vidi 1261)! Ovo se jako jasno može vidjeti kod proždrljive djece, kako su ona kroz svoju silnu proždrljivost, postala izuzetno glupa te sasvim nesposobna za bilo kakve duhovne zadatke (‘duhovno troma/otupljela’). Dok će, da usporedimo, djeca koja su neprestano umjerena, uskoro postati jako fini mislioci. Kako je ovo očito već u slučaju djece, isto postaje još očiglednije kada su slučaj odrasla ljudska bića, pošto su njihove strasti, djeci potpuno strane, znatno više razvijene (Filipljanima 4:5).

1292.   Unošenjem prirodne hrane čovjek unosi u sebe nešto prirodno. To neće biti produhovljeno u čovjeku, umjesto toga će naturalizirati čovjekov duh. U prirodnoj hrani leže pokvareni duhovi. Kada ih čovjek unese previše, oni postaju vladari nad njegovim vlastitim duhom te potkapaju/narušavaju/uništavaju njegovo biće/suštinu, baš kao što bube i crvi nagrizaju drvo uništavajuci njegovu suštinu, vodeći ga naposlijetku u smrt.’        Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 2/245:11-17’ J.Lorber

1293.    I na drugom mjestu: ‘Gozbe i pijanke čine samu dušu senzualnom i materijalnom. Ona postaje prezasićena, tijelo (koje je u sebi ‘dušin izmet’) ne može u sebe primiti sav ‘izmet/otpad’, koji kao rezultat toga ostaje u duši, tlači/ugnjetava/pritišće je i plaši, tako da ona napreže sve svoje snage ne bi li se riješila previše akumuliranog izmeta. To ona i čini kroz raznorazne nečestitosti, bludničenja, preljube i tako dalje. Bilo kako bilo, pošto ove stvari nude duši određeni stimulans za požudu ona postaje sve više i više požudna, okreće se sve više i više gozbama i pijankama, te naposlijetku postaje sasvim čulna/senzualna, potpuno neupućena u duhovne stvari te, kao rezultat toga, tvrda, bezosjećajna i na kraju, zla, ponosna i arogantna. Jer, jednom kada je duša izgubila svoje duhovno dostojanstvo – a morala ga je izgubiti kroz ovdje opisan način života – ona sebi literalno počinje uzdizati prijestolje od izmeta da bi na kraju čak u tome, u činjenici da je tako bogata sa izmetinama, pronašla čast i autoritet. Ja vam govorim: Svi ljudi koji u svijetu uživaju stvari koje im udovoljavaju čulima (ili ‘koje udovoljavaju njihovoj senzualnosti’) su preko svojih ušiju i očiju u najvećoj (literalno: ‘najdebljoj’) prljavštini i, stoga, duhovno potpuno gluhi i slijepi te više ne žele vidjeti, čuti i razumjeti ono/o onome što bi im bilo od velike koristi. Stoga bi vi uvijek trebali biti umjereni u jelu i piću tako da izbjegnete ovakvu bolest vaše duše i tako da ona ne bude uništena u vlastitom izmetu [ovakva kvaliteta ljudi se u Riječi naziva ‘svinjom’, tj. sa ovakvom kvalitetom ljudi, ljudi koji ‘uživaju u vlastitom izmetu’, ta životinja korespondira; i dalje, duhovi ovakve kvalitete su u mesu svinje koja je (vidi Levitski Zakonik 11:7, 8) baš zbog toga bila proglašena ‘nečistom’; vidi 36, 37].’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/206:2-6’ J.Lorber

1294.   Dušu današnjeg čovjeka, koji u svoj organizam dnevno unosi ogromne/sasvim nepotrebne količine (koji, kako on voli reći, jede ‘više puta dnevno ali pomalo’) uglavnom umjetne i sasvim nezdrave hrane (recimo ‘brza’ hrana, slatkiši, grickalice, gazirani sokovi itd.), reći će Gospodin, možemo usporediti sa pticom koja se upavši u zamku sa lijepkom u potpunosti zaplela te joj je kao takvoj potpuno nemoguće dosegnuti bilo kakvu aktivnost i agilnost koja bi joj omogućila slobodno uzašće ili pak slobodan let [feat: Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 35’ J.Lorber].

Vegetarijanstvo & njegova duhovna korespodencija

1295.    ‘Gospodin: ‘U nuždi, možete jesti meso bilo koje životinje, i ono će vam dobro služiti (usporedi sa Kuran 16:114, 115). Jer svaka hrana koju je ljudsko biće prisiljeno jesti zbog određene teškoće (ili ‘u nevolji’), biva očišćena s Moje strane. No u tom slučaju (literalno: ‘ovdje’) čovjek mora biti još umjereniji nego inače. Meso svinja je dobro/se također može jesti, ali se krv zaklane životinje mora dobro osušiti, dok se meso mora marinirati sedam dana u soli, octu i timijanu. Nakon toga mora biti izvađeno iz marinade/rastvora te prvo dobro osušeno na lanenoj krpi, a zatim dimljeno dobrim drvom i travama nekoliko tjedana sve dok ne postane sasvim tvrdo i suho. Ako želite jesti ovo meso, prvo ga skuhajte u pola vode a pola vina, sa timijanom i peršinom. Na taj način ćete na stolu imati dobru i sasvim zdravu hranu. Bilo kako bilo, ove životinje uvijek moraju biti zaklane u zimu.
            Na isti ovaj način (kako je objašnjeno da se čovjek mora odnositi prema svinji/svinjskom mesu) se morate odnositi prema svim ostalim nečistim životinjama (vidi Levitski Zakonik 11). Ono što važi za kopnene životinje također važi i za različite vrste koje su u zraku, te mnoštvo životinja u velikim oceanima!’ 
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/239:7-9’ J.Lorber

1296.   Drevni ljudi, ljudi koji su živjeli u tzv. ‘zlatnom’ dobu čovječanstva, nisu jeli životinjskoga mesa, tj. oni su se, da ponovimo (vidi 1287), hranili uglavnom sa plodovima zemlje (žitaricama), biljkama, voćem, medom kao i mlijekom svojih životinja. Kao takvi su u potpunosti živjeli u okvirima Božanskog reda, reda o kojem Knjiga Postanka kazuje slijedeće: ’Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!’  Postanak 1:29

1297.    Oni su, zbog svojeg svakodnevnog ‘kontakta’ sa anđelima i duhovima (vidi 1289), itekako dobro znali da su u životinjskom ‘mesu’ utjelovljeni duhovi zlih strasti i požuda (= svako ‘meso’ je u sebi prepuno zlih duhova koji su pod sudom i koji, da stvar bude poetičnija, ne bi ni mogli biti/obitavati u tom mesu da nisu takve kvalitete!), dok samo unošenje mesa u organizam (‘jesti’ = pripijati svojoj ljubavi), mesa koje kao takvo/po svojoj prirodi korespondira sa tjelesnošću/ne-duhovnošću, u sebi korespondira sa zadovoljavanjem požuda prirodnoga čovjeka.

1298.    No kako se čovjek vremenom sve više i više udaljavao od Boga i Njegova Božanskog reda unutar kojeg i prema kojem je bio stvoren, tj. kako je on zbog ljubavi prema sebi i stvarima od ovog svijeta sve više i više propadao u mrak i bijedu, čime je postao sve više i više materijalan i tjelesan/čulan, on je, posljedično tome, iz svijeta koji ga okružuje počeo birati hranu koja korespondira sa njegovom unutarnjom kvalitetom [jer svaka duša/duševna inteligencija, bez obzira koje kvalitete i na kojem stupnju razvoja bila (mineral, biljka, životinja ili čovjek), ‘vezuje/uzima’ na/u sebe iz vanjskog svijeta ono što joj korespondira, tj. svaka duša/duševna inteligencija uzima iz vanjskog svijeta samo sebi analogne sastavnice], hranu koju mu je Gospodin, zbog njegove specifične kvalitete dobra, morao i dozvoliti (vidi 278).

1299.    O još jednoj takvoj ‘dozvoli’ čitamo u devetnaestom poglavlju Evanđelja po Mateju (vidi Matej 19:3-9) koje nam otkriva kako drevni, neiskvareni ljudi, nisu poznavali drugačiji odnos između muškarca i žene do onog o kojem govori Knjiga o Postanku 2:24 (da taj zakon vrijedi i danas za svu Gospodinovu istinsku djecu se vidi iz Gospodinovih riječi u Mateju 19:3-6), odnos u kojem su čovjek i njemu obećana JEDNA žena sačinjavali/bili jedno i neodvojivo postojanje/biće. Samim time oni ne samo da nisu poznavali preljuba već je tako nešto bilo toliko daleko od njihove prirode da oni nisu imali ni pojam kojim bi isto i nazvali (vidi E.Swedenborg ‘Conjugial love/O bračnoj ljubavi – 75:6’). Posljedično tome oni se nisu NIKAD rastavljali od svojih žena.

1300.    No kako je u procesu vremena ljudsko srce bivalo sve tvrđe i tvrđe, tj. kako su ljudi postajali sve više i više tjelesni i materijalni, a samim time zaraženi svakojakim zlim strastima i požudama (poput preljuba, bludničenja itd.), Gospodin im je, zbog MANJEG ZLA, dozvolio da otpuštaju/da se rastave od svojih (ili da imaju više) žena, ALI SAMO ZBOG TVRDOĆE NJIHOVA SRCA, što nije i nikad neće biti u skladu sa originalnim Božanskim redom a samim time nije i nikad neće biti za čovjeka (i njegovu dušu) najbolje riješenje [Matej 19:8; duhovna degradacija stoga nije izvršila utjecaj samo na čovjekove prehrambene navike već i na (sve) ostale aspekte njegova prirodna života].

1301.   Da takvi prirodni/tjelesni (ili ‘duhovno degradirani’) ljudi (tu kvalitetu ljudi, tjelesnih i prema svijetu okrenutih ljudi, u Riječi, naravno kada govorimo u negativnom smislu te riječi, predstavljaju Židovi), ljudi kojima vlada ‘meso’ (‘meso’ = ono što je čovjekovo, ono što proizlazi iz ljubavi prema sebi), više nisu bili u stanju ‘suzbiti’ svoje niže strasti te živjeti duhovan život (život podređenosti Božjoj volji ili život unutar Božjeg reda, život samo-odricanja i aktivne ljubavi prema bližnjem), ukazuje Knjiga Brojeva, jedanaesto poglavlje. U tom poglavlju se jasno vidi kako se Židovi nisu slagali sa ‘dijetom’ koja se sastojala od nebeske manne, tj. sa hranom koju im je odredio Jehova ili, ako tu sliku ‘otključamo duhovnim ključem’, sa životom ljubavi kojeg naučava Božja Riječ/Istina/Mojsije (vidi Brojevi 11:7-9). Njihov otpor i njihova pobuna su izražene ovim riječima: ‘Tko će nas nasititi mesom… život nam vene, nema ništa osim manne pred našim očima (isto bi bilo reći, ‘ne pronalazimo zadovoljstva u Božjim odredbama, one ne hrane našu dušu/one ne pružaju našim srcima zadovoljstva’).’  Brojevi 11:4, 6

1302.   Posljedično prokletstvo, tj. uništenje njihova duhovnog života kao posljedica takvih strasti, je prikazano u Brojevima 11:31-33, gdje se ukazuje kako su Židovi zbog ‘žudnje i zadovoljavanja svojih najnižih tjelesnih strasti’ (što se u prirodnom svijetu manifestira kao ‘meso-žderstvo’) sami sebe prokleli ili duhovno uništili (to uništenje/mjesto na kojem su pokopani se na originalnom jeziku naziva ‘grob požude’, tj. ‘grobnica onih koji su žudili za mesom’, te kao takvo reprezentira ‘duhovnu smrt ljudi koji su zbog svojih lakomosti i tjelesnih požuda u sebi uništili sav duhovan život’).

1303.  E.Swedenborg u svojim ‘Nebeskim Tajnama – 999:2’ daje ovakav komentar na ‘pošast/zarazu’ od koje su pomrli Židovi: ‘Svatko može vidjeti da se takva pošast nikako nije mogla raširiti među ljudima samo zato što su žudili za  mesom. Ona se nije raširila zbog žudnje za mesom, jer to je poprilično prirodno za nekoga tko je u jednom dužem periodu bio bez hrane, kao što je to slučaj bio sa ljudima u pustinji. Postojao je dublji – duhovni – razlog za pošast/zarazu, poimenice, da su ti ljudi bili takvi da su sasvim prezirali ono što je značila i predstavljala ‘manna’, što se također jasno vidi iz šestog stiha istog poglavlja. Oni su žudili samo za takvim stvarima koje znače i koje su reprezentirane sa ‘mesom’, što će reći, stvarima koje pripadaju njihovoj vlastitoj volji, koja se sastoji od zlih požuda i koja je u sebi bila profana (= nečista u smislu da je onečistila ono što je sveto) i pokvarena. To se dogodilo zato što je ta Crkva bila reprezentativna Crkva, pa su ljudi iskusili strašnu zarazu/pošast kao rezultat reprezentacije takvih stvari. Jer događaji koji su se zbivali među tim ljudima su na duhovan način bili reprezentirani na nebu. Na nebu ‘manna’ reprezentira ono što je nebeski, a ‘meso za kojim su žudili’ prljavštinu njihove vlastite zloće. Dosljedno tome, pošto je takva bila njihova priroda, oni su bili kažnjeni. Iz ovog a i iz ostalih mjesta u Riječi postaje jasno da ‘meso’ predstavlja ono što pripada volji, ovdje samo čovjekovoj volji (usporedi sa Kuran 2:61).’

1304.   Gledano iz ove perspektive ne-mesožderstvo ili vegetarijanstvo u sebi utjelovljuje uzdignuće čovjekova duha (unutarnjeg čovjeka) nad vlastitim tijelom (vanjskim čovjekom) i njegovim niskim požudama/strastima, tako reći pobjedu više čovjekove prirode nad vlastitim ‘mesom’ (‘pobjeda nad vlastitim mesom’ = podređivanje vlastite volje Gospodinovoj volji, ponovno rođenje), te predstavlja čovjeka čiji je duh prožet uzvišenom ljubavlju i kao takvo označava ‘povratak’ u ‘rajsko’ stanje, u stanje prvotne nevinosti i integriteta kojeg je čovjek iskušavao sve dok ga njegova samo-ljubav nije zavela, sve dok čulnost/tjelesnost nije pružila ruku prema ‘jabuci’, čime se, reći će moj poočim C.Milosz (vidi ‘Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o stupnjevima – 59’), završilo zlatno doba čovječanstva, doba u kojem je Adam živio u slozi i miru sa svime što ga okružuje, bilo to životinjskog, bilo to biljnog ili pak mineralnog karaktera (ovdje naravno ne govorimo o onim ljudima koji ne jedu meso zbog ‘užeg struka’ ili pak zbog nekih drugih ‘iskrivljenih’ razloga, ovdje govorimo jedino o ‘kvaliteti/osjećaju čovjekova srca’).

1305.    Gospodin je, istina je prava, sa ‘silaskom’ na ovu ‘prokletstvom’ prekritu/prožetu Zemlju blagoslovio Svojim Duhom svu materiju, čime se, tim tako reći ‘posvećivanjem’, za čovjeka otvorila mogućnost da jede svu hranu (usporedi sa Kuran 3:93), čak i onu koja je po Mojsijevoj odredbi proglašena ‘ne-čistom’ (Marko 7:19; Rimljanima 14:14; 1 Korinćanima 6:12, 13), no usprkos tome današnji ‘meso-jedi’ nikako ne bi trebali zanemariti slijedeće:

1306.    ‘Svaka vrsta neprirodne smrti (‘ubistvo/klanje’) je čin nasilja kroz kojeg nastupa rastavljanje velikog broja specifičnih duhovnih sastavnica koje, za vrijeme mirnog života životinje, bezopasno spavaju tako reći vezane u tijelu i krvi životinje. Ali kroz nasilnu smrt se krv baš kao i tijelo životinje promijene, tj. započinju procesi koji se doduše jednim dijelom otklanjaju kroz vatru za vrijeme pročišćavajućeg procesa kuhanja ili pečenja, no koji nikad u potpunosti nisu otklonjeni. Zato je uistinu dobro/zahvalno da tijelo odmah (ili ‘što prije’) nakon probavljanja (takvih supstanci) reagira sa određenom bolešću, posebice kada je riječ o konzumiranju mesa divljih životinja koje su ubijene u strahu i uzbuđenju.

1307.    Puno dublji razlog u svezi ne-konzumiranja mesa počiva u činjenici da su životinje svakojakih vrsta i podvrsta isto toliko različite u svojoj dispoziciji kao i ljudska bića. Jer, postoje mirne ali i opake životinje, svadljive a i one koje su dobre prirode, stoga je očigledno kako meso jedne životinje mora biti poprilično drugačije nego meso druge životinje.

1308.    Tko god je u stanju apstinirati od mesa, ili ga jede umjereno, štiti sebe na taj način od ogromnog broja duhovnih specifičnih sastavnica ili elemenata, dok drugo ljudsko biće (koje jede isto to meso) ne razmišljajući ispunjava svoj stomak sa njima. Što se tiče čovjekova duha, kroz vegetarijanstvo, on svojoj duši osigurava zdravo tijelo, dok je drugo ljudsko biće (meso-jed) u većoj mjeri sklono bolestima i oboljenjima, čiji uzroci su njemu samome zagonetka (wherein the cause presents a puzzle).

1309.    Kada je čovjekovo srce prožeto sa predivnim osjećajem suosjećanja/sažaljenja prema drugom, slabijem od sebe biću (ovdje ujedno otkrivam svoje vlastito uvjerenje ili razlog zbog kojeg ja, osobno, ne jedem meso: vidi DODATAK ovom pod-subjektu ‘Život na svjetlu Ljubavi‘), pa on ne želi oduzeti život životinji (znači, ako se čovjek uzdigne toliko iznad sebe da pretpostavlja život slabijeg bića svom vlastitom uživanju ili ‘dobru’), ili pak biti sudionik u tom činu (što se događa kada čovjek jede životinju koju je netko drugi zaklao), onda on dobro čini. Čovjek, kao duhovno biće, ne bi nikad trebao činiti nešto protiv svoga uvjerenja, pošto bi to imalo na njega štetan efekt.

1310.    No, zbog ovog razloga nije nužno sasvim zabraniti meso (vidi Levitski Zakonik 11!), te ga odbaciti kao prehrambeni proizvod iz čovjekove dijete. Da sam Ja želio da stvari budu takve, onda bi organizirao vašu (ili ‘čovjekovu’) tjelesnu strukturu na takav način da vi, baš kao i vol, ili magarac, i konj ne bi mogli tolerirati/podnositi ništa osim trave i biljaka, ili povrća, ili voća. Ali pošto sam Ja napravio čovjeka da bude Gospodar Zemlje, dao sam mu tijelo koje je prilagođeno da živi u svakoj klimi, i od svakojakih proizvoda.

1311.    No, očigledno je kako je sve u velikoj količini štetno. Stoga, čovjek, pored svoje mogućnosti/sposobnosti da sve jede, treba zadržati/koristiti svoju inteligenciju sa ciljem da bi zadržao pravilnu mjeru. Ja sam dao čovjeku sredstva i mogućnost (da sve jede), ali sam u njega istovremeno postavio i princip uz čiju pomoć se može boriti protiv svojih žudnji i požuda, sa ciljem da svoj stomak/trbuh ne proglasi za Boga (= da ne služi svom trbuhu)! Ova borba – koja je Meni duhovno gledano na prvom mjestu – čiji temeljni/osnovni princip leži unutar vašeg vegetarijanstva (!), jača vašu dušu i održava zdravlje vašega tijela sa umjerenim obrocima, te na taj način služi duši kao veoma stručna alatka/korisno sredstvo (‘This struggle – which to Me spiritually comes first – of which the fundamental principle lies within your vegetarianism, strengthens your soul and maintains your body’s health with moderate meals, and so serves the soul as a proficient tool‘)!’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Gospodinova knjiga o Životu & Zdravlju – 5:13’ G.Mayerhofer

DODATAK: Život na svjetlu Ljubavi

Spread the Truth