O nužnosti prekrivanja sjećanja o prijašnjim iskustvima duše
9/177 [1] Potpuno zaprepašten Rafaelovom mudrošću, doktor reče: ‘Vrlo istaknuti prijatelju, ti si sada usmrtio skoro sve stare sumnje u meni, i ja se osjećam svjetlijim, življim i više hrabrim u svojoj duši, za što ti zahvaljujem iz dubine svoga srca, i također ću ostati zahvalan ostatak mog cijelog života. Ali ja te još moram zapitati jedno pitanje u pogledu ovog što si mi sada objasnio o nemogućnosti ne-postojanja. Ako mi to možeš objasniti u tvom odgovoru na isti razumljivi način, onda će sve moje stare sumnje u svezi ne-postojanja, koje je i dalje zamislivo za nas kratkovidne ljude, biti u potpunosti otklonjene.
[2] Moje pitanje je: gdje i što su bila sva bića koja sada postoje, prije nego su post(oj)ala po Božjoj svemogućoj volji? Gdje i što sam ja bio prije moga stvaranja i rođenja? Da li sam ja već bio negdje, i da li sam ja ikad bio nešto? Zašto u mojoj duši nema memorije/uspomena o tome?
[3] Bez te memorije/uspomena, moj razum smatra svako očekivano postojanje u budućnosti baš kao i prijašnje postojanje, za ne-postojanje, u poređenju sa mojim sadašnjim postojanjem kojeg sam ja jasno svjestan. Jer ako ja više nisam što sam bio, i ako će mi svaka memorija/uspomena o bez obzira kojem prijašnjem postojanju biti u potpunosti oduzeta u budućem postojanju, onda je svako postojanje za mene isto kao i potpuno ne-postojanje.
[4] Dakle, moja duša, koja sada živi u mojem tijelu, je mogla na primjer živjeti u jelenu ili u nekoj drugoj životinji – kao što neki od naših mnogih antropologa vjeruju – koje se ja ni najmanje ne mogu sjetiti. Ali pošto ja, u mojem sadašnjem stanju (ili ‘mojim sadašnjim uvjetima’) postojanja, ne posjedujem ni najmanje memorije o takvim prijašnjim okolnostima/stanju postojanja, bez obzira kojem, za mene je takvo moguće prijašnje postojanje potpuno ne-postojanje, ili ukratko, da drugačije formuliram: onaj koji sam sada, nikad prije nije postojao, i stoga ja nisam postojao.
[5] I ako ću u budućem postojanju ja ponovno biti nešto jako različito nego što sam sada, pri čemu će mi također sva memorija biti oduzeta, onda ja neću biti više isti kao što sam sada, i prema tome ja ponovno neću postojati. Jer kakva je korist od lanca ako mnoge tisuće karika koje pripadaju zajedno nikad neće biti sastavljene zajedno kao karike koje podržavaju jedna drugu? Sve dok one nisu sastavljene zajedno, i jedna zahvaća u drugu, ni jedna prijašnja karika ne postoji za kariku koja dolazi nakon nje. I kad je ovo očito slučaj, onda postojanje lanca također nije od koristi, i tako također postojanje svake odvojene karike u odnosu na drugu kariku (ili ‘u svezi sa drugom karikom’) sa kojom nema priključka/spoja/povezanosti.
[6] Gledaj, vrlo istaknuti prijatelju, ovo pitanje sadrži puno od onog što je od izuzetne važnosti za čovjeka, koji je siromašan u svojoj svjesnosti o punom životu i koji nastavlja živjeti na ovoj Zemlji, koji često jasno razmišlja i koji je u vezi s tim mučen strahom od uvijek bolne i bliske smrti. I ja ti apsolutno nisam postavio ovo pitanje sa namjerom da bi tvoju veliku mudrost postavio na teški test, već jedino sa namjerom da uz pomoć tvoje mudrosti koja može vidjeti kroz sve osobno primim razjašnjenje. Vrlo istaknuti prijatelju, molim te govori sada.’
9/178 [1] Rafael reče: ‘Slušaj, prijatelju moj, da si stvarno obratio više unutarnje pažnje na primjer o izgradnji velikog, jakog dvorca (9/176:7: ‘Da su forme, pojave i postojeće stvari i bića u materijalnom svijetu subjekti promjena i prividne vremenosti je određeno Gospodinom, baš kao kod mudrog arhitekta koji treba izgraditi/sazidati veliki snažni dvorac. U vezi s tim ćeš ti također vidjeti na početku konstrukcije mnoštvo i svaku vrstu neobrađenog građevinskog kamenja, cigli, greda i još mnoštvo drugih stvari koje su nužne za konstrukciju, ali sve te stvari će najprije odvojeno trebati biti podvrgnute velikim promjenama prije nego su prikladne da ih se iskoristi za konstrukciju/izgradnju velikog dvorca, što ćeš ti biti u stanju jako lako zaključiti i shvatiti iz spomenute predodžbe. Na potpuno isti način, sve stvari u prirodi, kojih je čovjek ugaoni kamen, su prethodeći konstrukcijski/građevinski materijali iz kojih jedino onda stvarno/aktualno postojanje i neuništivost duhovnog svijeta moraju i hoće slijediti.’), ti si me jedva trebao zapitati ovo pitanje. Kakva su briga oni materijali koji su ranije postojali za dvorac koji još nije izgrađen/sazidan? Nek dvorac najprije bude u potpunosti izgrađen/sazidan. Onda će za cijeli dvorac prethodni materijali imati itekako dobro spoznatljivu povezanost.
[2] Ako bi ti bio vrlo jasno svjestan onoga što je tvoja duša iskusila/doživjela ranije na mnogim različitim nivoima na ovoj Zemlji sve do tvojeg sadašnjeg stanja, ti bi time postao toliko puno podijeljen i rastrgnut u svom razmišljanju, ocjenjivanju i voljnosti u sebi da bi za tebe bilo nemoguće apsorbirati u tvoju dušu moralno jedinstvo, moć/energiju i snagu od Duha Božje ljubavi, koji je sada u tvojem unutarnjem biću, koji je tvoj jedini istinski život i koji to prouzrokuje. To znači apsorbirati ga na takav način da bi tvoja duša postala jedno u i sa tim Duhom.
[3] Jednom kada duša postane jedno sa Njime, ona će, dok kontemplira sebe, primiti tu sve-pamteću (all-remembering) jasnoću, iz koje će jako jasno prepoznati, sa blaženim osjećajem zahvalnosti, beskrajnu ljubav i mudrost tog jednog, velikog Majstora Graditelja, i divit će Mu se zauvijek. Onda će mogućnost gledanja unatrag, koju sada priželjkuješ, biti od dobrobiti za njezin (= dušin) vječni život, dok bi sada ona bila užasno štetna za tebe.
[4] Čak sada kada je Gospodin odlučio/riješio totalno prekriti (u smislu, ‘prekriti velom’) sjećanje prijašnjih uvjeta duše (= okolnosti u kojima je živjela duša), ljudi i dalje prelako i često padaju u životinja-ma nalik požude i strasti koje prianjaju uz dušu – bez obzira koliko skrivene – i predaju se njihovim požudama, ostavljaju Boga i ponašaju se kao životinje. Koliko više bi oni postali takvi da Gospodin nije naj-mudrije i koliko god je to moguće kao velom prekrio ta sjećanja?
[5] Izraelci, koji su bili Božji odabrani narod, su počeli mrmljati/prigovarati i bijesniti kada su im u pustinji nedostajali njihovi Egipatski lonci puni mesa. Abrahamova djeca, koja su se u Egiptu vratila životinji-nalik ponašanju, nisu voljela kruh (manna) sa Božjih nebesa, dok bi uživanjem tog kruha, njihovo tijelo moglo biti i trebalo biti dovedeno više na nivo duše, a njihova duša više na nivo duha.
[6] Da je Izraelski narod, kojeg je Mojsije oslobodio od teškog ropstva u Egiptu, posjedovao povrh toga puno sjećanje na uvjete/stanja postojanja i razvoja njihove duše, ja ti govorim: bijesna proždrljivost takvih ljudi bi postala gora od one u svih proždrljivih (devouring) životinja, i puno gora nego u vaših svinja, koje, kada su gladne, ne štede svoje vlastite najmanje.
[7] Da li se duhovni napredak i posljedično sjedinjenje sa Božanskim duhom ikad može zamisliti kod ljudi koji su u takvoj vrsti stanja – od razmišljajuće, spoznavajuće i voljne duše koja je toliko puno opterećena i slomljena?
[8] Iz ovog što sam ti sada ukazao u skladu sa punom i očiglednom istinom, ti ćeš shvatiti da bi bilo jako štetno za čovjeka ako bi se on potpuno i jasno sjećao svih prijašnjih stanja/ukolnosti svoje duše sve dok se on na ovoj Zemlji i dalje nalazi u procesu postajanja jednim sa Božanskim Duhom u skladu sa Božjom voljom koja mu je bila otkrivena, i također iz pune slobode njegove vlastite volje i razumijevanja.
[9] Zato budi jedno sa Božanskim Duhom u sebi, u skladu sa Gospodinovom voljom, koju sada jako dobro poznaješ i razumiješ. Budi ti sam savršeni majstor graditelj samog sebe u skladu sa Gospodinovom voljom. Onda ćeš uskoro biti jako jasno svjestan zašto je mudri, umješni i sposobni Graditelj velikog, snažnog dvorca, tako mudro odredio, na ovaj i onaj način, Svoje ranije neuređene/neuredne (disordered) građevinske materijale, od najvećeg do najmanjeg, i onda ih sjedinio i spojio, tako da mogu postati veliki, krasan i vječan dvorac.
[10] Ali sve dok ti sam nisi temeljito iskusan i stručnjak u spomenutoj umjetnosti gradnje, za tebe je besmisleno gledati u takvu veliku građevinu sa takvim kritičkim pogledom, jer će te ona na kraju učiniti zbunjenim/smućenim u svakom pogledu.’
9/179 [1] Kada ćeš, na primjer, u velikoj završenoj građevini, vidjeti kamen u zidu, i zatim također istaknutu gredu, onda ćeš ti također razmišljati na ovaj način: ‘Dakle, zašto je majstor graditelj u stvari dopustio da ova cigla bude postavljena u ovaj zid, i (zašto je dopustio) da se ova greda iznad njega ističe? Zar on nije mogao također uspješno iskoristiti taj kamen na drugom zidu i uložiti tu gredu u drugi dio?’
[2] Majstor graditelj će ti reći: ‘Prijatelju, ti rasuđuješ o mojoj arhitekturi, u kojoj sam ja jako dobro potkovan sa znanjem (knowledgeable) i umješan, kao slijepa osoba o boji. Gledaj, taj kamen koji te toliko iritira mora biti postavljen baš na to mjesto zbog cijele strukture i trajnosti građevine. Baš kao što su tvoje oči efektivne na tom mjestu u tvojoj glavi, koje je najprikladnije mjesto za njih. A to je također slučaj sa ovom istaknutom gredom. Najprije, stekni iskustvo u arhitekturi, počevši od (njezinih) osnova, onda ćeš biti sposoban formirati ispravno i istinito mišljenje o građevini i o njezinim odvojenim elementima, od prvog do posljednjeg i od najmanjeg do najvećeg.’
[3] Što bi ti arhitekt, koji je iskusan u arhitekturi, trebao reći kao odgovor na tvoje mišljenje o građevini koju je izgradio, isto ti govorim i ja kao odgovor na tvoje mišljenje o okolnostima/stanjima duše koja prethode njezinoj konačnoj formi.
[4] Kako bi mi vrlo jasno objasnio tvoje pitanje meni, zasnovano na tvojoj Grčkoj mudrosti, ti si iskoristio sliku lanca, čije su prstenasto-oblikovane karike zaista odvojene i kao takve prisutne, ali pošto one nisu bile međusobno povezane, jedna karika u stvari nije postojala za drugu, i prema tome nije ni mogla imati uzajaman odnos sa njom. Jer ako karika nije naj-prepoznatljivije obješena, vidljivo i osjetno o drugu, cijeli ne-pričvršćeni lanac je potpuno beskoristan, i u stvari uopće ne postoji.
[5] Ali ja ti govorim: idi i promatraj jako dobrog kovača lanaca, kako on pravi lanac. Prvo, jedino su odvojene karike napravljene. Jednom kada su one prisutne u pravoj količini, one se onda povezuju jedna sa drugom sa karikama između, u skladu sa drevnim pravilima umjetnosti kovanja. I to na takav način da se iz toga, nakon prvog spajanja, pojavljuju grupe od jedino 3 prstenasto oblikovane karike. Jednom kada je taj rad završen, 3 karike i 3 karike se povezuju jedna sa drugom sa sedmom karikom među njima. Nakon toga, sa korištenjem nove karike između, tamo su grupe od 15 karika, koje se ponovno povezuju jedna sa drugom. I ovo će se nastaviti sve dok cijeli, dugi lanac nije spreman.
[6] Jednom kada je dugi lanac spreman/završen, od prve do posljednje karike, u skladu sa ovim drevnim načinom kovanja, da li ćeš onda i dalje reći i pitati zašto je majstor kovač, koji je vrlo iskusan u svojem rukotvorenju, najprije napravio samo odvojene, nepovezane, prstenasto oblikovane karike za pravljenje dugog lanca? Ili zar se nećeš onda radije misliti: ‘Majstor kovač je bio potpuno u pravu raditi na taj način. Jer tako je on siguran u (ili ‘osigurao’) snagu svake pojedine karike. Jednom kada je svaka karika snažna u sebi, onda će nakon povezivanja cijeli lanac također biti snažan i dugotrajan.’
[7] Iako se odvojene prijašnje okolnosti (života) duše za tvoje razumijevanje čine kao da su nepovezane, ipak u očima velikog Majstora Kovača, one već postoje kao povezane. Jer koji bi majstor kovač na cijeloj Zemlji bio toliko glup da neprestano pravi odvojene karike lanca, (i to) jedino za svoje izuzetno dosadno zadovoljstvo, bez da ikad ima ideju i želju spojiti ih da postanu cijeli, jako koristan lanac?
[8] Ali ako jedan ovozemaljski kovač to neće napraviti, čije je razumijevanje, u usporedbi sa mudrošću Božjom, dobro kao da ga i nema, onda kako možeš očekivati nešto tako od izuzetno blagonaklonog (= ljubavlju ispunjenog) i više nego mudrog Boga? Kovač, koji bi bio glup i budalast, zaista ne bi bio sposoban napraviti najgori prsten lanca, a kamoli cijeli lanac. Ali ako kovač uz pomoć razuma, umješnosti i snage može napraviti odvojene prstenove, on će također biti itekako sposoban napraviti cijeli lanac od toga, pošto je on napravio odvojene prstenove prije da bi dobio cijeli, jako koristan lanac.
[9] I utoliko više, Bog jedino dozvoljava postojanje odvojenih prijašnjih stanja/uvjeta duše, dopuštajući joj da postane kao odvojeno postojanje, zbog dobrobiti njezinog konačnog potpunog spajanja/povezivanja.
[10] Međutim, ako Bog ne bi bio mudar, On također ne bi bio tako moćan da pozove nešto iz Sebe u život, što ima formu, kao da postoji izvan Njega. Najviša moć i snaga međutim nisu zamislive bez najviše, čiste, naj-nesebičnije ljubavi – i proizlazeći iz svoje vječne žive vatre, najvišeg i izuzetno živog svjetla mudrosti. I iz tog svjetla, ni jedan čovjek, sa donekle pročišćenim ljudskim razumijevanjem, ne može ikad očekivati da će ljubav i mudrost Božja dovesti svakojake vrste slabih i bespomoćnih bića u život koji je često izuzetno kratak, sa ciljem da bi na taj način imao kratko zadovoljstvo – poput djece sa njihovim igračkama. Jer u tom slučaju, koji je kao takav potpuno nemoguć, Bog bi u Svojoj ljubavi i mudrosti bio isto tako bespomoćan kao i ljudsko biće, i On snagom Svoje volje ne bi bio u stanju dovesti u stvarno postojanje ni jedno biće.
[11] Iz ovog možeš zaključiti da, prvo, mora postojati jedini istinski i vječni, u Sebi nepromjenjivi Bog, bez kojeg ni jedno drugo biće nije zamislivo. I drugo, da je taj jedan i jedini istinski Bog najviša, najčišća Ljubav, i stoga također najviša Mudrost, o kojoj sva Njegova beskrajna djela svjedoče. I On mora prema tome također imati moć nad svime. Jer bez toga, ništa ne bi moglo biti stvoreno. I treće, pošto je Bog u Sebi, kao vječni Red, nepromjenjiv, onda je također i za Njegova stvorenja nemoguće drugačije nego da ostanu, baš kao i On, zauvijek nepromjenjiva – to nakon planiranog perioda njihovog usavršavanja gdje neke očigledne promjene moraju prethoditi.
[12] E sad, ako ti ovo i dalje nije dovoljno, ti možeš vječno tražiti još više uvjerljive dokaze, ali njih ti nećeš pronaći nikad. Da li si zaista i uistinu dobro razumio sve što sam ti sada rekao?’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 177-179’ J.Lorber
