Više sastavnice ljudske duše
Prema otkrovenjima kroz Jakoba Lorbera, naša duša se ne sastoji samo od gore spomenutih životnih iskrica od zemaljskih prirodnih duša. Postoje još dva dodatna najvažnija izvora života na raspolaganju Božjim duhovnim slugama za formiranje nove ljudske duše. Iz ovih oni po volji mogu crpsti naj-raznovrsnije životne iskrice sa ciljem da duši u svakom pogledu dadnu određenu dispoziciju koju je isplanirao Bog, nebeski Izvor/Pokretač.
Duševni elementi od roditelja
Jedan od tih dodatnih izvora duševnih iskrica leži u roditeljima novog ljudskog bića koje će biti stvoreno.
Dugogodišnje iskustvo (experience of long standing) je ukazalo da su duševni elementi od oca i majke, ponekad više od oca, onda opet više od majke, prebačeni na njihovu vlastitu djecu kao nasljedstvo. Ta činjenica je također naglašena u Lorberovim djelima.
Mi čitamo u ‘Zemlji i Mjesecu – 53’: ‘Da je pošteni/dobar dio dječjih duša bio uzet od duša njihovih vlasitih roditelja je često očigledno po njihovoj fizičkoj (i psihičkoj) sličnosti sa roditeljima. Jer, ono što u dječjim dušama ima podrijetlo u njihovim praroditeljima sebe manifestira u sličnosti, i roditelji na taj način prepoznaju svoju djecu.’
Naučno ustvrđeno nasljedstvo bolesti i sklonosti bolestima baš kao i talenati i sposobnosti u umjetnosti, obrtništvu/rukotvorstvu, poslu, itd., su bazirani na ovoj mješavini duševnih iskrica od roditelja. Tako se neprestana transmisija rasnih i prirodnih karakteristika iz generacije u generaciju često tisućama godina, također događa na ovaj način.
A na kraju ovo također objašnjava ‘prvobitni grijeh’, kojeg naučava Biblija, a nevjernici negiraju nazivajući ga bajkom. Prvobitni praroditelji ljudske rase na ovoj zemlji su, narušivši Božanski red u pokvarenoj/grešnoj požudi, znatno i sa katastrofalnim posljedicama povećali samo-ljubav u njihovim dušama i u istoj mjeri oslabili istinsku ljubav prema Bogu i bližnjemu. Prema tome, razumljivo je da se ova prepreka/mana mogla prebaciti na potomke sve do današnjih dana kroz duševne-elemente transmitirane od rođenja do rođenja.
‘Što je organska struktura duše jednom apsorbirala, to može zadržati tisućama godina (u potomcima), toliko dugo dok to kroz duh nije ponovno vraćeno u svoj potpuni red. Ako je već jedna beznačajna crta (bila ona fizička ili moralna) u prvotnom roditelju prepoznatljiva u svim njegovim potomcima nakon tisuće godina, koliko više mora (tako važna) crta prvog čovjeka biti primjetna u svim njegovim potomcima koji su bili začeti sa znakom oca u spermi života u vremenu stvaranja.’ (Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/224:6-11; 2/225:1- na dalje; 8/34:13 – na dalje)
Što se tiče grube naučne teorije o nasljedstvu, utješno je znati da je dobri Stvoritelj i nebeski Otac aranžirao dispoziciju svake duše i njezino vođenje kroz život ovdje na zemlji i u onostranom tako prekrasno mudro da je čovjek bio obdaren sa dovoljnom snagom i mogućnostima da kroz Božanski duh u njemu prevlada svaku nasljeđenu fizičku ili moralnu slabost. Stoga svaka duša, pod uvjetom da je njezina volja dobra i iskrena, može kroz Božju ljubav i milost prevladati čak i najgore nasljeđene slabosti, bilo u ovom ili u drugom životu.
Duševni elementi sa zvijezda
Nadalje, izuzetno efektivne i čiste duhovne sile, koje daju protutežu elementima izvedenim od prirodnih duša i roditelja, su u svih ljudi primljene iz važnog trećeg izvora, naime, iz beskrajno bogatih životnih struja koje neprestanu dotječu dolje na zemlju sa velikih kozmičkih skupljajućih/ujedinjujućih točaka, zvijezda cijeloga svemira. Prosvjetljeni ljudi su promatranjem i unutarnjim otkrovenjem ovo oduvijek znali i u nauci istinske astrologije su o ovom subjektu bile razotkrivene mnoge istine.
Kako velika i raznolika je ova neprestana vitalna radijacija iz bezbrojnih svjetova i sunaca svemira nam je kroz Jakoba Lorbera jasno i uvjerljivo otkrio Otac Svjetla Osobno. Kroz Njega mi također znamo više o psihičko-duhovnoj prirodi svjetla koje izvire iz zvijezda. A na temelju ovog znanja mi ćemo lako razumjeti da su za spajanje i strukturu ljudske duše od izuzetne važnosti također i ove životne iskrice sa udaljenih svjetova i da one nude Božjim slugama koji su odgovorni za spajanje ljudske duše uistinu neograničeno more životnih elemenata.
Prema Lorberu, ove zvjezdane energije su svjetlosni-atomi ili, u njihovoj bogatoj kompoziciji, zvane tada svjetlosne monade, najsitnija mikro-bića svjetlosne materije – ne razaznatljiva putem ni jednog mikroskopa – i sadržavaju izobilje čistih duhovnih energija. One izviru iz sunaca i neprestano su i pohlepno apsorbirani na planetama od svih postojećih životnih formi od minerala do čovjeka kao glavna životna hrana. ‘Zaista, sve što tjelesno postoji na ili u Zemlji (i ostalim planetama)’, mi čitamo u ‘Zemlji i Mjesecu – 21’, ‘je u stvari rezultat uzajamnog efekta zvijezda, i to zato što sam Ja, Stvoritelj, uredio veliki zemaljski mehanizam na ovaj način.’
Svako stvoreno biće apsorbira iz bezbrojnih i beskrajno različitih ‘zvjezdanih specifičnih sastavnica’ kojima obiluje svemir što god mu je potrebno ili nalazi prikladnim. I potreba jednog zemaljskog bića za jednom ili drugom specifičnom sastavnicom je često toliko velika da jednom kada sunce koje isijava tu određenu specifičnu sastavnicu nestane u svojoj velikoj orbiti, ta vrsta bića mora nestati. U drugu ruku, sa pojavom novog sunca se iznenada nova bića pojave u postojanju na Zemlji (Zemlja i Mjesec – 21).
Na ovaj način bezbrojni zvjezdani elementi apsorbirani od strane minerala, biljaka i životinja, utječu u pojavljujuću/nastajuću ljudsku dušu (nascent = koja tek počinje postojati) kroz već ranije spomenute sastavnice prirodnih duša. Ali također za vrijeme začeća i trudnoće i, prije svega, pri rođenju, duhovne Božje sluge dostavljaju duši takve svjetlosne- i životne-iskrice sa zvijezda.
Mi čitamo u knjizi ‘Robert Blum – od pakla do raja – 2/265: ‘Sve duše na ovoj zemlji sadrže nešto sa svih zvijezda. Međutim, ono što su dobile iz prirode svijeta gdje su po prvi puta postale potpune ljudske duše, će ostati prevladavajuće.’ I promatranja astrologa da položaj zvijezda u vremenu čovjekova rođenja ima poseban utjecaj na njegovu prirodu, mogu imati svoj dobar razlog u činjenici da je mlada ljudska duša kada napušta utrobu u određenoj potrebi za snagom i da Božje sluge osiguravaju/proviđaju dušu sa suštinskim/neophodnim elementima sa zvijezda koje su u prominentnoj/istaknutoj poziciji u to vrijeme. Ipak, astrolozi bi trebali uzeti u obzir da ljudska duša ne potječe jedino sa zvijezda u vrijeme njezina rođenja, već također iz kraljevstva prirode na ovoj zemlji i iz duša njezinih vlastitih roditelja i da se prema tome njezina priroda i najvjerojatnije sudbina ne mogu čitati jedino iz zvijezda, već da su tamo i dalje poprilično drugačije sile i moći u kontroli (vidi poglavlje 24)
Obilje ljudske duše
Gledajući na ovo presjecanje (u smislu, ‘kad netko nekome presjeca put’) elemenata naše duše iz svih stadija i formi života na našoj planeti i bezbrojnim drugim planetama i solarnim svjetovima, mi shvaćamo da je ljudska duša zaista najbogatije sastavljeno biće. Bezbrojne mirijade životnih iskrica ili, kako ih Lorber naziva, ‘specifičnih sastavnica’ (specifics) najrazličitijih vrsta su ovdje kombinirane u potpunu inteligenciju poput malih balončića izmaglice u velikom oblaku ili iskrica u plamenu.
Rečeno nam je u ‘Zemlji i Mjesecu – 46’: ‘Gdje mineral broji osam, devet, deset do najviše dvadeset inteligencija, mnoge biljke recimo broje više tisuća, mnoge životinje više milijuna i milijuna milijuna, a ljudi imaju bezbrojne inteligencije iz svih zvijezda i svih atomskih čestica zemlje.’
‘Svi ti duševni atomi su kroz mudrost i svemoguću volju Božju bili sastavljeni u potpunu ljudsku formu.’
(Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/66).
U djetinstvu je forma duše ona u djeteta i korespondentna je sa vidljivim tijelom (Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/185). Ona postepeno raste zajedno sa tijelom do potpuno razvijene ljudske forme, ispunjavajući i prožimajući cijelo ljudsko tijelo kao fina eterična supstanca.
‘Duša, kao duhovna supstanca, je potpuno čovjek s obzirom na svoju formu i sve njezine organe i dijelove tijela. Da ovo nije bilo tako ona ne bi mogla na najpotpuniji način koristiti svoje tijelo. Ruke duše su unutar ruka tijela, stopala unutar stopala i tako dalje; svi dijelovi duše u korespodentnim dijelovima tijela. Kada se tijelo razboli duša koja boravi u oboljelim dijelovima tijela ulaže svaki napor ne bi li ga ponovno ozdravila. Ako ne uspije, duša postane neaktivna u tim dijelovima i kao rezultat takav dio (tijela) izgleda osakaćen, ukočen i neaktivan.’
(Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/218, 219)
Kao dokaz da duša okupira cijelo ljudsko tijelo, mi slušamo ovaj izvještaj jednog od Gospodinovih učenika (Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/219): ‘U Rimu sam ja znao čovjeka koji je u borbi izgubio nogu do iznad svog koljena. Kada sam ga pitao da li je ikad na bilo koji način osjećao izgubljenu nogu, on me je uvjeravao da mu se često èinilo da nikad nije izgubio nogu. Kao rezultat on je povremeno želio hodati na toj naizgled i dalje postojećoj nozi i imao je nekoliko teških padova.’
Kroz duševne organe koji korespondiraju tjelesnim organima, duša naravno posjeduje svoja odgovarajuća čula. ‘Najoštrije fizičko èulo bi bilo beskorisno duši da ona sama nije posjedovala potpuno isto čulo u svom eteričkom tijelu. Pošto duša ima ista čula kao i tijelo, ona lako i jasno percipira što su čula fizičkog tijela već percipirala iz izvanjskog svijeta.’
(Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/51)
Aura ili izvanjska životna sfera duše
Zdrave, snažne i u Božanskoj dobroti dobro-razvijene duše također posjeduju (iz)van forme njihovog ljudskog tijela više ili manje snažno zračenje mentalno-duhovnih životnih iskrica (= aure).
U Velikom Ivanovom Evanđelju Gospodin uspoređuje čovjeka sa gorećim/isijavajućim ugljenom. On kaže da je duša materijalnog uma, koja je potpuno potonula u svoje meso/tijelo, poput jednog jedino slabo gorućeg/isijavajućeg ugljena ukopanog u pepeo i da takva svjetovna duša treba svu svoju slabo isijavajuću vatru života za formiranje tamne materije koja ju okružuje. Prema tome, izvanjska životna sfera se može jedva formirati i takva jako materijalna duša ne može nikako doživjeti posebnu i višu duhovnu sposobnost.
Potpuno je drugačije kada je duša bila duhovno probuđena kroz instrukciju, kada je sebe uvjerila i kada je postala živa poput blistavo gorućeg/isijavajućeg ugljena na snažnoj i svježoj promaji. Onda takva duša počinje prepoznavati sebe u svojem biću i prirodi i svojem izvoru u Bogu. Što se na dušu više ‘puše’, njezino duhovno svjetlo postaje sve svjetlije i njezina izvanjska životna sfera se nastavlja širiti. Što god onda uđe u takvu izvanjsku životnu sferu svjetla je uskoro i savršeno prepoznato i ocijenjeno od strane duše. I jednom kada je duša postigla stanje tako reći iskreće/svjetlucave bijele vrućine, ona će, zahvaljujući njezinoj moćnoj/utjecajnoj izvanjskoj životnoj sferi, biti u stanju vladati svim stvorenima pošto ona kroz ovo životno zračenje može uspostaviti najefektivniji odnos sa svim stvorenjima u njezinoj blizini. (Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/261)
Usput rečeno, sva bića i formacije u stvaranju, od atoma i kamena do anđela, posjeduju vitalno zračenje aure. Međutim, ono razvija svoju punu snagu i efektivnost jedino u čovjeku sa njegovim duhovnim pre-porođenjem (spiritual re-birth), tj., kada Božanski duh potpuno ispunjava i prožimlje dušu.
Dr. Walter Lutz ‘Temeljni Principi Života – 1/25’
