Udovičin darak

‘Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove Svoje učenike i reče im: ‘Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.’  Marko 12:41-44; Luka 21:1-4

TUMAČENJA:

Na početku vidim samo dvorišta i trijemove koje prepoznajem da pripadaju Hramu i Isusa, koji liči na cara, toliko je svečan u Svojoj živo crvenoj haljini i ogrtaču crvene ali nešto tamnije boje, naslonjen na ogromni četverokutni stup što podržava jedan svod trijema.

Mjesto se popunjava ljudima koji dolaze i odlaze u svim smjerovima. Tu su svećenici i vjernici, ljudi, žene i djeca. Jedni šetaju, drugi stojeći na mjestu, slušaju učitelje, drugi opet polaze na druga mjesta vukući za sobom jagnjad ili noseći golubove, vjerojatno za žrtvu.

Isus stoji naslonjen na Svoj stup i gleda. Ne govori. Dvaput je, dapače, pitan od apostola, dao samo znak, ali nije progovorio. Vrlo pažljivo promatra. I po izrazu lica izgleda da prosuđuje one koje gleda…

… Isus ga prestaje gledati da bi promatrao jednu siromašnu ženicu, što je obučena u tamno-smeđu haljinu, koja stidljivo uzlazi stepenicama i ide prema zidu u kojemu su kao glave lava ili sličnih životinja otvorenih usta. Mnogi idu u tom pravcu. Ali izgledalo je da Isus na njih ne obraća pažnju. Sada međutim slijedi put ženice. Njegovo je oko samilosno gleda i postaje tako milo, milo kada je vidi kako pruža ruku i baca nešto u kamena usta jednog od onih lavova. I kada ženica vraćajući se prolazi blizu Njega, On joj prvi reče: ‘Mir tebi ženo.’

Ona od iznenađenja podiže glavu i stade zbunjena.

‘Mir tebi’ ponovi Isus. ‘Idi, nek te Svevišnji blagoslovi.’

Jadnica osta u zanosu, zatim šapnu pozdrav i ode.

‘Ona je sretna u svojoj nesreći’, kaže Isus prekidajući Svoju šutnju. ‘Sada je sretna jer je prati blagoslov Božji. Čujte, prijatelji, i vi što ste oko Mene. Vidite li tu ženu? Dala je samo dva novčića, koliko ne bi bilo dosta da se kupi hrane za vrapčića u krletci, pa ipak je dala više nogo što su dali svi koji su, otkad je u zoru otvoren Hram, ubacali svoj doprinos u Riznicu Hrama.

Čujte, vidio sam veliki broj bogatih kako stavljaju u ona usta svote koje bi bile dovoljne da nju hrane kroz godinu dana i da obuku njeno siromaštvo, koje je pristojno samo zato, što je čisto. Vidio sam bogate kako stavljaju s vidljivim zadovoljstvom unutra svote koje bi mogle nahraniti siromahe Svetoga Grada jedan ili više dana i učiniti ih da blagoslivljaju Gospodina. Ali zaista vam kažem, nitko nije dao više od ove žene. Njezin prilog je ljubav. Onih drugih nije. Njezin je velikodušnost. Drugih nije. Njezin je žrtva. Njihov nije. Danas ova žena neće jesti jer nema više ništa. Prvo će morati raditi za plaću da bi mogla dati zalogaj kruha svojoj gladi. Iza sebe nema bogatstvo, nema rođaka koji bi zarađivali za nju. Ona je sama. Bog joj je uzeo rođake, muža i djecu, uzeo joj je ono malo dobra što su joj oni ostavili, i više nego Bog, uzeli su joj to ljudi; oni ljudi koji sada s velikim gestama – vidite li? – nastavljaju tamo bacati svoj suvišak od čega je mnogo toga iščupano s lihvom iz siromašnih ruku onih što su slabi i gladni. Oni govore da nema krvi i ljubavi koji bi bili više od Hrama i tako naučavaju ne ljubiti svoga bližnjega. Ja vam kažem da je iznad Hrama ljubav. Zakon Božji je ljubav i ne ljubi koji nema samilosti prema bližnjemu. Suvišni novac, novac uprljan lihvom, mržnjom, tvrdoćom, licemjerstvom, on ne pjeva hvalu Bogu i ne privlači na darovatelja nebeski blagoslov. Bog ga odbija. Obogaćuje ovu blagajnu. Ali nije zlato za tamjan: to je blato što vas potapa, o službenici, koji ne služite Bogu nego svom probitku; nego je omča koja vas davi, o naučitelji, koji naučavate svoju nauku; nego je otrov koji vam izjeda onaj ostatak duše, o farizeji, što ga još imate. Bog ne želi ono što pretiče. Nemojte biti Kajini. Bog neće ono što je plod tvrdoće. Bog neće ono što podižući plačni glas viče: ‘Trebao sam nahraniti jednog gladnog, ali sam mu to uskratio da bi se tim razmetao ovdje unutra. Trebao sam pomoći starom ocu, iznemogloj majci, ali sam im to uskratio, jer svijet ne bi znao za tu pomoć, a ja moram trubiti u svoju trubu, da svijet vidi darovatelja’ (Matej 6:2). Ne, rabi koji naučavaš da se Bogu daje ono što je suvišno i da je dozvoljeno uskratiti ocu i majci da bi se dalo Bogu. Prva je zapovijed: ‘Ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameću svojom, svom snagom svojom.’ Stoga ne suvišak nego i svoju krv Mu treba dati. Ljubeći trpjeti za Njega. Trpjeti. Ne drugome zadavati trpljenja. A ako davati mnogo stoji, jer je lišiti se bogatstva neprijatno, a blago je srce čovjeka, izopačenog po naravi, i upravo zato što košta treba davati. Zbog pravednosti: jer sve što se posjeduje, posjeduje se dobrotom Božjom. Zbog ljubavi: jer je dokaz ljubavi ljubiti žrtvu da uzraduješ onoga koga ljubiš. Jer druga zapovijed kaže: ‘Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.’ A zakon točno označuje da su nakon Boga, roditelji bližnji, kojima se mora dati čast i pomoć. Zbog toga zaista vam kažem da je ona siromašna žena bolje shvatila Zakon od mudrih, i više je opravdana od svih ostalih i blagoslovljena, budući da je u svom siromaštvu dala Bogu sve, dok vi dajete ono što vam preostaje i to dajete da porastete u časti pred ljudima. Znam da Me mrzite jer tako govorim. Ali doklegod ova usta budu mogla govoriti, govorit će na taj način. Ujedinite svoju mržnju prema Meni s prezirom prema sirotici koju Ja hvalim. Ali nemojte vjerovati da ćete od ta dva kamena načiniti dvostruko podnožje svojoj oholosti. Bit će mlinski kamen koji će vas smrviti.

Pođimo. Ostavimo neka se zmije ljutice grizu povećavajući svoj otrov. Tko je čist, dobar, ponizan, raskajan i hoće spoznati pravo lice Božje, neka Me slijedi.’

Isus kaže: ‘A ti kojoj ništa ne ostaje, budući da si mi sve dala, daj mi ta dva novčića. Pored tolikih koje si mi dala, izgledaju, strancima, jedno ništa. Ali za tebe, koja nemaš više ništa od njih ovi su sve. Stavi ih u ruku tvoga Gospodina. I ne plači, ili bar: ne plači sama. Plači sa Mnom Koji sam Jedini Koji te mogu shvatiti i koji te razumije bez magluština ljudskosti, koje su uvijek veo koji sudjeluje u prekrivanju istine.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
Mariji Valtorta, 19 Lipnja 1944, zapisano u njezinu knjigu
‘Evanđelje kako mi je bilo objavljeno (Muka) – 9/15’